Za osobe koje ranije nisu mogle ostvariti pravo na osobnu asistenciju sada postoji mogućnost podnošenja zahtjeva do 30. lipnja 2026. godine ako žele dobiti i kompenzacijsku naknadu za razdoblje od 19. prosinca 2025. godine
Poslušaj članak
Udruga Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina (CIPRS) organizira ciklus radionica o pravima osoba s invaliditetom. U sklopu tog ciklusa u ponedjeljak, 9. ožujka 2026. godine održano je sedmo predavanje. Radionica je održana online, a sudjelovanje je bilo besplatno i otvoreno za sve zainteresirane. Predavanje je vodila Iva Atlija.
Na radionici se govorilo o pravima roditelja djece s teškoćama u razvoju koja proizlaze iz statusa roditelja-njegovatelja. Atlija je objasnila da se taj status može priznati roditelju koji skrbi o djetetu s teškoćama u razvoju do 18 godina ili o punoljetnoj osobi s invaliditetom koja je upisana u registar osoba s invaliditetom.
– Status roditelja-njegovatelja može se priznati roditelju koji skrbi o djetetu s teškoćama u razvoju ili o punoljetnoj osobi s invaliditetom ako je ta osoba zbog zdravstvenog stanja potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe – rekla je Atlija.
Pravo se priznaje kada je osoba nepokretna, potpuno ovisna o tuđoj pomoći ili ima teška oštećenja zbog kojih ne može samostalno živjeti. To se dokazuje medicinskom dokumentacijom i postupkom vještačenja. Ako je nalaz nepovoljan, moguće je podnijeti žalbu.
Roditelj koji želi dobiti ovaj status mora biti punoljetan, imati poslovnu sposobnost i biti sposoban za pružanje njege. Također mora živjeti u istom kućanstvu s osobom o kojoj skrbi. Status se ne može priznati ako osoba koristi smještaj ili organizirano stanovanje, ako roditelj koristi rodiljni ili roditeljski dopust za isto dijete ili ako postoji ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
Naknada za roditelja-njegovatelja iznosi 800 eura mjesečno. U nekim slučajevima može biti i veća. Ako osoba kojoj se pruža njega treba posebne medicinske zahvate i ne može sudjelovati u programima u zajednici, naknada može iznositi 960 eura. Roditelj koji skrbi o dvoje ili više djece s teškoćama ili osoba s invaliditetom može primati 1200 eura. Uz naknadu, roditelj ima mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a vrijeme provedeno u tom statusu računa se u mirovinski staž.
Roditelj-njegovatelj može imati povremeni prihod, primjerice putem autorskog ugovora ili povremenih poslova, ali ne smije biti zaposlen niti otvoriti obrt. Također ima pravo na četiri tjedna godišnjeg odmora i bolovanje do dva mjeseca.
Atlija je upozorila da se u praksi ta prava ponekad teško ostvaruju.
– Iako zakon propisuje pravo na godišnji odmor i bolovanje, u praksi se događa da ih roditelji teško koriste. Postoje i informacije s terena da se od roditelja ponekad traži da potpišu izjavu da ta prava neće koristiti, što bi bilo protuzakonito – rekla je.
Na predavanju se govorilo i o pravu na osobnu asistenciju za osobe s invaliditetom. Osobna asistencija znači pomoć u svakodnevnim aktivnostima, kao što su kretanje, održavanje higijene, kućanski poslovi, komunikacija ili sudjelovanje u društvenim aktivnostima.
Važna promjena dogodila se nakon odluke Ustavnog suda iz prosinca 2025. godine. Tom odlukom ukinute su neke diskriminatorne odredbe zakona. Najvažnije je da pravo na osobnog asistenta više nije ograničeno samo na punoljetne osobe. Sada ga mogu ostvariti i maloljetne osobe ako ispunjavaju uvjete.
Također više nije prepreka ako osoba koristi pomoć u kući, ako član obitelji ima status roditelja-njegovatelja ili ako dijete u školi ima pomoćnika u nastavi.
Za osobe koje ranije nisu mogle ostvariti pravo na osobnu asistenciju sada postoji mogućnost podnošenja zahtjeva do 30. lipnja 2026. godine ako žele dobiti i kompenzacijsku naknadu za razdoblje od 19. prosinca 2025. godine. Međutim, dio provedbenih propisa još nije donesen, pa institucije trenutačno često zaprime zahtjeve, ali po njima ne mogu odlučiti dok se ne donesu potrebni pravilnici.
Blanka Stančić Puhak likovni je terapeut i voditeljica jedinstvene inkluzivne galerije u ovom dijelu Europe, magistrica umjetnosti koja već gotovo dva desetljeća svoje znanje i stručnost prenosi umjetnicima s invaliditetom
Poslušaj članak
Gospođo Stančić Puhak, Centar za rehabilitaciju Zagreb (CRZ), ustanova koja skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama, prije nekoliko je godina otvorio inkluzivnu umjetničku galeriju Art&CeRZe. Riječ je o jedinstvenoj galeriji u ovom dijelu Europe, pa bi bilo zgodno saznati koja je zapravo njezina uloga?
– Inkluzivna umjetnička galerija Art&CeRZe djeluje u sklopu CRZ-a i osnovana je 2017., na moju inicijativu uz veliku podršku tadašnje ravnateljice Ružice Stipčić, te nastavljamo s radom i uz veliku podršku sadašnje ravnateljice Teodore Not. U direktnom radu kao likovni terapeut i s obzirom na moju umjetničku naobrazbu uvidjela sam koje velike potencijale imaju osobe s intelektualnim teškoćama te da pojedinci imaju talent koji uz adekvatnu podršku metoda rada mogu sebe realizirati na profesionalnoj razini. Jedinstveni smo po konceptu rada i možemo se pohvaliti da su naši umjetnici bili prvi koji su izlagali na slikarskim bijenalima u organizaciji HDLU-a, ravnopravno s profesionalnim umjetnicima. To je prvi takav primjer u Hrvatskoj i šire.
Kako educirate osobe s intelektualnim teškoćama koje će se kasnije prepoznati u umjetničkom stvaralaštvu?
– Usmjeravam ih na način da njegujem njihovu autentičnost u likovnom izrazu jer su po tome posebni i specifični, edukacija je osmišljena tako da se ne intervenira u njihov rad, već da se omogući razvijanje samog likovnog idejnog rješenja umjetnika.
Edukacija je zastupljena kroz upoznavanje raznih likovnih tehnika i različitih pristupa, zato volim pozvati kolege iz raznih polja umjetnosti da prezentiraju, kroz likovne radionice, svoj način rada. Jer moramo znati da su to osobe bez formalnog likovnog obrazovanja.
U galeriji Art&CeRZe zajedno izlažu umjetnici s akademskim obrazovanjem i umjetnici s invaliditetom. Kako u stvarnosti izgleda ta inkluzija i sinergija?
– Suradnje su svaki put puni pogodak, kako za profesionalne umjetnike, tako i za naše umjetnike. Profesionalci svaki put ostanu zatečeni na njihovu imaginaciju te likovna rješenja koja naprave, a i na njihovu energiju. Inkluzija je kod nas na prvom mjestu, zato imamo jako puno suradnji i realiziranih umjetničkih projekata na obostrano zadovoljstvo.
Koje su ključne prepreke za (pro)aktivnije uključivanje umjetnika s invaliditetom u kulturni život Lijepe Naše?
– Financije i nedovoljno medijskog prostora. S obzirom da radim na tome već 18 godina, ima dosta stavki. Mi smo sad u krasnoj galeriji od 100m2 u kneza Mislava, a prije toga smo bili u malom prostoru kod Kvatrića od 40m2. Čim smo izašli iz institucijskog oblika, njihov rad je počeo biti više prepoznatljiv jer je prezentiran na profesionalnoj razini u adekvatnom galerijskom prostoru. Imamo likovne kritičare i otvorenja, kataloge koji prate izložbu. I naravno naše umjetnike koji su veliki radnici i stvarno veliki talenti. Uglavnom puno je bolje nego što je bilo kad sam započinjala. Danas, imamo suradnje sa vodećim kulturnim institucijama te djelujemo vrlo aktivno i sve više nam se ljudi obraća za suradnju.
Jedna ste od organizatorica Europskog festivala inkluzivne umjetnosti. Jeste li zadovoljni rezultatima koje je polučio ovaj festival i javnosti promovirao stvaralaštvo umjetnika s invaliditetom?
– Centar za rehabilitaciju Zagreb te naša inkluzivna galerija su jedni od organizatora, idejno je to krenulo od nas, na šta smo vrlo ponosni. Ovakvi projekti povezuju za dalje što je jako bitno, jer osobno ne volim raditi projekt koji nema dugoročnost. Jako smo zadovoljni odazivom. Ali opet fali onaj medijski dio gdje bi se ljudi dodatno inforamirali o samom festivalu, iako su PR službe institucija s kojim surađujemo učinile svoje. Treba veća vidljivost, a mediji su ti koji šire vijesti, svijest i također educiraju javnost, jer je ovo problematika i tema kojoj će uvijek trebati podrška. To je naša odgovornost kao društva. Učiniti ih ravnopravnim članovima zajednice.
SOIH je uložio značajme napore da se krajnji korisnici uključe u razvoj digitalnih rješenja i tako poboljšaju učinak projekta na razvoj mobilnosti osoba s invaliditetom
Poslušaj članak
Još par dana pa završava DANOVA NEXT, projekt hvaljen kao primjer dobre prakse u razvoju inkluzivnih i pristupačnih prometnih rješenja za osobe s invaliditetom.
Perjanica ovog projekta u Hrvatskoj bio je SOIH, krovna organizacija udruga i saveza osoba s invaliditetom, koji je, među ostalim, projektu DANOVA NEXT dao međunarodnu vidljivost. Usto, SOIH je uložio značajme napore da se krajnji korisnici uključe u razvoj digitalnih rješenja i tako poboljšaju učinak projekta na razvoj mobilnosti osoba s invaliditetom.
O svemu tome detaljno su govorili Soihovci na jučerašnjem predstavljanju DANOVA NEXT priručnika za replikaciju projektnih aktivnosti.
Magdalena Guzalić, socijalna radnica i više stručna suradnica u SOIH-u, samom je projektu dala svoj obol kao komunikacijska menadžerica i, kako sama kaže, rezultati koje je projekt polučio, i više je nego ispunio očekivanja.
– Već na početku samog projekta prepoznali smo ključne probleme, a to je da ne postoji prijevoz pristupačan osobama s invaliditetom na svim lokacijama i također da ne postoje standardizirane prakse kod svih prijevoznika – kaže nam Guzalić.
– Na te izazove nastojali smo odgovoriti kroz razna projektna rješenja, tako da smo uz prilagodbu i prilagođavanje infrastrukture ujedno razvili neka digitalne rješenja, poput DANOVA NEXT aplikacije koju je koristilo više stotina putnika s invaliditetom. Naglasila bih da smo u svim fazama projekta stavili korisnike u središte samog procesa te smo apsolutno sve odluke i rješenja donosili zajednički, u dogovoru s njima, dakle ne isključivo iz perspektive stručnjaka ili prijevoznika, nego i iz perspektive samih putnika s invaliditetom – tumači Guzalić.
Zadovoljstvo rezultatima projekta izrazila je i Marica Mirić, predsjednica SOIH-a, koja posebno ističe iznimno plodnu suradnju s međunarodnim partnerima, njih sveukupno šesnaest, koji su odmah uključili u projekt i osobe oštećena vida i sluha te one putnike s motoričkim teškoćama.
Zajedničkim su snagama, kaže Mirić, stvarali projektna rješenja a potom ih prezentirali predstavnicima autobusnih kolodvora, zračnih i morskih luka, koji su pokazali spremnost na suradnju u osiguravanju pristupačnijeg prijevoza za putnike s invaliditetom.
Konzorcij AccessibleEU i irski Centar izvrsnosti za univerzalni dizajn, koji djeluje pri Nacionalnom tijelu za osobe s invaliditetom, organizirali su međunarodno događanje pod nazivom ‘Unaprjeđenje pristupačnosti u prometu’. Skup je održan u hibridnom obliku – uživo u Dublinu i online za sudionike iz drugih zemalja
Poslušaj članak
Događanje je okupilo predstavnike javnih tijela, donositelje odluka, prijevoznike, organizacije osoba s invaliditetom, stručnjake za pristupačnost, istraživače i predstavnike civilnog društva iz cijele Europske unije.
Cilj susreta bio je podizanje svijesti o važnosti pristupačnog prijevoza te jačanje suradnje među svim dionicima uključenima u planiranje i provedbu prometnih usluga.
Sudionici su istaknuli kako se prometni sustavi ubrzano mijenjaju pod utjecajem digitalizacije, razvoja novih oblika mobilnosti i sve veće primjene digitalnih alata za kupnju karata i informiranje putnika. U takvim okolnostima pristupačnost ne smije biti naknadna prilagodba, već sastavni dio planiranja i razvoja održivog i uključivog prometa.
Posebna pozornost posvećena je potrebi osiguravanja pristupačnosti u svim fazama prometnog sustava – od projektiranja infrastrukture i vozila do razvoja digitalnih usluga, organizacije prijevoza i edukacije zaposlenika.
Naglašena je i važnost aktivnog uključivanja osoba s invaliditetom u procese donošenja odluka, budući da njihova iskustva pružaju ključan uvid u prepreke s kojima se svakodnevno susreću.
Program je uključivao stručna izlaganja, panel rasprave i primjere dobre prakse iz različitih europskih zemalja. Raspravljalo se o regulatornim okvirima, prekograničnoj mobilnosti, inovacijama u prometu te standardima koji mogu doprinijeti većoj dostupnosti prijevoznih usluga za sve građane.
U sklopu panela o međunarodnim iskustvima istaknuto je da pristupačan promet podrazumijeva mnogo više od fizički dostupnih vozila i kolodvora. Jednako su važni pristupačne informacije, digitalne usluge, kvalitetna podrška putnicima i educirano osoblje koje može odgovoriti na potrebe osoba s invaliditetom.
Sudionici su zaključili kako je za stvaranje istinski pristupačnog prometnog sustava nužna kontinuirana suradnja javnih institucija, prijevoznika, stručnjaka i organizacija osoba s invaliditetom, uz sustavno planiranje pristupačnosti u svim oblicima prijevoza – željezničkom, cestovnom, zračnom, pomorskom i gradskom prometu.
Iz SvijetaPrije 5 dana
KulturaPrije 6 dana
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 6 dana
In MetropolaPrije 6 dana
ZnanostPrije 6 dana
KulturaPrije 5 dana