Connect with us

Moderna vremena

Svako treće dijete u svijetu pati od kratkovidnosti

Objavljeno

/

Slika prikazuje dijete s naočalama koje izgleda zamišljeno. Dijete ima kratku kosu i nosi jednostavnu bijelu majicu. Izraz lica djeluje mirno i koncentrirano, dok gleda u stranu.
Foto: Pixabay

Globalno istraživanje u kojemu je sudjelovalo više od pet milijuna djece i tinejdžera iz 50 zemalja sa svih šest kontinenata, pokazalo je da se njihov vid s vremenom konstantno pogoršava, zbog čega danas svako treće dijete pati od kratkovidnosti ili ne vidi jasno objekte u daljini

Istraživači kažu da su ograničenja nametnuta u vrijeme pandemije koronavirusa vrlo negativno utjecala na razvoj vida u djece i tinejdžera s obzirom na to da su oni puno više vremena provodili pred ekranima, a vrlo malo na otvorenom.

Miopija ili kratkovidnost globalno postaje sve veći javnozdravstveni problem koji će do 2050. godine utjecati još na milijune djece, upozorava studija.

Najviše stope kratkovidnosti među djecom uočene su u Aziji – od miopije pati 85 posto djece u Japanu i 73 posto u Južnoj Koreji te više od 40 posto njih u Kini i Rusiji.

Najniža stopa kratkovidnosti zabilježena je među mladima u Paragvaju i Ugandi – oko 1 posto, a u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i SAD-u od nje pati oko 15 posto tinejdžera i manje djece.

Istraživanje je pokazalo da se miopija među mladima utrostručila u razdoblju između 1990. i 2023. kada je porasla na 36 posto, a ‘znatan porast’ kratkovidnosti među djecom zamijećen je osobito nakon pandemije koronavirusa.

Kratkovidnost obično počinje u djetinjstvu, za vrijeme pohađanja osnovne škole te ima tendenciju pogoršanja sve dok organ oka ne prestane rasti, a to je oko dvadesete godine života. Ako se ne uoči i ne počne liječiti, najčešće brzo napreduje. Rana intervencija u prevenciji kratkovidnosti može usporiti, čak i zaustaviti napredovanje kratkovidnosti kod djeteta.

Vjerojatnost za razvoj miopije veća je u istočnoj Aziji, a ovisi i o genetskom nasljeđu, kao i o ostalim čimbenicima, poput primjerice iznimno mlade dobi (dvije godine) kada djeca započinju s obrazovanjem u gradovima poput Singapura i Hong Konga.

To znači da već u najranijoj životnoj dobi djeca provode više vremena fokusirajući se na čitanje ili na ekrane, što opterećuje očne mišiće i kod nekih može rezultirati razvojem kratkovidnosti, pokazalo je istraživanje.

Za razliku od Azije, u afričkim državama u kojima školovanje djece započinje u dobi od šest do osam godina, kratkovidnost je sedam puta rjeđa.

Najveću štetu dječjim je očima počinila karantena nametnuta za vrijeme pandemije koronavirusa u cijelome svijetu. Tada su milijuni djece bili primorani predugo boraviti u svojim domovima.

– Dokazi koje smo prikupili ukazuju na potencijalnu povezanost pandemije i ubrzanog pogoršanja vida među mladim odraslim osobama – napisali su znanstvenici, dodajući da bi do 2050. ovakvo stanje moglo utjecati na više od polovine tinejdžera širom svijeta.

Zanimljiv je i podatak po kojemu su razvoju miopije izloženije djevojčice i mlade žene u odnosu na dječake i mladiće jer ih većina češće provodi manje vremena na otvorenom, bilo da je riječ o aktivnostima u školi ili kod kuće, pokazala je studija.

Treba istaknuti i da razvoj djevojčica, a to znači i pubertet, počinje ranije, što znači da su kratkovidnosti sklonije od dječaka još u ranijoj životnoj dobi.

Premda se očekuje da će do 2050. najviše djece i tinejdžera koji pate od miopije živjeti u Aziji u usporedbi sa svim ostalim kontinentima i odnosit će se na gotovo 69 posto mladih, znanstvenici kažu da bi i u zemljama u razvoju ta brojka mogla dosegnuti čak 40 posto.

Rezultati studije objavljeni su u stručnome časopisu British Journal of Ophthalmology.

Izvor: Hina/Marijana Hajdić Gospočić

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Medicina

MOŽDANI IMPLANTATI Testiranje inovacije za svijet bez ovisnosti

Objavljeno

/

Foto: Pexels

Možda baš moždani implantati budu rješenje koje će spasiti nove generacije iz ralja korištenja raznih opijata

Svjesni smo da je bilo kakva ovisnost štetna i da ništa dobro ne može proizaći iz nje. Nažalost, broj ovisnika o alkoholu i drogama svake je godine sve veći i veći, a još smo uvijek daleko od konkretnog rješenja za ovaj gorući problem.

Iako se u jednom trenutku života većina ovisnika pokuša riješiti svoje ovisnosti, jako mali broj njih u toj namjeri i uspije. Američki doktori i stručnjaci sa sveučilišta Cambridge i Oxford te King’s Collegea u Londonu, na tragu su pronalaska adekvatne pomoći alkoholičarima i narkomanima.

Naime, oni kod ovisnika žele upotrijebiti duboku stimulaciju mozga korištenjem moždanih implantata, s ciljem da kod ovisnika smanje želju za uzimanjem alkohola ili droga.

Inače, Implantat se sastoji od tankih električnih žica koje su povezane na bateriju i šalju električne impulse u mozak te tako potiču normalnu moždanu aktivnost.

Moždani pacemakeri već su se pokazali učinkovitima kod liječenja određenih bolesti kao što su Parkinsonova bolest ili Alzheimerova bolest. Dokazano je da se korištenjem implantata za duboku stimulaciju mozga može poboljšati rad mozga, te tako usporiti tijek ovih dvaju bolesti.

Po istom principu, prama nekim studijama, moglo bi se pristupiti liječenju alkoholičara i narkomana, odnosno stimulacijom mozga želi se potaknuti njihova samokontrola i pokušati postići apstinencija od pića i opijata.

– Baš kao što možemo koristiti pacemaker za stabilizaciju abnormalnih električnih ritmova u srcu osobe, vjerujemo da možemo koristiti moždani implantat da djeluje kao pacemaker i normalizira devijantne električne ritmove mozga koji su povezani s ovisnošću – kazala je za britanski Observer voditeljica i glavna istaživačica projekta Valerie Voon.

Prema jednoj studiji, kod dvoje od troje pacjenata koji su patili od neke vrste bolesti koja utječe na funkciju mozga, a koristili su moždani implantat, zabilježeno je bolje obavljanje njihovih dnevnih zadaća.

Znanstvenici su trenutno u završnoj fazi priprema za prvo veliko kliničko istraživanje duboke moždane stimulacije da vide može li se ista koristit za suzbijanje želje za stimulansima kod ovisnika.

Pošto je većina ovisnosti psihosomatske prirode, dubokom stimulacijom pokušat će se aktivirati moždana aktivnost pacjenta te tako potaknuti njegov mozak da funkcionira bez upotrebe opijata.

Ako se istraživanje pokaže uspješnim, duboka moždana stimulacija mogla bi biti jedno od rješenja kada je u pitanju borba protiv ovisnosti.

Podsjetimo, zbog uporabe droga u svijetu svake godine umre oko 160.000 ljudi, dok zbog prekomjerne konzumacije alkoholnih pića smrtno strada između šest i sedam tisuća ljudi.

Možda baš moždani implantati budu rješenje koje će spasiti nove generacije iz ralja korištenja raznih opijata.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Kako se uspješno boriti protiv alergije

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Pexels

Dovoljan unos kalcija ublažava alergijsku reakciju na način da smanjuje propusnost kapilara, zbog čega je poznat po tome da se koristi u terapiji za alergije svih vrsta

Proljeće je pred vratima, a počinje i sezona alergija koje mnogim ljudima zadaju velike zdravstvene probleme.

Alergijska reakcija nastaje kao odgovor našeg imunološkog sustava na čestice koje naš organizam prepoznaje kao prijetnju.

Najčešći simptomi alergijskog rinitisa su suhi nadražajni kašalj, kihanje, svrbež sluznice, a to zna biti jako iscrpljujće za ljude koji pate od određene alergije. Najučestaliji alergeni kod ljudi u našem podneblju su pelud ambrozije, breze i lijeske.

Osim na određene biljke, čovjek može biti alergičan i na neke lijekove ili hranu.

Što se tiče trajnog alergijskog rinitisa (prašina, grinje, plijesni) on se, kada je tek u začetku, može liječiti hipersenzibilizacijom, točnije što češćim doticajem imunološkog sustava i alergena na kojeg je čovjek razvio alergiju.

Sezonski alergijski rinitis muči većinu ljudi, a najbolji lijek protiv istog je izbjegavanje doticaja s alergenima, što je u proljeće gotovo nemoguća misija.

Kad je se već ne može izbjeći, evo par savjeta kako spriječiti ili bar smanjiti alergijsku reakciju.

Prije svega, kako bi znao na što je alergičan, čovjek bi se trebao testirati te nakon toga izbjegavati alergene na koje se dokaže da je alergičan. Nadalje, postoje određeni lijekovi kao što su antihistaminici, kortikosteroidni sprejevi za nos. Rješenje je i uzimanje dekongestivih lijekova ili, u najgorem slučaju, primanje imunoterapije.

Najbolji lijekovi protiv alergije su naravno prirodni lijekovi kao što su čaj od koprive koji je bogat je vitaminom C. Njegova konzumacija može pomoći u smanjenju upale te olakšati simptome uzrokovane alergijskim rinitisom, poput svrbeža i kihanja.

Dovoljan unos kalcija ublažava alergijsku reakciju na način da smanjuje propusnost kapilara, zbog čega je poznat po tome da se koristi u terapiji za alergije svih vrsta. Dodaci prehrani koji sadrže kalcij najbolji su izbor za olakšavanje simptoma alergijskog rinitisa.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Podrška može značajno olakšati postporođajnu depresiju

Objavljeno

/

Napisao/la:

Fotografija prikazuje osobu kako nježno drži bebu. Beba je umotana u bijelu tkaninu, dok osoba nosi bijelu majicu bez rukava. Njihova povezanost i blizina stvaraju topao i emotivan trenutak. Lice bebe je zamagljeno, vjerojatno radi zaštite privatnosti. Fotografija zrači ljubavlju i osjećajem brige, što je simbolično za roditeljsku njegu ili bliskost obitelji.
Foto: Pixabay

Simptomi postporođajne depresije su stalna tuga ili osjećaj praznine, gubitak interesa za aktivnosti koje su prije pričinjavale zadovoljstvo, promjene u apetitu i obrascima spavanja, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, poteškoće u povezivanju s djetetom, misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta

Postporođajna depresija (PPD) je ozbiljan poremećaj raspoloženja koji može pogoditi žene nakon poroda. Karakteriziraju je osjećaji tuge, tjeskobe i iscrpljenosti, što može značajno utjecati na sposobnost majke da se brine za sebe i svoje dijete.

Simptomi postporođajne depresije su stalna tuga ili osjećaj praznine, gubitak interesa za aktivnosti koje su prije pričinjavale zadovoljstvo, promjene u apetitu i obrascima spavanja, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, poteškoće u povezivanju s djetetom, misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta.

Važno je napomenuti da se PPD može razviti bilo kada tijekom prve godine nakon poroda, a ne samo neposredno nakon njega.

Postporođajna depresija je rezultat kombinacije fizičkih, emocionalnih i socijalnih čimbenika. Nagli pad razine hormona nakon poroda može pridonijeti promjenama raspoloženja. Dodatni čimbenici rizika uključuju povijest depresije ili drugih mentalnih poremećaja, stresne životne događaje, nedostatak podrške obitelji i prijatelja, komplikacije tijekom poroda ili zdravstveni problemi kod djeteta.

Liječenje PPD-a može uključivati psihoterapiju, medikamentoznu terapiju ili kombinaciju oba pristupa. Psihoterapija, poput kognitivno-bihevioralne terapije, može pomoći majkama da prepoznaju i promijene negativne obrasce razmišljanja. U težim slučajevima, antidepresivi mogu biti preporučeni, uzimajući u obzir sigurnost tijekom dojenja.

Podrška obitelji ključna je u procesu oporavka žene s postporođajnom depresijom (PPD). Evo nekoliko načina na koje obitelj može pomoći.

Slušajte je bez osuđivanja i minimiziranja njezinih osjećaja. PPD nije znak slabosti, već ozbiljno stanje. Ohrabrite je da izrazi svoje osjećaje i strahove. Budite strpljivi – oporavak može trajati neko vrijeme.

Preuzmite dio kućanskih poslova poput kuhanja, čišćenja ili pranja rublja kako bi imala više vremena za odmor.

Pomažite u brizi o djetetu – mijenjajte pelene, hranite bebu (ako je moguće), nosite je ili uspavljujte.

Pobrinite se da dobije dovoljno sna – dogovorite se oko rasporeda spavanja i čuvanja bebe.

Potaknite je da uzme vrijeme za sebe, čak i ako je to samo kratka šetnja ili tuširanje u miru.

Educirajte se o postporođajnoj depresiji kako biste bolje razumjeli kroz što prolazi.

Pratite znakove pogoršanja depresije i potaknite je na traženje stručne pomoći ako je potrebno.

Ako pokazuje ozbiljne simptome (poput misli o samoozljeđivanju), pomozite joj da potraži liječničku pomoć.

Pratite je na terapijske sesije ako se osjeća nesigurno ili joj treba podrška.

PPD može izazvati osjećaj izolacije, pa je važno poticati je da provodi vrijeme s prijateljima i obitelji.

Ovisno o njezinim željama, pomozite joj pronaći grupe podrške ili online zajednice za majke koje prolaze kroz slično iskustvo.

Nemojte pritiskati da ‘bude sretna’ ili ‘uživa u majčinstvu’ – ovo može stvoriti dodatni pritisak.

Svakodnevno je podsjećajte da nije sama i da će se stanje poboljšati.

Iako se PPD najčešće povezuje s majkama, istraživanja su pokazala da i očevi mogu doživjeti postporođajnu depresiju. Ovo stanje kod očeva često je povezano s promjenama u životnom stilu, povećanom odgovornošću i nedostatkom sna. Prepoznavanje i liječenje PPD-a kod oba roditelja ključno je za dobrobit cijele obitelji.

Nastavite čitati

U trendu