Ostaje nam za vidjeti hoće li hrvatski paraolimpijci u danima koji slijede uspjeti doći do toliko željenih medalja

Iza nas  je vikend pun uzbuđenja na Paraolimpijskim igrama u Parizu  u kojem hrvatski predstavnici, nažalost, nisu uspjeli  doći do toliko željenog prvog odličja.

Nakon što je u četvrtak pobijedio slovačkog predstavnika Martina Streharskyog sa 10-1, naš najbolji paraboćar Davor Komar je još jedan dobar meč odigrao dan kasnije. Svladao je španjolskog predstavnika Vasilea Agachea, pobijedivši ga s nestvarnih 18:0.

Iako je ovom pobjedom osigurao četvrtfinale, Davora je u trećem kolu čekao meč protiv trenutno drugog paraboćara na svjetskoj rang-listi, Kolumbijca Edilsona Chica Chicae, kojega je svakako želio dobiti te kao prvi zaključiti nastup u skupinama. To je Davor i učinio. Kolumbijski predstavnik poveo je s 3:0, ali Davor se uspijeva vratiti te u tie-breaku odnosi pobjedu i kao prvi u skupini prolazi u četvrtfinale.

Ni u četvrtfinalu aktualni europski prvak nije imao problema, iako mu je na putu stajao prvi igrač sa svjetske rang-liste Tajlanđanin Pornchok Larpyen. Tajlandskog predstavnika Komar je porazio sa 7:2 te tako uvjerljivo prošao u polufinale. Tamo ga je čekao stari protivnik, Britanac Stephen McGuire.

McGuire je, nažalost, još jednom bio nepremostiva prepreka za Komara. Britanac je od početka bio bolji protivnik te jako brzo došao do 5:0. Davor je do kraja uspio smanjiti na 5:3, ali za ulazak u finale falilo je malo preciznosti.

Nešto kasnije istoga dana, Komar je igrao za broncu protiv Ukrajinca Artema Kolinkoa.  Davor ni u tom meču nije bio na očekivanoj razini te je poražen s 4:3.

– Naravno da mi je žao, ali niti četvrto mjesto nije loše, stvarno sam uživao. Iako nisam mislio da ću izgubiti obje današnje borbe. Bilo je blizu jedno i drugo. Mogu biti zadovoljan jer sam na cijelom turniru odigrao dobre, frajerske utakmice. To je sport, treba naučiti slaviti, ali i gubiti. Idemo dalje, još nije gotovo, ispred mene su i parovi- kazao je Komar nakon dva tijesna poraza.

Naša Anamaria Arambašić, nažalost, nije uspjela proći u četvrtfinale pojedinačne konkurencije  u svom debiju na Paraolimpijskim igrama. Nakon poraza od Grkinje Chrysi Morfi-Metzou u prvoj utakmici, u drugom dvoboju, od nje je bila bolja Kolumbijka Leidy Chica Chicha sa 9-1.

S tim  porazom Arambašić je izgubila sve izglede da prođe u četvrtfinale. Ipak, u svojoj posljednjoj utakmici u pojedinačnoj konkurenciji Arambašić je uspjela ostvariti svoju prvu pobjedu na POI. Naša predstavnica savladala je Španjolku Saru Aller Mayo sa 9-0 te se tako pobjedom oprostila od natjecanja u pojedinačnoj konkurenciji.

– Nisam zadovoljna svojim nastupima, drago mi je što sam ostvarila prvu pobjedu, ali puno bi mi bilo draže da sam prošla skupinu – kazala je Anamaria pa dodala:

– Sretna sam i uzbuđena što sam ovdje. Prvi dan sam možda bila previše impresionirana, što me koštalo u igri. Trema je sasvim sigurno odradila svoje – zaključila je Arambašić.

Anamariji još predstoje nastupi u paru s Davorom Komarom.

Niti Dora Bašić nije uspjela proći u polufinale BC1 kategorije nakon što se s jednom pobjedom i jednim porazom uspjela plasirati u četvrtfinale. U utakmici za polufinale poražena je od Japanke Hiromi Endo sa 7:0.

– Nisam zadovoljna, mogla sam puno bolje i više – kazala je razočarana 39-godišnja Brođanka koja je na lani u Rio de Janeiru osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu.

Ni u paraplivanju nije bilo previše sreće. Paula Novina u svom prvom nastupu u Parizu, nije se uspjela plasirati u finale utrke na 100 m prsno u kategoriji SB8. U svojoj skupini je s rezultatom 1:30.21 bila sedma zauzevši 13. mjesto.

Ni u kategoriji 200 m mješovito Novina nije uspjela ući u finale – isplivala je  2:55.74 te zauzela 10. mjesto. Novini slijedi još nastup u kategoriji 50 m slobodno. Pošto je u toj kategoriji ove godine osvojila broncu na Europskom prvenstvu, vjerujemo kako i ovdje može do jedne od medalja.

Za naše predstavnike u para stolnom tenisu bio je crni petak. Nakon što su u četvrtak prošle u četvrtfinale parova kategorije WD10 sjedećih,  pobijedivši tajlandski par Wijittru Jaion i Panwas Sringam (3-2), Anđelu Mužinić Vincetić i Helenu Dretar-Karić u pohodu na polufinale zaustavio je kineski par Jiamin Pan i Xiaodan Gu sa 3:1.

Sreće s Kinezima nije imao ni drugi hrvatski par Mirjana Lučić/Borna Zohil. Oni su u četvrtfinalu mješovitih parova kategorije XD17 stojećih izgubili od Kineza Weinana Penga i Guiyana Xionga sa 3-0 te tako ostali bez borbe za medalju.

U prva dva meča Borna i Mirjana upisali su dvije pobjede. Hrvatski par prvo je porazio Nijemce Thomasa Raua i Juliane Wolf sa 3-0, zatim i Australce Nathana Pellissiera i Li Na Lei sa 3-2, ali u četvrtfinalu falilo je malo preciznosti te je i drugi naš par ostao uskraćen za odličja.

Iako u konkurenciji parova nisu imali sreće, naši para stolnotenisači su u pojedinačnoj konkurenciji krenuli jako dobro.

Anđela Mužinić Vincetić je u svojoj kategoriji WS3 sjedećih porazila Indijku Sonalben Patel sa 3-1, izborivši tako plasman u četvrtfinale.

Njezina sportska partnerica Helena Dretar-Karić u istoj je kategoriji ostvarila svoju prvu pobjedu u singlu. Helena je pobijedila Slovakinju Alenu Kanovu sa 3-1. Za prolazak u polufinale igrati će protiv talijanske predstvnice Carlotte Ragazzini.

Svoju kvalitetu u pojedinačnoj konkurenciji pokazao je mladi Borna Zohil. Borna je u kategoriji MS8 stojećih tukao Nigerijca Victora Farinloyea sa 3-0. Protivnik u susretu osmine finale bit će mu Šveđanin Emil Andersson koji je u prvom kolu bio slobodan.

Dodajmo još kako naš  parataekwondoaš Ivan Mikulić nije uspio u borbi za odličja u kategoriji K44 (+80 kg ). Ivan je u prvom kolu bio slobodan da bi ga u četvrtfinalu porazio Rus Aliaskhab Ramazanov sa 21-6, a potom je u repasažu u kojem je pokušao izboriti nastup za broncu, izgubio od Kazahstanca Omiralija sa 24-8.

Troje naših paraatletičara ovaj je vikend upisalo svoj nastup. Matija Sloup natjecao se u disciplini bacanja kugle (F40), Marijan Presečan nastupio je u bacanju kugle (F53), dok je Velimir Šandor disk bacao u kategoriji (F52).

Sloup je među jakom konkurencijom završio na 7. mjestu s rezultatom 10.25 m, Presečan je u svojoj disciplini zauzeo 6. mjesto s rezultatom 7.05 m, a Velimir Šandor bio je nadomak medalje, završio je na 4. bacivši disk 18.03 m.

 Ostaje nam za vidjeti hoće li hrvatski paraolimpijci u danima koji slijede uspjeti doći do toliko željenih medalja.

Itekako sam uhvatio formu. Dobro se osjećam i psihički i fizički, imam super boće. Sve je spremno za pohod na medalju

Ususret Paraolimpijskim igrama, najtrofejniji hrvatski paraboćar i europski prvak Davor Komar stao je pred diktafon In Portala i ispričao nam na koji se način priprema za Pariz

Gospodine Komar, kako se pripremate za igre u Parizu, vjerujete li da možete do jedne od medalja?

– U Tokiju sam bio jedini paraboćar, a na igrama u Parizu bit će nas troje. Pripreme su intenzivne. Pripremam se svakodnevno, imam tri treninga po pet sati u Domu sportova u Puli sa svojim trenerom Valterom Ivančićem, a subotom sam u Ljubljani na treningu koji traje cijeli dan.

Osim toga, pripremam se i s partnerima iz Hrvatske i Slovenije. Cijela ova godina bila je priprema za Pariz, svako natjecanje počevši od Zagreba, Kanade, Portugala, Slovačke, također i hrvatska prvenstva.

Smatram da mogu do medalje u Parizu. Hoće li biti nekakvih iznenađenja, ne znam, ali dat ću sve od sebe da osvojim medalju u Parizu. Imam realne šanse, kako u paru tako i pojedinačno. Smatram da Anamaria također ima šanse i u pojedinačnom natjecanju.

Puno se novaca potrošilo da bi se paraboćanje raširilo, kako u Hrvatskoj tako i po svijetu. Mislim da je vrijeme da vratimo sav uloženi trud Hrvatskoj, barem jednom osvojenom medaljom.

Prošle godine ostvarili ste povijesni uspjeh osvojivši prvo europsko zlato za Hrvatsku u paraboćanju. To vam je bio i cilj pri odlasku u Rotterdam?

– Bilo je teško jer je tamo bilo vrhunskih boćara, neke sam partije dobio doslovno zadnjom boćom.  Osjećaj je fenomenalan, to je bilo moje prvo službeno Europsko prvenstvo i odmah zlato, presretan sam s ostvarenim uspjehom iz Rotterdama. I prije sam osvajao neka odličja, samo što su se tada natjecanja drugačije zvala. Naši boćari su moje zlato dočekali s oduševljenjem. Taj mi je uspjeh motivacija za dalje.

Nakon osvajanja naslova europskog prvaka nanizali ste još uspjeha, što pojedinačno što u paru. Mislite li da ste uhvatili optimalnu formu za Pariz?

– Da, itekako sam uhvatio formu. Dobro se osjećam i psihički i fizički, imam super boće. Sve je spremno za pohod na medalju.

Ždrijeb vas nije pomazio, u grupi ste s trenutačno drugim paraboćarom na svijetu, Kolumbijcem Edilsonom Ciha Cihom. Je li vam to otegotna okolnost ili samo dodatan motiv da date sve od sebe?

– Ne razmišljam o tome, protiv njega nisam još nikada igrao. Mislim da mu itekako mogu konkurirati. Apsolutno me ne zanima koji je na svijetu, dapače, ako njega pobijedim poslije će biti sve lakše. Jedva čekam igrati protiv njega  Ne bojim se apsolutno,  što se mene tiče, što je bolji protivnik i ja sam bolji.

Nisu bili rijetki oni koji su se žalili na organizacijske propuste u Tokiju kada je riječ o pristupačnosti sportskih objekata za paraolimpijce. Očekujete li slične probleme i u Parizu?

– Prvi put to čujem, Igre u Tokiju je bilo jako teško organizirati s obzirom da se igralo u pandemijskoj godini. Bio je dobar i organiziran sustav. S obzirom da je bila pandemija bilo je jako teško sve to organizirati, ali Japanci su to odradili besprijekorno.

Koji su zapravo najveći problemi paraboćarskog sporta u Hrvatskoj, dakako ne računajući one financijske naravi?

– Problema je svakako više, ali jedan od najvećih je pratnja, sportski asistenti. Pošto je ovo sport koji je namijenjen osobama sa stopostotnim oštećenjima ruku i nogu, asistenti koje im dodjeljuje ministarstvo, potrebni su im cijeli dan, a nekad i više dana, ako se ide na turnir koji traje nekoliko dana. Sve to treba platiti, često je teško naći ljude koji su spremni na to. Nadalje, oprema je jako skupa. Kod zdravih boćara najskuplji set boća je oko 200 eura, dok je u paraboćanju najjeftiniji set oko 400 eura pa sve do 1200 eura.

Za moje boćanje potrebno je tri seta jer boćam s više različitih boća, za približavanje, za izbijanje, za po zraku, za po podu, sve je to skupo i sve to treba platiti. Izvan Hrvatske se ljudi profesionalno bave boćanjem i žive od toga. Važno je reći da se ovim sportom mogu baviti svi, čak i osobe s najtežom vrstom invaliditeta. Ovaj sport ima 4 kategorije, BC1, BC2, BC3 i BC4.

Kategorija BC3 namijenjena je osobama s najtežim oblikom invaliditeta, osobama koje ne mogu boću ni podići. Oni boćaju pomoću specijalne rampe i uz asistenta. Ne postoji osoba koja se ovim sportom ne može baviti.

Uz sportske trofeje dobitnik ste i nagrada za promicanje prava osoba s mišićnom distrofijom u Istri. Kako biste danas ocijenili položaj tih ljudi, ne samo u vašoj regiji nego i u cijeloj Lijepoj našoj?

– Osobe s invaliditetom danas su vidljive i poštuju se. Oni u Hrvatskoj danas žive bolje, kvalitetnije i ravnopravnije iako još uvijek postoje određeni problemi koje treba rješavati. Najveći problemi su rehabilitacija, ortopedska pomagala, ali i osobna asistencija. Osobni asistenti slabo su plaćeni, a i teško ih je naći.

Što naša sportska javnost može očekivati od hrvatskih paraolimpijaca?

– Čast je sudjelovati na Paraolimpijskim igrama. Sigurno je da se nećemo predati. Bilo je se teško plasirati se, a sada idemo tamo odraditi Igre na nivou.

Nedavno ste uplovili u bračnu luku. Što je izazovnije, život s invaliditetom ili život u braku?

– Istina je. To je sad jedna nova situacija, ali ništa se nije promijenilo, i dalje idem po natjecanjima i treniram, tako sam i upoznao ženu. Imam dvije odrasle kćeri, one su mi uz suprugu najveća podrška.

Hrvatsku će na Paraolimpijskim igrama u glavnom gradu Francuske predstavljati 22 sportaša u šest sportova. Svoj paraolimpijski debi tamo će imati i boćarica Anamaria Arambašić

Gospođo Arambašić, u svojim vitrinama imate pregršt medalja s velikih natjecanja, a pogotovo u paru s Davorom Komarom. Koja je tajna vaših zajedničkih uspjeha?

– Puno treninga i priprema i, naravno, puno natjecanja kroz koja stječemo sve više iskustva.

Ove godine ne prestajete nizati uspjehe, sa zadnja tri natjecanja kući ste donijeli čak četiri medalje, tri u paru i jednu u pojedinačnoj konkurenciji. Možete li na krilima tih uspjeha do barem jedne medalje u Parizu?

– Vjerujem da možemo, većinski su to sve igrači s kojima smo mi već igrali, tako da neće nam biti ništa novo.

S obzirom da su Vam ovo prve Paraolimpijske igre, što očekujete od svog nastupa u Parizu, s čim biste bili zadovoljni?

– Moram prvo reći da sam jako zadovoljna sto sam se kvalificirala za Pariz pošto se za to borilo i radilo četiri godine. Cilj mi je dati sve od sebe i ostvariti najbolji mogući rezultat.

Vi i Komar sjajan ste par – koliko Vam znači što igrate u paru s takvim prekaljenim boćarom kao što je on?

– Puno mi znači jer imam od koga učiti, daje mi savjete i pokazuje mi kako i što bih mogla bolje napraviti. Puno učim od njega, čak i tijekom igre.

Koji je vaš najdraži uspjeh u dosadašnjoj karijeri?

– Moj najdraži uspjeh je ipak moja prva međunarodna medalja koju smo ostvarili u paru. To je bila brončana medalja na Svjetskom kupu u Rio de Janeiru 2022.