Ravnateljstvo civilne zaštite u utorak je predstavilo dopunjen Registar za osobe s invaliditetom u svrhu njihovog učinkovitijeg spašavanja
Poslušaj članak
Podaci kojima je Registar dopunjen su telefonski brojevi, adresa elektroničke pošte, preferirani način komunikacije, detalji oko adrese, podaci o skrbniku, prevoditelju ili asistentu.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo prikuplja navedene podatke putem portala e-Građani, odnosno izravno na poveznici https://hana.hzjz.hr.
Ova inicijativa je dio projekta SEE ME 2 – ‘Safe and Equal in EMErgencies 2’, koji se provodi s ciljem unapređenja sigurnosti i izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom u hitnim situacijama.
Projekt vrijedan 407.307,40 eura sufinanciran je sredstvima EU-a u iznosu od 95 posto iz Mehanizma unije za civilnu zaštitu. Predstavljanju dopunjenog Registra nazočili su predstavnici udruga osoba s invaliditetom.
Voditeljica projekta SEE ME 2 Marijana Berket iz Ravnateljstva civilne zaštite rekla je da se ovaj projekt naslanja na aktivnosti kroz prvi dio projekta ‘SEE ME’, koji se provodio tijekom 2022. i 2023. godine. Projekt je iniciran nakon potresa i iskustava sa pandemijom Covid-19.
– Vidjeli smo koliko se spominju poteškoće i izazovi s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u hitnim situacijama. Stoga smo krenuli s prvim dijelom projekta koji smo radili u suradnji s partnerima iz Crne Gore i Slovenije. Napravili smo jednu analizu postojećeg stanja. Putem udruga pitali smo osobe s kojim se izazovima susreću u hitnim situacijama, ali smo ispitali i žurne službe s kojim se problemima suočavaju u spašavanju osoba s invaliditetom. Najčešći odgovori su bili da nedostaje obuka žurnih službi o osobama s invaliditetom, a osobe s invaliditetom su izjavile da upute koje dobivaju nisu prilagođene vrsti invaliditeta, a čest je problem i u komunikaciji – objasnila je Berket.
Odgovori su objavljeni u smjernicama za postupanje osoba s invaliditetom u hitnim situacijama. Kroz prvi dio projekta izrađene su brošure za osobe s invaliditetom kako se ponašati prije, tijekom i nakon hitne situacije. Radi se o brošurama za osobe s oštećenjem vida, oštećenjem sluha, s tjelesnim teškoćama, intelektualnim teškoćama te interaktivnoj knjižici za osobe s autizmom.
Napravljen je i program osposobljavanja za žurne službe koji se provodi tijekom drugog dijela projekta.
– Program osposobljavanja je održan već u Splitu, Osijeku i Rijeci, a ostaju nam Varaždin i Zagreb. Na tom osposobljavanju su sudjelovali predstavnici Hrvatske gorske službe spašavanja, civilne zaštite, vatrogastva, policije, hitne medicine koji su slušali predavanja predavača osoba s invaliditetom. Uz teorijski dio bile su i praktične vježbe, kao što je pristup slijepoj osobi i njezino vođenje – ispričala je Berket. Radilo se i na osnaživanju osoba s invaliditetom te na obuci operatera 112 za uspješnu komunikaciju s osobama s invaliditetom.
– U prvom dijelu projekta radili smo kampanju za podizanje svijesti osoba s invaliditetom, a u drugom dijelu projekta radimo kampanju koja će se emitirati na javnoj televiziji, njome se pozivaju osobe s invaliditetom da dopune svoje podatke u Registar – rekla je Berket.
Na važnost dopunjenog Registra za osobe s invaliditetom ukazao je pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.
– Dopunom osobnih podataka u Registru osobe s invaliditetom imaju priliku osnažiti svoju poziciju u slučajevima izvanrednih situacija. Pripadnicima žurnih službi i operativnim snagama pružaju se potrebni podaci u situacijama koje zahtijevaju njihovo djelovanje – pojasnio je Jurišić.
Naglasio je da se u situacijama katastrofe pomoć osobama s invaliditetom otežano pruža jer se radi o heterogenoj skupini s raznim oštećenjima. Podatke osoba s invaliditetom daje se dobrovoljno, ali je bitno da su osobe svjesne kako ovi podaci mogu spasiti njihov život. Jurišić je apelirao na udruge da pozovu svoje članove koji mogu predati svoje podatke s povjerenjem u sustav e-Građani.
– Do sada u Registru nismo imali precizne podatke o mjestu gdje osoba s invaliditetom boravi. Problem su urbane sredine gdje brojne osobe s invaliditetom žive u zgradama pa se ne zna na kojem se katu osobe nalaze. Problem je i što pripadnici žurnih službi koji dolaze na intervenciju ne znaju na koji se način komunikacije s osobom s invaliditetom pripremiti. Prikupljeni podaci će sve to omogućiti – pojasnio je Jurišić. Poručio je da smo svi u opasnosti od katastrofa koje se ne mogu planirati, ali se može planirati na koji način olakšati žurnim službama njihovo postupanje.
Pomoćnik ravnatelja HZJZ-a Tomislav Benjak istaknuo je da živimo u vremenu kada su krizne situacije sve češće, a najranjivija populacija su osobe s invaliditetom.
– S MUP-om i Ravnateljstvom civilne zaštite radili smo na modalitetima kako da osobe s invaliditetom ostvare elementarno ljudsko pravo, odnosno da budu sigurno spašene u kriznoj situaciji. HZJZ je osigurao potporu i pozitivno mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka za ovu inicijativu. Prvi način na koji osobe s invaliditetom mogu dostaviti podatke je putem sustava e-Građani. Preko e-Građana, kada osoba s invaliditetom ispuni sve potrebne podatke, oni dolaze u Registar – pojasnio je Benjak. Već je oko 100 osoba s invaliditetom predalo osobne podatke putem e-Građani.
Međutim, s obzirom da veliki broj osoba s invaliditetom ne koristi ovu uslugu, HZJZ je osigurao pozivni centar za osobe s invaliditetom. Na pozivni broj 091/4683-065 javlja se djelatnik HZJZ-a koji će dati upute kako osobe mogu na siguran način dostaviti svoje podatke u Registar.
– Planirano je da dođemo do svakog saveza i da zajednički prokomentiramo kako i na koji način najefikasnije doprijeti do članstva. Dogovorit ćemo sa svim savezima detalje kako omogućiti njihovom članstvu da se registrira – poručio je Benjak.
Prema podacima prikupljenima na uzorku većem od 28.000 ispitanika, prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 1.621 euro, što je 9 posto više nego godinu ranije.
Medijalna plaća, koja često realnije prikazuje primanja većine zaposlenih jer umanjuje utjecaj najviših i najnižih iznosa, iznosi 1.500 eura.
IT i dalje na vrhu ljestvice plaća
Najplaćeniji sektor u Hrvatskoj i dalje je IT, telekomunikacije i informacijske djelatnosti, u kojem prosječna plaća iznosi 1.904 eura.
U odnosu na 2025. godinu, plaće u ovom sektoru porasle su za 10 posto.
Odmah iza IT-a nalazi se sektor proizvodnje i distribucije energije, s prosječnom plaćom od 1.757 eura i godišnjim rastom od 13 posto. Treće mjesto zauzima sektor građevine, arhitekture i nekretnina, gdje prosječna plaća iznosi 1.729 eura, što je 12 posto više nego lani.
Najveći postotni rast plaća zabilježen je u sektoru profesionalnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti. Ondje su plaće porasle za 15 posto te sada, u prosjeku, iznose 1.657 eura.
Na drugom kraju ljestvice nalazi se poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, sektor u kojem su plaće rasle najsporije, za svega 3 posto.
Turizam raste, ali ne jednako za sve
S obzirom na to da je turistička sezona pred vratima, analiza Alma Career Croatia posebno se osvrnula na plaće u turizmu i ugostiteljstvu, sektoru koji u mjesecima koji slijede tradicionalno postaje centralno mjesto domaćeg tržišta rada.
Prosječna plaća u turizmu i ugostiteljstvu u 2026. godini iznosi 1.510 eura, uz godišnji rast od 10 posto.
Ipak, iza tog prosjeka krije se vrlo šarena ‘platna karta’. Na vrhu su šefovi kuhinja, s prosječnom plaćom od 2.085 eura, te menadžeri ugostiteljstva, koji u prosjeku zarađuju 2.075 eura. Riječ je o pozicijama koje kombiniraju iskustvo, odgovornost, organizaciju ljudi i pritisak sezone, što se sve jasnije odražava i na primanjima.
Plaće pomoćnih kuhara porasle su za čak 23 posto te sada u prosjeku iznose 1.223 eura. Kuhari bilježe rast od 19 posto, uz prosječnu plaću od 1.598 eura.
Konobari u prosjeku zarađuju 1.281 eura, što je 9 posto više nego godinu ranije. S druge strane, plaće spremačica rasle su skromnije, za 3 posto, dosegnuvši prosjek od 992 eura.
Strani vlasnici i veliki sustavi plaćaju više
Analiza Alma Career Croatia pokazuje da na visinu plaće u turizmu ne utječe samo zanimanje, nego i tip poslodavca. Tvrtke u stranom vlasništvu u prosjeku isplaćuju više plaće, 1.478 eura, u odnosu na tvrtke u domaćem privatnom vlasništvu, gdje prosjek iznosi 1.361 eura.
Veličina poslodavca također čini razliku. Najviše prosječne plaće nude velike tvrtke s više od 1.000 zaposlenih, u kojima prosjek iznosi 1.547 eura. U mikropoduzećima, odnosno tvrtkama koje broje do 10 zaposlenih, prosječna plaća znatno je niža i iznosi 1.237 eura.
U turizmu najviše plaće nisu u Zagrebu
Iako Zagreb u mnogim analizama plaća tradicionalno drži vrh, turizam i ugostiteljstvo donose drukčiju priču. Najviše prosječne plaće u toj kategoriji bilježi Šibensko-kninska županija, s prosjekom od 1.594 eura. Slijedi Dubrovačko-neretvanska županija s 1.528 eura, dok je Grad Zagreb na trećem mjestu s prosječnom plaćom od 1.464 eura.
Na suprotnoj strani ljestvice nalazi se kontinentalna Hrvatska, osobito slavonske županije. Najniže prosječne plaće u turizmu bilježe Virovitičko-podravska županija, 1.041 euro, Ličko-senjska, 1.087 eura, te Požeško-slavonska, 1.088 eura.
Među kontinentalnim županijama ipak se izdvajaju Varaždinska, s prosječnom plaćom u turizmu od 1.331 eura, i Međimurska, s 1.277 eura. Iako nisu dio primorskog turističkog pojasa, obje županije nadmašuju veći dio slavonske i središnje Hrvatske.
Dok je nekoć gotovo nepisano pravilo bilo da se vijesti o otkazu radnicima priopćavaju licem u lice, danas tehnološki napredak otvara niz mogućnosti. Od e-maila i poruka do telefonskih i video poziva. No kada bi mogli birati, kako bi sami radnici željeli primiti vijest o otkazu?
Poslušaj članak
Upravo to pitanje našlo se u fokusu najnovije ankete koju je provela Alma Career Croatia, poznata po brendu MojPosao, na uzorku od gotovo 400 ispitanika.
Kako radnici žele primiti vijest o otkazu?
Rezultati ankete prilično su nedvosmisleni. Čak 78% ljudi smatra da je razgovor licem u lice i dalje najbolji način za priopćavanje otkaza. Takav pristup doživljavaju najprofesionalnijim i ‘najljudskijim’, ali i prilikom za otvoren dijalog, odnosno postavljanje pitanja i dobivanje jasnih objašnjenja u trenutku kada su nam ona najpotrebnija.
S druge strane, manji dio ispitanika drugačiji pristup.
Oko 5% sudionika ankete radije bi ovakvu vijest primilo putem e-maila ili poruke, ponajviše zbog pisanog traga koji ostaje prilikom takvog oblika komunikacije, ali i kako bi izbjegli nastanak potencijalnih neugodnih situacija. Tek 2% ispitanika odlučilo bi se za telefonski ili video poziv.
Zanimljivo je da oko 14% sudionika smatra kako sve ovisi o konkretnoj situaciji.
Iako i oni ističu da je razgovor uživo najprimjereniji, pritom naglašavaju kako okolnosti ponekad diktiraju drugačiji pristup. Primjerice, ako je osoba koja uručuje otkaz ujedno i izvor problema, komunikacija putem e-maila može biti prihvatljivija opcija. U konačnici, ističu, ključ nije toliko u kanalu komunikacije koliko u samoj jasnoći poruke koja se želi prenijeti. Drugim riječima, najvažnije je dobiti konkretno objašnjenje razloga otkaza.
Rok za implementaciju EU direktive o transparentnosti plaća sve je bliže. Države članice Europske unije trebale su je u svoja nacionalna zakonodavstva prenijeti do 7. lipnja 2026., iako postaje sve očitije da će Hrvatska, kao i dio drugih članica, s time kasniti
Poslušaj članak
No, za razgovor o tome što bi direktiva mogla promijeniti na tržištu rada nipošto nije prerano. Posebno kada je riječ o pitanju koje već godinama izaziva frustracije među kandidatima: hoće li poslodavci napokon češće navoditi plaću u oglasima za posao?
Upravo je to pitanje u fokus stavila Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka prepoznatljiva po brendu MojPosao, u anketi provedenoj na uzorku od 350 ispitanika.
Većina očekuje da će sve ostati po starom
U ovom trenutku tek otprilike svaki deseti oglas za posao sadrži informaciju o plaći, bilo da je riječ o konkretnom iznosu ili rasponu primanja.
Iako bi EU direktiva o transparentnosti plaća kandidatima trebala osigurati pravo na tu informaciju prije zasnivanja radnog odnosa, ona ne znači nužno da će poslodavci morati iznos ili raspon plaće navoditi već u samom oglasu.
Upravo zato, unatoč dolasku direktive, čak 70% ispitanika vjeruje da će se sadašnji odnos snaga zadržati. Jednostavno, ne očekuju da će se poslodavci sami od sebe odlučiti na veću otvorenost u oglasima za posao ako ih zakon na to izričito ne obveže.
Ispitanici pritom poručuju da bi voljeli veću transparentnost. Otvoreno komuniciranje plaće u oglasima, tvrde, smanjilo bi nesporazume, uštedjelo vrijeme i potaknulo prijave samo onih kandidata koji doista žele aplicirati za određeno radno mjesto.
Dio građana ipak očekuje pomake
S druge strane, gotovo četvrtina ispitanika, njih 23%, smatra da bi dolazak direktive ipak mogao potaknuti poslodavce na veću otvorenost. Prema njima, iako navođenje plaće u oglasima neće nužno biti zakonska obveza, širi regulatorni i društveni pritisak mogao bi promijeniti način na koji poslodavci komuniciraju s kandidatima.
Na koncu, postoji i manji dio ispitanika (7%) koji očekuje suprotan scenarij, odnosno smatra da bi broj oglasa s navedenom plaćom mogao dodatno pasti.