Connect with us

Vijesti

Plaće nastavile rasti, a najveću ‘povišicu’ su dobili zaposleni u državnim tvrtkama

Objavljeno

/

Hrpa euro novčanica različitih apoena (5, 10, 50, 100) i nekoliko euro kovanica (1, 2). Novčanice su naslagane jedna na drugu, dok su kovanice nasumično raspoređene po površini.
Foto: Pixabay

Najplaćenji radnici u Hrvatskoj su lead developeri, piloti te IT arhitekti, čija prosječna mjesečna primanja nadmašuju 2500 eura. Plaće su i dalje najviše u Zagrebu, a najniže na istoku zemlje

Prema podacima servisa MojaPlaća, kojim upravlja tvrtka Alma Career Croatia koja je najpoznatija po svom brendu MojPosao, u trećem kvartalu 2024. prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je 1349 eura, što je 3% više u odnosu na prethodni kvartal i čak 16% više nego u istom razdoblju lani.

Medijan plaće je nešto niži i iznosi 1255 eura, što znači da većina radnika prima manju plaću od navedenog prosjeka. U odnosu na prošli kvartal medijalna plaća narasla je za 5%, a u odnosu na isto razdoblje lani narasla je za 18%.

Medijan je u odnosu za prosječnu plaću više rastao i u odnosu na prošli kvartal i u odnosu na prošlu godinu – to nam ukazuje da najniže plaće brže rastu od onih viših.

U IT-u i dalje najveće plaće

Unatoč dugotrajnom padu potražnje za radnom snagom u IT sektoru, kao i učestalim otpuštanjima unutar ove industrije, IT stručnjaci i dalje ostaju najplaćeniji radnici u Hrvatskoj.

Naime, osim menadžerskih zanimanja, gdje su plaće u prosjeku 97% više od prosječne (odnosno više od 2650 eura), najplaćenija zanimanja su i dalje ona iz područja informacijskih tehnologija (22% više od prosjeka, odnosno 1646 eura) te tehnologije i razvoja (25% više od prosjeka, odnosno 1693 eura).

Najmanje prosječne plaće u Hrvatskoj imaju tekstilni radnici (-33%, točnije 952 eura), djelatnici u uslužnim djelatnostima (-29%, odnosno 906 eura) i pomoćnim zanimanjima (-34%, preciznije 893 eura).

Gledano po zanimanjima, ne uzimajući u obzir hijerarhijske pozicije (menadžment), najvišu mjesečnu plaću u trećem kvartalu imali su lead developeri, piloti te IT arhitekti.

Najpotplaćeniji radnici u Hrvatskoj su frizeri, šivači te spremačice.

Najveći rast plaća imale su državne kompanije

Plaće u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu su 3% više od prosjeka te iznose 1383 eura. Najveći rast plaća u odnosu na prošlu godinu zabilježen je u tvrtkama u državnom vlasništvu, čak 14%. Međutim, plaće zaposlenih u državnim tvrtkama i dalje su ispod prosjeka te se njihova mjesečna primanja, u prosjeku, kreću oko 1248 eura. Plaće u privatnim domaćim tvrtkama su 7% ispod prosjeka te iznose 1251 euro, što je 10% više nego prošle godine.

Plaće su najviše u Zagrebu, a najniže na istoku Hrvatske

Najniže plaće i dalje su na istoku zemlje: u Požeško-slavonskoj (-19 %), Vukovarsko-srijemskoj (-21%) te Virovitičko-podravskoj (-20%) županiji.

Najviša prosječna plaća i dalje je u Gradu Zagrebu (4% iznad prosjeka) te iznosi 1397 eura.

Radnici s bogatim radnim iskustvom i višim stupnjem obrazovanja imaju veće plaće u odnosu na one s kraćim stažem i nižim obrazovanjem. Tako zaposlenici sa završenim postdiplomskim studijem ili nekom poslovnom školom (MBA) imaju u prosjeku 42% veću plaću od prosječne (1917 eura).

Osobe s visokom stručnom spremom u prosjeku imaju 7% višu plaću od prosječne (1518 eura). S druge strane, oni sa završenom srednjom stručnom spremom imaju nešto nižu plaću od prosjeka, preciznije 1168 eura što je 4% manje od prosjeka.

Također, analize pokazuju kako radnici bez iskustva, koji se nalaze na početku karijere, zarađuju 1050 eura (21% manje od prosjeka), dok oni s godinom do dvije iskustva imaju plaću od 1132 eura (-16%). Blizu prosječne hrvatske plaće dolazimo s tri do pet godina radnog iskustva, nakon čega krećemo zarađivati više od prosječne plaće.

Najvišu plaću, očekivano, imaju zaposlenici s više od 10 godina iskustva – 1416 eura, odnosno 5% više od prosjeka.

U trećem kvartalu 2024. godine muškarci su, u prosjeku, zarađivali čak 16% više od žena.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu