Asistenti na radnom mjestu predstavljaju ključnu podršku zaposlenicima s invaliditetom omogućavajući im veću učinkovitost pri obavljanju i organizaciji radnih zadataka te lakšu integraciju u radno okruženje
Poslušaj članak
Njihova uloga obuhvaća širok spektar aktivnosti koje osobi s invaliditetom osiguravaju neometan rad. Bilo da se radi o podršci arhitektonske prirode odnosno fizičke mobilnosti od točke stanovanja do točke radnog mjesta ili pak o socijalnoj integraciji unutar kolektiva, važno je da se svi segmenti potrebni za uspješnu radnu produktivnost međusobno nadopunjuju.
Međutim, voljela bih ovom prilikom otvoriti temu postavljanja izuzetno tanke granice između tehničke podrške koja omogućuje da zaposlenik s invaliditetom, brže, efikasnije i kvalitetnije odradi svoje dnevne radne zadatke i iskorištavanja asistenta koji će nešto odraditi umjesto nas.
Kako bih se unaprijed ogradila od reakcija koje će, vjerujem, ovaj tekst izazvati, želim naglasiti da pišem isključivo iz svoje perspektive i u skladu s vlastitim mogućnostima, odnosno nemogućnostima. S obzirom na to da se ne mogu postaviti u cipele čitatelja, ma koliko se trudila, želim reći da je za mene uistinu tanka granica između podrške i pomoći.
Što zapravo to znači?
Ako sam ja zaposlenik koji se izuzetno dobro izražava slažući svoje misli, stavove i mišljenja u jedan ovakav smislen i konzistentan tekst, no zbog moga mi je stanja onemogućeno brzo i efikasno tipkanje ili pisanje što me dodatno usporava i onemogućuje odrađivanje većeg broja zadataka u jednom radnom danu, logično je da će mi podrška druge osobe osigurati potreban ‘vjetar u leđa’. Svojom će brzinom tipkanja po tastaturi brže prenijeti moje misli na papir, a ja ću dobiti više vremena za fokus na druge poslovne izazove. Tako bi to barem u teoriji trebalo biti – no je li u praksi zaista tako?
Promatrajući situaciju koju sam ranije opisala iz svoje točke gledišta, osoba koja bi mi pružala podršku ne smije imati znanja o navedenoj vještini pisanja ili bi svoje potencijalno znanje o istom trebala zatomiti za vrijeme rada kako ne bi došlo do distrakcije u tijeku moje spisateljske misli koja se isprepliće s mišlju moga asistenta. Znam što ćete sada reći – ‘važna je komunikacija i jasno postavljanje granica’. No što je s onima koji ne znaju ili ne mogu odrediti granicu? Kako će je tek poslodavac moći odrediti?
Nadalje, važno mi je da znate da suradnja s osobom koja pruža podršku u izvršavanju zadataka koji su isključivo i samo vaši, zahtjeva dodatnu pripremu kao i detaljne upute o tome kako i oko čega konkretno trebate, odnosno želite podršku. To znači da svaki radni zadatak stavljen pred nas zahtjeva prethodnu pripremu oko načina izvršavanja istog, koju je također potrebno dobro verbalizirati.
Jasno je da svaki zaposlenik, neovisno o tome imao ili ne radnog asistenta, mora planirati izvršavanje zadatka, no potencijalna opasnost leži u prenošenju želja o realizaciji na drugu osobu. Činjenica je da takva priprema zahtjeva dodatno uloženo vrijeme te može, ali i ne mora, uzrokovati potencijalne šumove u komunikaciji, odnosno nerazumijevanje.
S druge pak strane, ukoliko sam ja osoba kojoj asistent na radnom mjestu treba pružiti podršku prilikom uključivanja zaposlenika u kolektiv zbog otežane komunikacije, malo je vjerojatno da će se ostali članovi kolektiva obraćati isključivo svom kolegi ili kolegici s invaliditetom. Vjerujem da ste mnogo puta doživjeli da svi razgovaraju s vašom pratnjom umjesto s vama, iako ste prisutni te možda čak i nemate teškoća u komunikaciji.
Iako su, dakle, ranije navedene situacije razlozi mog osobnog opreza kada govorimo o asistentima na radnom mjestu, treba reći da usluga podrške unutar radne okoline uvelike može doprinijeti profesionalnom rastu i razvoju zaposlenika s invaliditetom te omogućiti vlastiti iskorak u karijeri, a time i iskorak društva u pogledu na zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom.
Također, činjenica je da u Republici Hrvatskoj još uvijek imamo izraženu stopu nezaposlenosti među populacijom osoba s invaliditetom te je najprije taj izazov potrebno riješiti kako bismo mogli govoriti o svojevrsnoj nadogradnji po pitanju radnih asistenata.
O politikama i mjerama za zapošljavanje već sam govorila u prijašnjim tekstovima, no mi smo očigledno društvo kojemu bitne stvari treba ponavljati; kako odgovornima za zapošljavanje ove ciljane skupine, tako i samim osobama s invaliditetom.
Priča o mogućnostima i zastupljenosti radnih asistenata i dalje je ‘level up’.
Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom
Poslušaj članak
Dvodnevni stručni skup ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’ održan je krajem svibnja na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu, okupivši stručnjake iz sustava visokog obrazovanja i studentske predstavnike koji su raspravljali o inkluziji, različitosti, mentalnom zdravlju te podršci studentima u akademskom okružju.
Skup je otvorio prorektor Sveučilišta u Zagrebu Boris Brkljačić, istaknuvši važnost razvoja dostupnijeg i uključivijeg visokog obrazovanja te naglasivši kako inkluzija podrazumijeva uklanjanje fizičkih, ali i društvenih prepreka poput predrasuda, stereotipa i osjećaja nepripadanja.
Tijekom prvoga dana sudionici su kroz predavanja i radionice raspravljali o intersekcionalnosti u visokom obrazovanju, održivim modelima podrške studentima, ulozi supervizije u radu nastavnika te načinima pružanja podrške studentima s disleksijom. Poseban naglasak stavljen je na potrebu stvaranja sigurnog i podržavajućeg akademskog okruženja u kojem studenti mogu ravnopravno sudjelovati u svim aspektima studiranja.
Drugi dan skupa, održan na Filozofskom fakultetu, bio je posvećen mentalnom zdravlju studenata, ulozi nastavnika u pružanju podrške te izazovima s kojima se suočavaju studenti s invaliditetom i kroničnim bolestima.
Sudionici su istaknuli važnost sustavne edukacije nastavnika, razvoja komunikacijskih kompetencija i stvaranja akademske kulture oslobođene stigme i predrasuda. Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom.
Na skupu je zaključeno kako su inkluzija i različitost temelj kvalitetnog visokog obrazovanja te da razvoj uključivog akademskog okruženja zahtijeva trajno unapređivanje sustava podrške, međuinstitucionalnu suradnju i aktivno uključivanje studentske perspektive u oblikovanje politika i praksi. Naglašeno je i da podrška studentima treba biti institucionalno utemeljena, dostupna i usmjerena na potrebe svakog pojedinca, uz osiguravanje odgovarajućih resursa i kontinuirane stručne podrške zaposlenicima.
U završnom dijelu skupa dodijeljeno je priznanje za najbolji poster studentima Franu Matiji Krasniću i Leonu Benkoviću s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za rad ‘SIADUS – System of Inclusive Assistance for Disabled University Students’.
Glavnu diplomatsko-špijunsku ulogu ovoga puta odigrala je Dora Brnić, femme fatale iz filma, koja je od Luke Modrića dobila potpis na svoju loptu, dok je njemu za uspomenu uručila majicu Agent 010
Poslušaj članak
U riječkom Hotelu Hilton ekipa inkluzivnog filmskog serijala Tajni Agent 010 susrela se s hrvatskim reprezentativcima Lukom Modrićem i Mateom Kovačićem. Iako je ekipa Agenta nastupila oslabljena, bez centarfora Doriana Matića, snažnu sredinu terena držali su Tea Superina i Toni Lesica, špijuni iz filma.
Glavnu diplomatsko-špijunsku ulogu ovoga puta odigrala je Dora Brnić, femme fatale iz filma, koja je od Luke Modrića dobila potpis na svoju loptu, dok je njemu za uspomenu uručila majicu Agent 010.
Dora je razmijenila autograme i s Mateom Kovačićem, koji je posebno pohvalio njezinu sportsku karijeru. Osim filmske, Dora već godinama gradi i boćarsku karijeru – baš kao i glavni Agent Dorian Matić – te iza sebe već ima dvadesetak osvojenih medalja. Mateo se iskreno razveselio toj informaciji, a Dora mu je poželjela da se i on vrati sa zlatom.
Vatreni su dobili uspomenu iz filmskog svijeta Tajnog Agenta 010, Agenti potpise, a svi zajedno i fotografije za uspomenu u veseloj atmosferi. Mi smo, pak, dobili još jednu lijepu priču o susretu sporta, filma i one tvrdoglavo dobre energije koja ih povezuje, iako dolaze iz potpuno različitih svjetova.
Za slabije upućene, Tajni Agent 010 duhoviti je akcijski filmski serijal u kojem sve glavne uloge tumače mladi s invaliditetom. Riječ je o niskobudžetnoj komediji koja je vrlo brzo osvojila regiju, iako nije u službenoj distribuciji, već se prikazuje po knjižnicama, festivalima i kulturnim centrima.
Tajni Agenti su duhoviti, karizmatični i doslovno neodoljivi, a svojim britkim humorom ruše sve barijere. Zato ne čudi da su im se u filmovima pridružili brojni poznati glumci poput Šajete, Krešimira Mišaka, Enisa Bešlagića, Gorana Navojca i drugih.
Nedavna prikazivanja održana su u Splitu, a ovih dana posjetili su i Buje u Istri. Sljedeće prikazivanje održat će se na Krku, u Krasu 12. lipnja, uz besplatan ulaz zahvaljujući podršci TZO Dobrinj.
Agenti 010 ovih dana snimaju i novu, šestu epizodu za koju najavljuju da će biti erotska(?) krimi-komedija. Oni koji su pogledali njihove dosadašnje radove tom se najavom nimalo ne čude.
Ekipa Tajnog Agenta 010 zahvaljuje svima koji su pomogli da do ovog susreta dođe.
Sudionici sastanka zaključili su da je potrebno nastaviti rad na poboljšanju pristupačnosti i ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u političkom životu te izrazili interes za daljnju suradnju s ODIHR-om
Poslušaj članak
Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga sabora održao je u ponedjeljak sastanak s predstavnicima Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) o većem uključivanju osoba s invaliditetom u rad parlamenata.
Na sastanku je predstavljena metodologija ODIHR-a koja pomaže parlamentima procijeniti koliko su pristupačni i uključivi za osobe s invaliditetom. Predsjednica Odbora Ivana Kekin objasnila je kako je cilj upoznati Hrvatski sabor s mogućnostima primjene tog modela.
Predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Milorad Pupovac istaknuo je da invaliditet nije samo zdravstveno ili socijalno pitanje, nego i pitanje jednakosti, sudjelovanja u društvu i zaštite ljudskog dostojanstva. Naglasio je važnost bolje vidljivosti osoba s invaliditetom u radu Sabora te nastavka rada na jačanju njihovih prava.
Saborska zastupnica Ljubica Lukačić rekla je kako Hrvatska već ima razvijen zakonodavni okvir za zaštitu prava osoba s invaliditetom, ali smatra da pojedine mjere, posebno u području zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije, treba dodatno unaprijediti. Dodala je kako zaposlenje osobama s invaliditetom donosi veću samostalnost i aktivnije sudjelovanje u društvu.
Predstavnica ODIHR-a Yulija Netesova upozorila je da su osobe s invaliditetom i dalje nedovoljno zastupljene u politici, unatoč međunarodnim obvezama i većoj svijesti o važnosti uključivosti.
– Parlament uključiv za osobe s invaliditetom nije samo pristupačna zgrada, nego institucija koja omogućuje ravnopravno sudjelovanje u svim parlamentarnim procesima – istaknula je Netesova.
Prema istraživanju ODIHR-a i Parlamentarne skupštine OESS-a, mnogi parlamenti nemaju nijednog zastupnika s invaliditetom, a uključivost se često svodi samo na fizičku pristupačnost prostora. Kao glavne prepreke navode se društveni stereotipi, nedovoljna zastupljenost i prepreke u zapošljavanju i samostalnom životu.
ODIHR-ova metodologija temelji se na načelu ‘Ništa o nama bez nas’, što znači da osobe s invaliditetom i njihove organizacije sudjeluju u svim fazama procjene. Procjenjuju se zastupljenost osoba s invaliditetom, zakonodavni okvir, parlamentarni nadzor te fizička i komunikacijska pristupačnost.
Kao primjere dobre prakse Netesova je izdvojila Crnu Goru i Austriju, koje su već napravile značajne korake prema stvaranju uključivijih parlamenata.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Dario Jurišić rekao je kako je nužno ukloniti prepreke koje osobama s invaliditetom otežavaju sudjelovanje u javnom i političkom životu. Podsjetio je da u aktualnom sazivu Hrvatskoga sabora djeluje devet zastupnika s invaliditetom.
Sudionici sastanka zaključili su da je potrebno nastaviti rad na poboljšanju pristupačnosti i ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u političkom životu te izrazili interes za daljnju suradnju s ODIHR-om.
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 6 dana
Moderna vremenaPrije 1 dan
Life&StylePrije 6 dana
in MREŽAPrije 1 dan
Osobe s invaliditetomPrije 1 dan