in MREŽA
ZAGREB Održan panel ‘Dostupnost počinje slušanjem’
Na kraju panela zaključeno je kako sa osobama s invaliditetom treba normalno komunicirati i gledati ih kao bilo koga drugoga
Poslušaj članak
U zagrebačkoj knjižnici Bogdana Ogrizovića u organizaciji Društva tjelesnih invalida, u ponedjeljak je održana panel rasprava na temu ‘Dostupnost počinje slušanjem: Priče o prostoru, kretanju i pripadanju’.
Panel je organiziran u sklopu ovogodišnjeg Europskog tjedna mobilnosti, a o temama kao što su mobilnost, pristupačnost, dostupnost, pripadnost i društveni aktivizam govorili su panelisti referirajući se na iskustvo iz vlastitog života.
Zanimljivu panel raspravu vodila je moderatorica Milica Gregurić Prugovečki, a sudjelovali su i svoja iskustva dijelili predsjednica Društva tjelesnih invalida Viktorija Lisec, članica društva tjelesnih invalida i knjižničarka Maja Popović, Renata Alić, osoba koja boluje od osteogenezis imperfekte (staklene kosti) i bivša koordinatorica pri Hrvatskom zavodu za rijetke bolesti i pri europskoj organizaciji osteogenezis imperfekta, slikar stipendist i pridruženi član Društva međunarodne udruge slikara koji slikaju ustima i nogama Stjepan Perković, te predsjednica Društva multiple skleroze Karlovačke županije Maja Liković Cipurić.
Svi oni svojim su iskustvima obogatili ovaj panel pričajući otvoreno o poteškoćama s kojima se susreću u svakodnevnom životu.
Na pitanje što za njih znači slobodno kretanje u smislu razvoja njihovih potencijala te s kojim se ‘nevidljivim’ izazovima oni svakodnevno susreću, te koliko je to utječe na njihovu svakodnevicu, panelisti su, svatko iz svog kuta, iznijeli osobno viđenje situacije.
Maja Popović kazala je kako unatoč svim zakonima i propisima određene stvari u svakodnevici osoba s invaliditetom su otežane zbog loše komunikacije prema osobama s invaliditetom.
– Kada ste osoba u kolicima planiranje je važan dio svakodnevice. Često se dogodi da u javnom prijevozu vozači nisu spremni pomoći te zbog toga osoba u invalidskim kolicima često zakasni na posao, ali to ne znači da ste zapeli u prometu, već da ste zapeli u nerazumijevanju.
– S druge strane, ponekad ni radno mjesto nije prilagođeno osobama s invaliditetom. Ja radim u Knjižnicama grada Zagreba. To su većinom stare zgrade koje nisu prilagođene osobama s invaliditetom kako bi to po pravilniku trebale biti. Zbog toga većinu svog radnog vijeka provedete u traženju načina da savladate određene barijere.
– Isto tako, ako želite odraditi neku aktivnost van posla, to također zahtijeva pomno planiranje jer morate proučiti rutu kojom ćete do tog mjesta doći, vidjeti jeli mjesto pristupačno – istaknula je Popović kazavši kako naša država ima dobre zakone i propise, međutim da ih se većina ustanova još uvijek slabo pridržava i to je najveći problem za pristupačnost.
Viktorija Lisec dotakla se pozitivnih primjera pristupačnosti koje je doživjela u svom školovanju, ali i prepreka s kojima se susreće u svojoj svakodnevici na području mobilnosti.
– S obzirom na to da moja osnovna škola nije bila prilagođena mojim potrebama, krenula sam u školu na Goljak. Nikada nisam skrivala da želim ići na fakultet, tamošnji profesori su se potrudili nam dali sve što nam je trebalo da upišemo redovnu srednju školu i fakultet. Ni u jednom trenutku svog školovanja nisam se osjećala diskriminirano jer me ni ljudi, a ni profesori nisu drukčije gledali. Što se tiče pristupačnosti, sve mi je bilo arhitektonski prilagođeno. Prva gimnazija je imala lift, dok je Filozofski fakultet bio pristupačan u svakom segmentu. To mi je puno pomoglo jer tijekom školovanja, što se fizičkog dijela tiče, nisam trebala ničiju pomoć. Tako da se u obrazovanju se nikada nisam osjećala diskriminirano.
Lisec je kazala kako je planiranje u životu osoba s invaliditetom izrazito važno, a dotaknula se i problema parkinga za osobe s invaliditetom.
– Planiranje je jako bitan segment života osoba s invaliditetom. Kada idem u kino moram prvo nazvati dvoranu da vidim je li im prilagođena dvorana slobodna, ako nije moram odgoditi kino. S druge strane ako je, nekad igra film koji ne želiš gledati, ili imam drugih obveza u tom terminu pa ne odem. Što se tiče prijevoza ja moram znati gdje ću parkirati. Kada je u pitanju parking za osobe s invaliditetom, mišljenja sam kako se u javnosti mora više komunicirati to zašto su ona nama važna. Koristeći njih mi se ne osjećamo diskriminirano nego nam to omogućava da samostalno funkcioniramo. Mislim da bi se o tome trebalo malo češće pričati u javnosti, te da bi se ljude koji neovlašteno koriste parking za osobe s invaliditetom trebalo malo više kažnjavati kako bi se odvikli od parkiranja na mjestima predviđenim za parkiranje osoba s invaliditetom.
Renata Alić koja boluje od osteogenezis imperfekte opisala ja kako je bolest utjecala na nju u djetinjstvu, obrazovanju, ali i kako funkcionira u svakodnevici s obzirom na njenu bolest.
– Prva sam u Zagrebu kojoj je organizirana nastava u kući od 1. do 8. razreda osnovne škole. Sve je išlo kroz improvizaciju, a najlakše je bilo od prvog do četvrtog, a nakon toga svaki profesor je imao svoj termin dolaska. U srednjoj školi omogućeno mi je da mi svi profesori dolaze u isti kabinet držati nastavu. Na fakultetu je ljudima trebalo da shvate kako da se prilagode. Danas mi je najveća borba korištenje javnog gradskog prijevoza. Tu je zaista faktor planiranja posebno važan. Nisu svi tramvaji prilagođeni. Ako je vrijeme suho ja mogu napraviti nekoliko koraka i popeti se, ali ako je mokro, onda već moram odvagati. Zbog svog stanja, često moram razmišljati o stvarima o kojima zdrav čovjek ne mora razmišljati, dok ja moram razmišljati kako hodam ako je mokro i imati sto kombinacija u glavi. To su neke stvari o kojima zdrav čovjek ne razmišlja, a meni su svakodnevica.
Stjepan Perković objasnio je kako mu kreativnost koju ima pomaže u svakodnevnim aktivnostima, dok je Maja Liković Cipurić koja boluje od MS-a ispričala je kako je to boriti se s nevidljivim invaliditetom.
– Živim s nevidljivim invaliditetom multiplom sklerozom, ja s ovom bolešću živim već 14 godina. Ja zbog svog stanja ne podnosim vrućinu. Recimo kada se vozim vlakom i ne mogu više stajati od vrućine ponekad me ljudi dođu dizati kada padnem i kažu mi da mi nije ništa, ali ja ne mogu stajati. Ljudi s multiplom sklerozom najčešće se susreću s međuljudskim barijerama. Kada sam zadnji put imala relaps bolesti, jake vrtoglavice, ja sam hitnu magnetsku rezonancu čekala pet sati. Samo su prolazili kraj mene kao da me nema. Nedopustivo je da netko s hitnim neurološkim stanjem čeka pregled pet sati. Kada je završio pregled pitala me kako dolazim svaki put drugačija, ali to je multipla skleroza.
Na panelu se razgovaralo i o temi zakinutosti u doprinošenju zajednici zbog invaliditeta.
– Mislim da smo mi od najranijih dana svjesni kako moramo funkcionirati u društvu koje nije građeno po našoj mjeri. Upravo zbog toga moramo biti glasni, boriti se i pokazati zube jer nas društvo nekada nije spremno čuti. Mislim da pripadamo društvu, ali nas to društvo nije uvijek spremno saslušati. S obzirom na to da radim u knjižnici ja kroz svoj posao mogu naglašavati da javne institucije moraju biti prilagodljive za osobe s invaliditetom. Bitno je da komuniciramo i da budemo glasni jer naš posao nikada nije i neće biti gotov – kazala je Maja Popović.
– Bog mi je dao dar govora pa stoga s uključenosti nikada nisam imala problema. Na Festivalu jednakih mogućnosti sam već 20+ godina, a postala sam i predsjednica Udruge tjelesnih invalida. Zadnjih godina otvorilo se dosta modernih muzeja koji nisu prilagođeni za osobe s invaliditetom. Jako velik broj ljudi je zbog toga zakinut. U Beču i ono što nije prilagođeno osobama s invaliditetom oni imaju rješenje kako prilagoditi. Moramo težiti univerzalnom dizajnu. Ako se to ostvari napokon ćemo se osjećati kao pripadnici ovog društva – poručila je predsjednica udruge Viktorija Lisec.
Stjepan Perković kazao je kako se morao dokazivati da on može studirati na akademiji usprkos svom invaliditetu.
– Pošto je moj mentor mislio da ću usporavati program, ja sam morao dokazivati, a u nekim stvarima sam bio i brži od ostalih. To mi je bila odskočna daska jer sam shvatio da ne smijem odustati. Kako bi bio dio zajednice nekada moraš probijati zidove i pokazivati tko si ti i koliko vrijediš – istaknuo je Perković.
Predsjednica Društva multiple skleroze Maja Liković Cipurić kazala je da, ako u nešto daš cijelog sebe, to mora biti dobro.
– Kada čujem ‘Maja je nešto napravila, hajdemo i mi probati’ meni je to dovoljno – zaključila je Liković Cipurić.
Na kraju panela zaključeno je kako s osobama s invaliditetom treba normalno komunicirati i gledati ih kao bilo koga drugoga. Isto tako, rečeno je kako bi Grad, ali i građani trebali više voditi računa o tome da osobe s invaliditetom u društvu postoje i da traže samo ono što imaju i svi drugi građani, a to je pravo na normalan život.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja
Poslušaj članak
Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.
Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.
Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.
Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.
U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.
Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.
Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.
Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.
Studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Leon Benković i Fran Krasnić razvili su aplikaciju SIADUS, zahvaljujući kojoj podrška studentima s invaliditetom više nije prepuštena slučaju, već je organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja. Više o projektu rekao nam je njegov voditelj, Fran Krasnić
Poslušaj članak
Što je platforma SIADUS i što je potaknulo njezin razvoj?
-SIADUS je digitalni sustav koji povezuje studente s invaliditetom sa studentima-asistentima spremnima pružiti podršku u svakodnevnim akademskim aktivnostima.
Ideja je proizašla iz osobnog iskustva. Tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja osobe s invaliditetom najčešće imaju određenu razinu podrške, primjerice kroz asistente u nastavi. Ulaskom u visoko obrazovanje takva podrška uglavnom prestaje, pa se studenti često oslanjaju na improvizaciju i dobru volju pojedinaca.
Studentima s invaliditetom mogu biti potrebni pomoć pri kretanju po fakultetu, administrativnim postupcima, vođenju bilježaka ili dohvaćanju materijala. Cilj SIADUS-a jest da podrška ne bude slučajna, nego organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja.
Kako funkcionira sustav SIADUS?
-SIADUS se temelji na tri korisničke uloge: studentu s invaliditetom, studentu-asistentu i koordinatoru na fakultetu.
Student s invaliditetom unosi raspored, potrebe i preferencije, student-asistent svoju dostupnost i vrste podrške koje može pružiti, dok koordinator nadzire proces, potvrđuje ili prilagođava suradnje te prati njihovu provedbu.
Na temelju unesenih podataka algoritam predlaže najprikladnije parove uzimajući u obzir rasporede, potrebe i dostupnost. Tehnologija pritom ne zamjenjuje ljudski odnos, nego automatizira organizaciju kako bi podrška bila brža, preglednija i pouzdanija.
Koje koristi donosi platforma?
-Studentima s invaliditetom SIADUS omogućuje strukturiranu i pouzdanu podršku te olakšava svakodnevno studiranje. Sustav im omogućuje jasno iskazivanje potreba i pravodobnu pomoć.
Studenti-asistenti razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, stječu vrijedno iskustvo, a na pojedinim fakultetima njihov angažman može biti priznat kroz ECTS bodove ili druge oblike akademskog priznanja.
Visokoškolske ustanove dobivaju alat za organizaciju asistencije, praćenje suradnji i bolji uvid u potrebe studenata s invaliditetom. Time se smanjuje administrativno opterećenje te jača mogućnost uključivanja u europske projekte i reputacija institucije kao inkluzivne i društveno odgovorne.
SIADUS tako ne unapređuje samo organizaciju podrške, nego i razvija kulturu solidarnosti i ravnopravnosti unutar akademske zajednice.
U kojoj je fazi razvoja SIADUS?
-Platforma je tijekom proteklog semestra uspješno pilotirana na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povratne informacije korisnika bile su vrlo pozitivne. Studentima s invaliditetom posebno znači što podrška više nije prepuštena slučaju, dok studenti-asistenti dobivaju jednostavan način uključivanja i konkretan doprinos kolegama.
Pilot-faza omogućila je testiranje sustava u stvarnim uvjetima i prepoznavanje mogućnosti za daljnje unaprjeđenje prije širenja na druge ustanove.
Projekt je sudjelovao u ZICER Startup Factory programu te je predstavljen na regionalnim i međunarodnim startup događanjima, uključujući PODIM u Mariboru i Zagreb Slush’D, kao i na stručnim skupovima posvećenima inovacijama, poduzetništvu i inkluziji.
SIADUS je osvojio priznanje za najbolji poster na stručnom skupu ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’, a razvoj projekta nagrađen je i Posebnim rektorovim priznanjem za doprinos inkluzivnom obrazovanju. Ta priznanja potvrđuju da akademska zajednica prepoznaje vrijednost održivog rješenja za studente s invaliditetom.
Koji su daljnji planovi razvoja?
-Nakon pilot-projekta plan je postupno proširenje SIADUS-a na druge zainteresirane visokoobrazovne ustanove u Hrvatskoj. Sustav je razvijen modularno i skalabilno kako bi se mogao prilagoditi različitim fakultetima i njihovim potrebama.
Paralelno razvijamo modul internog naziva ‘Crni labud’, koji će studentima s invaliditetom olakšati prijelaz na tržište rada povezivanjem s poslodavcima prema kompetencijama, interesima i potrebama tržišta.
Dugoročni je cilj da SIADUS postane cjelovit sustav podrške koji prati osobu od početka studiranja do zapošljavanja, istodobno studentima olakšavajući profesionalni razvoj, a poslodavcima omogućujući pristup obrazovanim i motiviranim kandidatima s invaliditetom.
Izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet
U organizaciji Hrvatskog saveza slijepih prošli je tjedan u Zagrebu održana uvodna konferencija projekta Centra za edukaciju i stručnu podršku osobama s oštećenjem vida – Lumina, koji će se provoditi tri godine u suradnji s Gradom Zagrebom, KBC-om Sestre milosrdnice i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom.
Projektom se unaprjeđuje socijalna uključenost i kvaliteta života osoba s oštećenjem vida kroz uspostavu specijaliziranog resornog Centra koji osigurava dostupne, integrirane i kontinuirane socijalne usluge.
Korisnicima će se usluge pružati u prostoru Centra te putem mobilnog tima stručnjaka u Osječko-baranjskoj, Primorsko-goranskoj, Varaždinskoj, Ličko-senjskoj i Požeško-slavonskoj županiji. Projekt se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda u vrijednosti od 296.842,19 eura.
U prigodnom govoru izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da nakon završetka projekta rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet.
Voditeljica projekta Nikolina Kušterbajn istaknula je da će u projekt biti uključene 392 osobe s oštećenjem vida kojima će biti pruženo ukupno 3.255 socijalnih usluga. Kroz Centar Lumina, bez potrebe za administracijom, pružat će se šest oblika podrške. Individualna i grupna psihološka podrška omogućit će suočavanje s gubitkom vida i jačanje otpornosti, edukacijsko-rehabilitacijska podrška razvoj vještina za samostalno i svakodnevno funkcioniranje, a savjetodavna podrška omogućit će inicijalnu procjenu potreba i kontinuirano praćenje svakog korisnika.
Nadalje, pravna podrška omogućit će individualno i grupno savjetovanje o ostvarivanju prava dok IT podrška osposobljavanje za korištenje asistivnih tehnologija i digitalnih alata. Za korisnike koji ne mogu doći u Centar u vlastitom domu će biti dostupna podrška mobilnog tima stručnjaka kojeg čine psiholog, edukacijski rehabilitator, pravnik i IT stručnjak.
Srđana Šimac iz Hrvatskog saveza slijepih ukazala je na važnost ovog projekta s obzirom da ne postoji jedno mjesto na kojem osobe s oštećenjem vida mogu dobiti sveobuhvatu podršku i potrebne informacije. Upozorila je da nakon gubitka vida pogotovo u odraskoj dobi osobe su suočene s usamljenošću, izolacijom, depresijom i gubitkom funkcionalnosti.
U sklopu predstavljanja projekta održana je panel rasprava ‘Od dijagnoze do podrške – kako osigurati dostupnu i kvalitetnu podršku osobama s oštećenjem vida?’, na kojoj su sudjelovali prof.dr.sc Tina Runjić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, oftamologinja Biljana Andrijević Derk s Klinike za očne bolesti KBC Sestre milosrdnice, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović i izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača. Sudionici panela su istaknuli kako osobama s oštećenjem vida treba osigurati pravodobnu, dostupnu i cjelovitu podršku od trenutka suočavanja s dijagnozom do uključenosti u svakodnevni život.
Kvalitetna podrška ne može biti odgovornost samo jedne institucije ili jednog sustava nego je važno da različiti sustavi zajednički djeluju. Zaključeno je da projekt Lumina treba biti početak stvaranja održivog modela podrške.
Nakon završetka projekta nastavit će se povezivati stručnjaci i institucije s ciljem da osobe s oštećenjem vida imaju podršku kada je najpotrebnija.
Tko su Purger i Purgerica?
Zračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
BRODSKO DRUŠTVO Što je to Balkanska nefropatija
Ljetni FOMO i iluzija savršenog ljeta
-
Life&StylePrije 6 danaĐANA LUČIĆ Turizam bez prepreka za osobe s invaliditetom
-
In MetropolaPrije 5 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
VijestiPrije 6 danaPRUŽI RUKU Projekt za osobe s invaliditetom i starije osobe
-
VijestiPrije 5 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
Civilno društvoPrije 6 danaVARAŽDIN Obljetnica Centra za pružanje usluga u zajednici
-
in MREŽAPrije 2 danaLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaDOMinvest osigurao dvije stipendije za studente s invaliditetom
-
KulturaPrije 5 danaMeđunarodna smotra folklora obogatila je kulturni život Zagreba