Connect with us

Medicina

RIJEČKI ZNANSTVENICI Zašto su osobe s dijabetesom podložnije virusnim infekcijama

Objavljeno

/

Foto: University of Michigan

U radu Marka Šestana i Sanje Mikašinović istraživan je učinak jakih virusnih infekcija na kontrolu koncentracije glukoze u krvi, kao osnovnog izvora energije potrebnog za funkcioniranje stanica

Rad riječkih znanstvenika Marka Šestana i Sanje Mikašinović sa Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci objavljen je u online izdanju uglednog znanstvenog časopisa Nature Immunology, objavljeno je u srijedu u Rijeci. 

Riječ je o znanstvenom radu pod naslovom ‘An IFNγ-dependent immune–endocrine circuit lowers blood glucose to potentiate the innate antiviral immune response’, a gotovo u cijelosti je napravljen na ovom zavodu.

Uz Šestana i Mikašinovića, u radu su sudjelovali Ante Benić, Karlo Mladenić, Mia Krapić, Lea Hiršl, Đurđica Cekinović Grbeša, Tamara Turk Wensveen i Marina Babić Čač. Sva istraživanja su vodili Felix Wensveen i Bojan Polić, a u provedbi specifičnih analiza pomogle su partnerske skupine iz inozemstva i to iz Portugala, Švicarske i Izraela, izvijestio je riječki Medicinski fakultet.

U radu je istraživan učinak jakih virusnih infekcija na kontrolu koncentracije glukoze u krvi, kao osnovnog izvora energije potrebnog za funkcioniranje stanica.

Glukoza je u krvi inače precizno regulirana hormonima endokrinog sustava (inzulin i glukagon) kako bi se osigurala njezina stalna dostupnost u organizmu, poglavito stanicama našeg središnjeg živčanog sustava. No, prilikom jake virusne infekcije dolazi do snažne aktivacije imunosnog sustava koji tada utječe na regulaciju glukoze kako bi ona bila u službi obrane, navodi se.

Imunosni sustav to čini lučenjem različitih proteina (citokina). U istraživanjima su riječki znanstvenici primijetili da jake nesmrtonosne infekcije različitim virusima, poput citomegalovirusa, limfocitarnog koriomeningitis virusa i virusa gripe, dovode do privremenog smanjenja razine glukoze u krvi koji prati akutni tijek infekcije. To smanjenje je potaknuto s interferonom gama (IFNg) kojega luče gd limfociti T slezene i koji zajedno s interleukinom 1 beta (IL-1b) proizvedenim u gušterači zajednički dovodi do pojačanog lučenja inzulina iz gušterače.

Inzulin pak potiče unos glukoze u mišiće i jetru. Glukoza, poglavito u jetri, ostaje zarobljena u obliku glikogena što dovodi do relativnog smanjenja glukoze u krvi. U radu je utvrđeno da smanjenje koncentracije glukoze in vivo, ali i u kulturi stanica, dovodi do bolje kontrole virusa i da je taj mehanizam ovisan o interferonima a/b (IFNa/b), citokinima koje luče inficirane stanice kako bi ograničile umnažanje virusa.

Utvrđeno je da u uvjetima niže razine glukoze dolazi do smanjenja proizvodnje mliječne kiseline (laktata) u stanicama. Kako laktati inhibiraju signalni put potreban za lučenje IFNa/b, tako je u uvjetima smanjenja glukoze njihovo lučenje pojačano, a time je i bolja kontrola infekcije. U uvjetima kroničnog povišenja glukoze u krvi, kao što je kod šećerne bolesti tipa I i II, znanstvenici su utvrdili da ti subjekti imaju smanjenu razinu IFNa/b u serumu i da su osjetljiviji na virusne infekcije. 

U radu se zaključuje postojanje povratne sprege između imunosnog i endokrinog sustava ovisne o IFNg koja u jakoj, nesmrtonosnoj infekciji dovodi do privremenog smanjenja razine glukoze u krvi što pojačava lučenje IFNa/b kako bi se poboljšala kontrola virusa. U uvjetima povećane razine glukoze u krvi ova povratna sprega ne funkcionira što dovodi do povećane osjetljivosti na virusne infekcije.

To bi mogao biti i razlog zašto su osobe sa šećernom bolešću podložnije virusnim infekcijama, kao što smo nedavno imali prilike vidjeti i kod osoba oboljelih od COVID-19, ističu znanstvenici s riječkog Medicinskog fakulteta.

Hina

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Medicina

ALZHEIMER Što može otkriti jedan običan krvni test

Objavljeno

/

Napisao/la:

Uočavanje osoba s ranom neuropatologijom Alzheimerove bolesti putem dostupnih testova na bazi krvi moglo bi pomoći u ciljanim preventivnim strategijama i kliničkim ispitivanjima usmjerenim na odgađanje ili sprečavanje pojave demencije

Jednostavan krvni test koji mjeri karakteristične proteine ​​povezane s razvojem Alzheimerove bolesti mogao bi otkriti bolest desetljećima prije pojave simptoma, pokazalo je novo istraživanje.

Rezultati studije upućuju na to da Alzheimerova bolest može biti prisutna u srednjim godinama i već tada povezana s kognitivnim razlikama, ustanovili su znanstvenici. Premda treba provesti dodatna istraživanja, kazali su da bi upotreba krvnih testova za ranije otkrivanje promjena u mozgu “mogla biti nevjerojatno važna”.

Alzheimerova bolest nastaje kada se proteini amiloid i tau abnormalno nakupljaju u mozgu. Za potrebe studije istraživači su u krvi 1350 osoba u SAD-u, koje ne boluju od demencije mjerili razine dvaju amiloidnih biomarkera, kao i p-tau217.

Prosječna dob pacijenata iznosila je 61 godinu života. Analiza je otkrila visoke razine biomarkera kod 86 pacijenata, koje su bile povezane s lošijim kognitivnim performansama, ubrzanim padom verbalnog pamćenja i sporijom brzinom obrade u testovima provedenim u razmaku od pet godina.

Znanstvenici su rekli da se rezultati, objavljeni u časopisu Lancet, nadovezuju na prethodne studije provedene na starijim osobama i upućuju na to da su dokazi neuropatologije Alzheimerove bolesti prisutni već u srednjoj životnoj dobi, premda rijetko te da su već povezani s mjerljivim kognitivnim razlikama.

Ovi rezultati istraživanja idu u prilog konceptu po kojemu Alzheimerova bolest počinje desetljećima prije pojave kliničkih simptoma i ističu potencijalnu vrijednost biomarkera u plazmi pri ranome otkrivanje bolesti u općoj populaciji. Uočavanje osoba s ranom neuropatologijom Alzheimerove bolesti putem dostupnih testova na bazi krvi moglo bi pomoći u ciljanim preventivnim strategijama i kliničkim ispitivanjima usmjerenim na odgađanje ili sprečavanje pojave demencije s implikacijama za kliničku praksu i politiku javnog zdravstva.

Zasebna studija, također objavljena u časopisu Lancet, ukazuje na to da bi nov način izvođenja skeniranja mozga mogao otkriti spletove tau proteina i prije pojave simptoma.

Stoga su istraživači usporedili Flortaucipir, radioaktivni traser koji se koristi u PET skeniranju, s novijim sredstvom pod nazivom MK6240. Studija provedena na 682 pacijenta u SAD-u i Kanadi otkrila je da je MK6240 identificirao više od dvostruko više tau-pozitivnih slučajeva od Flortaucipira u ranim tau regijama.

Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije – čini između 60 posto i 80 posto slučajeva. Reagirajući na spomenute studije dr. Jacqui Hanley, voditeljica financiranja istraživanja u Alzheimer’s Research UK je rekla kako “provedne dvije studije pridonose sve većem skupu dokaza koji pokazuju napredak u otkrivanju bioloških promjena povezanih s Alzheimerovom bolešću mnogo ranije u životu, uz korištenje niza biomarkera, od krvnih testova do naprednog snimanja mozga”.

Mogućnost otkrivanja tih promjena u ranijoj fazi nego što je to moguće danas, mogla bi biti od golemog značaja. 

– Uspijemo li ranije identificirati Alzheimerovu bolest, to znači da se ljudima otvara mogućnost sudjelovanja u studijama novih načina liječenja. Istodobno bismo uspjeli identificirati osobe koje bi mogle imati korist od liječenja koje mijenja tok bolesti, a indicirani su za bolest u ranoj fazi – kazala je. 

– Detaljno snimanje mozga i dalje ostaje važno za preciznije razumijevanje opsega i stadija bolesti, što je ključno za istraživanje i odluke o liječenju. Koliko god rezultati ovih dviju opservacijskih studija bili zanimljivi, trebat će nam daljnja istraživanja na većim i raznolikijim skupinama ljudi prije nego što se ovakvi pristupi budu mogli rutinski koristiti”, rekla je Hanley.

Kada je posrijedi Velika Britanija “razni instituti za istraživanje zdravlja i skrbi imaju za cilj učiniti dostupnima krvne testove za dijagnozu demencije u sklopu NHS-a do 2029. godine – istaknula je.

Nastavite čitati

Medicina

Što je Hantavirus i predstavlja li prijetnju za čovječanstvo?

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje smeđeg miša.
Foto: Pexels

Kako bi se oboljeli mogao oporaviti treba se odmarati, hidrirati, te liječiti specifične simptome koji se pojave

Posljednjih dana javnost je potresla vijest o tri smrtna slučaja na kruzeru koji je putovao između Argentine i Zelenortskih otoka, koje je, sumnja se, izazvao hantavirus.  

Naime, riječ je o virusu koji se dobiva udisanjem čestica osušenog izmeta glodavaca. Ljudi se mogu zaraziti i preko zaraženih predmeta, te dodirivanjem usta i nosa. Isto tako, virus se može širiti i ugrizom zaražene životinje.

Iako se s čovjeka na čovjeka može prenijeti samo jedan soj ovog virusa -soj Ades, to se jako rijetko događa. Međutim u slučaju s kruzera sumnja se upravo na to.

-Znamo da su neki od slučajeva imali vrlo bliski međusobni kontakt i sigurno se ne može isključiti prijenos s čovjeka na čovjeka, pa iz mjere opreza to pretpostavljamo – rekla je Maria Van Kerhove, direktorica WHO-a za pripravnost i prevenciju epidemija i pandemija.

Simptomi Hantavirusa slični su simptomima gripe, ali nije u svakom podneblju isto. Naime, sojevi virusa koji su pronađeni u Europi i Aziji, kod zaraženih osoba mogu prouzrokovati hemoragijsku groznicu koja može izazvati oštećenje bubrega. Također može biti popraćen mučninom i bolovima u trbuhu, te izrazito niskim krvnim tlakom.

Ako se radi o tipu virusa koji djeluje na američkom tlu, on može izazvati plućni sindrom (HPS) Ovaj virus može uzrokovati kratkoću daha i stezanje u prsima jer se pluća kod oboljelog pune tekućinom. Veliki postotak onih koji razviju ove simptome, njih čak 40%, umre od plućnog sindroma.

Liječnici tvrde kako za sada nije pronađen lijek za ovu Hantavirus, a najbolji način prevencije je taj da glodavcima onemogući pristup blizu obiteljskog doma. To se može spriječiti zatvaranjem otvora kroz koje se glodavci mogu uvući u kuću kao i dobrim skladištenjem hrane.  

Isto tako, ljudi koji skupljaju izmet od glodavaca, kako bi se zaštitili trebali bi koristiti rukavice, te prskanje izmeta izbjeljivačem prije nego ga se pokupi.

Kako bi se oboljeli mogao oporaviti treba se odmarati, hidrirati, te liječiti specifične simptome koji se pojave.

Što se tiče slučaja s kruzera, znanstvenici tvrde da je moguće nekoliko scenarija kako se virus proširio među putnicima.

-Nije nelogično što na brodu ima glodavaca pa bi to mogla biti jedna od mogućnosti kako je došlo do zaraze. Međutim, budući da inkubacija traje od 1 do 8 tjedana, moguće je da se virus proširio kada je brod posljednji put bio u Argentinskoj luci – kazala je Charlotte Hammer epidemiologinja na Sveučilištu u Cambridgeu.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) poručili su da je trenutno u tijeku istraga koja uključuje i sekvenciranje virusa, kako bi se uspjelo utvrditi koji je soj Hantavirusa zarazio putnike i odnio tri života.

Nastavite čitati

Medicina

Transplantacijom matičnih stanica u borbu protiv HIV-a?

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje određene stanice.
Foto: Pexels

Mutacija koju je donor imao u svojim genima uklonila je receptor kroz koji HIV ulazi u organizam, te je stoga virus ostao neaktivan

Iako danas postoje lijekovi koji mogu kontolirati širenje, odnosno replikaciju HIV virusa u organizmu, on se ponovo aktivira čim pacjent prestane uzimati lijekove, međutim istraživači su došli do zapanjujućeg otkrića, transplantacija matičnih stanica može dovesti do remisije virusa u organizmu, prenosi ScienceAlert.

Naime, šezdesettrogodišnji Norvežanin, koji je poznat kao ‘pacjent iz Osla’ jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji je doživio remisiju HIV-a.

Pacijent je bio podvrgnut transplantaciji matičnih stanica jer je bolovao od rijetke vrste raka krvi, a ono što je iznenadilo liječnike bila je spoznaja da njegov brat, koji mu je bio donor, ima rijetku genetsku mutaciju koja je otporna na HIV.

Znanstvenici sa Sveučilišne bolnice u Oslu pratili su učinak zahvata na virusu. Oni su nadzirali proces u kojem krvne stanice preuzimaju funkciju krvnih i imusnih stanica u organizmu primatelja.

Virus HIVA potpuno je nestao.

Dvije godine nakon transplantacije pacijent je prestao uzimati lijekove protiv širenja HIVA, a pet godina nakon zahvata utvrđeno je da je HIV DNA potpuno nestala iz tijela pacijenta. 

Slučaj pacijenta iz Osla doprinosi vrijednim dokazima postojećoj bazi znanja o slučajevima izlječenja HIV-a – pišu znanstvenici u svom radu.

Naime, mutacija CCR5Δ32/Δ32 koju je donor imao u svojim genima uklonila je CCR5 receptor na bijelim krvnim stanicama kroz koju HIV ulazi u organizam, pa iako su u organizmu ostali neki fragmenti virusa, on se više nije mogao replicirati, odnosno postati aktivan.

Isto tako, razina HIV protutijela se se u organizmu pacijenta, odnosno primatelja matičnih stanica, smanjila, dok su T-stanice koje su dio imunološkog sustava, prestale reagirati na prijetnju HIV-a na organizam.

Iako se ova metoda pokazala uspješnom kod pacijenta iz Osla, transplantacija matičnih stanica koštane srži nije trajno rješenje za liječenje HIV pozitivnih osoba. To je zato jer su ove operacije rizične jer se radi o ponovnom pokretanju imunološkog sustava, a to pacijente ostavlja ranjivima. Operacije ove vrste rade se tek ako ne postoji druga opcija za spašavanje života. Isto tako, podatci nisu baš blagonakloni. Čak 10% do 20% ljudi umre u roku od godine dana.

 Pacijent iz Osla doživio je tešku reakciju na transplantat, poznatu kao bolest presatka protiv primatelja, međutim njegovo se tijelo uspjelo izboriti.

Znanstvenici smatraju da je upravo ta reakcija imunološkog sustava, zajedno s lijekovima korištenim za njezino suzbijanje, djelomično odgovorna za gotovo potpuno uništenje HIV-a iz organizma pacijenta.

Daljnjim istraživanjima pokušat će se potvrditi ta povezanost u liječenju od spomenutog virusa. Sljedeći korak koji istraživački tim kani napraviti, je analiza podataka svih slučajeva izlječenja, kako bi pokušali shvatiti način na koji se pacijenti mogu trajno izliječiti od virusa HIV-a.

U budućnosti će ključni korak biti usporedba postojećih slučajeva izlječenja HIV-a kako bi se identificirala najučinkovitija kombinacija biomarkera – ističu istraživači u svom radu.

Tko zna, možda za koju godinu dođemo do trajnog rješenja za problem zvan HIV.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu