Connect with us

Vijesti

Utječe li plaća na naš osjećaj sreće?

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje novčanik narančaste boje s gumbom za zatvaranje, koji sadrži zelene novčanice. Novčanik i novac prikazani su na svijetloplavoj pozadini. Novčanice izgledaju kao da vire iz novčanika. Ovo je jednostavna, crtana ilustracija.
Foto: Pixabay

Najplaćeniji radnici su ujedno i najsretniji, zaposleni u državnim tvrtkama su sretniji od kolega u privatnim firmama

Najviše zadovoljnih zaposlenika živi u Istri i na Kvarneru te radi u marketingu, PR-u i ljudskim potencijalima, pokazuje najnovije istraživanje tvrtke Alma Career Croatia.

Kažu da ako radimo ono što volimo, u životu nećemo morati raditi niti dana. Zvuči sjajno, zar ne? Jer tko ne bi želio da mu posao istovremeno bude i izvor zadovoljstva, a ne samo nešto čime se bavi kroz tridesetak ili više godina karijere? U teoriji, najsretniji su upravo oni radnici koji rade ono što vole. No, koliki utjecaj na našu sreću ima plaća?

Upravo se to pitanje našlo u fokusu istraživanja koje je provela Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija u Hrvatskoj po portalu MojPosao. U istraživanju je sudjelovalo više od 3000 ispitanika, a rezultati otkrivaju jesu li veća primanja doista ključ sretnijeg života.

Što su veća primanja, to je više osmijeha

Svaka druga osoba u Hrvatskoj, točnije 50% ispitanika, izjavila je da se smatra sretnom. S druge strane, 16% otvoreno priznaje da su nesretni, dok se trećina (34%) nalazi ‘negdje između’ i nisu sigurni trebaju li svoju svakodnevicu opisati kao sretnu ili nesretnu.

No, što kažu brojke kad u jednadžbu ubacimo plaću? Iako se sreća ne može kupiti, istraživanje ipak potvrđuje poznatu tezu kako s rastom primanja raste i osjećaj zadovoljstva.

Drugim riječima, novac možda ne donosi sreću sam po sebi, ali očito pomaže.

Najviše sretnih i jako sretnih radnika pronalazimo među onima koji su u samom vrhu po plaći, u gornjih 10% primanja. Tamo se nalazi čak 65% sretnih, dok je nesretnih tek 7%. Suprotna je slika kod onih na dnu ljestvice, u donjih 10% plaća – tu se sretno osjeća 40% zaposlenih, dok ih je 28% nesretno, što je i najveći postotak nesretnih u cijelom istraživanju.

Drugim riječima, među onima u samom vrhu zarade, nesretnih je gotovo četiri puta manje nego među onima s najmanjim plaćama.

Najsretniji smo u srednjoj dobi

Kad je riječ o sreći, čini se da godine ipak igraju određenu ulogu. Najsretniji smo, vjerovali ili ne, u srednjoj dobi. Među onima između 25 i 45 godina, više od polovice ispitanika (53%, odnosno 52%) kaže da su sretni ili čak jako sretni. Zvuči odlično, ali postoji i ‘kvaka’. Upravo u toj dobi, kao i nakon 55. godine, pronalazimo i najviše onih koji priznaju da su nesretni – njih 17%. Najopušteniji su, izgleda, najmlađi. U skupini do 25 godina nesretnih je tek 13%, što je najmanji udio u cijelom istraživanju.

A što je sa spolom? Tu nema velikih iznenađenja pa su tako muškarci i žene jednako su skloni sreći, ali i nesreći, pokazuje istraživanje.

Najviše zadovoljnih u marketingu, HR-u i medicini

A u kojim se to poslovima kriju najsretniji zaposlenici? Ako je suditi prema istraživanju, u kreativnim i ‘ljudskim’ industrijama. Najviše sretnih radnika pronalazimo u marketingu, oglašavanju i PR-u, gdje gotovo dvije trećine ispitanika (64%) kaže da su zadovoljni. Slijede ih kolege iz ljudskih potencijala (60%) te oni zaposleni u sektorima osiguranja, zaštite i sigurnosti (59%). Ništa manje važno, sreću često pronalaze i oni koji pomažu drugima. U medicini i socijalnoj skrbi sretnih je 55%, a slično je i u obrazovanju i znanosti (52%).

Najmanje zadovoljnih ima u prometu i logistici, gdje je sretno samo 40% ispitanika. Nešto bolji, ali i dalje ispodprosječni rezultati bilježe se u građevini (41%), strojarsvu (43%) te u često izazovnom sektoru turizma i ugostiteljstva (43%).

Kad pogledamo vrstu poduzeća, slika je nešto složenija. Zaposleni u državnim firmama u prosjeku su zadovoljniji, 56% njih se smatra sretnima, dok je u privatnim poduzećima u hrvatskom vlasništvu taj udio nešto manji, 48%.

No, postoji ‘ali’. U državnim tvrtkama istovremeno nalazimo i više nesretnih radnika – čak 20%, dok je u privatnim firmama taj udio nešto manji, 17%.

Razina obrazovanja kao faktor sreće

Prema istraživanju, ispitanici s višim stupnjem obrazovanja u prosjeku su zadovoljniji. Najsretniji su magistri struke, među kojima 55% kaže da su sretni, a nesretnih je tek 13%. Slična je situacija i kod prvostupnika – 53% njih je zadovoljno, iako se u toj skupini bilježi i nešto veći postotak nesretnih (16%).

Malo niže na ljestvici zadovoljstva nalaze se ispitanici sa višom stručnom spremom – 51% ih se osjeća sretnima, a nesretnih je svega 10%. Najgore, čini se, prolaze oni sa srednjom stručnom spremom sa svega 46% sretnih i 18% nesretnih.

Najsretniji radnici žive u Istri i na Kvarneru

A gdje u Hrvatskoj žive najsretniji radnici? Prema istraživanju, Istra i Kvarner predvode listu, tamo čak 54% ljudi kaže da su sretni, dok je nesretnih tek 14%. Slijedi Grad Zagreb i Zagrebačka županija, s 52% zadovoljnih, te istočna Hrvatska, gdje sreću osjeća 51% ispitanika.

U Dalmaciji je sreća malo niža, s 49% zadovoljnih, dok se na dnu ljestvice nalaze Sjeverna i Središnja Hrvatska (41% sretnih). Posebno je zanimljivo da u Središnjoj Hrvatskoj nesretnih ima znatno više (24%), dok je u Sjevernoj Hrvatskoj taj udio 17%.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

PRAVA CIJENA MEGAFARMI Gdje farme dođu, života nema

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

Nije tu tek riječ o neizrecivoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije

Potresna i uznemirujuća, no usto i edukativna, putujuća je fotoizložba ‘Prava cijena megafarmi’ koju su jučer na zapadnoj šetnici zagrebačkog parka Zrinjevac upriličili Prijatelji životinja i Zelena akcija.

Ova izložba dio je građanskog otpora – vođen i pod sloganom Stop pilićarskoj ekobombi – protiv izgradnje masovnih industrijskih postrojenja za uzgoj, klanje i preradu peradi. Tek da podsjetimo, pokret ‘NE megafarmama’ usmjeren je protiv stranih i domaćih investitora koji planiraju izgraditi dvadesetak peradarskih megafarmi na području Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije, što bi našoj zemlji, upozoravaju organizatori izložbe, donijelo neizrecivu ekološku katastrofu, a investitorima zavidan profit.

Pritom, očito, kapital pretjerano ne brine o golemim količinama amonijaka, fosfata, nitrata i stajskog gnoja koji nepovratno mogu onečistiti zrak, tlo i podzemne vode. Ekološki aktivisti također upozoravaju na utjecaj megafarmi na ljude, ne samo one koji žive u njihovoj blizini, nego i u susjednim županijama. Nepodnošljiv smrad i prekomjerna upotreba antibiotika na farmama dodatno će, kada je riječ o utjecaju na ljude, opteretiti i naš zdravstveni sustav.

Nije tu tek riječ ni o silnoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije.

Dora Sivka, predsjednica Zelene akcije, upozorila je kako se diiljem Europe, tamo gdje postoji visoka koncentracija peradarskih megafarmi, građani žale na dugotrajno onečišćenje tla i podzemnih voda. Uz sve ostalo, Sivka je navela primjer ukrajinskih sela u blizini najvećeg peradarskog kompleksa u Europi, gdje su zabilježene razine nitrata u vodi dvanaest puta veće od dopuštenih.

Luka Oman predsjednik Prijatelja životinja,  pozvao je nadležne institucije da ne šute nego da djeluju i da u potpunosti odbace sve projekte u postupku.

– Radi se o vrlo ozbiljnom problemu koji ne možemo riješiti jednom kada on postane svakodnevicom. Gdje megafarme dođu, života nema – rekao je Oman.

Izložbu ‘Prava cijena megafarmi’ zainteresirana javnost može pogledati i na web stranici ne-megafarmama.net.

Nastavite čitati

Vijesti

BRODSKO DRUŠTVO Što je to Balkanska nefropatija

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Pixabay

Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka Balkanske nefropatije

Prošli je tjedan održana osnivačka skupština Brodskog društva za Balkansku nefropatiju, čime je službeno započeo rad Društva.

Balkanska nefropatija, koja se nazivala i endemska nefropatija i endemski nefritis, desetljećima je bila glavni zdravstveni problem i zagonetka Brodsko-posavske županije koja je odnosila zdravlje a donosila nesreću brojnim seoskim kućanstvima na području Jelas polja.

Uskoro se bliži 70 godina od prvih terenskih istraživanja i borbe za zdravlje stanovništva endemskih sela u Hrvatskoj, paralelno s istim nastojanjima u susjednim državama. Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka bolesti.

Znamo da je Balkanska nefropatija kronična tubulointersticijska nefropatija kojoj je uzrok aristolohična kiselina, otrov prisutan u biljci vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) čije sjemenke su se u prošlosti miješala sa sjemenkama žita i tako intoksicirale kruh lokalnog stanovništva. Posljedice dugotrajne konzumacije su bile kronična bubrežna bolest i karcinomi mokraćnog sustava.

Naši rezultati su priznati od međunarodne znanstvene zajednice, i još više od toga – ušli su u opću povijest medicine. Sastavni dio su brojnih udžbenika, čime je brodska bolnica citirana u više od 1000 radova. Isto tako, na temelju naših istraživanja znamo da zbog napretka poljoprivredne i

mlinarske tehnologije koja je omogućila bolje razdvajanje sjemenki, Balkanska nefropatija polagano, ali sigurno nestaje. Prije 30 godina trećina bolesnika liječenih dijalizom u brodskoj bolnici bili su bolesnici s Balkanskom nefropatijom, a sada ih skoro ni nema jednako kao što se zadnjih godina značajno smanjio i broj bolesnika iz endemskih sela koji su zbog karcinoma mokraćnog sustava operirani u Slavonskome Brodu.

Iako Balkanska nefropatija polagano nestaje, ipak se i dalje očekuju novi bolesnici iz endemskog kraja koji će započeti s nekim od metoda nadomještanja bubrežne funkcije, uz poseban naglasak na važnost ranog prepoznavanja i probira bolesnika iz endemskog područja na karcinome mokraćnog sustava. Ono što je također opaženo jest epidemiološka transzicija, tj. uz pad učestalosti ove nekada vrlo učestale pogubne bolesti, dolazi do porasta kardio-reno-metaboličkih bolesti koje su ranije bile rijetka pojava u ovome kraju. To postaje novi izazov za medicinsku struku i cijelo društvo.

To su razlozi zbog kojih je odnovano Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju, uz poseban zadatak da ističe naš doprinos svjetskoj medicini i sačuva uspomene svih koji su od 1958. godine, kada je sve počelo, vodili borbu za zdravlje naroda.

– Svrha osnivanja Društva je promicanje dosadašnjih postignuća, promicanje preventivnih pregleda u endemskim područjima, provođenje kontrolnih perlustracija i podizanje zdravstvene pismenosti kako bismo utjecali na promjene loših životnih navika i na jednak način kako smo obuzdali Balkansku nefropatiju sada utječemo na novu opasnost za ovo stanovništvo koje ranije tome nije bilo toliko izloženo, a krije se u kroničnim nezaraznim bolestima.

Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju je udruga građana i ovim putem upućujemo poziv svim našim građanima dobre volje da se uključe u rad Društva i podrže njegovu aktivnost – poručuje Nikolina Bukal Ćaleta, predsjednica Brodskog društva za Balkansku nefropatiju

Nastavite čitati

Vijesti

GRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne

Nisu tako rijetki slučajevi da su neki stanovnici Zagreba kupovali stanove u zgradama s četiri ili pet katova, bez lifotva, a u međuvremenu stekli invaliditet i počeli se kretati u invalidskim kolicima ili uz pomoć štaka. Za te je ljude ugradnja dizala postalo pitanje od ključne važnosti, nešto bez čega je njihov društveni život sveden na minimum, a izolacija postala tegobna svakodnevica.

Svjesna ovog gorućeg problema, zagrebačka je Gradska uprava osmislila pet programa revitalizacije metropole, među koje spada i ugradnja liftova u zgradama u kojima žive osobe s invaliditetom i teže pokretljivi građani u trećoj životnoj dobi.

Riječ je ovdje o državnom programu, Vlada RH ugradnju liftova sufinancira s 33 posto, Grad Zagreb na sebe je preuzeo pokrivanje troškova od 50 posto, a ostatak plaćaju suvlasnici zgrada. Ovog trenutka u tu je svrhu Grad iz proračuna osigurao milijun eura, koji su predviđeni za izradu projektne dokumentacije, izvođenje radova te stručni nadzor. Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne. Javni poziv za ugradnju dizala otvoren je do 31. kolovoza.

Rečeno je to na konferenciji za medije gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovih zamjenika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta koji su, jučer u Gradskoj upravi, predstavili svih pet programa za revitalizaciju Zagreba.

Kako je rekao gradonačelnik Tomašević, programi su osmišljeni kako bi podigli kvalitetu života građana, brinuli o kulturnoj baštini i razvijali otpornost grada na klimatske promjene te poticali nova ulaganja u komunalne projekte.

– Ulažemo i u ovakve projekte jer želimo da naš grad izgleda ljepše, da budemo ponosniji na Zagreb, da posjetitelji više uživaju u njemu, a prije svega da građani imaju ugodnije okruženje za život. Najvažnije nam je da ljudi u svom gradu imaju bolju kvalitetu života – kazao je gradonačelnik Tomašević.
 
Najveći dio ulaganja odnosi se na obnovu pročelja višestambenih zgrada, a u gradskom je proračunu za tu namjenu osigurano 6,3 milijuna eura.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu