Za mene je budućnost muzikoterapije trenutak u kojem više nitko neće pitati ‘Što je to?’, nego ‘Gdje mogu doći na muzikoterapiju?’ i vjerujem da tom trenutku idemo sve bliže, kaže Andrea

Kako ste otkrili muzikoterapiju i što Vas je potaknulo da se njome počnete baviti?

-Muzikoterapiju sam otkrila u trenutku kada sam se počela pitati postoji li način da glazba ima dublji smisao osim izvođenja i poučavanja. Tijekom studija glazbene pedagogije osjećala sam da me nešto vuče dalje od klasičnog školskog sustava – nešto živo, stvarno, iskustveno. Počela sam istraživati, slušati svoje unutarnje impulse, i tada sam prvi put naišla na pojam muzikoterapije.

Nisam odmah znala što točno podrazumijeva, ali ideja da glazba može biti alat za povezivanje s ljudima na dubljoj razini, za izražavanje onoga što se ne može reći riječima, za iscjeljivanje – to me odmah dotaknulo. Nije to bila racionalna odluka, više kao poziv iznutra koji nije prestajao.

Kada sam krenula na edukaciju, sve je sjelo na svoje mjesto. Muzikoterapija je spojila sve ono što sam intuitivno osjećala: glazbu, odnos, prisutnost, autentičnost, emocije, slobodu. Danas mi se čini da nisam ja odabrala muzikoterapiju, nego je ona pronašla mene – u pravom trenutku.

Možete li nam ispričati nešto o svom obrazovanju i profesionalnom putu u području muzikoterapije?

-Moj profesionalni put u muzikoterapiji razvijao se prirodno, kao nastavak duboke povezanosti s glazbom, ali i potrebe za smislenijim radom s ljudima. Magistrirala sam glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Puli, a već tijekom studija osjećala sam da klasična pedagogija ne odgovara u potpunosti onome što želim pružiti – nedostajala mi je dimenzija odnosa, emocije, spontanosti.

Zato sam paralelno, 2014. godine, upisala studij muzikoterapije i supervizije na Inštitutu Knoll u Sloveniji. Tijekom studija imala sam priliku raditi praksu u raznim okruženjima – na pedijatrijskoj onkologiji u Ljubljani, u dnevnim rehabilitacijskim centrima, dječjem domu i domu za odrasle s mentalnim poteškoćama. Taj me period oblikovao i kao osobu i kao buduću terapeutkinju.

2019. godine otvorila sam svoj obrt artON, s vizijom približavanja muzikoterapije širem društvu – kroz individualni i grupni rad, edukacije, simpozije, glazbene susrete i projekte.

Što Vas najviše inspirira u radu muzikoterapeuta?

-Inspirira me činjenica da muzikoterapija nije samo sviranje ili pjevanje – to je prisutnost. Prostor gdje osoba može biti točno ono što jest, sa svim svojim zvukovima, nesigurnostima, emocijama, mislima… I to se može osjetiti, dovoljno je da se izrazi, osjeti I bude viđeno.

Posebno me nadahnjuje snaga glazbe da poveže ljude, otopi napetosti i otvori prostore unutarnjeg mira ili oslobađanja. Svjedočiti osobama koje dolaze zatvorene, sumnjičave ili iscrpljene, i promatrati kako se kroz nekoliko tonova ili udaraca na bubanj mijenja njihova energija – to me ne prestaje fascinirati.

Kako biste definirali muzikoterapiju I po čemu se razlikuje od običnog slušanja glazbe?

-Muzikoterapija je znanstvena disciplina koja koristi glazbu i njezine elemente (ritam, melodiju, harmoniju) kao alat za podršku fizičkom, emocionalnom, mentalnom i socijalnom zdravlju. Uključuje profesionalni odnos između klijenta i educiranog muzikoterapeuta, jasno definirane ciljeve i odabrane metode.

Za razliku od običnog slušanja glazbe, muzikoterapija podrazumijeva aktivnu suradnju i izražavanje. Glazba se ne koristi kao pozadina – ona postaje sredstvo komunikacije. Ne radi se o ‘lijepom’ sviranju, već o iskrenom izražavanju.

U tom kontekstu, terapeut pažljivo sluša – ne samo glazbu, već osobu iza nje – promatra, reflektira, i stvara siguran prostor za unutarnji pomak.

Koje su najčešće zablude koje ljudi imaju o muzikoterapiji?

– Jedna od najčešćih zabluda je da se muzikoterapijom mogu baviti svi koji vole glazbu, što nije točno. Potrebna je stručna edukacija koja uključuje psihologiju, psihoterapiju, glazbenu teoriju i praksu.

Druga zabluda je da je muzikoterapija rezervirana samo za djecu ili osobe s teškoćama. U stvarnosti, ona je korisna za sve dobne skupine i u raznim životnim situacijama.

Treća česta zabluda je da je to pasivna aktivnost u kojoj osoba samo sluša glazbu. Aktivna muzikoterapija uključuje sviranje, pjevanje, improvizaciju, pokret…

I možda najčešće pitanje: ‘Moram li znati svirati?’ Ne. Zapravo, često je lakše raditi s osobom bez glazbenog predznanja, jer se izražava bez straha od greške.

Može li se muzikoterapija primjenjivati kod svih dobnih skupina?

– Apsolutno. Od novorođenčadi do starijih osoba – glazba je univerzalan jezik.

Kod djece pomaže u razvoju govora, motorike i emocionalne povezanosti. Kod mladih olakšava izražavanje emocija, osobito kod anksioznosti, ADHD-a, autizma ili traume. Odraslima nudi prostor za emocionalni rad, nošenje sa stresom, burnoutom i pronalaženje smisla. Kod starijih osoba, osobito onih s demencijom, glazba često bude ‘most’ koji ih vraća u poznate, sigurne emocije.

Svaka dobna skupina glazbu doživljava drugačije – a muzikoterapija to prepoznaje i poštuje.

Kako izgleda jedan tipičan muzikoterapijski susret?

– Susret započinje razgovorom ili glazbom, ovisno o potrebi osobe. Nakon toga slijedi glazbeni dio – improvizacija na bubnjevima, pjevanje, slušanje, korištenje tijela kao instrumenta, pokret… sve ovisno o tome što osobi u tom trenutku odgovara.

Završava se smirivanjem i refleksijom – nekoliko minuta tišine, tiha melodija, disanje…

Nijedan susret nije isti, jer ni osoba nije ista svaki put. Ono što ostaje zajedničko je glazba i prostor u kojem se možeš izraziti – bez osude, bez pritiska, bez pravila.

Koje instrumente najčešće koristite u terapiji i zašto?

– Koristim širok spektar instrumenata – svaki s razlogom:

– Ritamski instrumenti (bubnjevi, šuškalice, ocean drum): povezani su s tijelom i emocijama, vraćaju u sadašnji trenutak.

– Melodijski instrumenti (sansula, kalimba, ksilofon, klavir): pozivaju na introspekciju i nježnost.

– Glas: najosobniji instrument, dostupan svima.

– Tijelo: ritam koraka, disanje, udarci rukama o tijelo – sve su to alati izražavanja.

Svi instrumenti koje koristim su intuitivni – ne traže prethodno znanje, već otvorenost.

Na koji način glazba pomaže u izražavanju emocija kod osoba koje se teško verbalno izražavaju?

– Glazba ne traži riječi. Osoba može izraziti emociju kroz ton, ritam, šapat, pokret… To stvara sigurnost, oslobađa, povezuje.

Kada terapeut odgovori glazbeno – stvara se odnos, osjećaj ‘vidim te, čujem te’. Takvi trenuci često otvore vrata dubljem izražavanju i iscjeljenju.

Možete li podijeliti neko iskustvo gdje je muzikoterapija imala posebno snažan učinak?

-Na jednom grupnom susretu improvizirali smo u krugu. Jedna osoba počela je svirati za drugu sirov, snažan ritam – i u tom trenutku kao da je prepoznala vlastitu snagu, koju nije ranije osvijestila.

Nije to bila samo glazbena improvizacija – bio je to trenutak unutarnjeg uvida. Takve situacije podsjećaju koliko je glazba moćan kanal za duboke promjene.

Koliko je muzikoterapija prepoznata i zastupljena u Hrvatskoj?

-Muzikoterapija u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno prepoznata, iako interes raste. Mali je broj educiranih terapeutkinja i terapeuta, pa često djelujemo u privatnoj praksi, kroz projekte, radionice i edukacije.

Organiziram i razna javna događanja, poput Simpozija muzikoterapije, kako bih podigla svijest i stvorila prostor za dijalog među stručnjacima.

Koje izazove vidite u promoviranju muzikoterapije?

-Najveći izazov je neinformiranost – mnogi još uvijek ne znaju što muzikoterapija zapravo jest. Drugi je izazov percepcija glazbe kao luksuza, a ne kao potrebe.

Treći izazov je marketing – teško je promovirati nešto što ljudi još nisu iskusili. Zato nudim iskustvene radionice gdje mogu osjetiti što znači kada glazba ‘govori umjesto riječi’.

Unatoč svemu – sve više ljudi prepoznaje snagu glazbe i sve se više otvaraju prema ovom pristupu. Izazovi postoje, ali su istovremeno i poziv na djelovanje.

Kako vidite budućnost muzikoterapije u Hrvatskoj i regiji?

-Budućnost muzikoterapije u Hrvatskoj i regiji vidim kao uzbudljivu, potrebnu i neizbježnu. Ljudi su sve više otvoreni novim, holističkim pristupima zdravlju, emocionalnoj ravnoteži i osobnom razvoju, a glazba im dolazi kao prirodan alat – bez puno riječi, bez pritiska, s osjećajem sigurnosti i slobode.

Vjerujem da će muzikoterapija postajati sve prisutnija u zdravstvenim i obrazovnim institucijama – u bolnicama, rehabilitacijskim centrima, psihijatrijskim ustanovama, vrtićima i školama.

Vidim i sve više prostora za razvoj privatnih praksi, projekata i radionica u kojima će se muzikoterapija koristiti kao podrška osobnom rastu, emocionalnom iscjeljenju i zajedničkom povezivanju.

Vjerujem i da će doći do snažnije integracije muzikoterapije s drugim strukama poput psihoterapije, logopedije, edukacijske rehabilitacije i socijalnog rada – jer svi dijelimo isti cilj: podržati čovjeka u njegovoj cjelovitosti.

Za mene je budućnost muzikoterapije trenutak u kojem više nitko neće pitati ‘Što je to?’, nego ‘Gdje mogu doći na muzikoterapiju?’ i vjerujem da tom trenutku idemo sve bliže.

Edukacija donosi alate za bolje razumijevanje u području ravnopravnog uključivanja osoba s invaliditetom u svijet rada

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić održao je prošli tjedan u okviru 4. ciklusa edukacije Workplace Inclusion Champion koju organizira Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, predavanje 5. modula – ‘Uključivanje osoba s invaliditetom’. Izlaganje je održano na lokaciji HR PSOR-a u Jurišićevoj 12, nevisnoj udruzi privatnog sektora.

Ovo je jedna od sadržajnih cjelina edukacije posebno osmišljena kako bi polaznicima pružila znanje i razumijevanje ključnih elemenata ravnopravne uključivosti osoba s invaliditetom u svijet rada.

Edukacija je organizirana u obliku kombiniranog učenja, a sastoji se od online teorije, vježbi i kvizova koji omogućuju produbljivanje znanja o raznolikosti i uključivosti (D&I), kao i razvoj vlastite samospoznaje o tome kako biti istinski uključiv u svakodnevnim interakcijama u svom osobnom i profesionalnom životu.

Edukacija donosi i alate za bolje razumijevanje u području ravnopravnog uključivanja i omogućava uvid u upravljanje raznovrsnošću te sve prednosti koje različite skupine zaposlenika donose poslovnim organizacijama.

Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR) je neovisna udruga privatnog sektora koju su osnovali vodeći gospodarstvenici Hrvatske da bi poticali održivi razvoj u gospodarstvu i zastupali gospodarstvo u održivom razvoju. HR PSOR je danas nositelj Hrvatskog indeksa održivosti – HRIO, organizator godišnjih Konferencija o održivom razvoju.

Isto tako nositelj je Povelje o raznolikosti Hrvatska pod kojom djeluje i Savez za rodnu ravnopravnost te je nositelj edukacije Korporativna održivost. Stoji iza mnoštva drugih aktivnosti i okuplja više od 60 članova.

Kako nam se približava datum lokalnih izbora, vrlo je važno znati što oni mogu donijeti osobama s invaliditetom, koji čine veliki dio ukupnog stanovništva Republike Hrvatske.

Hrvatski lokalni izbori u ovoj godini su izbori za općinska/gradska vijeća, županijske skupštine i Gradsku skupštinu Grada Zagreba, kao i izbori općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba. Za dan provedbe izbora određena je nedjelja, 18. svibnja 2025. godine.

Političke stranke i grupe birača imaju rok od 14 dana, od 16. travnja u ponoć do 29. travnja 2025. za prikupljanje potpisa birača kako bi njihova kandidatura bila valjana.

Donosimo vam priopćenje Darija Jurišića – pravobranitelja za osobe s invaliditetom te ga prenosimo u cijelosti:

»Kao i životi svih drugih građana, životi osoba s invaliditetom koji čine gotovo 17% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske odvijaju se na lokalnoj razini. U njihovim gradovima i općinama, osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju moraju imati pristupačno okruženje za kretanje, prilagođen prijevoz, socijalne usluge koje bi im se pružale u njihovim domovima, a ne da se moraju smještati u ustanove kad se njihove obitelji više ne mogu brinuti za njih.

Lokalni izbori prilika su da prioriteti za ravnopravni život osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju postanu dio razvojnih planova županija i gradova. To se može postići jedino ukoliko političari uključe osobe s invaliditetom u donošenje odluka i u proračunima osiguraju sredstva za osiguranje pristupačnosti i mobilnosti, funkcioniranje udruga osoba s invaliditetom, pružanje potrebnih socijalnih usluga te uključenost u odgojne i obrazovne programe i programe rane intervencije svoj djeci s teškoćama u razvoju.

Također, podsjećamo sve sudionike izbornog procesa kako je uz osiguranje arhitektonske pristupačnosti prostorija političkih stranaka, predizbornih debata, skupova i biračkih mjesta, neophodno osigurati i informacijsko-komunikacijsku pristupačnost, odnosno poruke i informacije važne za sudjelovanje na izborima moraju biti dostupne i razumljive svima, uključujući gluhe i slijepe osobe, kao i osobe s intelektualnim teškoćama.

Pozivamo i osobe s invaliditetom i roditelje djece s teškoćama u razvoju da se uključe u procese donošenja odluka koje utječu na njihove živote, da se informiraju o tome kako pojedine opcije planiraju odgovoriti na izazove s kojima se svakodnevno suočavaju i da izađu na izbore.

Sukladno uputama Državnog izbornog povjerenstva (dostupnim na njihovim mrežnim stranicama), birači koji ne mogu pristupiti na biračko mjesto, a žele glasati, trebaju o tome obavijestiti nadležno izborno povjerenstvo najranije tri dana prije dana održavanja izbora ili birački odbor do 12.00 sati na dan održavanja izbora. Ukoliko je to moguće, članovi biračkog odbora će ih posjetiti na njihovoj adresi. Ukoliko je biračko mjesto nepristupačno, glasanje se može organizirati ispred samog mjesta.

Svi birači koji smatraju da im je nekom radnjom izbornog tijela ili na bilo koji drugi način ugroženo ili onemogućeno njihovo biračko pravo, trebaju se bez odgode (na dan izbora) obratiti Državnom izbornom povjerenstvu kako bi se pravodobno poduzele odgovarajuće mjere i otklonile eventualne uočene nepravilnosti.«