Connect with us

Vijesti

Tržište rada u Hrvatskoj i regiji

Objavljeno

/

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Sve više ljudi želi raditi za državu, radnici poručuju da je za normalan život potrebno oko 2000 eura

Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po brendu MojPosao, i ove je godine iskoristila Regionalni sajam poslova kako bi zavirila u puls hrvatskog i regionalnog tržišta rada. U velikom istraživanju, koje je provedeno u suradnji s partnerskim portalima MojPosao.ba, Infostud.rs i Vrabotuvanje.com.mk, sudjelovalo je više od 5000 ispitanika, a među njima i više od 700 ljudi iz Hrvatske.

Poslodavci nas mogu osvojiti visinom plaće i dobrim međuljudskim odnosima

Rezultati su potvrdili ono što se nazire već godinama: plaća ostaje ključni faktor kojim se Hrvati vode pri odabiru novog poslodavca. U prosjeku, dvije trećine radnika iz cijele regije istaknulo je kako je upravo visina primanja presudna u donošenju odluke o promjeni posla. Odmah nakon novca, na ljestvici prioriteta nalaze se dobri međuljudski odnosi, koji i dalje imaju iznimno snažnu ulogu u izboru radnog okruženja.

Na treće mjesto smjestilo se radno vrijeme, dok se mogućnost učenja i profesionalnog napredovanja našla na četvrtom, a sigurnost zaposlenja, iako često spominjana, na petom mjestu popisa ključnih faktora prilikom odabira posla.

Iako je poredak najvažnijih čimbenika na poslu u većini zemalja gotovo identičan, pojedine razlike ipak otkrivaju zanimljive nijanse regionalnog tržišta rada. Primjerice, ispitanici iz Bosne i Hercegovine jedini ističu da im visina plaće nije na vrhu liste prioriteta te njihovu ljestvicu predvode dobri međuljudski odnosi.

Zanimljivo, ispitanici iz BiH istovremeno više cijene mogućnost učenja i profesionalnog napredovanja (38%) nego njihovi kolege iz drugih zemalja. Jednako tako, sigurnost posla u BiH igra značajniju ulogu (28%), što sugerira da su dugoročna stabilnost i osjećaj sigurnosti važniji dio jednadžbe za radnike u toj zemlji.

Što je ključno za osvajanje poslodavca?

Pitali su sudionike istraživanja što je, po njihovom mišljenju, presudno za dobivanje posla i ostavljanje snažnog, pozitivnog dojma na poslodavca.

Među ispitanicima iz Hrvatske, trećina (31%) smatra da su upravo znanja i vještine najvažniji adut pri zapošljavanju, dok svaka četvrta osoba (25%) ljudi ističe motivaciju i želju za zaposlenjem kao ključne elemente koji poslodavcima šalju jasnu poruku o ozbiljnosti i predanosti kandidata. Iako se često naglašava važnost iskustva, svega 17% ispitanika vjeruje da je prethodno radno iskustvo presudni faktor.

Zanimljivo je primijetiti kako se percepcija uloge ‘sreće’ gotovo nije mijenjala u odnosu na prošlu godinu. Tek 5% sudionika smatra da ona ima bitnu ulogu u procesu zapošljavanja. Također, svaka deseta osoba (12%) naglašava važnost kontakata i poznanstava, 3% vjeruje da stranačka pripadnost može biti odlučujući čimbenik, a najmanje povjerenja ispitanici imaju u formalno obrazovanje (1%).

Ispitanici iz Sjeverne Makedonije radno iskustvo smatraju važnijim nego sudionici iz ostalih zemalja, dok ispitanici iz Bosne i Hercegovine u manjoj mjeri daju važnost znanju i vještinama.

Koja plaća osigurava ‘normalan život’?

Kada je riječ o plaći koja bi, prema mišljenju ispitanika, bila dovoljna za ‘normalan život’, gotovo polovica sudionika iz Hrvatske (47%) kao idealan iznos navodi raspon od 1330 do 1990 eura. Četvrtina ispitanika (24%) smatra da bi za dostojanstven život trebali primati više od 1990 eura. U odnosu na prošlu godinu, vidljiv je značajan pomak. Naime, tada je nešto više od polovice ispitanika smatralo da bi neto plaća trebala biti iznad 1330 eura, dok se ove godine taj udio popeo na čak 71%.

Kad govorimo o povišicama, slika nije pretjerano optimistična. Tek svaki peti radnik (21%) dobio je povišicu ove godine, dok je 15% primilo korekciju plaće zbog inflacije, što je gotovo identično kao i lani. Polovica zaposlenih (49%) nije dobila, niti očekuje povišicu, a 16% ih još uvijek gaji nadu da bi se situacija mogla promijeniti do kraja godine.

U takvom kontekstu i ne čudi da više od polovice ispitanika planira promijeniti posao u idućih godinu dana. Hrvati su ove godine najmanje skloni mijenjati posao, pa tako 51% ispitanika razmišlja o odlasku, što je znatno manje nego lani, kada je to planiralo čak dvije trećine zaposlenih. S druge strane, najveću želju za promjenom pokazuju ispitanici iz Bosne i Hercegovine, među kojima njih 69% planira tražiti novi posao.

Svaki peti radnik strahuje od gubitka posla

Trend pada osjećaja straha od gubitka posla nastavlja se i ove godine. Dok je 2020. čak 36% zaposlenih u Hrvatskoj strahovalo da bi mogli ostati bez radnog mjesta, danas taj osjećaj ima njih 19%. Najviše zabrinutosti dolazi iz Srbije, gdje čak 30% radnika strahuje od otkaza.

Više od trećine građana želi raditi za državu

Nakon dugog niza godina, promijenile su se i želje hrvatskih građana kada je riječ o idealnom poslodavcu. Umjesto privatnih tvrtki u stranom vlasništvu, koje sada bira tek 21% ispitanika, sve više njih želi raditi u državnim tvrtkama ili javnoj upravi pa takvu opciju preferira čak 36% građana.

Privatne tvrtke u domaćem vlasništvu smatraju se najmanje privlačnima (16%), dok je čak i pokretanje vlastitog posla privlačnije od rada za domaćeg poslodavca (21%). Zanimljivo je i da je u padu atraktivnost stranih poslodavaca. Nekad ih je birala trećina građana, dok ih danas preferira tek svaki peti radnik (21%).

Međutim, u Makedoniji i Bosni i Hercegovini situacija je drukčija te su privatne strane kompanije ondje i dalje izrazito popularne. S druge strane, ispitanici iz Srbije više nego drugi sanjaju o pokretanju vlastitog biznisa (27%).

Većina nezaposlenih je bez posla tri mjeseca ii manje

Među nezaposlenima u Hrvatskoj, situacija je slična prošlogodišnjoj. Polovica ljudi (52%) bez posla je tri mjeseca ili manje, a 14% nezaposleno je između tri i šest mjeseci. Ipak, postoje i ekstremni slučajevi te 8% osoba posao traži dulje od pet godina.

Kad je riječ o vrsti posla koji traže, većina nezaposlenih (60%) spremna je prihvatiti bilo kakav posao, bez obzira na struku. S druge strane, 26% traži isključivo radno mjesto u svojoj struci, a takvih je najviše među nezaposlenima u Srbiji te Bosni i Hercegovini.

Odgovaraju li poslodavci na prijave kandidata?

Unatoč sve težem pronalasku kvalificiranih radnika, mnogi poslodavci i dalje ne odgovaraju kandidatima na prijave. Gotovo polovica ispitanika (48%) kaže da nikada ne dobije odgovor na prijavu za posao, dok ih 22% odgovor dobiva tek povremeno. Oko 28% kandidata navodi da povratnu informaciju dobije na otprilike polovicu prijava, što je čak i manje nego prošle godine, kada je takvih bilo 24%.

Kandidati u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji ipak su u nešto boljem položaju u odnosu na radnike u drugim zemljama, a najlošija situacija je u Srbiji, gdje samo 11% kandidata redovito dobiva odgovor poslodavaca.

Nedostatak komunikacije ostavlja dubok trag na reputaciju tvrtki. Više od polovice ispitanika (56%) poručuje da ne bi ponovno konkurirali za posao kod poslodavca koji ih je ignorirao. Dodatnih 18% spremno je o takvoj tvrtki govoriti negativno prijateljima i obitelji, a 11% čak navodi da će izbjegavati njihove proizvode i usluge. S druge strane, tek trećina ispitanika (32%) kaže da ignoriranje kandidata ne utječe na njihovo mišljenje o poslodavcu.

Rast optimizma među mladima

Mladi koji su još u procesu obrazovanja pokazuju sve više optimizma kada razmišljaju o svom prvom zaposlenju. Najveći udio mladih iz Hrvatske (31%) vjeruje da će posao pronaći u roku od tri mjeseca nakon završetka školovanja, dok gotovo petina njih (19%) počinje raditi već tijekom školovanja.

Ipak, dio mladih očekuje nešto dulju potragu: 31% predviđa da će im trebati između tri i šest mjeseci da dođu do posla, a 12% smatra da će čekati dulje od pola godine.

Najmanje optimistični su mladi iz Bosne i Hercegovine – čak polovica njih (50%) vjeruje da će posao tražiti duže od šest mjeseci.

Kako bi povećali svoje šanse i stekli iskustvo prije prvog zaposlenja, mladi su najčešće spremni prihvatiti praksu (35%) ili raditi honorarno (41%). Volontiranje, s druge strane, razmatra tek 6% ispitanika.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu