Connect with us

Kutak za stručnjake

U Hrvatskoj je niska osviještenost o šećernoj bolesti, koja je treći vodeći uzrok smrti

Objavljeno

/

Fotografija tri žene koje sjede za bijelim stolom u konferencijskoj sobi. Iza njih je bijeli projektorski ekran. Lijevo sjedi starija žena s naočalama koja drži kemijsku olovku, u sredini je mlađa žena u plavoj bluzi, a desno je žena u bijeloj kuti s crvenim srcem, što sugerira medicinski kontekst. Na stolu su vrč s vodom, čaše i papiri.
Foto: Ivana Vranješ

U Hrvatskoj je 2024. godine evidentirano gotovo 400 tisuća osoba sa šećernom bolešću. Međutim, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih veći od 500 tisuća

Šećerna bolest je globalni javnozdravstveni problem. Zbog manjka tjelesne aktivnosti, sjedilačkog načina života te loših prehrambenih navika ubrzano raste broj oboljelih od šećerne bolesti.

U Hrvatskoj je 2024. godine evidentirano gotovo 400 tisuća osoba sa šećernom bolešću. Međutim, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih veći od 500 tisuća, s obzirom na to da više od 28 posto oboljelih nema postavljenu dijagnozu.

Šećerna bolest treći je vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj, s udjelom od 7,7 posto. Čak 40 posto smrti od šećerne bolesti i njenih komplikacija događa se kod radno aktivne populacije, a više od trećine odraslih osoba sa šećernom bolešću nije dijagnosticirano niti liječeno.

Na važnost prevencije, rane dijagnostike, zdravstvene skrbi i podrške u zajednici ukazali su zdravstveni stručnjaci na okruglom stolu ‘Zdravlje počinje u zajednici’, koji su u srijedu organizirali Dom zdravlja Zagreb – Istok i Hrvatsko društvo za kronične bolesti povodom Hrvatskog dana šećerne bolesti. Okrugli stol moderirala je predsjednica Hrvatskog društva za kronične bolesti Zrinka Mach.

Liječnica obiteljske medicine iz Doma zdravlja Zagreb – Istok, Maja Jovičić-Sulje, istaknula je da obiteljski liječnik prati svoje pacijente već od najranije dobi te zna imaju li genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. No pacijenti se mogu javiti i s određenim simptomima, na temelju kojih ih obiteljski liječnik upućuje na dijagnostički pregled. Najčešći simptomi koji ukazuju na šećernu bolest su pretjerana žeđ, pretjerana glad uz gubitak na težini, zamagljen vid, sporo zacjeljivanje rana, učestalo mokrenje te učestale infekcije mokraćnih puteva.

– Dosta je niska osviještenost pacijenata o šećernoj bolesti i njihovo znanje o njoj. Osoba ne osjeti da ima šećernu bolest, sve dok se ne jave neke uznapredovale komplikacije. Često puta pacijenti nisu niti motivirani za liječenje ako nemaju simptome – rekla je Jovičić-Sulje. Naglasila je da je u liječenju šećerne bolesti važna podrška obitelji, jer liječenje neće dati dobre rezultate ako ta podrška izostane. Spomenula je i da, nažalost, obiteljski liječnik zbog obujma posla ne može pacijenta sa šećernom bolešću provesti kroz plan ishrane i tjelovježbe.

Endokrinologinja i dijabetologinja KB Dubrava, Katica Letinić-Kravaščan, istaknula je da je kod svake osobe bitan personalizirani pristup. Od komplikacija kod šećerne bolesti spomenula je mikro i makrovaskularne komplikacije, srčani i moždani udar, perifernu arterijsku bolest koja može rezultirati amputacijom prstiju i udova, kroničnu bubrežnu bolest koja može dovesti do dijalize te sljepoću ako se problem s vidom ne liječi.

– Važno mi je porazgovarati s pacijentima jer imaju komorbiditete. Često su prisutne druge dijagnoze kao što je arterijska hipertenzija, a veliki je problem i debljina, pogotovo kod dijabetesa tipa 2. Tako da je personalizirani pristup bitan u odluci o uvođenju lijekova – rekla je Letinić-Kravaščan. Naglasila je da je šećerna bolest kompleksna te je nužna multidisciplinarna suradnja. Međutim, uz adekvatnu terapiju, važno je da se osoba s dijabetesom pridržava zdravih životnih navika.

– Osobe oboljele od šećerne bolesti trebaju mijenjati životne navike i pridržavati se dijabetičke prehrane, o kojoj su u KB Dubrava educirani od strane nutricionista. Ako se pacijent ne pridržava dijabetičke prehrane, sve je uzalud, pa i najbolji lijekovi. Važnu ulogu ima i pojačana fizička aktivnost – objasnila je Letinić-Kravaščan.

Magistra sestrinstva iz Doma zdravlja Zagreb – Istok, Martina Dizdar, opisala je ulogu patronažne medicinske sestre kad je riječ o pacijentima oboljelima od šećerne bolesti.

– Patronažne sestre obilaze pacijente u njihovim domovima te ih educiraju o upotrebi glukometra i primjeni terapije. Osobama se pokaže kako da mjere šećer, a potom to čine samostalno uz nadzor patronažne sestre -, pojasnila je Dizdar. Naglasila je da su patronažne sestre važan most između zdravstvenog sustava i zajednice, jer često na terenu održavaju preventivne akcije mjerenja krvnog tlaka i šećera u krvi, a pacijenti često upravo patronažnim sestrama prvi put prijavljuju simptome.

Na način prehrane osvrnuo se nutricionist KBC-a Zagreb, Nikola Mesarić. Naglasio je da su prehrambene navike prosječnog Hrvata prilično loše.

– Po pretilosti Hrvati su vodeći u Europi, a poražavajuća je činjenica da je pretilost prisutna kod velikog broja djece. Nažalost, ljudi ne jedu redovito, obroci se preskaču, a to dovodi do loših prehrambenih izbora – poseže se za hranom bogatom ugljikohidratima. Količina konzumirane hrane se ne kontrolira i to rezultira povećanjem tjelesne mase te razvojem šećerne bolesti. Među šest najdebljih nacija u Europi – svih šest su iz mediteranskih zemalja – rekao je Mesarić. Spomenuo je da KBC Zagreb ima nutricionističko savjetovalište, kao i KBC Dubrava, ali nažalost sve zdravstvene ustanove nemaju nutricionistički tim te je istaknuo kako je nužno da nutricionisti budu dio zdravstvenog tima.

– Ne mora se svaki dan jesti mediteranska hrana, važno je ograničiti unos pekarskih proizvoda, sokova, slatkiša i grickalica. Hranu često doživljavamo kao emocionalnu potrebu, te su neke preporuke i zabrane vezane uz prehranu teške. Stoga je potrebna i suradnja s psihologom – poručio je Mesarić.

Kutak za stručnjake

Obvezni razdjelnici topline mogli bi ugroziti zdravlje ranjivih skupina

Objavljeno

/

Napisao/la:

Bijeli radijator s termostatskim ventilom postavljenim na srednju temperaturu.
Foto: Pixabay
Piše: mr. sc. Andreja Marcetić

znanstvenica i stručnjakinja za javne politike, Centar za potporu i inkluziju u zajednici

Povratak obvezne ugradnje razdjelnika topline u višestambene zgrade izaziva sve više prijepora, osobito zbog mogućih posljedica za osobe s invaliditetom, starije osobe, kronične bolesnike i obitelji s djecom

Poslušaj članak

Iako se mjera predstavlja kao doprinos energetskoj učinkovitosti i zelenoj tranziciji, brojni stručni argumenti upućuju na to da bi njezina primjena mogla dovesti do suprotnog učinka.

Naime, ako građani zbog straha od visokih računa počnu manje grijati svoje stanove, posljedica mogu biti hladniji domovi, veći zdravstveni rizici i rast energetskog siromaštva. Za mnoge osobe s invaliditetom toplina doma nije pitanje udobnosti, nego osnovni preduvjet zdravlja, sigurnosti i samostalnog života. Osobe koje zbog zdravstvenog stanja veći dio dana provode kod kuće ili ovise o medicinskim uređajima posebno su osjetljive na niže temperature.

Europski propisi, na koje se hrvatsko zakonodavstvo poziva, ne propisuju bezuvjetnu obveznu ugradnju razdjelnika. Direktiva o energetskoj učinkovitosti predviđa njihovu primjenu samo kada je ona tehnički izvediva i ekonomski opravdana, uz istodobnu zaštitu kućanstava pogođenih energetskim siromaštvom i drugih ranjivih skupina. Upravo zbog toga postavlja se pitanje je li sadašnji model u skladu s ciljevima europskog zakonodavstva.

Dodatni problem predstavlja činjenica da razdjelnici ne mjere stvarnu potrošnju toplinske energije pojedinog stana, već služe raspodjeli ukupne potrošnje cijele zgrade. Stručnjaci već godinama upozoravaju da su očekivane uštede relativno male te da njihova isplativost nije jednoznačno dokazana.

Posebno su sporne financijske posljedice za stanare koji ne ugrade razdjelnike. Prema važećim pravilima, za stan od 50 četvornih metara godišnja naknada mogla bi doseći oko 300 eura, odnosno gotovo 3000 eura tijekom deset godina, dok je cijena same ugradnje višestruko niža. Uz to, obračun potrošnje za stanove bez razdjelnika može biti nekoliko puta veći od prosjeka zgrade, iako stvarna potrošnja često nije toliko viša. Takav model mogao bi najteže pogoditi upravo kućanstva s osobama s invaliditetom, umirovljenicima i obiteljima s djecom.

Postavlja se i pitanje ostvaruje li mjera uopće željeni klimatski učinak. Ako građani zbog visokih troškova smanje centralno grijanje, a stanove počnu dogrijavati električnim grijalicama ili klima-uređajima, ukupna potrošnja energije i emisije stakleničkih plinova mogu porasti umjesto da se smanje. Time bi se dovela u pitanje i usklađenost mjere s ciljevima zelene tranzicije.

Sporno pitanje već je stiglo i pred Ustavni sud, kojem su podneseni prijedlozi za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o tržištu toplinske energije i pripadajućih pravilnika. Podnositelji smatraju da su pojedine odredbe nerazmjerne te da mogu dovesti do povrede prava vlasništva, jednakosti građana i europskih pravnih standarda.

Kao dugoročno učinkovitije rješenje ističu se ulaganja u energetsku obnovu zgrada, bolju toplinsku izolaciju, modernizaciju sustava grijanja i druge mjere koje trajno smanjuju potrošnju energije, bez ugrožavanja zdravlja i životnog standarda najranjivijih građana. Takav pristup, smatraju zagovornici promjena, istodobno bi pridonio energetskoj učinkovitosti, zaštiti okoliša i socijalnoj pravednosti.

Kompletnu i detaljnu analizu pročitajte ovdje.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Ljeto, putovanja i život sa stomom ili kateterom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici se vide ruke u medicinskim rukavicama koje drže stomijsku vrećicu ili medicinski stomijski uređaj. Uređaj je bež boje, izrađen od mekanog materijala, s prozirnim kružnim otvorom u sredini. Na njemu se nalaze zeleni natpisi i oznake. Pozadina je zamućena, što sugerira bolničko ili kliničko okruženje.
Foto: Pexels

Najvažnije je ne dopustiti da strah od komplikacija potpuno ograniči svakodnevni život. Dobra priprema, redovita higijena, dovoljan unos tekućine i osluškivanje vlastitog tijela mogu značajno smanjiti rizike

Poslušaj članak

Ljeto je uvijek asocijacija na odmor, putovanja, više vremena na otvorenom i opušteniji ritam života, ali za osobe koje imaju kateter ili stomu ono donosi i neke dodatne izazove o kojima je važno razmišljati unaprijed.

Visoke temperature, pojačano znojenje, promjene rutine, duža putovanja i boravak izvan kuće mogu povećati rizik od infekcija, iritacija kože, dehidracije i neugodnih komplikacija koje se često zanemaruju dok se ne pojave prvi problemi.

Kod osoba s urinarnim kateterom ljetne vrućine posebno povećavaju mogućnost razvoja infekcija mokraćnog sustava. Tijelo se više znoji, gubi tekućinu, a urin postaje koncentriraniji, što pogoduje razvoju bakterija.

Zato je tijekom ljeta iznimno važno unositi dovoljno tekućine, čak i kada osoba nema osjećaj žeđi. Treba paziti i na redovito pražnjenje vrećice te održavanje higijene područja oko katetera, osobito nakon kupanja, znojenja ili duljeg sjedenja tijekom putovanja.

Kateter i cjevčice ne smiju biti savijeni ili pritisnuti jer se tijekom vožnje i dugog sjedenja lako može usporiti protok mokraće, što povećava rizik od komplikacija.

Osobe sa stomom tijekom ljeta često imaju problema s odljepljivanjem podloga zbog znojenja i vlage. Koža oko stome tada postaje osjetljivija, crvenija i sklonija iritacijama. Važno je koristiti proizvode koji dobro prijanjaju uz kožu i po potrebi češće mijenjati podlogu.

Nakon kupanja u moru ili bazenu preporučuje se pažljivo osušiti područje oko stome jer vlaga koja ostane ispod podloge može izazvati oštećenje kože ili slabije prianjanje. Mnogi se boje odlaska na plažu ili nošenja laganije odjeće, ali uz dobru pripremu i kvalitetna pomagala moguće je bez većih ograničenja uživati u ljetnim aktivnostima.

Dulja putovanja zahtijevaju dodatnu organizaciju. Nikada nije dobro nositi samo minimalnu količinu potrebnog materijala jer tijekom puta može doći do kašnjenja, gubitka prtljage ili neočekivanih situacija.

Preporučuje se uvijek imati barem dvostruko više potrošnog materijala nego što se procjenjuje da će biti potrebno. Rezervne vrećice, podloge, kateteri, dezinfekcijska sredstva, zaštitne maramice i dodatna odjeća trebali bi biti pri ruci, a ne spremljeni duboko u kofer.

Tijekom ljetnih putovanja posebno treba paziti gdje se materijal čuva jer visoke temperature u automobilu mogu oštetiti ljepila, plastiku i sterilna pakiranja.

Jedna od skrivenih opasnosti ljeta je upravo osjećaj sigurnosti kada sve djeluje stabilno. Ljudi tada često zanemare prve znakove problema poput peckanja, neugodnog mirisa urina, promjene boje kože oko stome, sitnog curenja ili blage boli.

Međutim, upravo ti simptomi mogu biti prvi znak infekcije ili oštećenja kože koje se po vrućinama može vrlo brzo pogoršati. Dugotrajno sjedenje tijekom putovanja također povećava rizik od pritiska na područje stome ili katetera, a kod starijih i slabije pokretnih osoba može dovesti i do rana na koži.

Važno je misliti i na prehranu. Ljeti se češće konzumira laganija hrana, gazirana pića, sladoledi i voće, ali neke namirnice mogu pojačati stvaranje plinova, proljev ili neugodne mirise, što osobama sa stomom može stvarati dodatnu nelagodu.

Dehidracija je posebno opasna kod ileostome jer tijelo tada gubi više tekućine i elektrolita nego inače. Zato nije dovoljno piti samo vodu, već treba voditi računa i o unosu minerala i soli, osobito tijekom velikih vrućina.

Najvažnije je ne dopustiti da strah od komplikacija potpuno ograniči svakodnevni život. Dobra priprema, redovita higijena, dovoljan unos tekućine i osluškivanje vlastitog tijela mogu značajno smanjiti rizike.

Ljeto može biti ugodno i sigurno razdoblje i za osobe s kateterom ili stomom, ali samo ako se na vrijeme razmišlja o stvarima koje drugi često uzimaju zdravo za gotovo. Važnu ulogu u cijeloj priči  jasno ima i kvaliteta, funkcionalnost pomagala.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Zapošljavanje osoba s invaliditetom i pravo na obiteljsku mirovinu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je žena koja sjedi u invalidskim kolicima za stolom uz veliki prozor. Okrenuta je bočno i gleda prema van, dok ispred sebe ima otvoreno prijenosno računalo. Odjevena je u tamnocrveni sako, a prostor djeluje moderno i mirno, nalik uredu ili coworking prostoru. Kroz velike prozore ulazi mnogo prirodnog svjetla koje osvjetljava prostoriju, dok se u pozadini naziru visoke zgrade. Na stolu se nalazi mala biljka u tegli i šalica, što prostoru daje toplinu i ugodnu atmosferu. Fotografija ostavlja dojam profesionalnog radnog okruženja i prikazuje uključivanje osobe s invaliditetom u svakodnevni poslovni život.
Foto: Arhiva

Iz Ministarstva poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta

Poslušaj članak

Redakciji In Portala javilo se dvoje čitatelja s invaliditetom koji su dobili priliku za zaposlenje, ali istovremeno ih brine hoće li zbog rada jednog dana izgubiti pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja. Riječ je o pitanju koje vjerojatno brine još osoba s invaliditetom i njihove obitelji jer se često u javnosti mogu čuti različite informacije i tumačenja zakona.

Kako bismo razjasnili situaciju, odgovor smo zatražili od nadležne institucije, a iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pojasnili su da samo zaposlenje osobe s invaliditetom ne znači automatski gubitak prava na obiteljsku mirovinu.

Prema važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju, dijete kojem je utvrđen status osobe s invaliditetom uz preostalu radnu sposobnost može se zaposliti i prije i nakon smrti roditelja, a da pritom ne izgubi pravo na obiteljsku mirovinu. Drugim riječima, mogućnost rada i ostvarivanja prihoda ne isključuje automatski pravo na ovu vrstu mirovine.

Štoviše, iz Ministarstva naglašavaju kako osoba može i nakon ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu raditi do polovice punog radnog vremena, pri čemu se mirovina i dalje isplaćuje u punom iznosu. To je važna informacija za mnoge osobe s invaliditetom koje žele biti aktivne na tržištu rada, steći radno iskustvo i povećati svoju financijsku sigurnost bez straha da će ostati bez prava koja im pripadaju.

Ipak, postoje određene razlike ovisno o vrsti utvrđenog invaliditeta i radne sposobnosti. Drugačiji uvjeti primjenjuju se kada se pravo na obiteljsku mirovinu priznaje na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti. U takvim slučajevima pravo može ovisiti o tome je li roditelj uzdržavao dijete te koliki su vlastiti prihodi osobe koja ostvaruje pravo.

Iz Ministarstva zato poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta.

Ova pojašnjenja mogla bi ohrabriti brojne osobe s invaliditetom koje zbog straha od gubitka budućih prava odustaju od zaposlenja ili ga odgađaju.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu