Connect with us

Kutak za stručnjake

RODITELJ S INVALIDITETOM Rizik ili predivno iskustvo

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazana osoba u invalidskim kolicima kako bebu rukama drži u zraku. Beba na sebi ima rozi bodi.
Fotografija: Roditelji.me

Ukoliko se osoba s invaliditetom odluči na roditeljstvo to joj može pomoći u više aspekata tijekom njezinog života

Biti roditelj jedna je od najzahtjevnijih, ali i najljepših uloga u životu pojedinca. U današnjem svijetu i ljudi koji su potpuno fizički zdravi, a imaju više djece postali su tabu tema, a kad je još k tome roditelj osoba s invaliditetom ponekad su predmetom ružnih komentara ili vrijđanja.

Biti osoba s invaliditetom nikada nije bilo poželjno u društvu, dapače, takvi se ljudi uvijek moraju više dokazovati i boriti za ono što drugima spada pod normalitet. Jedna od takvih stvari je I roditeljstvo.

Brojne su prepreke s kojima se susreću potpuno zdravi roditelji u odgoju svoje djece, neke od njih – kao što su bolest ili odstupanje u djetetovu ponašanju – zaista znaju biti izazovne za svakog pojedinca, a pogotovo roditelja s invaliditetom.

Međutim, ova priča može imati dvije strane medalje. Ukoliko se osoba s invaliditetom odluči na roditeljstvo to joj može pomoći u više aspekata tijekom njezinog života. Roditeljstvo u čovjeku budi jake emocije te on dobiva roditeljski instinkt s kojim se ni jedan drugi osjećaj ne može mjeriti.

S obzirom na to da su osobe s invaliditetom sklone pokazivanju empatije i brige za svoje najbliže, gledajući taj aspekt djetetu neće ništa faliti, dapače, imati će ljubavi u izobilju.

Kada majka dobije djete svu pažnju posvećuje njemu. Za većinu osoba s invaliditetom to može biti oslobađajuće iskustvo koje će im dati posve novi pogled na svijet.

Kada su djeca mala roditelj koji ima neki oblik invaliditeta često mora nači alternativu u rješavanju svakodnevnih situacija. Ukoliko dijete to od malena upija, ono će se znati snaći u situacijama u kojima se većina ljudi iz njegove okoline ne bi nikada znalo snaći, točnije znat će pronaći rješenje kakvo drugima možda neće pasti na pamet.

S druge strane, svaki čovjek, a pogotovo djeca, imaju potrebu pomagati svojim bližnjima i zaštititi one koje vole. Osobama s invaliditetom u većini svakodnevnih aktivnosti potrebna je pomoć, a ukoliko tu pomoć od najranjih dana budu tražili od svoje djece i na taj način ih navikavali da pomažu te da dopuste da se i njima pomaže, bez daljnjega će iz tog djeteta izrasti fenomenalan čovjek.

Nadalje, djeca roditelja s invaliditetom, zbog okolnosti u kojima odrastaju, puno prije svojih vršnjaka prolaze kroz određene stituacije, shodno tome puno brže i sazrijevaju. Samim tim, ta djeca mentalno su jača i prilagodljivija na razne životne okolnosti. To im kroz život uvelike može pomoći prelasku svake prepreke u ostvarivanju svojih životnih ciljeva.  

U konačnici, kada roditelj s invaliditetom bude podizao svoje dijete, kako vrijeme bude prolazilo, ono će biti svjesnije njegova truda i zalaganja te će im kroz ljubav, brigu i poštovanje život učiniti puno ljepšim.

Kutak za stručnjake

Zarobljeni u vlastitim mislima ili ‘spiralling thought’ sindrom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazan muškarac u srednjim godinama koji izgleda zamišljeno i zabrinuto. Njegovo lice je u fokusu, a pogled mu je usmjeren prema dolje, što dodatno pojačava dojam dubokog razmišljanja ili emocionalne uznemirenosti. Desnom rukom oslanja se na čelo, što je čest neverbalni znak mentalnog opterećenja ili stresa. Pozadina je zamućena, s prirodnim zelenim tonovima, što sugerira da se nalazi na otvorenom, vjerojatno u parku ili šumi. Cjelokupna atmosfera fotografije prenosi osjećaj introspekcije, tuge ili unutarnje borbe.
Foto: Pixabay

Ovo stanje najčešće pogađa osobe koje su sklone anksioznosti, perfekcionizmu ili imaju nisko samopouzdanje. Također, osobe koje su doživjele traumu, nalaze se pod kroničnim stresom ili boluju od depresije podložnije su razvoju ovog sindroma

U svakodnevnom životu svi se susrećemo s trenucima tjeskobe, brige i neizvjesnosti. Međutim, kod nekih osoba te misli ne prestaju – one se pojačavaju, ponavljaju i vrte u krug, često bez jasnog izlaza. Ovaj fenomen poznat je kao ‘spiralling thought’ sindrom ili po hrvatski, sindrom vrtložnih misli.

‘Spiralling thought’ označava stanje u kojem osoba doživljava neprekidni niz negativnih, često katastrofičnih misli koje se neprestano nadovezuju jedna na drugu. Ove misli mogu započeti nečim bezazlenim, poput brige zbog sutrašnjeg sastanka, ali se ubrzo pretvaraju u kompleksne scenarije pune straha, nesigurnosti i pretpostavki o najgorem mogućem ishodu.

U prijevodu, osoba postaje ‘zarobljena’ u vlastitim mislima, koje se ubrzano nižu, sve više obuhvaćaju različite aspekte života i stvaraju osjećaj gubitka kontrole.

Sindrom vrtložnih misli može uključivati neprekidno razmišljanje o istom problemu, zamišljanje najgorih mogućih scenarija, fokusiranost na vlastite greške iz prošlosti, pretjerano analiziranje tuđih reakcija, osjećaj tjeskobe, iscrpljenosti i napetosti i teškoće s koncentracijom i spavanjem.

Ovo stanje najčešće pogađa osobe koje su sklone anksioznosti, perfekcionizmu ili imaju nisko samopouzdanje. Također, osobe koje su doživjele traumu, nalaze se pod kroničnim stresom ili boluju od depresije podložnije su razvoju ovog sindroma.

Ako se ne prepozna na vrijeme, spirala misli može dovesti do povećanja razine stresa i tjeskobe, poremećaja spavanja, padanja u depresivna stanja, povlačenja iz socijalnih odnosa i smanjene produktivnosti i motivacije.

Važno je znati da se vrtložne misli mogu zaustaviti. Evo nekoliko metoda.

Tehnike mindfulnessa i disanja – svjesno disanje i usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak pomažu u prekidanju misaonih lanaca.

Pisanje misli – vođenje dnevnika pomaže u racionaliziranju i razdvajanju stvarnih problema od pretpostavki.

Postavljanje granica razmišljanju – dajte si ‘vremenski okvir’ za brigu (npr. 15 minuta dnevno).

Tjelesna aktivnost – tjelovježba dokazano smanjuje anksioznost i preusmjerava fokus.

Razgovor s terapeutom – psihoterapija, osobito kognitivno-bihevioralna terapija, učinkovita je u prepoznavanju i mijenjanju negativnih misaonih obrazaca.

Sindrom ‘spiralling thought’ nije službena dijagnoza, već pojam koji opisuje stvarno i iscrpljujuće mentalno stanje. Prepoznavanje obrazaca takvih misli prvi je korak prema oporavku. Kroz podršku, tehnike samopomoći i stručnu pomoć moguće je ponovno uspostaviti unutarnji mir i jasnoću.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

U Hrvatskoj je niska osviještenost o šećernoj bolesti, koja je treći vodeći uzrok smrti

Objavljeno

/

Napisao/la:

Fotografija tri žene koje sjede za bijelim stolom u konferencijskoj sobi. Iza njih je bijeli projektorski ekran. Lijevo sjedi starija žena s naočalama koja drži kemijsku olovku, u sredini je mlađa žena u plavoj bluzi, a desno je žena u bijeloj kuti s crvenim srcem, što sugerira medicinski kontekst. Na stolu su vrč s vodom, čaše i papiri.
Foto: Ivana Vranješ

U Hrvatskoj je 2024. godine evidentirano gotovo 400 tisuća osoba sa šećernom bolešću. Međutim, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih veći od 500 tisuća

Šećerna bolest je globalni javnozdravstveni problem. Zbog manjka tjelesne aktivnosti, sjedilačkog načina života te loših prehrambenih navika ubrzano raste broj oboljelih od šećerne bolesti.

U Hrvatskoj je 2024. godine evidentirano gotovo 400 tisuća osoba sa šećernom bolešću. Međutim, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih veći od 500 tisuća, s obzirom na to da više od 28 posto oboljelih nema postavljenu dijagnozu.

Šećerna bolest treći je vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj, s udjelom od 7,7 posto. Čak 40 posto smrti od šećerne bolesti i njenih komplikacija događa se kod radno aktivne populacije, a više od trećine odraslih osoba sa šećernom bolešću nije dijagnosticirano niti liječeno.

Na važnost prevencije, rane dijagnostike, zdravstvene skrbi i podrške u zajednici ukazali su zdravstveni stručnjaci na okruglom stolu ‘Zdravlje počinje u zajednici’, koji su u srijedu organizirali Dom zdravlja Zagreb – Istok i Hrvatsko društvo za kronične bolesti povodom Hrvatskog dana šećerne bolesti. Okrugli stol moderirala je predsjednica Hrvatskog društva za kronične bolesti Zrinka Mach.

Liječnica obiteljske medicine iz Doma zdravlja Zagreb – Istok, Maja Jovičić-Sulje, istaknula je da obiteljski liječnik prati svoje pacijente već od najranije dobi te zna imaju li genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. No pacijenti se mogu javiti i s određenim simptomima, na temelju kojih ih obiteljski liječnik upućuje na dijagnostički pregled. Najčešći simptomi koji ukazuju na šećernu bolest su pretjerana žeđ, pretjerana glad uz gubitak na težini, zamagljen vid, sporo zacjeljivanje rana, učestalo mokrenje te učestale infekcije mokraćnih puteva.

– Dosta je niska osviještenost pacijenata o šećernoj bolesti i njihovo znanje o njoj. Osoba ne osjeti da ima šećernu bolest, sve dok se ne jave neke uznapredovale komplikacije. Često puta pacijenti nisu niti motivirani za liječenje ako nemaju simptome – rekla je Jovičić-Sulje. Naglasila je da je u liječenju šećerne bolesti važna podrška obitelji, jer liječenje neće dati dobre rezultate ako ta podrška izostane. Spomenula je i da, nažalost, obiteljski liječnik zbog obujma posla ne može pacijenta sa šećernom bolešću provesti kroz plan ishrane i tjelovježbe.

Endokrinologinja i dijabetologinja KB Dubrava, Katica Letinić-Kravaščan, istaknula je da je kod svake osobe bitan personalizirani pristup. Od komplikacija kod šećerne bolesti spomenula je mikro i makrovaskularne komplikacije, srčani i moždani udar, perifernu arterijsku bolest koja može rezultirati amputacijom prstiju i udova, kroničnu bubrežnu bolest koja može dovesti do dijalize te sljepoću ako se problem s vidom ne liječi.

– Važno mi je porazgovarati s pacijentima jer imaju komorbiditete. Često su prisutne druge dijagnoze kao što je arterijska hipertenzija, a veliki je problem i debljina, pogotovo kod dijabetesa tipa 2. Tako da je personalizirani pristup bitan u odluci o uvođenju lijekova – rekla je Letinić-Kravaščan. Naglasila je da je šećerna bolest kompleksna te je nužna multidisciplinarna suradnja. Međutim, uz adekvatnu terapiju, važno je da se osoba s dijabetesom pridržava zdravih životnih navika.

– Osobe oboljele od šećerne bolesti trebaju mijenjati životne navike i pridržavati se dijabetičke prehrane, o kojoj su u KB Dubrava educirani od strane nutricionista. Ako se pacijent ne pridržava dijabetičke prehrane, sve je uzalud, pa i najbolji lijekovi. Važnu ulogu ima i pojačana fizička aktivnost – objasnila je Letinić-Kravaščan.

Magistra sestrinstva iz Doma zdravlja Zagreb – Istok, Martina Dizdar, opisala je ulogu patronažne medicinske sestre kad je riječ o pacijentima oboljelima od šećerne bolesti.

– Patronažne sestre obilaze pacijente u njihovim domovima te ih educiraju o upotrebi glukometra i primjeni terapije. Osobama se pokaže kako da mjere šećer, a potom to čine samostalno uz nadzor patronažne sestre -, pojasnila je Dizdar. Naglasila je da su patronažne sestre važan most između zdravstvenog sustava i zajednice, jer često na terenu održavaju preventivne akcije mjerenja krvnog tlaka i šećera u krvi, a pacijenti često upravo patronažnim sestrama prvi put prijavljuju simptome.

Na način prehrane osvrnuo se nutricionist KBC-a Zagreb, Nikola Mesarić. Naglasio je da su prehrambene navike prosječnog Hrvata prilično loše.

– Po pretilosti Hrvati su vodeći u Europi, a poražavajuća je činjenica da je pretilost prisutna kod velikog broja djece. Nažalost, ljudi ne jedu redovito, obroci se preskaču, a to dovodi do loših prehrambenih izbora – poseže se za hranom bogatom ugljikohidratima. Količina konzumirane hrane se ne kontrolira i to rezultira povećanjem tjelesne mase te razvojem šećerne bolesti. Među šest najdebljih nacija u Europi – svih šest su iz mediteranskih zemalja – rekao je Mesarić. Spomenuo je da KBC Zagreb ima nutricionističko savjetovalište, kao i KBC Dubrava, ali nažalost sve zdravstvene ustanove nemaju nutricionistički tim te je istaknuo kako je nužno da nutricionisti budu dio zdravstvenog tima.

– Ne mora se svaki dan jesti mediteranska hrana, važno je ograničiti unos pekarskih proizvoda, sokova, slatkiša i grickalica. Hranu često doživljavamo kao emocionalnu potrebu, te su neke preporuke i zabrane vezane uz prehranu teške. Stoga je potrebna i suradnja s psihologom – poručio je Mesarić.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

SVJETSKI DAN RAKA JAJNIKA Rana dijagnoza spašava život

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji se vidi osoba u bijeloj liječničkoj kuti koja sjedi i drži tablet u jednoj ruci, dok u drugoj ruci drži olovku. Pored osobe nalazi se medicinski uređaj, vjerojatno ultrazvučni aparat, s nekoliko tipki i zaslonom. U pozadini se vidi polica s knjigama ili medicinskim materijalima. Fotografija prikazuje medicinsko okruženje, vjerojatno tijekom pregleda ili konzultacije s pacijentom.
Foto: Pexels.

Napredak u medicini i sve dostupniji oblici ciljane terapije i imunoterapije znače i bolju prognozu, ali ključnu ulogu i dalje ima pravovremena dijagnoza

Svake godine 8. svibnja obilježava se Svjetski dan raka jajnika, s ciljem podizanja svijesti o ovom tihom, ali iznimno ozbiljnom obliku raka koji najčešće pogađa žene u dobi iznad 50 godina, ali se sve češće dijagnosticira i kod mlađih žena.

Rak jajnika često se naziva ‘tihim ubojicom’ jer u ranim stadijima ne pokazuje jasne simptome. Kada se simptomi pojave, često su nespecifični – nadutost, bol u trbuhu, učestalo mokrenje, osjećaj sitosti nakon malog obroka – pa se bolest nerijetko otkrije tek u poodmakloj fazi.

Prema podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od raka jajnika u Hrvatskoj godišnje obolijeva između 400 i 450 žena, dok svake godine umire oko 300 žena.

U 2021. godini od raka jajnika oboljelo je 418, dok je u 2022. godini umrlo njih 305. Iako se češće javlja kod starijih žena, u preko trećine slučajeva dijagnosticiran je prije 60-te godine života. Incidencija raka jajnika u Hrvatskoj je u padu od oko 1 posto godišnje u zadnjih 20 godina, dok je mortalitet u istom razdoblju stabilan.

Kao i u drugim europskim zemljama, standardizirana stopa incidencije raka jajnika je u padu, što se pripisuje sve raširenijoj upotrebi oralnih kontraceptiva i smanjenoj upotrebi hormonske nadomjesne terapije. Međutim, mortalitet od raka jajnika u Hrvatskoj je stabilan.

Dijagnoza raka jajnika mijenja život žene i njezine obitelji iz temelja. Osim fizičke borbe, važno je pružiti i emocionalnu, psihološku i socijalnu podršku. Mnoge žene koje su prošle kroz liječenje svjedoče o snazi zajedništva, podršci u zajednici i važnosti otvorene komunikacije s liječnicima.

Napredak u medicini i sve dostupniji oblici ciljane terapije i imunoterapije znače i bolju prognozu, ali ključnu ulogu i dalje ima pravovremena dijagnoza.

Iako ne postoji jednostavan test za rano otkrivanje raka jajnika poput PAPA testa za rak vrata maternice, žene mogu učiniti mnogo za svoje zdravlje, odnosno odlaziti na redovite ginekološke preglede, pratiti i bilježiti simptome, poznavati obiteljske povijesti bolesti i voditi zdrav način života.

Rana dijagnoza može doslovno spasiti život. Stoga je od iznimne važnosti da žene ne ignoriraju znakove koje im tijelo šalje i da imaju hrabrosti potražiti pomoć.

Na Svjetski dan raka jajnika prisjećamo se svih žena koje su izgubile bitku, pružamo podršku onima koje se još bore i učimo kako zajedno možemo stvoriti svijet u kojem nijedna žena neće ostati sama u borbi s ovom bolešću.

Nastavite čitati

U trendu