Connect with us

Vijesti

RADNOTEŽA Fleksibilni oblici rada

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje radni prostor s bijelim stolom na kojem se nalazi tipkovnica i miš. Osoba koristi računalo, a u prednjem planu je zeleni sobni biljka.
Foto: Pixabay

Od ‘9 do 5’ odlazi u prošlost – tko u Hrvatskoj radi kraće, tko duže, a tko najviše koristi klizno radno vrijeme?

Nekada je radni dan bio ‘jednostavna računica’. Stići u ured do 9, otići u 5 i odraditi svojih osam sati. No taj kruti model polako odlazi u povijest. Umjesto strogo propisanog rasporeda, sve više radnika bira klizno radno vrijeme, rad na daljinu i prilagodljive rasporede u kojima sami određuju kada će, i odakle, raditi. Poslodavcima je pritom sve manje važno kada se posao odrađuje, a sve važnije da se odradi kvalitetno i na vrijeme.

Globalni trendovi fleksibilnog rada mijenjaju način na koji živimo i radimo, ali koliko je ta promjena doista zaživjela u Hrvatskoj?  Odgovore je ponudilo istraživanje koje su proveli Alma Career Croatia i CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.

Fleksibilnost na papiru i u praksi

Većina zaposlenih u Hrvatskoj i dalje radi ‘klasičnih’ osam sati dnevno  (50 posto muškaraca i 52 posto žena). No, čim se maknemo od prosjeka, otvara se zanimljiva slika.

Muškarci u većoj mjeri produžuju radni dan, pa tako 41 posto radi duže od osam sati, dok to čini 37 posto žena. S druge strane, žene nešto češće rade kraće od uobičajenog radnog vremena, što je potvrdilo 11 posto ispitanica, u usporedbi s 9 posto muškaraca. Ovi obrasci mogu upućivati na drukčije radne navike, ali i na drugačije obiteljske ili profesionalne obveze.

Rezultati pokazuju da 66 posto muškaraca i 60 posto žena koristi neki oblik fleksibilnog rada, primjerice klizno radno vrijeme, rad od kuće ili odabir početka i završetka radnog dana.

Različite potrebe, različite navike

Iako fleksibilni oblici rada postaju sve uobičajeniji, istraživanje pokazuje da muškarci i žene ne koriste iste modele fleksibilnosti.

Prema istraživanju, ženama su najvažniji oblici fleksibilnosti oni koji im olakšavaju usklađivanje posla i privatnih obaveza. Najpopularniji među njima su klizni dolasci i odlasci na posao, koje koristi 42 posto žena, u usporedbi s 34 posto muškaraca. Slično je i s radom na daljinu: trećina žena radi od kuće barem dio vremena, dok to čini četvrtina muškaraca.

S druge strane, muškarci nešto češće koriste fleksibilne modele koji im daju veću autonomiju tijekom dana. Gotovo petina njih radi bez strogo definiranog radnog vremena i fokusira se isključivo na zadatke i rokove, dok je takav pristup znatno rjeđi među ženama, koje ga koriste u samo 7 posto slučajeva. Muškarci za nijansu češće sami određuju i ritam kroz dan ili tjedan, iako su razlike ovdje manje izražene.

Zanimljivo je i to što gotovo nitko, čak 98 posto ispitanika, ne koristi zakonski omogućene fleksibilne oblike rada zbog brige o djeci mlađoj od osam godina ili zbog pružanja osobne skrbi. Iako zakonska mogućnost postoji, čini se da u praksi još nije zaživjela.

Što radnici u Hrvatskoj zapravo žele od fleksibilnog rada?

Podaci istraživanja jasno pokazuju da radnici u Hrvatskoj imaju vrlo definirane želje kada je riječ o fleksibilnom radu.

Najpoželjniji su oblici fleksibilnosti oni koji omogućuju lakšu svakodnevnu organizaciju. Klizni dolasci i odlasci s posla te rad na daljinu ili od kuće uvjerljivo su na vrhu liste i kod žena i kod muškaraca. Ipak, žene ih preferiraju u nešto većoj mjeri (46 posto žena i 40 posto muškaraca), dok 53 posto žena želi opciju rada na daljinu (u odnosu na 34 posto muškaraca).

Popularnije među ženama su i mogućnosti samostalnog određivanja radnog vremena, bilo unutar dana (30 posto prema 23 posto muškaraca) ili kroz tjedan (33 posto prema 23 posto). Čak je i nedefinirano radno vrijeme, koje daje potpunu slobodu organizacije, privlačnije ženama (23 posto) nego muškarcima (17 posto).

Četverodnevni radni tjedan uz osmosatno radno vrijeme gotovo jednako žele i žene i muškarci (50 posto žena i 47 posto muškaraca). No ‘skraćeni petak’ nešto je popularniji kod muškaraca (45 posto) nego kod žena (39 posto).

Roditeljstvo i usklađivanje poslovnog i privatnog života

Kada usporedimo roditelje i radnike bez djece, vidi se da obje skupine cijene klizne dolaske i odlaske te rad na daljinu. Ti su oblici nešto popularniji među roditeljima, koji ih i najčešće navode kao ključne za lakše usklađivanje privatnog i poslovnog života.

S druge strane, radnici bez djece nešto češće biraju fleksibilnosti koje im daju veću autonomiju, poput samostalnog određivanja radnog vremena ili nedefiniranog rasporeda.

Razlike nisu dramatične, ali jasno pokazuju da roditeljima fleksibilnost prvenstveno služi kao alat za balans, dok je radnicim koji nemaju djece češće način da sami organiziraju dan prema vlastitim navikama i ritmu.

Kako se nosimo s balansiranjem života i posla?

Kad je riječ o usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza, muškarci i žene u Hrvatskoj imaju iznenađujuće slična iskustva.

Više od trećine ispitanika smatra da nema dobre mogućnosti za ravnotežu između posla i privatnog života, bez obzira na spol. Otprilike jednako toliko njih procjenjuje da ipak imaju solidne uvjete za usklađivanje obaveza, dok se ostatak nalazi negdje u sredini te nisu niti zadovoljni, niti nezadovoljni.

Sličan obrazac vidljiv je i kada usporedimo roditelje i one bez djece. Oboje podjednako često smatraju da imaju dobre mogućnosti za usklađivanje života i posla, no razlike se pojavljuju u negativnim ocjenama. Roditelji značajno češće osjećaju da im uvjeti na poslu otežavaju balansiranje svakodnevnih obaveza, dok oni bez djece nešto češće zauzimaju neutralan stav.

Drugim riječima, iako spol ne igra veliku ulogu, roditeljstvo očito povećava izazove, a upravo bi ti uvidi mogli poslodavcima poslužiti kao važan putokaz pri oblikovanju fleksibilnijih i inkluzivnijih radnih uvjeta.

Izvor: Alma Career Croatia

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu