Hrvatski paraatletičari postignutim su rezultatima još jednom pokazali kako pripadaju samom vrhu svjetske paraatletike

U marokanskom gradu Rabatu održan je treći ovogodišnji WPA Grand Prix. Na ovom mitingu nastupilo je 439 natjecatelja iz 57 zemalja.

 Hrvatski paraatletičari još su jednom pokazali kako pripadaju samom vrhu svjetske paraatletike, a najbolji je bio Splićanin Luka Baković koji je odnio pobjedu u svojoj kategoriji.

Osim Luke, Hrvatsku čast u Maroku branili su i Mikela Ristoski te Ivan Katanušić.

Baković se natjecao u disciplini bacanja kugle (F46), te pokazao kako je u sjajnoj formi. Mladi Splićanin istaknuo se među jakom konkurencijom, te bacivši kuglu 16, 23m u petoj seriji, osvojio zlatnu medalju.

Koliko je Splićanin odlično bacao i bio superiorniji u svom nastupu, pokazuju rezultati njegovih prvih pratitelja koji mu nisu mogli parirati. Srebro je pripalo Kazahstancu Ravilu Mansurbayevu čiji je najdalji hitac letio 13. 87, dok je brončani završio Uzbekistanac Khikmatillo Mamarozikov s bačenih 12.00m. 

Lukin rezultat još je vrjedniji ako uzmemo u obzir da ni jedan atletičar ove sezone u kategoriji F46 nije bacio kuglu više od 16m, što Lukin rezultat sa ovog natjecanja čini vodećim rezultatom na svijetu u ovom trenutku.

Uz sjajnog Bakovića, na mitingu su uspješni bili i Mikela Ristoski, ali i Ivan Katanušić.

Ristoski se natjecala u svojoj disciplini T20. Prekaljena hrvatska skakačica u dalj ponovno je završila na postolju. Na ovom jakom mitingu Mikela je osvojila srebro sa rezultatom 5.53m iz treće serije.

Prvo mjesto pripalo je brazilskoj atletičarki Zileide Cassiano da Silva koja je pobjedu odnijela skočivši 5.79m. Treću poziciju zauzela je Indonezijska skakačica Rica Octavia s 5.5m.

Osvajanjem nove medalje na velikom natjecanju Mikela je još jednom potvrdila kvalitetu i upornost zbog koje je u samom vrhu svoje kategorije već dugi niz godina.

Odličan nastup na natjecanju u Maroku imao je i Ivan Katanušić (F64). Ivan se natjecao u disciplini bacanja diska (F42/44/64) te dokazao kako je početak nove sezone dočekao u dobroj formi.

Katanušić je hitcem od 54.06m i sa osvojenih 747 bodova došao do srebra. Taj rezultat postigao je iz druge serije.

Na najveće postolje popeo se Kolumbijac Andreas Felipe Mosqueri Neiri (F44). On je zlato osvojio bacivši disk 58.00m (962 boda). Treće mjesto osvojio je libijski paraatletičar Waled Ashteebah bacivši disk 34.48m (692 boda).

Rabat je bio treći miting ove godine iz Grand Prix serije nakon Dubaija i New Delhija. Do kraja sezone održat će se još pet Grand Prix natjecanja (Jalisco, Nottwil, Tunis, Olomouc, Cali).

Koliko je PSTK URIHO bio superioran na ovom Prvenstvu govori i podatak da su naslov državnog prvaka uzeli sa 175 osvojenih bodova

U organizaciji Hrvatskog parastolnoteniskog saveza, od 17. do 19. travnja održalo se 32. Državno prvenstvo u parastolnom tenisu. Natjecanje je održano u hotelu Panorama u Prelogu, a sudionici su nastupili u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj kategoriji.

Parastolnotenisači PSTK URIHO ponovo su pokazali iznimnu kvalitetu te sa 175 bodova, s 20 osvojenih medalja uvjerljivo osvojili 23. naslov državnog prvaka uzastopno.

Razlog tog uspjeha leži u sjajnim partijama koje su pružili predstavnici PSTK URIHO.

U kategoriji 3 najbolji je bio i naslov državnog prvaka obranio Nino Baša. Član PSTK URIHO pomeo je konkurenciju u svojoj kategoriji.

Najprije je u skupini ostvario dvije pobjede protiv Vladimira Ivezića i Antonia Pepelića, te kao prvi prošao skupinu. U polufinalu Nino je svladao Hasiba Alibegovića, a u finalnom meču nadigrao je Deana Nišandžića iz STK Pula te obranio naslov državnog prvaka.

Od URIHO-vaca istaknuo se i Tomislav Špalj u kategoriji 4, koji je ostvarivši tri pobjede, bez izgubljenog seta, došao do zlata i naslova prvaka države.

U kategoriji 11, URIHO-vci su dominirali kako u muškoj tako i u ženskoj kategoriji. U muškoj kategoriji prvak je postao Martin Pandel, drugi je bio Filip Klafurić, dok je treće mjesto osvojio Dino Mikrut.

Što se tiče ženske konkurencije kategorije 11 slavila je URIHO-vka Valentina Orečić, drugo mjesto pripalo je njezinoj klupskoj kolegici Josipi Debanić, dok je treću poziciju zauzela također igračica URIHO-a, Ivana Bečko.

Hrvatska paraolimpijka i perjanica PSTK URIHO, Helena Dretar Karić okrunila se naslovom državne prvakinje u kategoriji 3 (1-3). Helena je na putu do naslova ostvarila tri izvanredne pobjede bez izgubljenog seta.

U kategoriji 6, u ženskoj konkurenciji Jadranka Blagus bila je najbolja. Ona je ostvarivši dvije pobjede, protiv suigračice iz kluba Nikol Bulješić (3:0) te protiv Andree Mršić (3:1), osvojila naslov državne prvakinje. Bulješić je osvajanjem bronce dodatno pogurala PSTK URIHO prema tituli ekipnog državnog prvaka.

Sjajna na ovom prvenstvu bila je i Klea Bubalo koja se natjecala u kategoriji 8 (6-10). Klea je odličnom igrom ostvarila četiri velike pobjede bez izgubljenog seta, te tako superiorno došla do naslova državne prvakinje.

Ovo su samo neki od sjajnih rezultata URIHO-vih stolnotenisača koji su još jednom pokazali kako im u parastolnom tenisu u Hrvatskoj nema premca.  

Koliko je PSTK URIHO bio superioran na ovom Prvenstvu govori i podatak da su naslov državnog prvaka uzeli sa 175 osvojenih bodova, dok je njihov glavni konkurent PSTK Synergia Samobor završio drugi sa 101 bodom.

– Više sam nego zadovoljna ostvarenim uspjehom. Ovo je 23. godina za redom da smo osvojili prvo mjesto. Ponosna sam na naš klub i na postignute rezultate. Mi smo jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj, ali i šire – kazala je Blagus koja je i sama obranila naslov državne prvakinje.

Dokaz da klub ima svjetlu budućnost je i nastup mladih parastolnotenisača koji su ostvarili sjajne rezultate na ovom prvenstvu.

– Ove godine za nas je uspješno nastupilo šest parastolnotenisača mlađih od 18 godina. Oni su svojim sudjelovanjem i dobrim igrama pridonijeli ukupnom uspjehu – poručila je predsjednica kluba.

Osvajanjem 23. uzastopnog naslova državnog prvaka, PSTK URIHO još je jednom potvrdio kako se trud, rad i upornost uvijek isplate, a ime ovog kluba već je sada zlatnim slovima upisano u povijest parastolnog tenisa u Hrvatskoj.

-Nadam se da ćemo svojim uspjesima potaknuti nadležne da nam što prije izgrade dvoranu za sportaše s invaliditetom o kojoj se već dugo priča.

Dodajmo kako Ustanova URIHO ove godine slavi svoj veliki jubilej, a tom prilikom namjerava se organizirati poseban sportski događaj.

– Ponosna sam na Ustanovu URIHO koja ove godine slavi 80 godina postojanja. Tim povodom u studenom namjeravamo organizirati Festival parasporta u kojem bi sudjelovali parasportaši iz cijele Hrvatske- naglasila je Blagus.

Osvojeni naslov državnog prvaka pravi je poklon za 80. rođendan Ustanove URIHO.

Kroz sportske aktivnosti djeca su razvijala svoje motoričke sposobnosti, a kamp je imao i jaku socijalnu komponentu

U proteklu subotu Varaždin je bio domaćin 7. ‘MoveNow’ parasportskog kampa za djecu s teškoćama u razvoju.

Ovaj hvalevrijedan program zajedno provode Hrvatski paraolimpijski odbor i Allianz Hrvatska, a njegov cilj je uključivanje djece s teškoćama u razvoju u sport, te u sadržaje koji im mogu pomoći u svakodnevnom razvoju.

Program se održavao u prostorijama Centra za odgoj i obrazovanje ‘Tomislav Špoljar’. U sklopu kampa djeca su se, uz pomoć Allianzovih volontera i trenera, kroz stručno vođene aktivnosti upoznala s raznim parasportovima.

Sudionici su tako mogli isprobati košarku, bocciu i paraatletiku. Također, djeca su se okušala i u prilagođenim sportskim poligonima različitih vrsta.

Kroz sportske aktivnosti djeca su razvijala svoje motoričke sposobnosti, a druženje s drugom djecom dalo je jaku socijalnu komponentu cijelom događaju.

Uz sportski dio kamp je uključivao i edukativnu komponentu.

Naime, osim zabavnog i atraktivnog sportskog dijela programa, djeca i roditelji sudjelovali su na radionicama financijske pismenosti pod nazivom ‘Igra novčića’. U sklopu radionica učili su o štednji, vrijednosti novca, dijeljenju i donošenju odluka, a sve to kroz igru.

Posebnu pažnju sudionika privukla je projekcija filma o najboljem hrvatskom paraplivaču Dini Sinovčiću, uz razgovor o hrabrosti, upornosti i pomicanju granica. To ih je dodatno motiviralo da se trude i ustraju u sportu. Na kraju dana djeca i roditelji opustili su se s volonterima uz glazbu i ples.

Bilo je tu osoba s različitim vrstama invaliditeta, a sudionici su za kamp imali samo riječi hvale.

– Na kampu je dobra atmosfera, ima puno volontera i oni su stvarno jako dobri i dragi ljudi. Tu su s nama, spremni pomoći i svima se mogu prilagoditi. Mislim da je sport, odnosno inkluzija u sportu svih osoba s invaliditetom, jako važna. Sport je bitan za naše zdravlje, ali nije riječ samo o zdravlju nego i o socijalizaciji i uključivanju u društvo. Osobe poput mene ponekad se susreću s predrasudama zato što nas društvo ne poznaje dovoljno i ne zna kako nam se prilagoditi. Zato je važno da budemo prisutni, da izađemo među ljude i da nas prihvate takve kakvi jesmo. Moja poruka djeci i osobama s invaliditetom je da probaju. Ako ih nešto zanima, trebali bi pokušati, jer ništa nije unaprijed zadano i uvijek mogu krenuti u nekom drugom smjeru – kazala je 16-godišnja Danijela koja je inače slabovidna.

Da je sport važan za zdravlje djece smatra i 11-godišnja Nella Bekrić.

– Jako mi se sviđa ovdje, posebno košarka, jer sam zabila četiri koša. Igrala sam se i skakala, a sport mi je važan da mogu izravnati leđa. Sport je važan za djecu zato što trebamo biti zdravi i preporučila bih drugoj djeci da isprobaju i pronađu ono što im odgovara.

Kamp je bio koristan za sve, kako za djecu tako i za roditelje. Roditelji su dobili priliku za vrijednu razmjenu iskustava, te dobivanja preporuka od trenera kamo dalje usmjeriti svoje dijete.

Roditelji djece koja su sudjelovala u kampu složni su kako je MoveNow kamp za djecu jako dobra stvar jer kroz sport pomiču svoje granice, dok s druge strane shvaćaju da nisu sami već da ima dosta djece poput njih.

– Na ovaj kamp prijavili smo se radi druženja i iskustva, a dojmovi su prekrasni. Mislim da bi ovakvi kampovi mogli biti svaki tjedan, za djecu je to veliki doživljaj. Trebaju se uključiti u sport zbog zdravlja i druženja, posebno naša djeca s poteškoćama, a roditeljima bih poručila da se ne ustručavaju prijaviti djecu na ovakve kampove jer je to veliko iskustvo i za jedne i za druge. Kad djeca vide sportaše, to im puno znači i zato bih svima preporučila da dođu na iduće druženje – kazala je Blaženka Kliškinjić, majka djeteta s autizmom.

MoveNow kamp služi kako bi djeci, uz pomoć trenera, te kroz demonstracije i razgovor sport prestao biti samo pojam. Kroz ovaj kamp sport za djecu postaje nešto opipljivo, stvarno i moguće.

Upravo zato ovakvi kampovi ostavljaju trag i nakon završetka programa, jer djeca odlaze s novim iskustvom, većom slobodom u kretanju i jasnijom slikom o tome što sve mogu dalje.

Do sada su MoveNow kampovi održani diljem Hrvatske i okupili su oko 400 djece i mladih, a dio su Allianzove globalne strategije društveno odgovornog poslovanja, usmjerene na poticanje što većeg broja mladih na bavljenje sportom te na izgradnju održivije i uključivije budućnosti.

Kroz program se jasno vidi da kampovi nisu važni samo zbog sporta, nego i zbog stvaranja okruženja u kojem djeca dobivaju priliku za kretanje, druženje i upoznavanje vlastitih mogućnosti. MoveNow kampovi pokazatelj su važnosti stvaranja inkluzivnog okruženja bez barijera, u kojem će svako dijete s teškoćama u razvoju imati priliku za rast i razvoj kako u sportu tako i u životu.