Unazad godinu do dvije brojne tvrtke su značajno ograničile mogućnost rada na daljinu potičući, ili pak namećući, povratak u urede. Time je u očima mnogih naznačen kraj ‘ere rada od kuće’ započete u proljeće 2020. godine. No je li doista tako?
Koliko zaposlenika, čija priroda posla to omogućuje, danas radi na daljinu – bilo u potpunosti, bilo u okviru hibridnog modela koji kombinira rad od kuće i dolaske u ured? Kakvi su planovi poslodavaca po pitanju potpunog povratka zaposlenika u radne prostore? I, što je možda najvažnije, kako radnici gledaju na takve inicijative?
Odgovore na ova i brojna druga pitanja donosi istraživanje o povratku u urede koje je provela Alma Career Croatia, međunarodna kompanija poznata po brendu MojPosao, u kojem je sudjelovalo gotovo tisuću ispitanika.
Polovica zaposlenih koristi hibridni način rada
Prema istraživanju, trenutno 26% ispitanika u potpunosti radi od kuće, dok 53% zaposlenika koristi hibridni model rada, kombinirajući rad iz ureda i s udaljene lokacije. S druge strane, 21% ljudi ne radi na daljinu te su isključivo prisutni na svom radnom mjestu.
Analiza po veličini tvrtki otkriva zanimljive obrasce – najveći udio radnika koji povremeno rade od kuće (61%) dolazi iz velikih kompanija i institucija, dok zaposlenici malih poduzeća rjeđe koriste ovu mogućnost – čak 42% njih isključivo radi iz ureda.
Među onima koji imaju mogućnost rada na daljinu, 57% zaposlenih radi prema unaprijed definiranim pravilima koja jasno određuju koliko dana u tjednu ili mjesecu smiju raditi od kuće. Četvrtina zaposlenika (24%) uživa potpunu fleksibilnost, bez ograničenja u broju dana, dok 19% navodi da njihov poslodavac nije formalno propisao pravila rada na daljinu, no postoje neformalne preporuke i prešutni dogovori.
U organizacijama koje su postavile jasne kvote rada iz ureda, većina zaposlenika (81%) ima slobodu odabira dana kada će biti prisutni na radnom mjestu, dok preostalih 19% mora slijediti unaprijed određeni raspored dolazaka, koji je definirao njihov poslodavac.
Koliko često radimo iz ureda?
Na pitanje o obveznom dolasku u ured, najveći udio ispitanika (45%) navodi da moraju biti prisutni na radnom mjestu tri dana u tjednu. Slijedi 24% zaposlenika kojima je propisan dolazak dva puta tjedno, dok 18% ispitanika mora raditi iz ureda četiri dana u tjednu. Najmanji udio, 14% zaposlenika, uživa najveću fleksibilnost, s obvezom dolaska u ured samo jednom tjedno.
Većina radnika (83%) maksimalno koristi mogućnost rada na daljinu te u ured dolazi isključivo onoliko često koliko to poslodavac zahtijeva. S druge strane, 17% ispitanika navodi kako se u ured vraćaju i češće nego što je formalno propisano.
Promatrajući rad na daljinu kroz mjesečnu dinamiku, najveći broj ispitanika (28%) od kuće radi između 6 i 10 dana rada mjesečno, dok 21% zaposlenika koristi ovu opciju do pet dana mjesečno. Nadalje, 18% ispitanika radi od kuće između 11 i 15 dana mjesečno, dok 13% zaposlenika provodi 16 ili više radnih dana izvan ureda.
Najavljuju li poslodavci povratak u urede?
Većina ispitanika (59%) navodi da njihov poslodavac još nije najavio povratak u urede, dok je za 14% zaposlenika taj povratak već službeno potvrđen. Istovremeno, 27% ispitanika primjećuje znakove inicijative za povratak – bilo kroz postupno povećanje broja dana provedenih u uredu, bilo kroz potpunu obnovu rada iz uredskih prostora.
Na pitanje ‘Zašto, prema vašem mišljenju, poslodavci žele vratiti radnike u urede?’, ispitanici su najčešće isticali da je takva odluka vjerojatno motivirana željom za većom kontrolom te sumnjom u produktivnost zaposlenika koji rade od kuće.
Dvije trećine ispitanika (64%) ističe da bi ozbiljnije razmotrili promjenu posla u slučaju povećanja broja dana provedenih u uredu. Dodatno, 12% zaposlenika tvrdi kako bi na takav potez poslodavca reagirali trenutnim davanjem otkaza, dok bi se 24% radnika prilagodilo situaciji.
Čak 82% ispitanika navodi da trenutno ne postoje beneficije koje bi im olakšale povratak u ured. Ipak, kada bi povratak bio neizbježan, istaknuli su da bi im fleksibilno radno vrijeme, povećanje plaće, osigurano parkirno mjesto i financiran topli obrok predstavljali značajnu dodanu vrijednost dolaska u ured.
Hibridni način rada – prvi izbor većine radnika
Hibridni način rada preferira 55% radnika u Hrvatskoj, dok bi se 38% najradije odlučilo za potpuni rad od kuće. S druge strane, samo 5% ispitanika preferira rad isključivo iz ureda, a 3% radnika nema konkretniji stav o ovoj temi.
Kao najveću prednost rada na daljinu, čak 90% ispitanika ističe izostanak putovanja na posao i natrag, dok 55% navodi lakše usklađivanje poslovnog i privatnog života. Slijede bolja koncentracija i produktivnost (45%) te mogućnost rada s različitih lokacija (36%). Zanimljivo, samo 2% ispitanika smatra da rad od kuće nema značajnih prednosti.
S druge strane, među glavnim prednostima rada iz ureda ističu se lakša suradnja i komunikacija s kolegama (54%) te druženje s timom (58%). Ipak, 32% ispitanika smatra da rad iz ureda ne donosi nikakve posebne benefite.
Prema podacima prikupljenima na uzorku većem od 28.000 ispitanika, prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 1.621 euro, što je 9 posto više nego godinu ranije.
Medijalna plaća, koja često realnije prikazuje primanja većine zaposlenih jer umanjuje utjecaj najviših i najnižih iznosa, iznosi 1.500 eura.
IT i dalje na vrhu ljestvice plaća
Najplaćeniji sektor u Hrvatskoj i dalje je IT, telekomunikacije i informacijske djelatnosti, u kojem prosječna plaća iznosi 1.904 eura.
U odnosu na 2025. godinu, plaće u ovom sektoru porasle su za 10 posto.
Odmah iza IT-a nalazi se sektor proizvodnje i distribucije energije, s prosječnom plaćom od 1.757 eura i godišnjim rastom od 13 posto. Treće mjesto zauzima sektor građevine, arhitekture i nekretnina, gdje prosječna plaća iznosi 1.729 eura, što je 12 posto više nego lani.
Najveći postotni rast plaća zabilježen je u sektoru profesionalnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti. Ondje su plaće porasle za 15 posto te sada, u prosjeku, iznose 1.657 eura.
Na drugom kraju ljestvice nalazi se poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, sektor u kojem su plaće rasle najsporije, za svega 3 posto.
Turizam raste, ali ne jednako za sve
S obzirom na to da je turistička sezona pred vratima, analiza Alma Career Croatia posebno se osvrnula na plaće u turizmu i ugostiteljstvu, sektoru koji u mjesecima koji slijede tradicionalno postaje centralno mjesto domaćeg tržišta rada.
Prosječna plaća u turizmu i ugostiteljstvu u 2026. godini iznosi 1.510 eura, uz godišnji rast od 10 posto.
Ipak, iza tog prosjeka krije se vrlo šarena ‘platna karta’. Na vrhu su šefovi kuhinja, s prosječnom plaćom od 2.085 eura, te menadžeri ugostiteljstva, koji u prosjeku zarađuju 2.075 eura. Riječ je o pozicijama koje kombiniraju iskustvo, odgovornost, organizaciju ljudi i pritisak sezone, što se sve jasnije odražava i na primanjima.
Plaće pomoćnih kuhara porasle su za čak 23 posto te sada u prosjeku iznose 1.223 eura. Kuhari bilježe rast od 19 posto, uz prosječnu plaću od 1.598 eura.
Konobari u prosjeku zarađuju 1.281 eura, što je 9 posto više nego godinu ranije. S druge strane, plaće spremačica rasle su skromnije, za 3 posto, dosegnuvši prosjek od 992 eura.
Strani vlasnici i veliki sustavi plaćaju više
Analiza Alma Career Croatia pokazuje da na visinu plaće u turizmu ne utječe samo zanimanje, nego i tip poslodavca. Tvrtke u stranom vlasništvu u prosjeku isplaćuju više plaće, 1.478 eura, u odnosu na tvrtke u domaćem privatnom vlasništvu, gdje prosjek iznosi 1.361 eura.
Veličina poslodavca također čini razliku. Najviše prosječne plaće nude velike tvrtke s više od 1.000 zaposlenih, u kojima prosjek iznosi 1.547 eura. U mikropoduzećima, odnosno tvrtkama koje broje do 10 zaposlenih, prosječna plaća znatno je niža i iznosi 1.237 eura.
U turizmu najviše plaće nisu u Zagrebu
Iako Zagreb u mnogim analizama plaća tradicionalno drži vrh, turizam i ugostiteljstvo donose drukčiju priču. Najviše prosječne plaće u toj kategoriji bilježi Šibensko-kninska županija, s prosjekom od 1.594 eura. Slijedi Dubrovačko-neretvanska županija s 1.528 eura, dok je Grad Zagreb na trećem mjestu s prosječnom plaćom od 1.464 eura.
Na suprotnoj strani ljestvice nalazi se kontinentalna Hrvatska, osobito slavonske županije. Najniže prosječne plaće u turizmu bilježe Virovitičko-podravska županija, 1.041 euro, Ličko-senjska, 1.087 eura, te Požeško-slavonska, 1.088 eura.
Među kontinentalnim županijama ipak se izdvajaju Varaždinska, s prosječnom plaćom u turizmu od 1.331 eura, i Međimurska, s 1.277 eura. Iako nisu dio primorskog turističkog pojasa, obje županije nadmašuju veći dio slavonske i središnje Hrvatske.
Dok je nekoć gotovo nepisano pravilo bilo da se vijesti o otkazu radnicima priopćavaju licem u lice, danas tehnološki napredak otvara niz mogućnosti. Od e-maila i poruka do telefonskih i video poziva. No kada bi mogli birati, kako bi sami radnici željeli primiti vijest o otkazu?
Poslušaj članak
Upravo to pitanje našlo se u fokusu najnovije ankete koju je provela Alma Career Croatia, poznata po brendu MojPosao, na uzorku od gotovo 400 ispitanika.
Kako radnici žele primiti vijest o otkazu?
Rezultati ankete prilično su nedvosmisleni. Čak 78% ljudi smatra da je razgovor licem u lice i dalje najbolji način za priopćavanje otkaza. Takav pristup doživljavaju najprofesionalnijim i ‘najljudskijim’, ali i prilikom za otvoren dijalog, odnosno postavljanje pitanja i dobivanje jasnih objašnjenja u trenutku kada su nam ona najpotrebnija.
S druge strane, manji dio ispitanika drugačiji pristup.
Oko 5% sudionika ankete radije bi ovakvu vijest primilo putem e-maila ili poruke, ponajviše zbog pisanog traga koji ostaje prilikom takvog oblika komunikacije, ali i kako bi izbjegli nastanak potencijalnih neugodnih situacija. Tek 2% ispitanika odlučilo bi se za telefonski ili video poziv.
Zanimljivo je da oko 14% sudionika smatra kako sve ovisi o konkretnoj situaciji.
Iako i oni ističu da je razgovor uživo najprimjereniji, pritom naglašavaju kako okolnosti ponekad diktiraju drugačiji pristup. Primjerice, ako je osoba koja uručuje otkaz ujedno i izvor problema, komunikacija putem e-maila može biti prihvatljivija opcija. U konačnici, ističu, ključ nije toliko u kanalu komunikacije koliko u samoj jasnoći poruke koja se želi prenijeti. Drugim riječima, najvažnije je dobiti konkretno objašnjenje razloga otkaza.
Rok za implementaciju EU direktive o transparentnosti plaća sve je bliže. Države članice Europske unije trebale su je u svoja nacionalna zakonodavstva prenijeti do 7. lipnja 2026., iako postaje sve očitije da će Hrvatska, kao i dio drugih članica, s time kasniti
Poslušaj članak
No, za razgovor o tome što bi direktiva mogla promijeniti na tržištu rada nipošto nije prerano. Posebno kada je riječ o pitanju koje već godinama izaziva frustracije među kandidatima: hoće li poslodavci napokon češće navoditi plaću u oglasima za posao?
Upravo je to pitanje u fokus stavila Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka prepoznatljiva po brendu MojPosao, u anketi provedenoj na uzorku od 350 ispitanika.
Većina očekuje da će sve ostati po starom
U ovom trenutku tek otprilike svaki deseti oglas za posao sadrži informaciju o plaći, bilo da je riječ o konkretnom iznosu ili rasponu primanja.
Iako bi EU direktiva o transparentnosti plaća kandidatima trebala osigurati pravo na tu informaciju prije zasnivanja radnog odnosa, ona ne znači nužno da će poslodavci morati iznos ili raspon plaće navoditi već u samom oglasu.
Upravo zato, unatoč dolasku direktive, čak 70% ispitanika vjeruje da će se sadašnji odnos snaga zadržati. Jednostavno, ne očekuju da će se poslodavci sami od sebe odlučiti na veću otvorenost u oglasima za posao ako ih zakon na to izričito ne obveže.
Ispitanici pritom poručuju da bi voljeli veću transparentnost. Otvoreno komuniciranje plaće u oglasima, tvrde, smanjilo bi nesporazume, uštedjelo vrijeme i potaknulo prijave samo onih kandidata koji doista žele aplicirati za određeno radno mjesto.
Dio građana ipak očekuje pomake
S druge strane, gotovo četvrtina ispitanika, njih 23%, smatra da bi dolazak direktive ipak mogao potaknuti poslodavce na veću otvorenost. Prema njima, iako navođenje plaće u oglasima neće nužno biti zakonska obveza, širi regulatorni i društveni pritisak mogao bi promijeniti način na koji poslodavci komuniciraju s kandidatima.
Na koncu, postoji i manji dio ispitanika (7%) koji očekuje suprotan scenarij, odnosno smatra da bi broj oglasa s navedenom plaćom mogao dodatno pasti.
in MREŽAPrije 4 dana
in MREŽAPrije 6 dana
Vaše pričePrije 5 dana
in MREŽAPrije 3 dana
Moderna vremenaPrije 6 dana
Civilno društvoPrije 4 dana
RibolovPrije 5 dana
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana