Poveži se s nama

Kutak za stručnjake

SAVJET STRUČNJAKA Kako se boriti s ljetnom depresijom

Objavljeno

/

Foto: Pixabay

Svaki dvadeseti čovjek na svijetu pati od sezonskog afektivnog poremećaja, a najnovija istraživanja pokazuju da pet posto osoba s ovim poremećajem zapravo ima ljetnu depresiju

Ljeto je vrijeme zabave, no nije tako zabavno za osobe koje baš tada upadnu u depresiju. Tužne su i tjeskobne jer im izrazito smetaju prekomjerna toplina, vlaga i pelud, uznemiruju ih prekomjerni zahtjevi koje postavljaju sebi u pogledu izgleda i provoda.

Ljetni afektivni poremećaj nije dovoljno prepoznat iako nije rijetkost, pogotovo otkako su nastupile klimatske promjene i tjedni izloženosti toplinskim valovima.
Naime, svi znaju da nedostatak sunčeve svjetlosti zimi uzrokuje tugu. No, kako možemo biti tužni i ljeti kada smo maksimalno izloženi dnevnom svjetlu?

Zdravstveni stručnjaci objašnjavaju da je upravo u tome problem – previše sunčeve svjetlosti koja isključuje proizvodnju melatonina u organizmu. Riječ je o hormonu odgovornom za ciklus spavanja i buđenja, a dugi ljetni dani mogu uzrokovati njegov nedostatak. Stoga ljetna depresija može uzrokovati gubitak težine, poteškoće sa spavanjem i općenito osjećaj jada.

Potrebno je više proučavanja

– Ljetna depresija sigurno zaslužuje više proučavanja, a oboljeli više brige – rekao je za The Washington Post Norman E. Rosenthal, psihijatar s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Georgetown koji je prvi opisao ljetnu depresiju u znanstvenoj literaturi 1984. godine.

Upozorio je i na to da su simptomi zimskog i ljetnog afektivnog poremećaja različiti. Oba su obilježena tugom i nezadovoljstvom, ali pacijenti sa zimskom depresijom skloni su prekomjernom spavanju, prejedaju se i tromi su. Ljetni depresivci u mnogočemu su suprotni. Nemaju apetita i pate od nesanice.

Rizik od samoubojstva veći uz ljetnu depresiju

Zimski depresivci više su letargični, a ljetni su iznimno uznemireni pa mogu biti u opasnosti zbog povećanog rizika od samoubojstva, upozorava Rosenthal.

Po njegovu iskustvu, suicidalno ponašanje depresivaca doseže vrhunac u kasno proljeće i rano ljeto, ali opada zimi.

Svaki dvadeseti čovjek na svijetu pati od sezonskog afektivnog poremećaja, a najnovija istraživanja pokazuju da pet posto osoba s ovim poremećajem zapravo ima ljetnu depresiju.

Visoke temperature i vlažnost mogu dovesti do fizioloških promjena, uključujući ubrzan rad srca, dehidraciju i neravnotežu elektrolita. Ovi čimbenici mogu pridonijeti umoru, razdražljivosti i poremećajima raspoloženja. Ljeti je razina peludi često visoka, a to može izazvati alergije i astmu, a time i upale, što također može pridonijeti osjećaju umora i depresije.

U jednoj od svojih studija Rosenthal i njegovi kolege anketirali su ljude pitajući ih čemu pripisuju tugu u ljetnim mjesecima.

– Kažu stalna vrućina ili da ne podnose svjetlo. Ljudi su mi govorili da im se svjetlost zareže poput noža u mozak, ne mogu to podnijeti. A jako svjetlo zapravo može stvoriti predispoziciju za maniju – upozorio je američki psihijatar.

Što uzrokuje ljetnu sezonsku depresiju

Više temperature također se povezuju s višim stopama samoubojstava u SAD-u i Meksiku, kao i s povećanom upotrebom depresivnih riječi u objavama na društvenim mrežama.

Vruće, ljepljivo vrijeme i opasnost od alergija na pelud vjerojatno su svima neugodni. Više temperature narušavaju mentalno blagostanje, povećavaju negativne emocije i umor.

Svi imamo homeostatske mehanizme koji drže fiziološke faktore unutar prihvatljivog raspona vrijednosti, ali očito nisu kod svih ljudi jednako učinkoviti.
Neki od ključnih neurotransmitera uključenih u regulaciju tjelesne temperature, poput serotonina, dopamina i norepinefrina, također reguliraju naše raspoloženje.

– Možda neki ljudi imaju u njima zajedničko ishodište problema za poremećaj raspoloženja i nemogućnost prilagodbe na vrućinu i vlagu – rekla je Kelly Rohan, profesorica psihologije na Sveučilištu Vermont.

Klimatske promjene mogle bi učiniti ljetnu depresiju dominantnom

Ljetni sezonski afektivni poremećaj mogao bi postati izraženiji i rašireniji u svijetu koji se zagrijava, predviđaju znanstvenici.

– Ljetna depresija svakako ima sve veću važnost s obzirom na globalno zatopljenje i povećanu izloženost pretjeranoj toplini i vlazi – rekla je Rohan koja kao simptom posebno ističe tjeskobu.

The Washingtin Post piše da su ekstremno visoke temperature povezane s većim brojem posjeta hitnoj službi za mentalno zdravlje i pokušajima samoubojstva.
Riječ je o biološkim osnovama za depresiju, iako ne treba zanemariti ni stres koji iscrpljuje zbog pritiska da ljeti treba privlačno izgledati i obavezno dobro provesti. jer se svi drugi na društvenim mrežama čine tako sretnima i opuštenima.

Kako se nositi s ljetnom depresijom

Ako se ljeti osjećate posebno potišteno, važno je da prihvatite što osjećate i potražite liječničku pomoć.

Hlađenje može pomoći, iako još nisu provedena klinička ispitivanja koja bi testirala ovu metodu. Rosenthal i njegovi kolege preporučili su pacijentima tuširanje hladnom vodom i boravak u klimatiziranim prostorima. Činilo se da je ova intuitivna intervencija djelovala i ublažila simptome. Međutim, trajala je samo dok su pacijenti ostali u hladnom, kada su se vratili na ljetnu vrućinu, učinak je ispario.

Od pomoći su i psihijatrijski lijekovi koji djeluju i kod sezonske depresije.

Kombinacija različitih tretmana – strategija hlađenja, lijekova i psihoterapije utemeljene na dokazima kao što je kognitivno-bihevioralna terapija – može biti ključ za pobjedu nad ljetnom tugom.

Brojna istraživanja potvrđuju da redovita fizička aktivnost pomaže u borbi s depresivnošću. I zato, ako je vani prevruće, pronađite alternativne načine da ostanete aktivni i prevenirate sezonsku depresiju. Započnite s vježbanjem ranije ujutro ili kasno navečer ili se upišite na fitness samo na nekoliko mjeseci tokom ljeta.

Izbjegavajte kofein i alkohol

Visoke temperature i vlaga tijekom ljeta mogu utjecati na kvalitetu i trajanje sna, a poremećaji spavanja povezani su s povećanim stresom, razdražljivošću i promjenama raspoloženja, pa čak i s padom imuniteta.

Dovoljno sna posebno je važno tijekom ljetnih mjeseci, kada su dani dulji i kada je teže zaspati. Izbjegavajte kofein i alkohol, jer mogu pogoršati nesanicu i tjeskobu. Pijete puno tekućine, osobito vode.

Brinite se o sebi, isprobajte neke vježbe meditacije, a tijekom dana kad vrućine popuste, prošetajte što češće prirodom.

Vedrana Larva / Hina

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Kutak za stručnjake

Sindrom stranog naglaska rijedak je i neugodan za oboljele

Objavljeno

/

Na fotografiji su dvije osobe koje sjede na kamenoj klupi na otvorenom prostoru. Osoba s lijeve strane nosi crnu majicu kratkih rukava, svijetloplave traperice i tenisice s debelim bijelim potplatom. Osoba s desne strane nosi crnu haljinu, crne najlonke i crne tenisice. Drži mobitel u ruci, a pored nje je bijela torba s cvjetnim uzorkom. Ispred njih su dvije šalice za kavu. U pozadini se vide stolice i biljke.
Foto: Pixabay

Promjene u govoru obično uključuju izmjene u ritmu, intonaciji i izgovoru, što stvara iluziju stranog naglaska. Na primjer, osoba koja je uvijek govorila standardnim američkim engleskim može zvučati kao da ima britanski ili francuski naglasak. Iako sindrom ne utječe na sposobnost razumijevanja jezika, često izaziva socijalnu anksioznost kod oboljelih zbog neočekivanih promjena u načinu komunikacije

Sindrom stranog naglaska (Foreign Accent Syndrome) rijedak je neurološki poremećaj kod kojeg osoba počinje govoriti s naglaskom koji djeluje strano ili različito od njezinog uobičajenog govora. Ovo stanje najčešće se javlja nakon moždanog udara, ozljede glave, operacija mozga ili neuroloških poremećaja poput multiple skleroze.

Osobe sa sindromom stranog naglaska doživljavaju promjene u govoru koje uključuju izmjenu intonacije, ritma i izgovora. Te promjene mogu nalikovati određenom stranom naglasku, iako osoba nije imala prethodno iskustvo s tim jezikom ili naglaskom. Na primjer, netko tko govori hrvatski može zvučati kao da ima ruski, njemački ili talijanski naglasak.

Sindrom stranog naglaska povezan je s oštećenjima u dijelovima mozga odgovornim za kontrolu govora i jezika, osobito u području motoričkog korteksa koji upravlja mišićima potrebnim za artikulaciju. To oštećenje uzrokuje suptilne promjene u govoru, što može stvoriti dojam stranog naglaska.

Liječenje sindroma stranog naglaska ovisi o uzroku i individualnim potrebama pacijenta. Glavni pristup obuhvaća terapiju govora, koju provode logopedi. Cilj je raditi na korekciji naglaska, poboljšanju artikulacije i ritma govora te olakšavanju komunikacije. Terapija može biti intenzivna, s vježbama koje uključuju govorne uzorke i ponavljanje, kako bi se smanjio utjecaj stranog naglaska.

Ako je sindrom posljedica neurološkog oštećenja, poput moždanog udara, potrebna je rehabilitacija koja može uključivati fizikalnu terapiju i kognitivne vježbe. Psihološka podrška, kao što je savjetovanje, također je važna jer sindrom može izazvati emocionalne poteškoće poput tjeskobe ili depresije​

Sindrom stranog naglaska iznimno je rijedak, s manje od stotinu dokumentiranih slučajeva širom svijeta. Upravo njegova rijetkost i neobičnost čine ga intrigantnim za znanstvenike i stručnjake.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Metakolinsko testiranje važan je alat u dijagnostici astme

Objavljeno

/

Na slici je osoba koja koristi inhalator. Osoba drži inhalator u desnoj ruci i pritiska ga, dok lijevom rukom drži vrat. U pozadini se vidi oblak pare ili dima. Osoba nosi ružičastu majicu s kratkim rukavima. Ova slika je zanimljiva jer prikazuje upotrebu inhalatora, što može biti relevantno za osobe koje pate od astme ili drugih respiratornih problema.
Foto: Pixabay

Metakolinsko testiranje koristi se u situacijama kada simptomi poput kašlja, zaduhe ili piskanja ukazuju na astmu, ali druge dijagnostičke metode nisu dale jasne rezultate. Koristi se za procjenu težine bronhijalne hiperreaktivnosti i u istraživačke svrhe, za bolje razumijevanje funkcije dišnog sustava

Metakolinsko testiranje je dijagnostička metoda koja se koristi za procjenu bronhijalne hiperreaktivnosti, odnosno preosjetljivosti dišnih puteva. Najčešće se primjenjuje kod pacijenata u kojih postoji sumnja na astmu, ali nije moguće postaviti jasnu dijagnozu temeljem simptoma ili drugih pretraga.

Čitateljicu je zanimalo kako se provodi sama pretraga pa idemo redom.

Pacijent inhalira metakolin, tvar koja uzrokuje sužavanje bronha kod osoba s preosjetljivim dišnim putevima. Tijekom testa koristi se spirometrija za mjerenje FEV1 (forsirani ekspiratorni volumen u prvoj sekundi). Ako FEV1 padne za 20 posto ili više nakon inhalacije metakolina, test je pozitivan.

Test započinje s niskom dozom metakolina, koja se postupno povećava sve dok ne dođe do značajnog pada FEV1 ili se ne dostigne maksimalna doza.

Nakon završetka testa, pacijentu se daje bronhodilatator kako bi se opustili bronhi i ublažili simptomi suženja.

Metakolinsko testiranje koristi se u situacijama kada simptomi poput kašlja, zaduhe ili piskanja ukazuju na astmu, ali druge dijagnostičke metode nisu dale jasne rezultate. Koristi se za procjenu težine bronhijalne hiperreaktivnosti i u istraživačke svrhe, za bolje razumijevanje funkcije dišnog sustava.

Ovo testiranje nije prikladno za osobe s teškim suženjem dišnih puteva, nedavnim srčanim problemima, poput infarkta miokarda ili ozbiljnih aritmija. Nije ni za osobe s nekontroliranim visokim krvnim tlakom i trudnice.

Važno je pridržavati se uputa za pripremu prije testiranja. Dakle, određeni lijekovi mogu utjecati na rezultate testa, pa je potrebno privremeno ih prestati uzimati. To uključuje bronhodilatatore:

kratkodjelujući (npr. salbutamol) – ne uzimati najmanje 6 sati prije testa;

dugodjelujući (npr. salmeterol, formoterol) – obično se prekida 12-24 sata prije testa;

antihistaminici – treba ih izbjegavati 48 sati prije testiranja;

inhalacijski kortikosteroidi – u nekim slučajevima, može se savjetovati da se prekine upotreba, ovisno o preporuci liječnika;

kofein (kava, čaj, čokolada, energetski napici) – ne konzumirati najmanje 6 sati prije testa, jer može utjecati na reaktivnost dišnih puteva.

Ne smije se pušiti najmanje 24 sata prije testa, jer pušenje može utjecati na dišne puteve.

Treba izbjegavati intenzivne tjelesne aktivnosti 24 sata prije testa, jer mogu promijeniti reaktivnost dišnih puteva.

Preporučuje se lagani obrok najmanje dva sata prije testiranja. Ne dolazite na testiranje potpuno gladni, ali izbjegavajte teške obroke neposredno prije testa.

Testiranje se ne provodi ako imate akutne simptome respiratorne infekcije (npr. prehlada, gripa) jer to može utjecati na rezultate. Ako osjećate značajne simptome astme ili drugih respiratornih problema na dan testiranja, obavijestite medicinsko osoblje.

Nosite udobnu odjeću koja ne ograničava disanje.

Iako je test općenito siguran, može izazvati neke nuspojave poput teškog bronhospazma (naglo sužavanje dišnih puteva). Možete osjetiti nelagodu i otežano disati, a ozbiljnije reakcije moguće su u rijetkim slučajevima kod izrazito osjetljivih pacijenata.

Metakolinsko testiranje važan je alat u dijagnostici astme i drugih stanja povezanih s hiperreaktivnošću dišnih puteva. Ipak, provodi se uz oprez i pod nadzorom stručnog medicinskog osoblja kako bi se osigurala sigurnost pacijenta.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

‘Alisa u zemlji čudesa’ vrlo je neobičan sindrom, evo što znači

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje scenu iz bajke "Alisa u zemlji čudesa". U središtu slike nalazi se djevojka u bijeloj haljini koja hoda stazom okruženom velikim gljivama. Na lijevoj strani slike nalazi se lik s cilindrom koji sjedi na stolici i okružen je knjigama. U zraku lete karte za igranje, a na desnoj strani visi džepni sat. Na tlu se nalazi crna mačka pored otvorene knjige. Cijela scena ima nadrealni i čarobni ugođaj, karakterističan za priču o Alisi.
Foto: Pixabay

Osobe s ovim sindromom mogu doživjeti izobličene senzacije veličine, udaljenosti i vremena, često usporedive s događajima iz romana ‘Alisa u zemlji čudesa’ Lewisa Carrolla

Alice-in-Wonderland sindrom (AIWS), poznat i kao Toddov sindrom, rijetki je neurološki poremećaj koji uzrokuje promjene u percepciji stvarnosti. Osobe s ovim sindromom mogu doživjeti izobličene senzacije veličine, udaljenosti i vremena, često usporedive s događajima iz romana ‘Alisa u zemlji čudesa’ Lewisa Carrolla.

AIWS najčešće pogađa vid, ali i druge osjete. Ključni simptomi uključuju:

mikropsiju – predmeti se doimaju manjima nego što jesu;

makropsiju – predmeti se doimaju većima nego što jesu;

promjene percepcije tijela – oboljeli može osjećati da su dijelovi tijela premali, preveliki ili izvan proporcija;

izobličenje vremena – osjećaj da vrijeme teče prebrzo ili presporo;

percepcija udaljenosti – objekti mogu izgledati bliže ili udaljeniji nego što su stvarno.

Ovi simptomi mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati i često su povezani s migrenama, epilepsijom, infekcijama (poput Epstein-Barr virusa) ili čak traumama mozga.

Uzrok sindroma nije potpuno jasan, ali povezan je s promjenama u mozgu, posebno u regijama odgovornim za procesuiranje vizualnih i prostorno-vremenskih informacija. Migrene su najčešći okidač, no sindrom se može javiti i zbog virusnih infekcija (posebno kod djece), neuroloških stanja (poput epilepsije), poremećaja spavanja ili umora.

Alice-in-Wonderland sindrom najčešće se javlja kod djece, ali se može pojaviti i kod odraslih. Kod djece, simptomi često nestaju s godinama.

Dijagnoza se temelji na kliničkim simptomima i isključivanju drugih stanja, poput tumora mozga ili mentalnih poremećaja. Liječenje obično uključuje upravljanje osnovnim uzrokom, poput migrena ili infekcija. Ako je uzrok virus, simptomi često nestaju sami od sebe.

Naziv sindroma dolazi iz Carrollova romana jer simptomi podsjećaju na Alisine avanture, poput trenutka kada raste ili se smanjuje nakon što pojede kolačić ili popije napitak. Postoji čak i teorija da je Carroll, koji je patio od migrena, možda crpio inspiraciju za priču iz vlastitog iskustva.

Alice-in-Wonderland sindrom fascinira medicinsku i znanstvenu zajednicu, a ujedno pruža uvid u to kako mozak obrađuje stvarnost. Unatoč neugodnosti, stanje obično nije trajno i nema ozbiljne posljedice.

Nastavi čitati

U trendu