Okupljanje je organizirano s ciljem otvaranja važnih tema vezanih uz kvalitetu života, pristupačnost i mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima društvenog života

Poslušaj članak

U okviru kampanje ‘Preuzmimo kontrolu!’, Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH obilježila je 5. svibnja – Europski dan neovisnoga življenja programom održanim u Novom Jelkovcu u Zagrebu.

Okupljanje je organizirano s ciljem otvaranja važnih tema vezanih uz kvalitetu života, pristupačnost i mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima društvenog života.

Na susretu su sudjelovali članovi udruga, predstavnici organizacija civilnog društva te građani zainteresirani za stvaranje uključivije i pristupačnije zajednice, a središnji dio događanja bio je okrugli stol pod nazivom ‘Neovisno življenje osoba s invaliditetom – izazovi i mogućnosti u lokalnoj zajednici’

Tijekom razgovora posebno je naglašena važnost neovisnog življenja i aktivnog uključivanja osoba s invaliditetom u donošenje odluka koje utječu na njihov svakodnevni život. Predsjednica SOIH-a Marica Mirić predstavila je koncept 18 stupova neovisnog življenja, ističući kako su pristupačnost, dostupnost usluga, obrazovanje, zapošljavanje i podrška u zajednici temeljni preduvjeti za ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu.

Sudionici su podijelili brojna iskustva iz svakodnevnog života te ukazali na probleme s kojima se često suočavaju. Razgovaralo se o nepristupačnoj infrastrukturi, otežanom kretanju kroz naselje, nedovoljno prilagođenom javnom prijevozu i nedostatku usluga podrške koje bi osobama s invaliditetom omogućile veću samostalnost. Istaknuto je kako mnogi građani još uvijek nailaze na prepreke koje otežavaju njihovo puno uključivanje u društvene aktivnosti i život zajednice.

Poseban naglasak stavljen je na važnost suradnje lokalne zajednice, institucija i organizacija civilnog društva. Sudionici su se složili kako je potrebno kontinuirano raditi na podizanju svijesti o pravima osoba s invaliditetom te razvijati sustav podrške koji će omogućiti jednake mogućnosti za sve građane. Naglašeno je i kako osobe s invaliditetom trebaju imati aktivnu ulogu u planiranju i kreiranju lokalnih politika kako bi se rješenja prilagodila stvarnim potrebama korisnika.

Susret u Novom Jelkovcu protekao je u otvorenoj i konstruktivnoj atmosferi, a razmjena iskustava i prijedloga još je jednom pokazala koliko je važno zajednički djelovati na stvaranju pristupačnijeg i uključivijeg društva.

SOIH će i dalje nastaviti provoditi aktivnosti usmjerene na zaštitu prava osoba s invaliditetom, jačanje njihove samostalnosti i poticanje aktivnog sudjelovanja u životu zajednice.

Sudionicima će ovo putovanje ostati u trajnom sjećanju ne samo po ljepotama Sarajeva, već i po osjećaju zajedništva koji ih je pratio od prvog do posljednjeg dana

Poslušaj članak

Udruga gluhih i nagluhih Zagrebačke županije organizirala je od 1. do 3. svibnja 2026. godine trodnevno putovanje u Sarajevo na kojem je sudjelovalo gotovo 50 članova i prijatelja udruge.

Putovanje nije bilo samo prilika za upoznavanje kulturno-povijesnih znamenitosti glavnog grada Bosne i Hercegovine, već i važan korak u povezivanju zajednice gluhih te stvaranju novih suradnji i prijateljstava.

Nakon noćnog putovanja iz Zaprešića i Zagreba, sudionici su u jutarnjim satima stigli u Sarajevo. Unatoč umoru, prvi dan protekao je u opuštenom ozračju uz šetnju kroz Vrelo Bosne i park Stojčevac, gdje su članovi uživali u prirodi i zajedničkom druženju.

Dolaskom u hotel uslijedio je ručak i kraći odmor, a ostatak dana bio je rezerviran za slobodno istraživanje grada i susrete s poznanicima iz Sarajeva. Već od prvog dana osjetila se važnost ovakvih putovanja koja članovima pružaju priliku za međusobno povezivanje i razmjenu iskustava.

Drugi dan donio je niz sadržaja koji su dodatno obogatili cijelo iskustvo. Poseban dojam ostavio je posjet tvrtki Pamuk d.o.o., gdje su sudionici imali priliku upoznati uspješan primjer poduzetništva gluhih osoba. Razgovori, razmjena iskustava i uvid u njihov način rada bili su inspirativni za sve prisutne. Nakon toga uslijedio je obilazak Sarajevske vijećnice te slobodno vrijeme na Baščaršiji, gdje su članovi uživali u lokalnoj gastronomiji, atmosferi i znamenitostima grada.

Vrhunac putovanja bio je večernji susret u Klubu gluhih u Sarajevu. U prijateljskoj i opuštenoj atmosferi ostvarena je komunikacija bez prepreka, sklopljena su nova prijateljstva te su otvorene mogućnosti buduće suradnje između udruga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Taj susret pokazao je koliko su ovakva povezivanja važna za jačanje zajednice gluhih i stvaranje regionalne mreže suradnje i podrške.

Posljednji dan putovanja bio je posvećen povijesnim lokacijama Sarajeva. Posjet Tunelu spasa ostavio je snažan emotivan dojam na sudionike, podsjećajući na teška ratna vremena i borbu za opstanak stanovnika Sarajeva. Nakon toga članovi su posjetili Avaz Twist Tower, s kojeg se pruža impresivan panoramski pogled na grad. Bio je to simboličan završetak putovanja i prilika za posljednje zajedničke fotografije i dojmove. Na povratku prema Hrvatskoj organiziran je i ručak u Zenici, čime je zaokruženo ovo posebno trodnevno iskustvo.

Ovaj izlet još je jednom pokazao kako putovanja mogu biti mnogo više od turističkog obilaska. Uz uspješno realiziran program, najvažniji rezultat putovanja svakako je ostvarena suradnja s Klubom gluhih u Sarajevu i lokalnom zajednicom, koja predstavlja temelj za buduće zajedničke projekte, susrete i aktivnosti.

Udruga gluhih i nagluhih Zagrebačke županije time je ponovno dokazala kako gluhe osobe mogu samostalno organizirati zahtjevne aktivnosti, povezivati ljude i graditi mostove suradnje bez obzira na granice. Sudionicima će ovo putovanje ostati u trajnom sjećanju ne samo po ljepotama Sarajeva, već i po osjećaju zajedništva koji ih je pratio od prvog do posljednjeg dana.

Istaknuti su problemi poput nedostatka rane dijagnostike i intervencije, neujednačene dostupnosti usluga, manjka stručnjaka te slabe međuresorne suradnje i izostanka cjeloživotne podrške

Poslušaj članak

Na tematskoj sjednici ‘Poremećaji iz spektra autizma’ koju je 29. travnja 2026. godine održao saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina raspravljalo se o ozbiljnim nedostacima u sustavu podrške osobama s autizmom u Hrvatskoj.

 Istaknuti su problemi poput nedostatka rane dijagnostike i intervencije, neujednačene dostupnosti usluga, manjka stručnjaka te slabe međuresorne suradnje i izostanka cjeloživotne podrške.

Potpredsjednica Odbora Sanja Bježančević naglasila je kako je riječ o nastavku napora da se ova tema sustavno rješava te podsjetila na ranije upućene prijedloge Vladi, uključujući uspostavu pravnog okvira za suradnju i razvoj lokalnih timova za ranu intervenciju.

 Darijo Jurišić upozorio je da sustav trenutno ne funkcionira, posebno zbog izostanka pravovremene podrške i nedostatka stručnog kadra, dok je obrazovni sustav često nepripremljen za rad s djecom iz spektra. Naglasio je i potrebu za regionalnim centrima koji bi objedinjavali različite oblike skrbi.

Tatjana Katkić Stanić istaknula je kako u Hrvatskoj živi oko sedam tisuća osoba s autizmom te da broj brzo raste, dok sustav ne uspijeva pratiti taj trend. Posebno je naglasila problem dugog čekanja na dijagnozu i nedostatka koordinacije između sektora, zbog čega najveći teret i dalje snose roditelji. Predstavnici Savez udruga za autizam Hrvatske upozorili su da sustav nije organiziran cjeloživotno te da nakon postavljanja dijagnoze obitelji često ostaju bez jasnih smjernica i podrške, osobito nakon 21. godine života.

Konačni zaključci sjednice su da rana intervencija ne smije biti lutrija. Na sjednici je istaknuto da roditelji i dalje predugo čekaju na prve dijagnostičke korake te da ne smije ovisiti o mjestu stanovanja hoće li dijete dobiti priliku za ranu rehabilitaciju koja mu može promijeniti cijeli životni put. Naglašena je potreba da sustav osigura lokalne multidisciplinarne timove i prestane prebacivati teret isključivo na udruge civilnog društva.

‘Pad u provaliju’ nakon 21. godine. Istaknuto je kako se odrasle osobe s autizmom nakon izlaska iz obrazovnog sustava suočavaju s ozbiljnim nedostatkom podrške te praktički nestaju iz fokusa sustava. Upozoreno je na izostanak sustavnog modela dijagnostike za odrasle, kao i na nedostatak organiziranog stanovanja i radnih aktivnosti. Naglašeno je da je neprihvatljivo da takav model i dalje nije razvijen u okviru javnog zdravstva.

Međuresorna suradnja nije opcija, nego nužnost. Zaključeno je da bez čvrstog pravnog okvira i koordinacije između sustava zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi i dalje nastaju ‘sive zone’ u kojima se gube prava građana. Istaknuta je potreba redefiniranja centara za autizam kako bi postali stvarni regionalni resursni centri.