in MREŽA
Osobe s ADHD-om trebaju podršku društva od najranije dobi
ADHD je neurorazvojni poremećaj dječje, adolescentne i odrasle dobi. U velikoj mjeri genetski i neurološki poremećaj povezan je s nedostacima u funkcioniranju prefrontalnih i s njima povezanih regija mozga koje su odgovorne za inhibiciju, pažnju i samokontrolu. Međutim, osobe s ADHD-om mogu biti iznadprosječno inteligentne te, uz pravovremenu dijagnostiku i liječenje, mogu voditi ispunjen i produktivan život
Poslušaj članak
S ciljem boljeg razumijevanja ADHD-a i pružanja podrške osobama s ADHD-om, udruga Buđenje je 25. listopada u Zagrebu organizirala konferenciju ‘ADHD u svim smjerovima’.
Na konferenciji su stručnjaci iz područja zdravstva i obrazovanja održali predavanja o ADHD-u iz različitih aspekata. Uz učitelje, edukacijske rehabilitatore i druge stručnjake, konferenciji su nazočili roditelji te osobe s ADHD-om.
Psihijatar Saša Jevtović istaknuo je da je prevalencija ADHD-a u svijetu od 2,5 do 4,5 posto. ADHD je dijagnosticiran kod 140 milijuna ljudi, a oko 370 milijuna ima simptome ADHD-a, ali poremećaj nije dijagnosticiran.
Dijagnosticiranje značajno otežavaju različita uvjerenja i stigma oko ADHD-a, kao što su uvjerenje da ADHD nije poremećaj, da je to poremećaj koji imaju samo djeca, opća neupućenost o simptomima ADHD-a te stigma povezana s mentalnim zdravljem.
– Uz borbu da se olakša dijagnostika osobama koje imaju ADHD i skrati period od postavljanja dijagnoze do početka liječenja, tu je i borba protiv stigme te uvriježenih kontroverzi i mitova. Smatra se da ADHD postoji u dječjoj dobi, a ne i u odrasloj dobi, što nije točno. Potrebno je boriti se protiv stigme ne samo u općoj populaciji nego i u stručnoj javnosti. Gotovo svaka 40. osoba u odrasloj populaciji ima ADHD, ali u kliničkom radu svjedočimo da je ta brojka i veća. Nažalost, dijagnostika u Hrvatskoj je dosta kompleksna. Osobu koja dolazi prvi put moram poslati na psihološku procjenu, psihodijagnostiku, a tek onda početi s ciljanim liječenjem. Međutim, dugo se čeka da bi se napravila psihodijagnostika – objasnio je Jevtović.
Psihijatrica Andrea Ražić Pavičić istaknula je kako je ADHD i iz pozicije stručnjaka neprepoznat. ADHD se drugačije manifestira kod djece, a drugačije kod odraslih. Nadalje, postoje razlike u ispoljavanju ADHD-a kod muškaraca i žena, a ADHD je praćen i komorbiditetima.
– Čak 80 posto ljudi s ADHD-om imaju i druge psihijatrijske bolesti, kao što su depresija, anksioznost i poremećaj ličnosti, te se prvo uočavaju ove bolesti. Tako da ADHD prođe ispod radara – pojasnila je Ražić Pavičić. Upozorila je da osobe s ADHD-om, osim što imaju problema s nepažnjom, neorganiziranošću i drugim poteškoćama u izvršnim funkcijama poput upravljanja vremenom i regulacije emocija, mogu biti sklone rizičnom ponašanju.
– Ako se osobe s ADHD-om uspije dijagnosticirati, ako se uspije njihovu impulzivnost pretvoriti u kreativnost, distraktibilnost u inovativnost, hiperaktivnost kao energiju za naprijed – ove osobe mogu biti vrlo uspješne. Nada postoji, samo treba govoriti da se radi o poremećaju koji ima biološko uporište i može se liječiti – poručila je Ražić Pavičić.
Koreografkinja Marita Čopo podijelila je svoje iskustvo života s ADHD-om. Naglasila je da je kao mala bila živahna te su je roditelji smatrali zločestim djetetom.
– Niti danas mogu mirovati na jednom mjestu. Nedostaje mi strpljenja u redu za čekanje. Dosta stvari počinjem, a ne završavam. Kad nešto svladam, prestaje moj interes. Još uvijek izvršavam obveze u zadnji trenutak – ispričala je Čopo. Međutim, kreativan posao doprinio je ispunjenju njezina života te je za svoj rad i nagrađivana.
Uspjeh u životu završetkom Akademije dramskih umjetnosti ostvarila je i mlada glumica Nika Barišić. Kao djevojčicu su je zbog ADHD-a smatrali lijenom, ali je u glumi pronašla svoj interes i smisao života.
Ravnateljica Srednje škole – Centar za odgoj i obrazovanje Zagreb Đana Baftiri ocijenila je da podrška osobama s ADHD-om u srednjoškolskom obrazovanju, na fakultetu, te kasnije na radnom mjestu od strane poslodavaca nije zadovoljavajuća, kao niti podrška njihovim obiteljima.
– Potrebno je više raditi na promoviranju osoba s ADHD-om, destigmatizaciji obitelji i učenika koji upisuju često puta srednje škole kao kandidati bez teškoća, jer se boje da će ih okolina osuditi – pojasnila je Baftiri. Naglasila je da roditelji lutaju više godina tražeći pravu dijagnozu te da je podršku potrebno fokusirati u periodu postavljanja dijagnoze.
– Kada se ADHD otkrije u dječjem vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi, potrebno je snažnije ekipirati stručne timove, što nije slučaj. U školama nedostaje stručnih suradnika i moramo u školama razviti strategije da djeca postignu puni potencijal, a ne da doživljavaju osudu okoline – rekla je Baftiri.
Prema rezultatima svjetskih istraživanja, do kraja srednje škole trećina osoba s ADHD-om padne razred. Između 10 i 35 posto ih u potpunosti prekida školovanje prije završetka srednjeg obrazovanja. U najvećem riziku za napuštanje školovanja su pojedinci s komorbidnim poremećajem ophođenja. Značajan udio adolescenata kojima je ADHD dijagnosticiran u djetinjstvu uopće nema priliku upisati fakultet.
– To su osobe koje imaju prosječne ili iznadprosječne intelektualne sposobnosti, pa kako ne uspijevaju doći do akademske razine? Ispadaju iz sustava jer nema dovoljno podrške ili je poremećaj presložen, uz ADHD imaju i druge dijagnoze. Stoga je potrebno razvijati dodatne oblike podrške u sustavu obrazovanja – pojasnila je Baftiri. Naglasila je da postojeći rizik ispadanja iz sustava obrazovanja povezan je s antisocijalnim ponašanjem, nemogućnošću zapošljavanja, nalaženjem slabije plaćenih poslova, rizičnim ponašanjem te rizikom od siromaštva. Stoga treba ići u smjeru podrške osobama s ADHD-om od najranije dobi do zapošljavanja.
Psihologinja Snježana Sekušak-Galešev održala je predavanje o ulozi psihološkog dijagnosticiranja kod odraslih osoba sa sumnjom na ADHD. Jedan od važnijih alata za dijagnosticiranje ADHD-a je psihodijagnostički postupak, koji se temelji na više metoda. Psihodijagnostika koristi klinički intervju, ocjenske skale, neuropsihološke testove i druge metode za objektivizaciju simptoma. Ocjenske skale omogućuju kvantitativnu mjeru simptoma ADHD-a i njihovu ozbiljnost, što pomaže u dijagnostici. Klinički intervju je ključan za razumijevanje jedinstvenih iskustava klijenata i isključivanje drugih stanja sličnih ADHD-u.
– Klinički intervju omogućuje prikupljanje važnih informacija o životnim navikama, iskustvima i simptomima klijenta. Stručnjak dobiva uvid u jedinstvene životne okolnosti i izazove s kojima se osoba suočava, što je ključno za dijagnozu. Intervju pomaže stručnjaku da isključi ostale mentalne poremećaje koji mogu oponašati simptome ADHD-a. Nedostatak informacija o obiteljskoj povijesti ADHD-a može otežati proces dijagnosticiranja. Stoga se podaci prikupljaju i od članova obitelji – pojasnila je Sekušak-Galešev.
Što se tiče neuropsiholoških testova u analizi kognitivnih funkcija, testovi poput CPT-a procjenjuju pažnju i izvršne funkcije, pomažući u prepoznavanju neurokognitivnih izazova. Sekušak-Galešev je ukazala i na utjecaj ADHD-a na akademske i profesionalne uspjehe. Osobe s ADHD-om često završavaju obrazovanje s prosječno 2 do 3 godine manje formalnog školovanja od svojih vršnjaka. Struktura visokoškolskog obrazovanja može predstavljati izazov zbog nestrukturiranog načina života i očekivanja samostalnosti. Osobe pate od poteškoća u koncentraciji i pažnji, što dovodi do slabih akademskih postignuća i frustracija. Nakon dijagnoze mnogi razvijaju koherentniji pogled na izazove i uspiju izgraditi pozitivniju sliku o sebi.
Profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Daniela Cvitković održala je predavanje o kognitivnim strategijama učenja za djecu s ADHD-om. Istraživanja su pokazala da učenici s ADHD-om često ne usvajaju spontano učinkovite strategije učenja, te su razvijene specifične kognitivne strategije učenja koje učenicima s ADHD-om i s teškoćama u učenju olakšavaju proces usvajanja i obrade gradiva. Cvitković je navela da su opće strategije učenja ponavljanje, organizacija i elaboracija, dok su specifične strategije učenja razumijevanje teksta, pisanje eseja, strategije u matematici i samoregulacija.
– Učenici s ADHD-om mogu imati probleme u učenju iz više razloga. Neke osobe imaju više problema u samoregulaciji učenja, a neki manje. Kognitivne strategije učenja neće zamijeniti medikamente, ostalu nužnu podršku, individualizaciju postupka u nastavi – ne mogu se koristiti samo strategije i nadati se da će dijete postići potreban uspjeh. Strategije su koristan alat, ali djetetu uz njih treba cjelokupna podrška – od farmakoterapije, psihoterapije, individualizacije u nastavi – da bi došlo do rezultata – objasnila je Cvitković. Naglasila je da je važno osmisliti posebne metode kako poučavati ove kognitivne strategije učenja da bi njihovo usvajanje kod učenika bilo najefikasnije.
Učiteljica razredne nastave Marijana Farkaš iznijela je pozitivna iskustva učenika OŠ Markuševac PŠ Vidovec o nacionalnoj inicijativi Udruge Buđenje za poboljšanje mentalnog zdravlja pod nazivom ‘Izazov za učitelje – 30 dana mekanog kutka’. Naglasila je da velik interes učenika vlada za mekani kutak, mjesto gdje se mogu opustiti.
– Jedna desetogodišnja učenica rekla je da mekani kutak utječe na dobar početak dana, jer učenici govore o svojim emocijama koje ne stignu opisati na redovitoj nastavi. Drago mi je što se učenicima sviđa mekani kutak i što su me pitali hoće li i dalje u razredu biti mekanog kutka. Djeca i mladi često nose brojne ‘nevidljive’ terete, brige, strahove, mnogobrojne pritiske u obitelji i školi. Dodatne izazove donijeli su pandemija i potresi. Cilj mekanog kutka je naučiti djecu upravljati osjećajima i pomoći djeci nositi se s različitim pritiscima koji ih okružuju – ispričala je Farkaš.
Među zaposlenim osobama s invaliditetom gotovo polovica pripada dobnoj skupini od 15 do 29 godina. Najviše zaposlenih ima završenu srednju školu, a posao su najčešće pronašli u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu i trgovini
Poslušaj članak
Prema izvješću Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), od 1. siječnja do 30. rujna 2026. godine u Hrvatskoj su zaposlene 2.888 osobe s invaliditetom. Od toga je 1.565 muškaraca i 1.323 žene.
Ovi podaci pokazuju da osobe s invaliditetom sve više sudjeluju na tržištu rada, ali njihov položaj i dalje nije jednostavan.
Među zaposlenim osobama s invaliditetom gotovo polovica pripada dobnoj skupini od 15 do 29 godina. Najviše zaposlenih ima završenu srednju školu, a posao su najčešće pronašli u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu i trgovini.
Unatoč pozitivnim pomacima, nezaposlenost i dalje predstavlja velik problem. Krajem rujna 2026. godine u evidenciji HZZ-a nalazilo se 8.160 nezaposlenih osoba s invaliditetom. Iako je to 8,6 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine, zabrinjava podatak da 64,8 posto nezaposlenih osoba s invaliditetom posao traži dulje od godinu dana.
Kako bi se olakšalo njihovo uključivanje na tržište rada, HZZ provodi različite mjere i programe. U prvih devet mjeseci 2026. godine u mjere aktivne politike zapošljavanja uključeno je 2.815 osoba s invaliditetom. Najviše ih je sudjelovalo u programima obrazovanja i osposobljavanja te potporama za zapošljavanje.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji evidentirane su 734 nezaposlene osobe s invaliditetom, što pokazuje da je i na lokalnoj razini potrebno nastaviti raditi na stvaranju boljih mogućnosti za zapošljavanje.
Zapošljavanje osobama s invaliditetom ne donosi samo financijsku sigurnost, već i veću samostalnost, osjećaj pripadnosti i mogućnost aktivnog sudjelovanja u društvu. Zato je važno osigurati jednake prilike, prilagođena radna mjesta i poticati poslodavce da prepoznaju njihove sposobnosti.
Podaci pokazuju da se stanje postupno poboljšava, ali još uvijek postoji mnogo prostora za napredak. Cilj bi trebao biti društvo u kojem svaka osoba, bez obzira na invaliditet, ima stvarnu priliku za rad i zaposlenje.
Potpuno izvješće dostupno je ovdje.
Glavni cilj projekta je omogućiti starijim osobama i osobama s invaliditetom da što duže i kvalitetnije žive u vlastitim domovima. Gerontodomaćice im pomažu u obavljanju kućanskih poslova, odlasku u kupovinu, pripremi i organizaciji prehrane te drugim svakodnevnim obvezama
Poslušaj članak
U Splitu su predstavljeni rezultati europskog projekta „3P – Pratiteljice, Pomoćnice, Prijateljice III“, koji je usmjeren na pružanje pomoći starijim osobama i osobama s invaliditetom. Projekt provodi Županijska udruga slijepih Split, a dosadašnji rezultati pokazuju koliko je ovakva podrška važna za svakodnevni život korisnika.
Predstavljanje rezultata održano je 26. listopada u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Hrvatskom domu Split, u sklopu obilježavanja 75. obljetnice djelovanja Županijske udruge slijepih Split.
Od početka provedbe projekta zaposleno je 18 gerontodomaćica, a pomoć je dosad dobilo 132 korisnika. Podijeljeno je i više od 2.750 paketa s kućanskim i higijenskim potrepštinama, dok je ostvareno 452 od ukupno 495 planiranih rezultata.
Glavni cilj projekta je omogućiti starijim osobama i osobama s invaliditetom da što duže i kvalitetnije žive u vlastitim domovima. Gerontodomaćice im pomažu u obavljanju kućanskih poslova, odlasku u kupovinu, pripremi i organizaciji prehrane te drugim svakodnevnim obvezama.
Osim praktične pomoći, važan dio njihova posla su razgovor i druženje s korisnicima. Na taj se način smanjuje osjećaj usamljenosti, a korisnici dobivaju osjećaj sigurnosti i podrške. Ovakva pomoć ujedno olakšava svakodnevicu i članovima njihovih obitelji koji brinu o svojim bližnjima.
Korisnicima se svakog mjeseca osiguravaju i paketi osnovnih kućanskih i higijenskih proizvoda. U njima se nalaze sredstva za pranje posuđa i rublja, sapun, pasta za zube, toaletni papir, kuhinjski ručnici, šampon i drugi proizvodi za svakodnevnu upotrebu.
Projekt se provodi na području Splita, Solina, Kaštela, Visa i Komiže. Njegova ukupna vrijednost iznosi 742.500 eura, a provedba traje od veljače 2024. do veljače 2027. godine. Sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda plus u okviru programa „Zaželi – prevencija institucionalizacije“.
Dosadašnji rezultati pokazuju koliko su ovakvi projekti važni za poboljšanje kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom. Osim što korisnicima omogućuju lakše obavljanje svakodnevnih aktivnosti, projektom je otvoreno i 18 radnih mjesta. Time se istodobno pruža pomoć onima kojima je najpotrebnija i potiče zapošljavanje žena u lokalnoj zajednici.
Korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji
Socijalni radnici već dugo, zbog kojekakvih se zadataka svojih nadređenih, ne bave svojim primarnim poslom. Kako bi se to promijenilo, Vlada Republike Hrvatske 5. studenog donijela je Pravilnik o izmjenama i dopunama zakona o pružanju socijalnih usluga.
Izmijenjeni pravilnik omogućuje pružanje psihosocijalne i rane razvojne podrške u obitelji korisnika, mijenja prostorne i kadrovske uvjete te u dijelu usluga povećava dopuštene kapacitete.
Tako od sada, pružatelj usluga dužan je pružati uslugu u prostoru pružatelja usluga, a isto se odnosi na pružanje usluga u vidu savjetovanja, stručne procjene, psihosocijalnog savjetovanja i socijalnog mentorstva.
Isto vrijedi za obiteljske medijacije, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja, boravka, smještaja, psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške ako se ne pruža u obitelji korisnika.
Ako se usluge pružaju u prostorijama kao što su obiteljski domovi to se odnosi se na uslugu pomoći u kući, pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, psihosocijalne podrške i rano razvojne podrške.
Nadalje, ako socijalni radnici pružaju pomoć u aspektu uključivanja u programe odgoja i obrazovanja, prostor je dužna osigurati odgojno obrazovna ustanova.
S druge strane, korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji.
Kako bi se osigurali potrebni radni uvjeti za kvalitetnu psihosocijalnu i rano razvojnu podršku, pružatelj usluge dužan je stručnom osoblju osigurati adekvatna sredstva za rad kao i prostor gdje će oni moći voditi bilješke te arhivirati potrebnu dokumentaciju bitnu za i u provedbi usluge.
Prostorija mora biti dovoljno prostrana da u isto vrijeme u njoj svoje radne zadatke može obavljati više osoba. Za radnike je potrebno osigurati i sanitarni čvor koji neometano mogu koristiti.
Što se tiče pružanja socijalne usluge smještaja, ona kad su u pitanju djeca, mora imati deset mjesta, dok za odrasle i starije osobe smještajni kapacitet treba biti sastavljen od 30 mjesta. Ova usluga može se realizirati i u prostoru stambene namjene koji se ujedno može koristiti i u stambene svrhe. Ako pak dom može primiti 20 osoba, onda je riječ o malom domu.
Objekt u kojem se pruža usluga smještaja mora biti visok 240 centimetara. Međutim ako u smještaju boravi do 30 osoba koje imaju problema s pokretljivošću onda se visinska razlika može savladati pomagalima; granica se računa po broju osoba, a ne po veličini stambenog prostora.
Pružatelj usluge mora imati dovoljan broj ležećih mjesta, smještaj treba sadržavati prostor za dnevni odmor, uz prostor za pripremu, čuvanje hrane i konzumaciju jela.
Što se tiče broja zaposlenih, od sada na 20 korisnika moraju biti angažirane 3 medicinske sestre. Nadalje, na 40 korisnika po novim izmjenama zakona sada se dodjeljuje jedan fizioterapeut ili radni terapeut.
Za male domove, do 30 korisnika mora biti zaposleno 5 njegovatelja uz jednu medicinsku sestru. Ovaj broj ljudi u smještaju zahtjeva manje od jednog stručnog suradnika u toj vrsti usluge smještaja.
Isto tako, u svakom domu moraju postojati dojavni uređaji koji će biti spojeni s dežurnom službom. Što se tiče spavaonica, dopušteno odstupanje od propisane površine po korisniku raste s 5 % na 15 %.
Ako dom nudi uslugu boravka za stariju populaciju i uslugu dnevnog odmora, u njemu se mora nalaziti minimalno 20 % ležajeva u odnosu na puni kapacitet.
Nove izmjene zakona trebale bi uvelike olakšati život, svima kojima je potreban smještaj ili stručna pomoć.
Ministar Alen Ružić kazao je kako su socijalni radnici raspršeni po sustavima gdje se najmanje bave onim što je u opisu njihovog posla.
-Socijalnim radnicima je plaća važna, ali iz razgovora s njima, vidljivo je da im je važno i da se poštuju kao struka, da imaju pravo istupanja i da dobiju pravo odlučivanja. Oni se ne boje odgovornosti, ali im treba podrška – istaknuo je ministar Ružić na ovu temu.
Tko su Purger i Purgerica?
SMOTRA SVEUČILIŠTA Bolji uvjeti studiranja za OSI
Zapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini
IOK Zagreb nastavio pobjednički niz u trećem kolu HLSO
-
in MREŽAPrije 2 danaStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
Civilno društvoPrije 3 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Life&StylePrije 4 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 5 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 2 danaPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Civilno društvoPrije 4 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 4 danaOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danZapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini