Tripofobija je intrigantan i kompleksan fenomen koji, iako nije službeno priznat kao fobija, kod mnogih ljudi izaziva stvarne i intenzivne reakcije
Tripofobija je pojam koji označava intenzivan osjećaj nelagode, tjeskobe ili čak gađenja pri pogledu na grupirane rupe, izbočine ili šupljine koje se često pojavljuju u prirodnim oblicima poput saća, sjemenki lotosa, koralja ili čak u nekim kožnim bolestima.
Iako nije službeno priznata kao mentalni poremećaj u dijagnostičkim priručnicima brojni ljudi diljem svijeta tvrde da doživljavaju snažne emocionalne i fizičke reakcije kad vide takve uzorke.
Tripofobija je relativno nov termin koji se prvi put počeo spominjati na internetu ranih 2000-ih, a širu pozornost javnosti privukla je 2009. godine nakon što su se pojavili prvi forumi i internetske zajednice posvećene toj pojavi. Sama riječ potječe od grčkih riječi ‘trypa’, što znači rupa, i ‘phobos’, što znači strah.
Iako se često koristi naziv ‘strah od rupa’, mnogi stručnjaci smatraju da se ne radi o pravom fobičnom strahu, već više o snažnom osjećaju gađenja koji može biti praćen osjećajem svrbeža, mučninom ili panikom.
Zanimljivo je da neka istraživanja sugeriraju kako tripofobija može imati evolucijske korijene. Naime, određeni uzorci koji izazivaju nelagodu kod osoba s tripofobijom nalikuju kožnim oboljenjima ili znakovima zaraznih bolesti, što bi moglo značiti da je riječ o instinktivnoj reakciji koja pomaže u izbjegavanju potencijalne prijetnje.
Osim toga, ti se uzorci ponekad uspoređuju i s izgledom otrovnih životinja, poput nekih vrsta zmija ili žaba, što dodatno podržava teoriju o biološkom podrijetlu ove nelagode.
Poznate osobe koje su javno izjavile da pate od tripofobije uključuju pjevačicu Sarah Paulson, glumicu Kendall Jenner te pop zvijezdu Billie Eilish, koja je čak rekla da je toliko osjetljiva na određene uzorke da joj slike s takvim motivima mogu izazvati napad panike.
Internet i društvene mreže dodatno su proširili svijest o tripofobiji, ali su također često izvor slika koje namjerno izazivaju nelagodu kod osjetljivih pojedinaca.
Iako ne postoji standardizirani medicinski tretman za tripofobiju, neki ljudi tvrde da im pomažu tehnike smanjenja anksioznosti, poput kognitivno-bihevioralne terapije, meditacije ili postupne izloženosti. No, za mnoge, izbjegavanje okidača ostaje najučinkovitiji način suočavanja.
Bez obzira na to je li riječ o prolaznoj nelagodi ili izraženijoj reakciji, tripofobija ostaje fascinantan primjer kako ljudski mozak reagira na vizualne podražaje, često na načine koji nisu posve logični, ali imaju duboke biološke ili psihološke korijene.