Connect with us

Osobe s invaliditetom

Pula prednjači u implementaciji euroključa

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazana osoba u invalidskim kolicima koja pokušava otvoriti vrata javnog toaleta. Vrata se nalaze na kamenom zidu, iznad njih je jasno vidljiv natpis "TOILETTE". Osoba je odjevena u žuto-plavu odjeću s kapom iste boje, a prizor snažno naglašava važnost pristupačnosti javnih prostora za osobe s invaliditetom.
Foto: Grad Pula

Euroključ predstavlja univerzalni sistem zaključavanja koji osobama s invaliditetom omogućuje neometan i samostalan pristup posebno prilagođenim javnim prostorima, ponajprije sanitarnim čvorovima

U suvremenom društvu, dostupnost javnih prostora osobama s invaliditetom ne bi smjela biti povlastica, već osnovno ljudsko pravo. Jedno od konkretnih rješenja koje uvelike doprinosi većoj samostalnosti i sigurnosti osoba s invaliditetom je sustav euroključa – posebno dizajniranog ključa koji omogućuje pristup prilagođenim sanitarnim prostorima diljem Europe.

Njegova primjena sada se sve snažnije širi i u Hrvatskoj, a Pula se ističe kao jedan od gradova koji prednjače u njegovoj implementaciji

Ugradnja eurobrava u javne sanitarne prostore važan je korak u osiguravanju stvarne pristupačnosti, ali i potvrda poštovanja prava osoba s invaliditetom na samostalno donošenje odluka i dostojanstvenu upotrebu javnih sadržaja.

Ovaj sustav omogućuje da osobe koje koriste invalidska kolica, hodalice, ortopedska pomagala ili imaju druge oblike smanjene pokretljivosti, pristupe prilagođenim prostorijama bez potrebe za asistencijom.

Jedan od pionira ove ideje u Puli bio je Mladen Pucarić, sportaš i osoba s invaliditetom, koji se inspirirao rješenjima iz drugih europskih gradova tijekom svojih putovanja na međunarodna natjecanja. Prepoznavši koliko sustav euroključa olakšava svakodnevicu, predložio je njegovo uvođenje i u svom gradu.

Njegova dugogodišnja inicijativa danas se ostvaruje, što svjedoči o upornosti i viziji pojedinaca koji žele unaprijediti život zajednice.

Predsjednik Društva osoba s tjelesnim invaliditetom Južne Istre, Marijan Grabrić, izrazio je zadovoljstvo što je Pula među prvim gradovima u Hrvatskoj koji su prepoznali važnost ove inicijative. Zahvalio je Gradu Puli i gradskim poduzećima na spremnosti da sustavno opremaju javne toalete eurobravama, ističući da je riječ o mnogo više od tehničkog poboljšanja – radi se o konkretnom doprinosu ravnopravnosti.

Do sada su eurobrave već postavljene na nekoliko ključnih lokacija u Puli: na Karolini, Gradskom groblju Monte Giro i na novouređenom javnom WC-u na Giardinima. U planu je i ugradnja eurobrava na Hidrobazi, čime će se dodatno proširiti mreža dostupnih sanitarnih prostora.

Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Južne Istre ističe kako je cilj da svi javni sanitarni čvorovi prilagođeni osobama s invaliditetom u budućnosti budu opremljeni ovim sustavom. Time se ne samo poboljšava infrastruktura, već i gradi društvo koje ravnopravno uključuje sve svoje članove.

Osobe s invaliditetom

ZBOG SIROMAŠTVA Osobe s invaliditetom u industriji seksa

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Pixabay

Istraživanje je provedeno na 172 seksualne radnice, a 76 posto njih identificiralo se kao osobe s invaliditetom

Poslušaj članak

Ova priča događa se u Velikoj Britaniji, no možete je dislocirati u još neke dijelove zapadne hemisfere i vjerojatno nećete biti daleko od istine.

Prema istraživanju organizacije Decrim Now, objavljenom u časopisu Big Issue, sve je više osoba s invaliditetom koje dodatne izvore prihoda pronalaze u industriji seksa. Temeljni uzroci koji su doveli do ovog poražavajućeg trenda su siromaštvo, nepristupačno i diskriminirajuće tržište rada te rastući troškovi života koji bitno premašuju postojeće plaće.

– Trenutno se većina ljudi bori preživjeti utjecaj uzastopnih recesija, mjera štednje, brzo rastućih troškova života i drastičnih rezova u naknadama za invaliditet i socijalnoj pomoći – kaže Audrey Whorne, čelnica organizacije Decrim Now i seksualna radnica.

– Seksualni radnici koje smo anketirali rekli su nam da su odabrali ući u industriju seksa jer je to bila jedina opcija koja bi im pružila financijsku sigurnost, a istovremeno bila fleksibilna njihovim trenutnim uvjetima. S vrlo malo prepreka za ulazak i mogućnošću prilagođavanja drugim odgovornostima, seksualni rad sve više postaje način popunjavanja praznina koje ostavljaju strašno niske plaće, rastući troškovi brige o djeci ili smanjenje naknada za invaliditet. Posebno je to očito u ovo doba kada mnogi poslovi s nepunim radnim vremenom nude samo duge smjene, nesigurne ugovore i minimalnu plaću – zaključuje Whorne.

Rečeno istraživanje provedeno je na 172 seksualne radnice, a pokazalo je kako je 76 posto seksualnih radnica započelo s radom u industriji zbog financijskih poteškoća. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da se 77 posto tih radnica identificiralo kao osobe s invaliditetom. Neke od anketiranih seksualnih radnica žive s dugotrajnim zdravstvenim problemom. Više od polovice radilo je i druge poslove uz seksualni rad, a oko četvrtine anketiranih imalo je odgovornost skrbi za djecu ili druge članove obitelji.

Na temelju ovog istraživanja stvorena je koalicija organizacija koje vode seksualni radnici, udruga za osobe s invaliditetom, organizacija za ljudska prava te radničkih sindikata. Koalicija poziva britansku vladu da poduzme hitne mjere kako bi se spriječilo da sve više žena bude prisiljeno na seksualni rad kao izravnu posljedicu siromaštva, financijskih poteškoća i neadekvatnog sustava socijalne skrbi.

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

NOVA INICIJATIVA Volonterski asistent za odlazak liječniku

Objavljeno

/

Napisao/la:

Fotografija prikazuje medicinsku sestru ili liječnika koji mjeri krvni tlak pacijentu. Na slici se vidi ruka pacijenta s manžetom za mjerenje krvnog tlaka omotanom oko nadlaktice. Medicinska sestra ili liječnik drži stetoskop na ruci pacijenta i pumpicu za napuhavanje manžete. Ova slika je zanimljiva jer prikazuje uobičajeni medicinski postupak koji se koristi za praćenje zdravlja pacijenata i dijagnosticiranje hipertenzije ili drugih kardiovaskularnih problema.
Foto: Pixabay

Ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu nije uvijek svima na jednak način omogućeno ili dostupno. Jedna od skupina kojoj je otežan pristup zdravstvenoj zaštiti i savjetovanju su osobe s invaliditetom

Poslušaj članak

U današnjem društvu su već opće poznati problemi otežane komunikacije, dugih lista čekanja te emocionalno-psihološka iscrpljenost u odnosu na ostvarivanje zdravstvene skrbi, no za osobe s invaliditetom mogu se navesti i dodatni otežavajući faktori.

Fizičke i prostorne barijere – onemogućuju pristup samim prostorijama u kojima se vrši zdravstvena usluga

Nedostatak osobne asistencije – mnoge osobe ovise o podršci članova obitelji i kruga prijatelja kao i poznanika ili podršku kroz rad osobnoga asistenta. Kod osobnog asistenta postoji automatska pretpostavka da isti stoje na raspolaganju 24/7, što nije slučaj. Asistenti isto odrade svojih 8 sati u radnom tjednu te učestalo ili u akutnim situacijama ne stoje na raspolaganju, i to, naravno, kada su prava na istoga ostvarena.

Otežana komunikacija i stigmatizacija – u praksi se pokazuje da postoji nedostatak senzibilizacije na odnošenje i komunikaciju s osobama s invaliditetom. Postoji jedna vrsta automatizma u dijeljenju pacijenata na ‘zdrave’ i one s invaliditetom, te se pojedinci kategoriziraju ili u ‘junake koji su unatoč svemu nešto uspjeli postići’ ili se smatraju u potpunosti onemogućenima.  

Financijske prepreke – nije neuobičajeno da osobe s invaliditetom imaju kronične bolesti koje zahtijevaju redovito praćenje i njegu, te mnogi lijekovi, pomagala ili potrebne terapije nisu pokrivene osnovnim zdravstvenim osiguranjem. Bitno je osvijestiti da unatoč svojim sposobnostima i želji za radom, osobe s invaliditetom često nailaze na zatvorena vrata tržišta rada. Zbog neprilagođenih radnih mjesta, predrasuda poslodavaca i nedostatka podrške, mnogi su prisiljeni osloniti se na socijalnu pomoć te se i time kretati unutar njezinih mogućnosti.

Emocionalna i psihološka komponenta – svaki odlazak liječniku može biti emocionalno ili psihički iscrpljujući zadatak – od organizacije termina do fizičkog dolaska i samog pregleda. Za osobe s invaliditetom zvanje liječnika može predstavljati dodatnu organizaciju kao i izazove. Osvijestimo razlike, primjerice, kada osoba ima teškoća u kretanju te prvotno treba organizirati tko će i kada nazvati liječnika i ugovoriti pregled na koji je opet možda nužna i sama pratnja i dogovor datuma koji svima odgovara, i to što prije moguće. Zamislite sada da iz nekog razloga taj termin bude odgođen i sada sve morate iz početka ugovarati, da li biste imali uvijek volje i snage za isto? Jer ponekad to nije samo poziv i nije samo odlazak liječniku, što stvara osjećaj borbe umjesto podrške.

U sklopu programa ‘I mi smo pacijenti – promicanje prava osoba s invaliditetom’ koji je financiran od strane Ministarstva zdravstva, Centar za razvoj vrijednosti pokušava smanjiti postojeće prepreke, nedoumice kao i nesigurnosti na putu korištenja osobnih zdravstvenih prava, jer ona bi trebala biti svima jednako dostupna, no to nažalost u praksi nije uvijek slučaj.

Iz tog razloga pokrenuli su uslugu ‘Volonterski asistenti za odlazak liječniku’. Ovom uslugom žele osobama s invaliditetom olakšati pristup osnovnoj zdravstvenoj skrbi.

Volonterski asistenti su pojedinci koji svoje vrijeme i energiju daruju pružajući podršku osobama s invaliditetom pri odlasku liječniku i iznimno su zadivljeni njihovim angažmanom i trudom. Njihova pomoć uključuje zadatke kao što su: pozivanje liječnika i ugovaranje pregleda, rješavanje nedoumica u vezi daljnjih pregleda i podrška u slanju upita za moguća slobodna mjesta, pratnju do ordinacije kao i pomoć u snalaženju u zdravstvenim ustanovama, asistenciju pri komunikaciji s medicinskim osobljem, te emocionalnu podršku tijekom pregleda.

Bez volonterske podrške, mnogi korisnici ne bi mogli samostalno ili uspješno obaviti liječnički pregled, što dovodi do odgađanja terapija, pogoršanja zdravstvenog stanja te povećanja osjećaja izolacije i usamljenosti – da smo ostavljeni sami sebi. Volonteri ne samo da olakšavaju fizički odlazak liječniku, već kroz svoj angažman oni umanjuju osjećaj socijalne isključenosti, olakšavaju odnos sa navedenim izazovima i umanjuju osjećaj borbe te samim time, djeluju preventivno i na zdravlje pojedinaca koje podržavaju.

– Mnogi korisnici naših usluga iskazuju zadovoljstvo i osjećaj olakšanja u svojoj svakodnevici nakon što su povezani sa jednim od volontera.  Na drugoj strani i naši volonteri iskazuju zadovoljstvo rada s korisnicima te bogatstvo iskustva koje steknu kroz upoznavanje života i perspektive jedne druge osobe. Na osnovu dosadašnjih povratnih informacija možemo zaključiti da se je volonterska usluga iskazala obostrano ispunjavajuća – kažu iz Centra za razvoj vrijednosti.

Od velike dobrobiti za osobe s invaliditetom kao i rasterećenje sustava dovelo bi sustavno financiranje ovakve vrste volonterskog servisa. Kroz implementiranje istoga u lokalne zajednice te uvođenje strukturirane edukacije kao i financiranje građana u ulozi volonterskog asistenta dovelo bi do rasterećenja više skupina i harmonizaciju rada istih.

Sustavno uvođenje sličnih projekata zasigurno neće odmoći u podizanju svijesti zajednice o međusobnim potrebama i otvorenom prostoru za unaprjeđenje, te dovesti do povezivanju građana među sobom, smanjenju stigmatizacije i povećanju razumijevanja te na kraju većoj pristupačnosti i korištenju osobnih prava.

Ako želite postati volonter ili vam je potreban volonter, obratite se na email adresu: info@centarzarazvojvrijednosti.org.

Izvor: Centar za razvoj vrijednosti

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Mišićna distrofija i kako pametno čuvati energiju

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici je prikazan zaslon virtualne prezentacije ili webinara. Gornji dio prikazuje video sličice sudionika s imenima: Anja Blažević, Katarina Kovačić, dr. sc. Antonela Šantek, Gabriela Čabraja, Zvonimir Poljak i Jadranko Lisak. Katarina Kovačić je u fokusu i izgleda kao da upravo izlaže ili govori, što sugerira da je ona glavna govornica u tom trenutku.
Foto: snimka zaslona

Umor nije znak lijenosti, već fiziološka posljedica promijenjenog načina stvaranja energije u mišićima. Zbog toga se osobe s mišićnom distrofijom brže zamaraju, pa je cilj naučiti kako energiju rasporediti

Poslušaj članak

Povodom Svjetskog dana radne terapije 2025., koji se obilježava pod motom ‘Radna terapija na djelu’, Društvo distrofičara Zagreb održalo je online predavanje pod nazivom ‘Tehnike konzervacije energije kod osoba s mišićnom distrofijom’.

Predavanje je 24. listopada 2025. godine putem Zoom platforme vodila Katarina Kovačić, radna terapeutkinja Društva distrofičara Zagreb.

Tijekom edukacije, koja je bila dio Plana trajnog usavršavanja Hrvatske komore zdravstvenih radnika i bodovana od strane Strukovnog razreda za radnu terapiju, više od 70 ustanova iz cijele Hrvatske imalo je priliku upoznati se s praktičnim strategijama očuvanja energije kod osoba s mišićnom distrofijom. Program se provodio u sklopu trogodišnjeg projekta Ministarstva zdravstva ‘Mostovi za psihosocijalnu podršku mišićnoj distrofiji’.

Kovačić je istaknula kako je umor česta, ali pogrešno shvaćena pojava te naglasila da je važno razumjeti njegovo fiziološko porijeklo.

– Umor nije znak lijenosti, već fiziološka posljedica promijenjenog načina stvaranja energije u mišićima. Zbog toga se osobe s mišićnom distrofijom brže zamaraju, pa je cilj naučiti kako energiju rasporediti – ne da radimo manje, nego pametnije – pojasnila je.

Sudionici su kroz konkretne primjere i smjernice naučili kako planirati aktivnosti tijekom dana, kako koristiti pomagala i prilagoditi prostor te koliko je važno odmoriti prije nego što se pojavi iscrpljenost. Predavačica je naglasila da pomagala treba doživljavati kao podršku, a ne kao znak slabosti.

– Pomagala nisu znak slabosti, nego pametna strategija upravljanja energijom. Naš zadatak nije učiniti da osoba radi manje, već da zadrži snagu za ono što joj donosi radost i kvalitetu života – istaknula je Kovačić.

Posebno je upozorila i na psihološku dimenziju energetske konzervacije. Mnoge osobe s kroničnim bolestima osjećaju krivnju kad moraju tražiti pomoć ili odmoriti, iako upravo to predstavlja preduvjet očuvanja energije i samostalnosti. Kovačić je poručila da traženje pomoći nije znak odustajanja, već svjesna odluka da se sačuva snaga za ono što je zaista važno.

Predavanje je zaključeno porukom da štednja energije ne znači raditi manje, nego živjeti kvalitetnije, s više vremena i snage za aktivnosti koje ispunjavaju i doprinose boljoj kvaliteti života.

Nastavite čitati

U trendu