Connect with us

Vijesti

Proteklu godinu obilježio je rast plaća

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje novčanik narančaste boje s gumbom za zatvaranje, koji sadrži zelene novčanice. Novčanik i novac prikazani su na svijetloplavoj pozadini. Novčanice izgledaju kao da vire iz novčanika. Ovo je jednostavna, crtana ilustracija.
Foto: Pixabay

Plaće su na godišnjoj razini ‘skočile’ 12 posto, no rast je usporen u posljednjem kvartalu

Prema podacima servisa MojaPlaća, kojim upravlja tvrtka Alma Career Croatia koja je najpoznatija po svom brendu MojPosao, u 2024. godini je prosječna mjesečna neto plaća (s uključenim dodacima na plaću) u Hrvatskoj iznosila 1346 eura, što je čak 12% više nego prethodne godine.

Medijan plaće je nešto niži i iznosi 1242 eura, što znači da većina radnika ima manju plaću od navedenog prosjeka. U odnosu na prošlu godinu medijalna plaća narasla je 15%, što nam ukazuje na činjenicu da su niže plaće rasle više nego visoke.

U odnosu na 2022. godinu prosječna mjesečna neto plaća je rasla 35%, a u odnosu na pandemijsku 2020. čak 48%.

Prosječna plaća u 2020. godini iznosila je 999 eura, dok je medijalna iznosila 929 eura.

Svakako je zanimljivo pogledati raspodjelu po platnim razredima.

Najviše građana, njih gotovo polovica (44%), nalazi se u rangu 1000 do 1500 eura. Usporedbe radi, prošle godine u tom je platnom razredu bilo svega 35% građana.

Primjetan je i porast broja građana u višim platnim razredima. U kategoriji s primanjima od 1500 do 2000 eura nalazi se 18% građana, što predstavlja značajan rast u odnosu na prošlogodišnjih 11%. U najvišem platnom razredu, s primanjima iznad 2000 eura mjesečno, ove godine je 10% građana, dok je prošle godine taj udio iznosio svega 6%.

S druge strane, zabilježen je pad udjela građana s nižim prihodima. Mjesečna primanja manja od 1000 eura u 2024. ostvaruje 27% građana, što je znatan pad u odnosu na 2023. godinu kada je gotovo polovica građana (48%) pripadala ovom platnom razredu.

Država je najviše dizala plaće

Unatoč padu potražnje za radnom snagom i valovima otpuštanja u IT industriji tijekom prošle godine, ovaj sektor i dalje prednjači po visini plaća, koje su u prosjeku 18% više od nacionalnog prosjeka (1590 eura). Ipak, rast plaća u IT industriji bio je skroman u odnosu na druge sektore, iznosivši tek 5%.

Iznadprosječne plaće bilježe i sektori Financija i osiguranja (1417 eura, +5%), Proizvodnje, prijenosa i distribucije energije, nafte, vode i otpada (1403 eura, +4%), kao i Građevinarstva, arhitekture i nekretnina (1403 eura, +4%).

Što se pojedinačnih zanimanja tiče, najpotplaćeniji radnicu u Hrvatskoj su frizeri, spremačice, šivači, krojači te zaštitari.

S druge strane, najviše plaćena zanimanja su ona iz područjaa: lead developer, android developer te IT manager.

Najveći rast plaća zabilježen je u javnom sektoru, gdje su plaće u javnoj upravi i državnim službama porasle za impresivnih 21%. Prosječna plaća radnika u ovom sektoru u 2024. godini iznosila je 1319 eura. Značajan rast od 16% također je zabilježen u sektorima obrazovanja i znanosti te zdravstva i socijalne skrbi. U zdravstvu, prosječna plaća u 2024. godini iznosila je 1301 euro, dok je u obrazovanju prosječna plaća bila 1217 eura.

Sličan trend vidljiv je i prema tipu vlasništva poduzeća.

Najveći rast plaća ostvaren je u javnoj i lokalnoj samoupravi (+15%) te državnim tvrtkama (+14%). U privatnim poduzećima zabilježen je nešto skromniji rast: 10% u domaćim i 9% u stranim kompanijama.

Analiza rasta plaća prema veličini poduzeća otkriva da su najniže plaće rasle najdinamičnije. U mikro poduzećima do 10 zaposlenika te u malim poduzećima do 50 zaposlenika plaće su porasle za 14%. Prosječna mjesečna neto plaća u tvrtkama do 10 zaposlenika u 2024. godini iznosila je 1210 eura.

Nasuprot tome, najmanji rast zabilježen je u velikim poduzećima s više od 1000 zaposlenika, gdje su plaće porasle za 12%. Prosječna plaća u tim tvrtkama u 2024. godini iznosila je 1384 eura.

Plaća je i dalje najviša u Gradu Zagrebu

Najniže plaće su i dalje na istoku zemlje, u Virovitičko-podravskoj (1142 eura, -15%), Požeško-slavonskoj (1136 eura, -16%) te Vukovarsko-srijemskoj (1110 eura, -18%) županiji.

Najviša prosječna plaća u 2024. godini zabilježena je u Gradu Zagrebu (9% iznad prosjeka) te iznosi 1464 eura (medijan 1133 eura). U odnosu na prošlu godinu prosječna neto plaća u Zagrebu narasla je za 12%.

Najveći rast u odnosu na prošlu godinu zabilježila je Ličko-senjska županija (+21%, 1229 eura,) te Bjelovarsko-bilogorska županija (+15%, 1227 eura) i Sisačko-moslavačka županija (+15%, 1177 eura).

Obrazovanje i iskustvo donose višu plaću

U 2024. godini razlika u primanjima između muškaraca i žena i dalje je izražena, pri čemu su muškarci u prosjeku zarađivali 17% više.

Prosječna neto plaća muškaraca iznosila je 1464 eura, što predstavlja rast od 11% u odnosu na 2023. godinu. S druge strane, prosječna plaća žena iznosila je 1256 eura, uz nešto dinamičniji rast od 13% na godišnjoj razini.

Očekivano, mlađi ispitanici bilježe niže prosječne plaće. Radnici do 24 godine zarađuju 15% manje od prosjeka, no njihove su plaće porasle za značajnih 12% u odnosu na prethodnu godinu. Stariji ispitanici ostvaruju viša primanja, s prosječnom plaćom od 1391 euro, iako je njihov rast plaća bio skromniji, iznosivši 8%.

Analiza prema radnom iskustvu potvrđuje da su početnici u karijeri najniže plaćeni. Radnici bez iskustva u prosjeku zarađuju 1092 eura, što je 19% manje od prosjeka, dok oni s jednom do dvije godine iskustva primaju 1169 eura (-13%). Do razine prosječne plaće dolazi se s tri do pet godina radnog iskustva, nakon čega primanja postaju iznadprosječna. Tako zaposlenici s deset godina radnog staža zarađuju u prosjeku 1476 eura, što je 10% više od nacionalnog prosjeka.

Predvidivo, zaposlenici s bogatim radnim iskustvom i višim stupnjem obrazovanja ostvaruju značajno viša primanja u odnosu na one s kraćim stažem i nižom razinom obrazovanja. Zaposlenici sa završenim postdiplomskim studijem ili poslovnom školom (MBA) zarađuju u prosjeku čak 52% više od prosječne plaće (2048 eura). Da se ulaganje u obrazovanje isplati, potvrđuju i podaci prema kojima osobe s visokom stručnom spremom prosječno zarađuju 1512 eura, što je 12% iznad prosjeka i čak 29% više od radnika sa srednjom stručnom spremom, čija su prosječna primanja 1173 eura.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu