Autorica izložbe Lucija Tomašić istaknula je da se izložbom željelo stvoriti  doživljaj koji se ne oslanja samo na vid

 U Tifološkom muzeju prošli je tjedan otvorena izložba Kodovi prošlosti: taktilno putovanje svjetskom baštinom koja se može posjetiti do 28. kolovoza. Jedinstvena izložba je rezultat suradnje Tifološkog muzeja i udruge Nova Akropola, a osmišljena je s ciljem upoznavanja slijepih i  slabovidnih osoba s  ljepotom kulturnog nasljeđa.   

Izloženo je 19 replika koje interpretiraju motive kulturne baštine Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Indije, Grčke, Egipta i Latinske Amerike. Replike originala iz postava svjetskih i  hrvatskih muzeja izradila je udruga Nova Akropola.

Od  izložaka posjetitelji taktilnim putem mogu upoznati Bašćansku poloču, Grb grada Zagreba iz 15. stoljeća, Vučedolsku golubicu, Astečki  kalendar, Astečku masku, skulpture Hipokrata, grčkih božica Afrodite i Atene te druge vrijedne skulpture.

Svaki izložak opremljen je QR  kodom za pokretanje audiovodiča. Osigurani su također dodatni taktilni elementi, reljefni crteži koji pomažu u vizualizaciji detalja i legende na Braillovom pismu, a  kroz muzej posjetitelje vode taktilne trake vodilje.

Autorica izložbe Lucija Tomašić istaknula je da se izložbom željelo stvoriti  doživljaj koji se ne oslanja samo na vid.

– Slijepim i slabovidnim osobama pruža se mogućnost da dodirom upoznaju motive svjetske baštine koji se u muzejima često mogu samo promatrati. Ostali  posjetitelji mogu se na trenutak odmaknuti od vizualnog  doživljaja i baštinu spoznati dodirom – pojasnila je Tomašić.

Poručila je kako je bio cilj da se na izložbi stvori okruženje u kojem barijere nestaju, a ostaje samo spoznaja.

  Voditeljica udruge Nova Akropola Ariana Deranja izrazila je zadovoljstvo sudjelovanjem udruge u realizaciji izložbe.

– Nova Akropola je škola filozofije koja promiče kulturu, a djeluje volonterski. Kroz naš rad pokušavamo izvući na površinu trajne humane vrijednosti kroz cjeloživotno učenje kako bi dali najbolje od sebe  te na takav način u današnjem svijetu ostvarili humaniji svijet. Izložene arheološke reprodukcije su jedan mali dio tog rada,odnosno izraz kulturnog djelovanja čovječanstva – objasnila je Deranja.

Uz slijepe i slabovidne osobe otvorenju izložbe nazočili su načelnica sektora za arhivsku, knjižničnu i muzejsku djelatnost Ministarstva kulture i medija Ivona Despot i viši stručni savjetnik pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Branimir Šutalo.

Da se građani suočavaju s nejasnoćama, potvrđuje i udruga Sjena koja okuplja obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, a koja ističe kako su u praksi već uočeni problemi

Hrvatski zavod za socijalni rad je u samo 20-ak dana od nasljednika preminulih podnositelja zahtjeva za inkluzivni dodatak, kojih je oko 15 tisuća, zaprimio 1640 prijedloga za obnovu ili nastavak postupka, udruge pak upozoravaju da su upute nasljednicima nejasne. 

 Kako bi im olakšalo posao, Ministarstvo rada i socijalne politike je koncem travnja objavilo upute za nasljednike, no udruge upozoravaju da one nisu jasne ni korisnicima ni stručnim radnicima.

 Zbog toga mnogi odustaju od potraživanja svojih prava, tvrde udruge, komentirajući upute u kojima Ministarstvo nasljednicima objašnjava mogu li tražiti nastavak ili obnovu postupka, kome da se obrate i koju dokumentaciju trebaju priložiti.

 Ministarstvo se na taj korak odlučilo nakon što je Upravni sud donio presudu prema kojoj nasljednici imaju pravo na isplatu inkluzivnog dodatka preminule osobe, utvrdi li se da je osoba imala na to pravo.

 Do sada je Zavod zaprimio ukupno 1640 zahtjeva nasljednika, od čega je njih 1456 zatražilo obnovu, a 184 nastavak postupka.

 Zavod ističe kako su rješenja donesena u predmetima u kojima su zaprimili mišljenje Zavoda za vještačenje, pri čemu je 37 priznatih prava na inkluzivni dodatak, a odbijeno je 47 zahtjeva jer nisu bili ispunjeni propisani uvjeti.

 S obzirom na to da su postupci još u tijeku, iz Zavoda su za Hinu rekli kako nije moguće dati procjenu prosječnog iznosa zaostataka kojeg je država dužna isplatiti nasljednicima.

Upute su bitne jer su se nasljednici Zavodu obraćali i prije pravomoćnosti presude i objavljivanja uputa, međutim on po njima do sada nije mogao postupati.

 Organiziran je i besplatni info telefon, a Zavod ističe kako su zabilježili pojačan interes građana. Najčešća pitanja odnose se na potrebnu dokumentaciju, mjesnu nadležnost područnih ureda te tijek postupka nakon podnošenja prijedloga za obnovu ili nastavak postupka.

 Da se građani suočavaju s nejasnoćama, potvrđuje i udruga koja okuplja obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, a koja ističe kako su u praksi već uočeni problemi.

– Ove upute nisu razlog za zadovoljstvo i slavlje. One su samo dokaz koliko je sustav zakazao prema najranjivijim ljudima. Ovo je pokušaj popravljanja štete koja je već napravljena – ocijenila je predsjednica Udruge Sjena Suzana Rešetar u razgovoru za Hinu.

Posebno zabrinjava, dodala je, što se i dalje sve prebacuje na građane te ih se ponovno šalje da idu od vrata do vrata. Riječ je o raznim rješenjima, neka od kojih uključuju i javne bilježnike, odjavama za zdravstveno, bankama, nasljedstvu, žalbama i drugim postupcima.

– Umjesto da institucije same, po službenoj dužnosti, rješavaju postupke i kontaktiraju obitelji, ljude se ponovno šalje da sami proučavaju procedure, skupljaju dokumente i snalaze se u labirintu propisa koje jedva razumiju i pravnici, a kamoli iscrpljene obitelji nakon smrti člana obitelji – rekla je.

Upozorila je kako poseban problem oko prikupljanja dokumentacije imaju starije osobe koje se teže služe modernom tehnologijom, mailovima i e-Građanima, a također je navela da na terenu „vlada potpuna zbunjenost”.

„Ljudi ne znaju razliku između nastavka i obnove postupka. Ne znaju koje rokove moraju poštovati. Ne znaju što kada ostavinska rasprava nije završena ili kada ima više nasljednika. I opet imamo isti obrazac – sustav stvara problem, a građani nose teret tog problema”, rekla je Rešetar.

 Naglasila je kako iza svakog neriješenog predmeta nije administrativni broj, već čovjek – nečije dijete, roditelj, obitelj koja se godinama bori s bolešću, invaliditetom, siromaštvom, administracijom i osjećajem da ih država vidi tek kada postanu problem u javnosti.

– Nikada neću zaboraviti majku iz Zadra koja nam se obratila za pomoć, a čija je kćerkica, koja je bila u sustavu i bila korisnica osobne invalidnine, preminula čekajući rješenje za inkluzivni dodatak. Ta majka danas pravdu za svoje dijete mora tražiti u sudnicama – rekla je Rešetar.

Oni to rade namjerno, ocijenila je, zato što znaju da će pola ljudi u tom procesu odustati.

– Jer već jesu – ustvrdila je.

– A kada govorimo o oko 15.000 umrlih osoba prije donošenja rješenja, onda više ne govorimo o pojedinačnim propustima, već o ogromnom institucionalnom neuspjehu i sramoti države. I, realno, broj bi mogao biti i veći jer i dalje postoji više od 100.000 neriješenih zahtjeva, ali potpune brojke javnost nema – ocijenila je Rešetar.

Uputama su u potpunosti nezadovoljni i stručni radnici.

– Ne da nisu pomogle, nego su uvele još više nejasnoća. Ni korisnicima ni stručnim radnicima nije jasne – rekla je za Hinu Nela Pamuković, predsjednica Udruge NovisS – Nova vizija socijalne skrbi.

 Govoreći o provedivosti uputa u praksi, Pamuković je navela kako im svakodnevno stižu požurnice od odvjetnika.

– Isključivo je ovaj posao u nadležnosti pravnika, a upute daju socijalni radnici, koji ih ni sami ne razumiju, niti su ih dužni razumjeti, jer to ne spada u njihov stručni rad – navela je.

Pri tome je također potvrdila da stručni radnici nailaze na neujednačena tumačenja u različitim uredima „jer razni nadređeni daju razna tumačenja ili ih nemaju”.

Upitana koliko upute zaista mogu pomoći građanima koji su izgubili člana obitelji prije donošenja rješenja, Pamuković je ironično poručila: – Toliko će im olakšati da moraju plaćati odvjetnike za naknadno pronađenu imovinu i pokretanje prava na isplatu inkluzivnog dodatka s osnove nasljeđa – dodatno dva postupka kao dodatni trošak, jer ne razumiju postupak.

 Naime, čak i kad podnositelji zahtjeva imaju rješenje o nasljeđivanju, čime pokazuju da su nasljednici, ovo pravo nije moglo ući u rješenje o nasljeđivanju, jer nije ostvareno za života korisnika. Ako nema ovog prava u rješenju o nasljeđivanju, ponovno se pokreće postupak dokazivanja naknadno pronađene imovine, napomenula je.

Pri tome je nejasna situacija, dodala je Pamuković, kad je rješenje napisano i upućeno korisniku, a korisnik ga nije primio radi smrti i nije postalo izvršno, niti je moglo biti naplaćeno. Kao dodatnu prepreku koja otežava rad stručnjaka i položaj građana navela je i ugovore od dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju, jer tada ne postoji rješenje o nasljeđivanju.

Pamuković je također mišljenja da će cijela situacija dodatno opteretiti sustav s obzirom na kontinuirani odljev stručnjaka i nedovoljnog broja pravnika te postojeće neriješene slučajeve inkluzivnog dodatka.

– Kada bi se u rad uključili pravnici koji su upravitelji ili rade u županijskim službama, raznim sektorima, uredima i središnjici Zavoda, a od kojih su mnogi otišli iz Područnih ureda, bilo bi puno lakše. No tužna činjenica je da je ustroj HZSR-a postavljen tako da nikoga nije briga niti za stručnjake niti za korisnike – ocijenila je Pamuković.

Od početka primjene Zakona o inkluzivnom dodatku, prema podacima Zavoda doneseno je više od 223.000 rješenja o priznavanju prava, a trenutačno je u tijeku nešto više od 100.000 postupaka utvrđivanja prava.

– Iako prosječan broj mjesečnih zahtjeva varira, uočen je određeni trend smanjenja novih zahtjeva. Stručni radnici u Zavodu nastavljaju intenzivno raditi kako bi se preostali predmeti riješili u najkraćem mogućem roku – poručili su iz Zavoda.

Piše: Marina Hudoletnjak

Projekt ima dva cilja – promicanje sudjelovanja u kulturi pripadnika ranjive skupine djece i jačanje kapaciteta zaposlenika ustanova u kulturi za provedbu inkluzivnih usluga ustanova u kulturi

Gradska knjižnica Rijeka predstavila je u četvrtak projekt socijalne inkluzije djece, koji je počeo u ožujku ove godine, trajat će dvije godine, vrijednost mu je 293.000 eura, a u potpunosti je financiran iz fondova EU. 

Puni naziv projekta je ‘Dječja kuća i Rasadnik: Novi grad pristupačnosti – Projekt socijalne inkluzije djece kroz novo stvaralaštvo i osnaživanja knjižničara za inkluzivne usluge u kulturi i umjetnosti’. Ima dva cilja – promicanje sudjelovanja u kulturi pripadnika ranjive skupine djece i jačanje kapaciteta zaposlenika ustanova u kulturi za provedbu inkluzivnih usluga ustanova u kulturi.

Kako je istaknuo ravnatelj knjižnice Niko Cvjetković, proces socijalne inkluzije mora biti stalan i bez prekida, kako bi se omogućilo svim članovima društva da imaju iste mogućnosti i mogu jednako sudjelovati u aktivnostima društva. Na žalost, ustvrdio je, taj proces se ne odvija dovoljno brzo, te je jaz između različitih skupina društva sve dublji i širi, pa su ovakvi projekti vrlo važni.

Osim samog poticanja sudjelovanja ranjivih skupina djece, važna je edukacija djelatnika za rad s takvim skupinama, kako bi se djelovanje nastavilo i nakon formalnog završetka projekta, naveo je.

Projekt će se odvijati kroz metaforu “šest kuća”, osjetilne, umjetničke, medijske, inkluzivne, održive i stručne, od kojih svaka sadržajno odgovara na esencijalna pitanja inkluzije i participacije djece uz razvoj kvalitetnih senzoričkih i kreativno-poticajnih aktivnosti za djecu mlađe dobi te manjak pristupa sofisticiranim znanjima, tehnologijama i kreativnim procesima za djecu starije dobi.

Sastoji se od 30 različitih složenih radionica za djecu usmjerenih suvremenim kulturnim i umjetničkim područjima, s preko 800 sati aktivnosti, na kojima se očekuje sudjelovanje najmanje 670 djece. U edukacijama za djelatnike sudjelovat će njih 22, a provest će se kroz 11 programa.

Projekt će pratiti javna kampanja ‘Osjeti, pokušaj, stvaraj’ čime će se kroz dvije godine provedbe projekta pitanja socijalne i kulturne inkluzije djece držati u Rijeci u središtu pozornosti.