Vijesti
Što radnici zaista misle o prestanku rada na daljinu
Unazad godinu do dvije brojne tvrtke su značajno ograničile mogućnost rada na daljinu potičući, ili pak namećući, povratak u urede. Time je u očima mnogih naznačen kraj ‘ere rada od kuće’ započete u proljeće 2020. godine. No je li doista tako?
Koliko zaposlenika, čija priroda posla to omogućuje, danas radi na daljinu – bilo u potpunosti, bilo u okviru hibridnog modela koji kombinira rad od kuće i dolaske u ured? Kakvi su planovi poslodavaca po pitanju potpunog povratka zaposlenika u radne prostore? I, što je možda najvažnije, kako radnici gledaju na takve inicijative?
Odgovore na ova i brojna druga pitanja donosi istraživanje o povratku u urede koje je provela Alma Career Croatia, međunarodna kompanija poznata po brendu MojPosao, u kojem je sudjelovalo gotovo tisuću ispitanika.
Polovica zaposlenih koristi hibridni način rada
Prema istraživanju, trenutno 26% ispitanika u potpunosti radi od kuće, dok 53% zaposlenika koristi hibridni model rada, kombinirajući rad iz ureda i s udaljene lokacije. S druge strane, 21% ljudi ne radi na daljinu te su isključivo prisutni na svom radnom mjestu.
Analiza po veličini tvrtki otkriva zanimljive obrasce – najveći udio radnika koji povremeno rade od kuće (61%) dolazi iz velikih kompanija i institucija, dok zaposlenici malih poduzeća rjeđe koriste ovu mogućnost – čak 42% njih isključivo radi iz ureda.
Među onima koji imaju mogućnost rada na daljinu, 57% zaposlenih radi prema unaprijed definiranim pravilima koja jasno određuju koliko dana u tjednu ili mjesecu smiju raditi od kuće. Četvrtina zaposlenika (24%) uživa potpunu fleksibilnost, bez ograničenja u broju dana, dok 19% navodi da njihov poslodavac nije formalno propisao pravila rada na daljinu, no postoje neformalne preporuke i prešutni dogovori.
U organizacijama koje su postavile jasne kvote rada iz ureda, većina zaposlenika (81%) ima slobodu odabira dana kada će biti prisutni na radnom mjestu, dok preostalih 19% mora slijediti unaprijed određeni raspored dolazaka, koji je definirao njihov poslodavac.
Koliko često radimo iz ureda?
Na pitanje o obveznom dolasku u ured, najveći udio ispitanika (45%) navodi da moraju biti prisutni na radnom mjestu tri dana u tjednu. Slijedi 24% zaposlenika kojima je propisan dolazak dva puta tjedno, dok 18% ispitanika mora raditi iz ureda četiri dana u tjednu. Najmanji udio, 14% zaposlenika, uživa najveću fleksibilnost, s obvezom dolaska u ured samo jednom tjedno.
Većina radnika (83%) maksimalno koristi mogućnost rada na daljinu te u ured dolazi isključivo onoliko često koliko to poslodavac zahtijeva. S druge strane, 17% ispitanika navodi kako se u ured vraćaju i češće nego što je formalno propisano.
Promatrajući rad na daljinu kroz mjesečnu dinamiku, najveći broj ispitanika (28%) od kuće radi između 6 i 10 dana rada mjesečno, dok 21% zaposlenika koristi ovu opciju do pet dana mjesečno. Nadalje, 18% ispitanika radi od kuće između 11 i 15 dana mjesečno, dok 13% zaposlenika provodi 16 ili više radnih dana izvan ureda.
Najavljuju li poslodavci povratak u urede?
Većina ispitanika (59%) navodi da njihov poslodavac još nije najavio povratak u urede, dok je za 14% zaposlenika taj povratak već službeno potvrđen. Istovremeno, 27% ispitanika primjećuje znakove inicijative za povratak – bilo kroz postupno povećanje broja dana provedenih u uredu, bilo kroz potpunu obnovu rada iz uredskih prostora.
Na pitanje ‘Zašto, prema vašem mišljenju, poslodavci žele vratiti radnike u urede?’, ispitanici su najčešće isticali da je takva odluka vjerojatno motivirana željom za većom kontrolom te sumnjom u produktivnost zaposlenika koji rade od kuće.
Dvije trećine ispitanika (64%) ističe da bi ozbiljnije razmotrili promjenu posla u slučaju povećanja broja dana provedenih u uredu. Dodatno, 12% zaposlenika tvrdi kako bi na takav potez poslodavca reagirali trenutnim davanjem otkaza, dok bi se 24% radnika prilagodilo situaciji.
Čak 82% ispitanika navodi da trenutno ne postoje beneficije koje bi im olakšale povratak u ured. Ipak, kada bi povratak bio neizbježan, istaknuli su da bi im fleksibilno radno vrijeme, povećanje plaće, osigurano parkirno mjesto i financiran topli obrok predstavljali značajnu dodanu vrijednost dolaska u ured.
Hibridni način rada – prvi izbor većine radnika
Hibridni način rada preferira 55% radnika u Hrvatskoj, dok bi se 38% najradije odlučilo za potpuni rad od kuće. S druge strane, samo 5% ispitanika preferira rad isključivo iz ureda, a 3% radnika nema konkretniji stav o ovoj temi.
Kao najveću prednost rada na daljinu, čak 90% ispitanika ističe izostanak putovanja na posao i natrag, dok 55% navodi lakše usklađivanje poslovnog i privatnog života. Slijede bolja koncentracija i produktivnost (45%) te mogućnost rada s različitih lokacija (36%). Zanimljivo, samo 2% ispitanika smatra da rad od kuće nema značajnih prednosti.
S druge strane, među glavnim prednostima rada iz ureda ističu se lakša suradnja i komunikacija s kolegama (54%) te druženje s timom (58%). Ipak, 32% ispitanika smatra da rad iz ureda ne donosi nikakve posebne benefite.
Izvor: MojPosao
Vijesti
SMOTRA SVEUČILIŠTA Bolji uvjeti studiranja za OSI
Trebalo bi pojačati ljudske resurse u Uredu, više raditi na prostornoj pristupačnosti fakulteta i uvođenju obvezne edukacije nastavnika o specifičnim potrebama studenata i mogućim prilagodbama u akademskom okruženju, kazala je voditeljica Ureda za akademsku pristupačnost Valentina Novak Žižić
Poslušaj članak
U Kongresnom centru Zagrebačkog velesajma 12. studenoga otvorena je 31. Smotra Sveučilišta u Zagrebu koja pomaže učenicima završnih razreda srednjih škola da lakše donesu odluku o obrazovanju za buduće zvanje.
Manifestacija je okupila 32 fakulteta i tri umjetničke akademije u sastavu Sveučilišta u Zagrebu, studentske udruge, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Agenciju za mobilnost i programe Europske unije, Konfucijev institut Sveučilišta u Zagrebu te studentske centre.
Prigodnim riječima manifestaciju je otvorio rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić, istaknuvši da je Smotra sveučilišta više od predstavljanja studijskih programa, odnosno mjesto susreta mladih ljudi s njihovom budućnošću.
„Biti akademski građanin ujedno znači dobiti mogućnost mijenjati svijet i preuzeti odgovornost za izgradnju boljega društva. Studiranje je izazov usvajanja novih znanja, otkrivanja novih i čudesnih svjetova znanosti i umjetnosti“, zaključio je rektor Lakušić.
Tijekom trodnevne manifestacije posjetitelji mogu saznati informacije o studijskim programima, uvjetima studiranja i smještaja u studentskim domovima te studentskom životu.
U sklopu Smotre svoje aktivnosti predstavlja Ured za akademsku pristupačnost Sveučilišta u Zagrebu, nekadašnji Ured za studente s invaliditetom. Ovaj ured pruža podršku studentima s oštećenjem vida i sluha, motoričkim poremećajima, kroničnim bolestima, ADHD-om, autizmom, psihičkim bolestima i poremećajima, specifičnim poremećajima učenja te drugim zdravstvenim smetnjama i teškoćama koje mogu utjecati na tijek studiranja.
Studentima se pruža podrška u prilagodbi nastave i ispita, informiranje o pravima i oblicima podrške, vršnjačka potpora u akademskom okruženju i usluga asistencije u studentskom domu. Trenutačno 633 studenta primaju podršku.
U sustavu podrške sudjeluju studentski predstavnici na fakultetu, odnosno studenti s invaliditetom i koordinatori za studente s invaliditetom, a to su nastavnici koji su poveznica između studenata te nastavnog i nenastavnog osoblja na fakultetu.
– Najčešće nam se studenti javljaju zbog potrebe prilagodbe nastavnog procesa i polaganja ispita. Upućujemo preporuke za prilagodbu fakultetima i akademijama. Na temelju odgovarajuće dokumentacije i individualnog razgovora sa studentom utvrđujemo teškoće s kojima se susreće i koje su odgovarajuće razumne prilagodbe tijekom studiranja kako bi na adekvatan način pokazali znanje i kompetencije. Preporuke se izdaju u suradnji s Uredom za zaštitu zdravlja studenata pri Sveučilištu u Zagrebu – pojasnila je voditeljica Ureda za akademsku pristupačnost Valentina Novak Žižić.
Naglasila je da njezin ured posreduje u prilagođenom prijevozu studenata ZET-om. Upozorila je da je još uvijek najčešća prepreka za studente s invaliditetom prostorna nepristupačnost pojedinih zgrada fakulteta i učionica, a za studente koji nisu iz Zagreba čest je problem osiguranje prilagođenog prijevoza.
– Uvjeti studiranja za osobe s invaliditetom bolji su nego prije deset godina, ali postoji prostor za napredak. Trebalo bi pojačati ljudske resurse u uredu, više raditi na prostornoj pristupačnosti fakulteta i uvođenju obvezne edukacije nastavnika o specifičnim potrebama studenata i mogućim prilagodbama u akademskom okruženju – zaključila je Novak Žižić.
Vijesti
Hipoterapiju treba integrirati u sustav socijalne skrbi
U sklopu Centra za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s teškoćama u razvoju provodila bi se hipoterapija i druge terapije pomoću konja
U organizaciji Općine Ston i udruge „Djeca Pelješca“, te uz podršku Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike 11. studenog u Zagrebu održana je Nacionalna konferencija o terapijskom jahanju i rehabilitaciji osoba s teškoćama u razvoju pod nazivom „ Hipoterapija u fokusu“.
Na konferenciji su stručnjaci, predstavnici institucija i udruga te roditelji i korisnici raspravljali o dostupnosti i budućnosti hipoterapije u Hrvatskoj. Tom prigodom predstavljen je projekt izgradnje Centra za rehabilitaciju i hipoterapiju Pelješac.
U sklopu Centra za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s teškoćama u razvoju provodila bi se hipoterapija i druge terapije pomoću konja kao što su: neurofeedback, logopedska i radna terapija, kreativni i radno-okupacijski programi usmjereni na razvoj sposobnosti i samostalnost. Također pružala bi se stručna podrška roditeljima.
Nositelj projekta je Općina Ston, a partneri su Dubrovačko-neretvanska županija i udruga „Djeca Pelješca.“
U prigodnom govoru načelnik Općine Ston Vedran Antunica zahvalio je resornom ministarstvu što je prepoznalo važnost terapije pomoću konja u rehabilitaciji i iskazalo potporu projektu izgradnje budućeg Centra za rehabilitaciju i hipoterapiju Pelješac.
– Općina Ston je prepoznala potrebe lokalne zajednice i pokrenula projekt izgradnje Centra kako bi djeca s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom i njihove obitelji mogli dobiti stručnu podršku na jednom mjestu, bliže vlastitom domu – rekao je Antunica.
Naglasio je da na području Dubrovačko-neretvanske županije, ali i šire trenutno nedostaje mogućnosti za terapiju pomoću konja, za koju postoji veliki interes korisnika.
Predsjednica udruge „Djeca Pelješca“ Ivana Kalafatović istaknula je da život u manjim i udaljenim sredinama nosi dodatne izazove, osobito kad je riječ o dostupnosti stručnih i rehabilitacijskih usluga. Ova udruga pruža pruža između drugih usluga dva puta godišnje terapije konjem.
– Iako smo ponosni na ono što smo dosad postigli, svjesni smo da povremena organizacija terapija nije dugoročno rješenje. Potrebe naše djece ne postoje samo nekoliko dana godišnje, nego svakodnevno -zaključila je Kalafatović.
U svom obraćanju Danica Kramarić iz Ministarstva zdravstva istaknula je da vrijednost hipoterapije osobito dolazi do izražaja u radu s djecom s različitim teškoćama.
-Osim razvoja motoričkih sposobnosti, ravnoteže i koordinacije, može pridonijeti i samopouzdanju, psihosocijalnoj dobrobiti i većoj uključenosti u zajednicu. Projekt Centra za rehabilitaciju i hipoterapiju Pelješac predstavlja vrijedan primjer nastojanja da se djeci s teškoćama osiguraju dodatne mogućnosti rehabilitacijske podrške, a inicijativa Općine Ston, uz uključivanje regionalnih institucija i organizacija civilnog društva, pokazuje koliko je važno povezivanje različitih dionika u stvaranju boljih uvjeta za korisnike i njihove obitelji i izvan urbanih sredina – zaključila je Kramarić.
Državni tajnik Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Ivan Vidiš istaknuo je da Ministarstvo na hipoterapiju gleda kao nadogradnju na postojeći sustav skrbi.
-Ova terapija može poboljšati psihofizičko stanje djece s teškoćama u razvoju te na temelju stručnih podataka zainteresirani smo da razmotirmo institucionaliziranje ove usluge i damo zamah razvoju hipoterapije u Hrvatskoj – rekao je Vidiš.
Vijesti
Novi Dispanzer za ranu intervenciju u Splitu
Cilj je da nijedna obitelj ne ostane sama u traženju pomoći za svoje dijete. Dostupna stručna podrška, pravovremena reakcija i suradnja roditelja i stručnjaka temelj su rane intervencije, a novi Dispanzer trebao bi biti važna podrška upravo na tom putu
Poslušaj članak
Otvaranje Dispanzera za ranu intervenciju u djetinjstvu pri Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije važan je korak u pružanju stručne i pravovremene pomoći djeci s teškoćama u razvoju i djeci kod koje postoje razvojni rizici. Njegov je cilj omogućiti obiteljima lakši pristup potrebnim uslugama, bolju povezanost stručnjaka i kontinuiranu podršku od prvog prepoznavanja razvojnih potreba do praćenja djetetova napretka.
Rana intervencija posebno je važna jer pravovremeno prepoznavanje teškoća i uključivanje u odgovarajuće terapijske postupke mogu imati velik utjecaj na djetetov daljnji razvoj.
U Dispanzeru će se provoditi timska procjena razvojnih potreba, individualni terapijski rad s djecom, savjetovanje roditelja, izrada individualnih planova podrške te redovito praćenje napretka i prilagodba terapijskih postupaka.
Put djeteta do uključivanja u rad Dispanzera započinje kod izabranog pedijatra, koji ispunjava odgovarajuću uputnicu, odnosno obrazac za uključivanje u postupak rane intervencije. Nakon toga prikupljaju se informacije o djetetovu razvoju i dosadašnjim oblicima stručne pomoći, a zatim slijedi procjena multidisciplinarnog tima. Na temelju nje određuju se potrebe djeteta i planiraju odgovarajući oblici podrške.
U radu Dispanzera sudjelovat će logopedi, edukacijski rehabilitatori, psiholozi i radni terapeuti. Upravo je suradnja različitih stručnjaka jedna od njegovih najvećih prednosti. Zajedničkim radom mogu bolje sagledati djetetove potrebe, uskladiti ciljeve i odrediti najprimjerenije oblike pomoći.
Važnu ulogu u cijelom procesu imaju i roditelji. Oni nisu samo korisnici usluga, nego aktivni sudionici u poticanju djetetova razvoja. Zato će, uz terapijski rad s djecom, posebno mjesto imati savjetovanje i podrška roditeljima kako bi lakše razumjeli djetetove potrebe i znali kako mu pomoći u svakodnevnim situacijama.
Točan broj djece koja će moći koristiti usluge ovisit će o potrebama na području Splitsko-dalmatinske županije, raspoloživim stručnim kapacitetima i organizaciji rada. Ipak, očekuje se da će ovakav način rada pridonijeti boljoj dostupnosti stručne pomoći i smanjenju dugotrajnog čekanja na procjene i terapije.
Jedan od važnih ciljeva je i povezivanje zdravstvenih, socijalnih i odgojno-obrazovnih službi kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje postupaka i osigurao kontinuitet podrške svakom djetetu.
Za roditelje koji su dosad često morali tražiti pomoć izvan Splita, obilaziti različite ustanove ili dugo čekati na potrebne usluge, otvaranje Dispanzera predstavlja značajno olakšanje. Umjesto da sami pokušavaju pronaći odgovarajuće stručnjake i povežu različite oblike pomoći, obitelji će imati jasniji put kroz sustav, od prve procjene do terapije i praćenja napretka.
-
in MREŽAPrije 2 danaStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
Civilno društvoPrije 3 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Life&StylePrije 4 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 5 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 2 danaPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Civilno društvoPrije 4 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 4 danaOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danZapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini




