Osobe s invaliditetom
STARTOVER Održan panel o inkluzivnom zapošljavanju
Prema najnovijim podacima, u Hrvatskoj je evidentirano 8.005 nezaposlenih osoba s invaliditetom od ukupno 59.423 nezaposlenih. U prvih šest mjeseci ove godine zaposleno je 2.060 osoba s invaliditetom, što je oko 3,7 posto od svih zaposlenih
Poslušaj članak
O dobrim praksama inkluzivnog zapošljavanja govorilo se na panelu „Inkluzija s velikim I: Zapošljavanje osoba s invaliditetom“ u sklopu Konferencije Startover, održane 6. listopada u Zagrebu u organizaciji 24sata. Tom prigodom predstavljen je Centar za inkluzivne radne aktivnosti (CIRA), koji kontinuirano radi na zapošljavanju osoba s invaliditetom.
– Zaposlenje osobama s invaliditetom omogućava financijsku neovisnost koja je prevencija institucionalizacije. Najveća prepreka za zapošljavanje je predrasuda da su ove osobe radno nesposobne te nedovoljno poznavanje procesa zapošljavanja i birokratska opterećenja – rekla je Kristina Prhal Mišić iz Centra.
Pojasnila je da Centar pomaže poslodavcima iz privatnih tvrtki u procesu zapošljavanja osoba s invaliditetom, dok osobama pruža stručnu podršku u traženju zaposlenja.
Kroz intervju se prikupljaju informacije o sposobnostima, mogućnostima i interesima osobe, na temelju čega se izrađuje njezin profil, a što se tiče poslodavca, vrši se analiza radnog mjesta i okruženja. U inkluzivnom zapošljavanju ključni su radni asistenti Centra koji pružaju podršku osobi na radnom mjestu i senzibiliziraju radni kolektiv. U početku se osobe s invaliditetom zapošljavaju na nepuno radno vrijeme u pomoćnim poslovima, a tijekom vremena rade druge poslove.
Ove godine zahvaljujući Centru ugovore je dobilo sedam osoba u tri tvrtke te se očekuju daljnja zapošljavanja do kraja godine.
Vedran Prpić iz METRO-a Hrvatska istaknuo je da tvrtka koristi razne modele zapošljavanja, među kojima je izravno zapošljavanje.
– Surađujemo s centrima za odgoj i obrazovanje. U sklopu projekta „Upoznavanje s radnom okolinom“ u Varaždinu osobe s invaliditetom upoznajemo s radnim zadacima tvrtke. Skladišno-prodajni smo prostor, veleprodaja, te su posebni uvjeti rada prisutni za skoro 85 pozicija. Stoga je bitno interno osvijestiti što je objektivni zahtjev posla, a što predrasuda – pojasnio je Prpić.
Tiskara Macan, koja ima status integrativne radionice, zapošljava preko 60 posto osoba s invaliditetom koje obavljaju različite poslove. S ciljem ispunjenja potencijala osobe tvrtka prilagođava radne procese i radno mjesto – od arhitektonskih do tehničkih prilagodbi, kao što je na strojevima svjetlosna signalizacija za osobe oštećenog sluha. U integrativnoj radionici stručni radnik daje podršku osobi s invaliditetom i prilagođava radne procese, dok je radni instruktor zadužen za stručno usavršavanje osoba te također za prilagodbu radnih procesa.
– Njihova suradnja je bitna kako bi se otkrilo u čemu je osoba najbolja, što može doprinijeti uspjehu tvrtke i profesionalnom razvoju osobe – pojasnila je Lucija Jelušić iz tiskare Macan.
Pozitivna iskustva u zapošljavanju osoba s invaliditetom iznijela je i Ida Mujkić iz Spectra media d.o.o. Tvrtka se bavi recikliranjem elektroničkog otpada, a trenutačno su zaposlene dvije osobe s invaliditetom kao strojar u bravariji i mehaničar u pogonu. Sudionici panela složili su se da je potrebno više organizacija koje povezuju osobe s invaliditetom i poslodavce.
Nada je ljudima s ozljedom leđne moždine potrebna, ali ne smije se pretvoriti u poslovni model. Nada nije terapija, a očaj pacijenta ne smije biti tržište, poručuje Bojan Hajdin, predsjednik HUPT-a
Poslušaj članak
Još u ožujku ove godine Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara (HUPT), krovna organizacija osoba s ozljedama leđne moždine, pokrenule su kampanju „Čuda nisu terapija” kojom su željeli alarmirati javnost na opasnost od prijevare kod tzv. revolucionarnih terapija koja obećavaju „čudesna ozdravljenja”.
Prijevare su tada bile u zabrinjavajućem porastu, ljudi bi se tih terapija uglavnom vraćali financijski iscrpljeni, s osjećajem bespomoćnosti i s gorčinom u srcu. No, kampanji unatoč, redakcija In Portala dobila je informacije kako osobe s ozljedama leđne moždine i dalje u velikom broju nasjedaju na lažna obećanja.
Tim povodom razgovramo s Bojanom Hajdinom, predsjednikom HUPT-a, koji nam potvrđuje da i dalje raste broj osoba koje čudesna ozdravljenja traže u inozemstvu – uzalud.
– Kampanju „Čuda nisu terapija“ pokrenuli smo jer sve češće nailazimo na ponude koje osobama s ozljedama leđne moždine obećavaju povrat funkcije, pa čak i hod, bez odgovarajućih znanstvenih dokaza – kaže nam Hajdin.
– Ne raspolažemo registrom na temelju kojeg bismo mogli iznijeti točan broj osoba iz Hrvatske koje odlaze na takve terapije, pa ne želimo licitirati brojkama. Međutim, iz kontakata s osobama s ozljedama leđne moždine, oglasa i kampanja za prikupljanje novca vidimo da problem ne jenjava, nego imamo dojam da je u porastu.
Društvene mreže su to dodatno ubrzale, pojašnjava Hajdin. Nekada je pacijent morao pronaći kliniku, danas klinika pronalazi njega. Dovoljno je nekoliko puta pretraživati sadržaj o ozljedi leđne moždine, matičnim stanicama ili oporavku i algoritmi vrlo brzo počinju nuditi oglase, „svjedočanstva pacijenata“ i revolucionarne metode liječenja.
S razvojem umjetne inteligencije problem postaje još veći jer je danas iznimno lako proizvesti profesionalno napisan „medicinski“ sadržaj, manipulirane fotografije i videozapise, navodne izjave liječnika ili iskustva pacijenata koja mogu izgledati potpuno vjerodostojno. Nikada nije bilo lakše proizvesti uvjerljivu laž i plasirati je čovjeku koji se nalazi u vrlo ranjivoj životnoj situaciji.
– Važno je naglasiti da nismo protiv istraživanja, matičnih stanica ili neurostimulacije. Naprotiv, postoje ozbiljna istraživanja koja daju razlog za optimizam. Ali kliničko istraživanje i komercijalna ponuda koja vam za velik novac obećava da ćete ponovno hodati nisu ista stvar – napominje Hajdin.
– Posljedice za ljude mogu biti velike. Financijski, govorimo o desecima tisuća eura, uz troškove puta, smještaja, pratnje i rehabilitacije. Ljudi prodaju imovinu, posuđuju novac ili pokreću humanitarne akcije. Taj novac tada više nije dostupan za ono što im dokazano može poboljšati kvalitetu života – prilagodbu stana, kvalitetna pomagala, rehabilitaciju ili osobnu podršku – govori Hajdin.
Postoje i zdravstveni rizici. U stručnoj literaturi zabilježene su ozbiljne komplikacije poput infekcija, meningitisa, neurološkog pogoršanja i abnormalnog rasta tkiva.
– Treća posljedica je psihološka. Čovjeku koji je nedavno doživio ozljedu netko obeća da će ponovno hodati. On i njegova obitelj mjesecima žive za taj cilj, skupljaju novac i odlaze na liječenje. Kada se vrate bez obećanog rezultata, ne gube samo novac nego često ponovno prolaze cijeli proces suočavanja s invaliditetom.
Poseban problem je što se kod nepotpunih ozljeda dio funkcije može vratiti tijekom vremena i rehabilitacije. Ako osoba istodobno primi neku eksperimentalnu terapiju, svaki napredak može se pripisati upravo toj terapiji. Tada nastaje video „prije i poslije” koji postaje reklama za sljedeće pacijente, iako ne postoji dokaz da je poboljšanje posljedica zahvata.
Što se konkretnih slučajeva tiče, zbog privatnosti ne bih iznosio podatke osoba koje poznajemo ili s kojima smo bili u kontaktu – kaže Hajdin.
Međutim, postoje dobro dokumentirani međunarodni slučajevi. U jednoj studiji praćeno je 11 osoba s ozljedom leđne moždine koje su primile različite terapije matičnim stanicama u Indiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Kini i Južnoj Africi. Nije utvrđeno funkcionalno ni neurološko poboljšanje koje bi se moglo pripisati tim terapijama, a pacijenti su pritom snosili vrlo velike troškove.
U drugoj seriji pacijenata koji su otišli u Kinu zabilježene su i ozbiljne komplikacije poput meningitisa, upale pluća, delirija i gastrointestinalnog krvarenja.
– Kada govorimo o zemljama, u literaturi o takozvanom „stem cell tourismu“ često se spominju Kina, Indija, Tajland, Meksiko i SAD, ali takve ponude postoje i u drugim državama. Problem nije zemlja, nego terapija koja se prodaje bez odgovarajućih dokaza i realnog prikaza rizika – nastavlja Hajdin.
– Naša poruka zato nije „nemojte se nadati“. Medicina napreduje i vjerujemo da će budućnost donijeti mogućnosti koje danas nemamo. Ali nadu treba graditi na znanosti, a ne na marketingu.
Ako netko tvrdi da osoba s potpunom ozljedom leđne moždine nakon njegove terapije može ponovno hodati, onda teret dokaza nije na pacijentu nego na onome tko tu tvrdnju prodaje. Neka pokaže ozbiljna klinička istraživanja, neovisno provjerene rezultate i regulatorna odobrenja – a ne reklame, svjedočanstva i snimke s društvenih mreža.
Nada je ljudima s ozljedom leđne moždine potrebna, ali ne smije se pretvoriti u poslovni model.
Nada nije terapija, a očaj pacijenta ne smije biti tržište – poručuje Hajdin.
Posebnost projekta bila je u tome što su na jedrilicama zajedno plovili videći, slabovidni i slijepi sudionici. Nisu bili podijeljeni u skupine, već su djelovali kao jedan tim
Poslušaj članak
U Hrvatskoj je ovog vikenda završen međunarodni projekt „Jedra duha 2026“, koji je prvi put održan na Jadranu. Tijekom deset dana projekt je okupio više od 60 sudionika iz Hrvatske i drugih zemalja te spojio jedrenje, radionice, druženje, sport, kulturu i inkluziju.
Projekt je osmišljen u duhu ExtrAbility filozofije, pristupa koji u prvi plan stavlja sposobnosti svakog čovjeka i stvara prostor za njihovo izražavanje.
Sudionici su tijekom projekta pod jedrima prešli 160 nautičkih milja, ploveći na dvije jedrilice. U različitim etapama sudjelovalo je više od 25 članova posade.
Posebnost projekta bila je u tome što su na jedrilicama zajedno plovili videći, slabovidni i slijepi sudionici. Nisu bili podijeljeni u skupine, već su djelovali kao jedan tim. Zajedno su se pripremali za isplovljavanje, dijelili zadatke, rješavali izazove i pomagali jedni drugima.
Videći sudionici tako su imali priliku prostor doživjeti na drugačiji način – pažljivije slušati, vjerovati partneru i oslanjati se na druga osjetila. Slijepi i slabovidni sudionici dijelili su svoja znanja, iskustva i vještine. Svaki je sudionik pritom mogao biti i učenik i učitelj.
– Cilj nam je bio pokazati da inkluzija nije samo uključivanje nekoga u postojeće aktivnosti, već stvaranje prostora u kojem svatko može ravnopravno sudjelovati, doprinijeti i nešto novo naučiti. Na jedrilici nema podjele na one koji mogu i one koji ne mogu – svi zajedno čine posadu – kazali su iz Rotary Cluba Kvarner, organizatora hrvatske etape projekta.
U Rijeci je održan susret međunarodnog tima s hrvatskim partnerima. Sudionici su se upoznali, razgovarali o svojim iskustvima i sudjelovali u različitim praktičnim zadacima. U nekima od njih radili su zatvorenih očiju kako bi bolje razumjeli koliko su za zajednički rad važni komunikacija, suradnja i međusobno povjerenje.
Važan dio programa bio je i susret s 25 učenika Tehničke škole Rijeka. Učenici su upoznali ExtrAbility filozofiju te sudjelovali u interaktivnim i kreativnim radionicama. Dio njih imao je priliku izaći na jedrilice zajedno sa slijepim učiteljima.
Sudionici su tijekom projekta posjetili i taktilni muzej u Malinskoj, upoznali povijest brodogradnje te posjetili jedriličarski klub, gdje su se upoznali s trenažnim jedrilicama i družili s mladim sportašima. Sve su aktivnosti imale zajednički cilj – pokazati da more, sport, kultura i putovanja mogu biti prostor zajedničkog iskustva ljudi različitih mogućnosti.
Projekt „Jedra duha“ već se 15 godina provodi kroz morske ekspedicije, jedriličarske kampove i regate u kojima sudjeluju osobe s invaliditetom i druge socijalno isključene skupine. Do danas je projekt prešao više od 30.000 nautičkih milja i okupio više od 45.000 sudionika.
Od 2011. godine „Jedra duha“ plovila su morima i jezerima Armenije, Egipta, Estonije, Finske, Francuske, Izraela, Kazahstana, Kirgistana, Kube, Latvije, Litve, Njemačke, Nizozemske, Rusije, Tajlanda i Turske.
Prvu jedriličarsku regatu sa slijepim osobama u Hrvatskoj organizirala je 2012. godine Udruga slijepih White Cane iz Ekaterinburga u akvatoriju Dubrovnika.
Ove godine u projekt se prvi put uključila i rotarijanska zajednica, a organizator hrvatske etape bio je Rotary Club Kvarner. Projekt je realiziran uz sudjelovanje i podršku prijatelja i partnera iz IYFR Croatia Yachting Fellowship i IYFR Balcan, čiji je Commodore Jovan Velja otvorio regatu, Rotary Cluba Ekaterinburg, ExtrAbility Movementa, White Canea, Hrvatskog saveza slijepih, Hrvatskog Crvenog križa – Gradskog društva Crvenog križa Rijeka, Udruge slijepih Primorsko-goranske županije i Udruge slijepih Istarske županije.
Deset dana plovidbe povezalo je ljude na moru, u školama, muzejima, sportskim klubovima i društvenim organizacijama. Više od 60 sudionika i više od 25 članova posade sudjelovalo je u različitim dijelovima projekta, a zajedničko putovanje donijelo je nova poznanstva, iskustva i prijateljstva.
Prva hrvatska ruta projekta „Jedra duha“ sada je završena, ali projekt se nastavlja. U studenom 2026. održat će se online konferencija „ExtrAbility kao fenomen inkluzivne kulture“, nakon čega počinju pripreme za novu sezonu ExtrAbility projekata.
Glavna tema bila je pristupačnost internetskih stranica i mobilnih aplikacija koje koriste tijela javnog sektora. Cilj je osigurati da digitalne usluge budu dostupne svim građanima, uključujući osobe s različitim vrstama invaliditeta
Poslušaj članak
Prošlog je tjedna održan sedmi online okrugli stol pod nazivom „Digitalna pristupačnost od zakona do prakse“. Skup je organiziralo Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u suradnji s Povjerenikom za informiranje, organizacijama osoba s invaliditetom i Državnom školom za javnu upravu.
Glavna tema bila je pristupačnost internetskih stranica i mobilnih aplikacija koje koriste tijela javnog sektora. Cilj je osigurati da digitalne usluge budu dostupne svim građanima, uključujući osobe s različitim vrstama invaliditeta.
Na skupu je istaknuto da digitalna pristupačnost nije samo ispunjavanje zakonskih pravila. Ona je važna za ravnopravno sudjelovanje svih ljudi u društvu. Osobe s vidnim, slušnim, motoričkim ili kognitivnim teškoćama često nailaze na prepreke prilikom korištenja digitalnih sadržaja, zbog čega je potrebno te sadržaje prilagoditi njihovim potrebama.
Ministarstvo također provodi edukacije za zaposlenike u oko 2600 tijela javnog sektora koja moraju poštovati zakonske obveze vezane uz digitalnu pristupačnost. Edukacije se provode i za udruge osoba s invaliditetom, koje sudjeluju u prepoznavanju problema i praćenju provedbe.
Sudionici okruglog stola složili su se da digitalnu pristupačnost treba uključiti već prilikom izrade novih internetskih stranica i usluga, a ne je rješavati tek naknadno.
Zaključeno je da pristupačnost nije nešto što se napravi samo jednom. Zbog stalnog razvoja tehnologije potrebno je digitalne sadržaje redovito provjeravati i prilagođavati kako bi ostali dostupni što većem broju ljudi.
Tko su Purger i Purgerica?
CVJETNI TRG Sve što trebate znati o dojenju
Samo 14,3 posto ispitanika debljinu prepoznaje kao kroničnu bolest
Odigran 4. pojedinačni turnir Prvenstva Hrvatske
-
VijestiPrije 3 danaKoristio parkirališnu kartu preminule OSI
-
EU kutakPrije 2 danaEDF financira projekte za prava žena s invaliditetom
-
VremeplovPrije 6 danaStarije osobe treba uključiti u život zajednice
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaHUPT Čudesne terapije i još čudesnije prijevare
-
Civilno društvoPrije 3 danaAndrija Lipanović pokrenuo akciju „Kombi za sve“
-
Osobe s invaliditetomPrije 7 dana„Jedra duha“ prvi put u Hrvatskoj: deset dana plovidbe i zajedništva
-
in MREŽAPrije 7 danaUskoro konferencija „Ključ europske mobilnosti i pristupačnosti“
-
KulturaPrije 6 danaDva dana gline, stvaranja i druženja u Trešnjevci