ADHD je neurorazvojni poremećaj dječje, adolescentne i odrasle dobi. U velikoj mjeri genetski i neurološki poremećaj povezan je s nedostacima u funkcioniranju prefrontalnih i s njima povezanih regija mozga koje su odgovorne za inhibiciju, pažnju i samokontrolu. Međutim, osobe s ADHD-om mogu biti iznadprosječno inteligentne te, uz pravovremenu dijagnostiku i liječenje, mogu voditi ispunjen i produktivan život
Poslušaj članak
S ciljem boljeg razumijevanja ADHD-a i pružanja podrške osobama s ADHD-om, udruga Buđenje je 25. listopada u Zagrebu organizirala konferenciju ‘ADHD u svim smjerovima’.
Na konferenciji su stručnjaci iz područja zdravstva i obrazovanja održali predavanja o ADHD-u iz različitih aspekata. Uz učitelje, edukacijske rehabilitatore i druge stručnjake, konferenciji su nazočili roditelji te osobe s ADHD-om.
Psihijatar Saša Jevtović istaknuo je da je prevalencija ADHD-a u svijetu od 2,5 do 4,5 posto. ADHD je dijagnosticiran kod 140 milijuna ljudi, a oko 370 milijuna ima simptome ADHD-a, ali poremećaj nije dijagnosticiran.
Dijagnosticiranje značajno otežavaju različita uvjerenja i stigma oko ADHD-a, kao što su uvjerenje da ADHD nije poremećaj, da je to poremećaj koji imaju samo djeca, opća neupućenost o simptomima ADHD-a te stigma povezana s mentalnim zdravljem.
– Uz borbu da se olakša dijagnostika osobama koje imaju ADHD i skrati period od postavljanja dijagnoze do početka liječenja, tu je i borba protiv stigme te uvriježenih kontroverzi i mitova. Smatra se da ADHD postoji u dječjoj dobi, a ne i u odrasloj dobi, što nije točno. Potrebno je boriti se protiv stigme ne samo u općoj populaciji nego i u stručnoj javnosti. Gotovo svaka 40. osoba u odrasloj populaciji ima ADHD, ali u kliničkom radu svjedočimo da je ta brojka i veća. Nažalost, dijagnostika u Hrvatskoj je dosta kompleksna. Osobu koja dolazi prvi put moram poslati na psihološku procjenu, psihodijagnostiku, a tek onda početi s ciljanim liječenjem. Međutim, dugo se čeka da bi se napravila psihodijagnostika – objasnio je Jevtović.
Psihijatrica Andrea Ražić Pavičić istaknula je kako je ADHD i iz pozicije stručnjaka neprepoznat. ADHD se drugačije manifestira kod djece, a drugačije kod odraslih. Nadalje, postoje razlike u ispoljavanju ADHD-a kod muškaraca i žena, a ADHD je praćen i komorbiditetima.
– Čak 80 posto ljudi s ADHD-om imaju i druge psihijatrijske bolesti, kao što su depresija, anksioznost i poremećaj ličnosti, te se prvo uočavaju ove bolesti. Tako da ADHD prođe ispod radara – pojasnila je Ražić Pavičić. Upozorila je da osobe s ADHD-om, osim što imaju problema s nepažnjom, neorganiziranošću i drugim poteškoćama u izvršnim funkcijama poput upravljanja vremenom i regulacije emocija, mogu biti sklone rizičnom ponašanju.
– Ako se osobe s ADHD-om uspije dijagnosticirati, ako se uspije njihovu impulzivnost pretvoriti u kreativnost, distraktibilnost u inovativnost, hiperaktivnost kao energiju za naprijed – ove osobe mogu biti vrlo uspješne. Nada postoji, samo treba govoriti da se radi o poremećaju koji ima biološko uporište i može se liječiti – poručila je Ražić Pavičić.
Koreografkinja Marita Čopo podijelila je svoje iskustvo života s ADHD-om. Naglasila je da je kao mala bila živahna te su je roditelji smatrali zločestim djetetom.
– Niti danas mogu mirovati na jednom mjestu. Nedostaje mi strpljenja u redu za čekanje. Dosta stvari počinjem, a ne završavam. Kad nešto svladam, prestaje moj interes. Još uvijek izvršavam obveze u zadnji trenutak – ispričala je Čopo. Međutim, kreativan posao doprinio je ispunjenju njezina života te je za svoj rad i nagrađivana.
Uspjeh u životu završetkom Akademije dramskih umjetnosti ostvarila je i mlada glumica Nika Barišić. Kao djevojčicu su je zbog ADHD-a smatrali lijenom, ali je u glumi pronašla svoj interes i smisao života.
Ravnateljica Srednje škole – Centar za odgoj i obrazovanje Zagreb Đana Baftiri ocijenila je da podrška osobama s ADHD-om u srednjoškolskom obrazovanju, na fakultetu, te kasnije na radnom mjestu od strane poslodavaca nije zadovoljavajuća, kao niti podrška njihovim obiteljima.
– Potrebno je više raditi na promoviranju osoba s ADHD-om, destigmatizaciji obitelji i učenika koji upisuju često puta srednje škole kao kandidati bez teškoća, jer se boje da će ih okolina osuditi – pojasnila je Baftiri. Naglasila je da roditelji lutaju više godina tražeći pravu dijagnozu te da je podršku potrebno fokusirati u periodu postavljanja dijagnoze.
– Kada se ADHD otkrije u dječjem vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi, potrebno je snažnije ekipirati stručne timove, što nije slučaj. U školama nedostaje stručnih suradnika i moramo u školama razviti strategije da djeca postignu puni potencijal, a ne da doživljavaju osudu okoline – rekla je Baftiri.
Prema rezultatima svjetskih istraživanja, do kraja srednje škole trećina osoba s ADHD-om padne razred. Između 10 i 35 posto ih u potpunosti prekida školovanje prije završetka srednjeg obrazovanja. U najvećem riziku za napuštanje školovanja su pojedinci s komorbidnim poremećajem ophođenja. Značajan udio adolescenata kojima je ADHD dijagnosticiran u djetinjstvu uopće nema priliku upisati fakultet.
– To su osobe koje imaju prosječne ili iznadprosječne intelektualne sposobnosti, pa kako ne uspijevaju doći do akademske razine? Ispadaju iz sustava jer nema dovoljno podrške ili je poremećaj presložen, uz ADHD imaju i druge dijagnoze. Stoga je potrebno razvijati dodatne oblike podrške u sustavu obrazovanja – pojasnila je Baftiri. Naglasila je da postojeći rizik ispadanja iz sustava obrazovanja povezan je s antisocijalnim ponašanjem, nemogućnošću zapošljavanja, nalaženjem slabije plaćenih poslova, rizičnim ponašanjem te rizikom od siromaštva. Stoga treba ići u smjeru podrške osobama s ADHD-om od najranije dobi do zapošljavanja.
Psihologinja Snježana Sekušak-Galešev održala je predavanje o ulozi psihološkog dijagnosticiranja kod odraslih osoba sa sumnjom na ADHD. Jedan od važnijih alata za dijagnosticiranje ADHD-a je psihodijagnostički postupak, koji se temelji na više metoda. Psihodijagnostika koristi klinički intervju, ocjenske skale, neuropsihološke testove i druge metode za objektivizaciju simptoma. Ocjenske skale omogućuju kvantitativnu mjeru simptoma ADHD-a i njihovu ozbiljnost, što pomaže u dijagnostici. Klinički intervju je ključan za razumijevanje jedinstvenih iskustava klijenata i isključivanje drugih stanja sličnih ADHD-u.
– Klinički intervju omogućuje prikupljanje važnih informacija o životnim navikama, iskustvima i simptomima klijenta. Stručnjak dobiva uvid u jedinstvene životne okolnosti i izazove s kojima se osoba suočava, što je ključno za dijagnozu. Intervju pomaže stručnjaku da isključi ostale mentalne poremećaje koji mogu oponašati simptome ADHD-a. Nedostatak informacija o obiteljskoj povijesti ADHD-a može otežati proces dijagnosticiranja. Stoga se podaci prikupljaju i od članova obitelji – pojasnila je Sekušak-Galešev.
Što se tiče neuropsiholoških testova u analizi kognitivnih funkcija, testovi poput CPT-a procjenjuju pažnju i izvršne funkcije, pomažući u prepoznavanju neurokognitivnih izazova. Sekušak-Galešev je ukazala i na utjecaj ADHD-a na akademske i profesionalne uspjehe. Osobe s ADHD-om često završavaju obrazovanje s prosječno 2 do 3 godine manje formalnog školovanja od svojih vršnjaka. Struktura visokoškolskog obrazovanja može predstavljati izazov zbog nestrukturiranog načina života i očekivanja samostalnosti. Osobe pate od poteškoća u koncentraciji i pažnji, što dovodi do slabih akademskih postignuća i frustracija. Nakon dijagnoze mnogi razvijaju koherentniji pogled na izazove i uspiju izgraditi pozitivniju sliku o sebi.
Profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Daniela Cvitković održala je predavanje o kognitivnim strategijama učenja za djecu s ADHD-om. Istraživanja su pokazala da učenici s ADHD-om često ne usvajaju spontano učinkovite strategije učenja, te su razvijene specifične kognitivne strategije učenja koje učenicima s ADHD-om i s teškoćama u učenju olakšavaju proces usvajanja i obrade gradiva. Cvitković je navela da su opće strategije učenja ponavljanje, organizacija i elaboracija, dok su specifične strategije učenja razumijevanje teksta, pisanje eseja, strategije u matematici i samoregulacija.
– Učenici s ADHD-om mogu imati probleme u učenju iz više razloga. Neke osobe imaju više problema u samoregulaciji učenja, a neki manje. Kognitivne strategije učenja neće zamijeniti medikamente, ostalu nužnu podršku, individualizaciju postupka u nastavi – ne mogu se koristiti samo strategije i nadati se da će dijete postići potreban uspjeh. Strategije su koristan alat, ali djetetu uz njih treba cjelokupna podrška – od farmakoterapije, psihoterapije, individualizacije u nastavi – da bi došlo do rezultata – objasnila je Cvitković. Naglasila je da je važno osmisliti posebne metode kako poučavati ove kognitivne strategije učenja da bi njihovo usvajanje kod učenika bilo najefikasnije.
Učiteljica razredne nastave Marijana Farkaš iznijela je pozitivna iskustva učenika OŠ Markuševac PŠ Vidovec o nacionalnoj inicijativi Udruge Buđenje za poboljšanje mentalnog zdravlja pod nazivom ‘Izazov za učitelje – 30 dana mekanog kutka’. Naglasila je da velik interes učenika vlada za mekani kutak, mjesto gdje se mogu opustiti.
– Jedna desetogodišnja učenica rekla je da mekani kutak utječe na dobar početak dana, jer učenici govore o svojim emocijama koje ne stignu opisati na redovitoj nastavi. Drago mi je što se učenicima sviđa mekani kutak i što su me pitali hoće li i dalje u razredu biti mekanog kutka. Djeca i mladi često nose brojne ‘nevidljive’ terete, brige, strahove, mnogobrojne pritiske u obitelji i školi. Dodatne izazove donijeli su pandemija i potresi. Cilj mekanog kutka je naučiti djecu upravljati osjećajima i pomoći djeci nositi se s različitim pritiscima koji ih okružuju – ispričala je Farkaš.
Savez gluhih i nagluhih grada Zagreba 11. lipnja organizirao je konferenciju ‘Od improvizacije do standarda’ s ciljem promicanja inkluzivnog odgoja i obrazovanja te poticanja dijaloga o kvalitetnijoj, dostupnijoj i sustavnijoj podršci djeci s oštećenjem sluha
Poslušaj članak
Konferencija je dio aktivnosti projekta ‘Znak po znak – faza II’ na kojoj su stručnjaci ukazali na važnost ranog prepoznavanja oštećenja sluha, pravovremene intervencije, međusektorske suradnje i osiguravanja odgovarajućih oblika podrške u odgojno-obrazovnim ustanovama.
U prigodnom govoru predsjednica Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba Suzana Brezan istaknula je da kvaliteta podrške djeci s oštećenjem sluha ne bi trebala ovisiti o entuzijazmu pojedinih stručnjaka, nego mora postati standard.
– Želimo prijeći od improvizacije do standarda, od pojedinačnih primjera dobre prakse prema standardima koji će svakom djetetu osigurati jednake preduvjete za uspjeh. To znači rano prepoznavanje teškoća u razvoju, pravovremenu intervenciju, dostupnu stručnu podršku te kontinuiranu suradnju između obitelji, odgojno-obrazovnih ustanova i svih stručnjaka uključenih u djetetov razvoj – pojasnila je Brezan.
Predstavljajući projekt Saveza ‘Znak po znak – faza II’, socijalna radnica Žana Ćurić istaknula je kako je njegov cilj promicanje jezične i kulturne osviještenosti te razvoj društvene empatije prema osobama s oštećenjem sluha.
U projekt su uključena djeca, učitelji, odgojitelji i stručni suradnici iz dječjih vrtića Zrno, Prečko i Trnsko, kao i Osnovne škole Žitnjak.
Aktivnosti projekta su edukacije unutar odgojnih skupina dječjih vrtića, u osnovnoj školi učenika šestog razreda te učitelja o komunikaciji i pristupu djeci s oštećenjem sluha, logopedske radionice za gluhu djecu s ciljem razvoja komunikacijskih vještina i povećanja socijalne uključenosti, konferencija s razmjenom iskustava u odgojno-obrazovnom sustavu i izdavanje brošure prilagođene djeci s oštećenjem sluha u odgojno-obrazovnim ustanovama.
O ulozi stručnog suradnika u ranoj intervenciji u dječjem vrtiću govorio je edukacijski rehabilitator Davor Španić. Stručni suradnici provode opservaciju djece kod kojih postoji sumnja na oštećenje sluha te ih upućuju na daljnju dijagnostičku procjenu na temelju koje se u dječjem vrtiću prilagođava okruženje.
Španić je zaključio da treba osnažiti odgojitelje s obzirom na to da prvi primjećuju odstupanja u razvoju djece, poticati suradnju ustanova i transdisciplinarni pristup.
U izlaganju o djeci s oštećenjem sluha u redovnom odgojno-obrazovnom sustavu logopedinja Sara Kovačević istaknula je da je cilj potpore stručnog komunikacijskog posrednika izjednačavanje mogućnosti učenika u svrhu osiguravanja primjerenog odgoja i obrazovanja s tendencijom osamostaljivanja i sudjelovanja u školskoj sredini.
Međutim, nema dovoljno stručnih komunikacijskih posrednika, nema adekvatne edukacije za njih, ne mogu prevesti sve te ne mogu zamijeniti učitelja. Kovačević je predstavila i smjernice koje omogućuju ovim učenicima praćenje nastave.
U sklopu konferencije održan je panel na kojem su stručnjaci i učenici s oštećenjem sluha iznijeli iskustva u odgojno-obrazovnom sustavu.
Središnji događaj večeri bit će međunarodna modna revija na kojoj će 48 osoba s Downovim sindromom prošetati modnom pistom predstavljajući kreacije hrvatskih dizajnera, modnih brendova i obrazovnih ustanova
Poslušaj članak
Humanitarna udruga Adonis od 25. do 28. lipnja 2026. godine organizira jubilarno peto izdanje međunarodnog projekta ‘Ljetni dani mladih Downića’, najvećeg regionalnog okupljanja osoba s Down sindromom i njihovih obitelji.
Tijekom četiri dana Split, Solin i Trogir ugostit će rekordna 122 sudionika iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije, među kojima je 48 osoba s Down sindromom.
Projekt koji je prije pet godina započeo kao lokalna inicijativa danas predstavlja jedan od najznačajnijih inkluzivnih događaja u regiji. Uz sudionike, u realizaciji programa sudjelovat će više od 60 volontera, organizatora, stručnih suradnika, voditelja aktivnosti i zdravstvenih djelatnika, potvrđujući kako zajedništvo, stručnost i predanost mogu stvarati društvo jednakih mogućnosti i prihvaćanja različitosti.
Za sudionike je pripremljen bogat edukativni, kulturni, kreativni i sportski program usmjeren na razvoj samostalnosti, socijalnih vještina, samopouzdanja i aktivnog uključivanja osoba s Down sindromom u svakodnevni društveni život.
Kroz suradnju s brojnim institucijama i partnerima sudionici će imati priliku upoznati antičku Salonu kroz kostimirani storytelling i radionice, istražiti svijet podmorskih špilja i prirodne baštine Jadrana, sudjelovati u kreativnim i dizajnerskim radionicama, posjetiti Maslinicu na otoku Šolti te se uključiti u radionice tradicijske i tehničke kulture, sportske aktivnosti i brojne sadržaje koji potiču razvoj praktičnih vještina i međusobno povezivanje.
Posebna pažnja tijekom provedbe projekta posvećena je sigurnosti i individualnim potrebama svih sudionika. U program su uključeni medicinski djelatnici, asistenti u nastavi, profesori, treneri, edukatori i educirani komunikatori koji pružaju podršku osobama s teškoćama komunikacije, dok je prehrana prilagođena različitim zdravstvenim potrebama, uključujući osobe s dijabetesom, celijakijom i drugim specifičnim zdravstvenim stanjima.
Projekt se provodi uz podršku brojnih partnera i suradnika, među kojima su Arheološki muzej Split, Prirodoslovni muzej grada Splita, Hrvatsko biospeleološko društvo, Obrtnička škola Split, Obrtnička škola Požega, Škola za dizajn Zagreb, Zajednica tehničke kulture grada Splita, Udruga Meštri o’ tehnike i Turistička zajednica Grada Solina.
Poseban završetak četverodnevnog programa predviđen je u nedjelju, 28. lipnja, u Hotelu President Solin, gdje će s početkom u 18 sati biti održana završna svečanost projekta.
Središnji događaj večeri bit će međunarodna modna revija na kojoj će 48 osoba s Down sindromom prošetati modnom pistom predstavljajući kreacije hrvatskih dizajnera, modnih brendova i obrazovnih ustanova.
Više od modne revije, ovaj događaj predstavlja slavlje različitosti, hrabrosti, samopouzdanja i zajedništva te snažnu poruku o važnosti ravnopravnog sudjelovanja svih članova društva.
Organizatori pozivaju građane, predstavnike institucija, udruga, poslovne zajednice i medije da svojim dolaskom podrže sudionike projekta, upoznaju njihov svijet i postanu dio zajednice koja vjeruje da različitosti nisu prepreka, već bogatstvo svakog društva.
Posebna vrijednost projekta leži u njegovom inkluzivnom pristupu. Umjesto naglašavanja razlika, fokus je bio na prepoznavanju potencijala svakog djeteta te na stvaranju prilika za zajedničko sudjelovanje u kreativnim procesima
Poslušaj članak
Završnom izložbom ‘Naše mjesto’ uspješno je priveden kraju projekt ‘Ljepota različitosti = snaga umjetnosti’, koji je tijekom proteklih mjeseci kroz kreativne i inkluzivne radionice okupio djecu različitih sposobnosti s ciljem poticanja zajedništva, kreativnosti i međusobnog razumijevanja.
Projekt ‘Ljepota različitosti = snaga umjetnosti’ provodilo je Društvo osoba s invaliditetom Rovinj uz podršku Zaklade ‘Hrvatska za djecu’ i Grada Rovinja, u suradnji s Osnovnom školom Vladimira Nazora i Osnovnom školom Jurja Dobrile. Kroz zajednički rad partnera uspješno su ostvareni ciljevi projekta usmjereni na promicanje inkluzije, kreativnosti i međusobnog razumijevanja među djecom.
Posebno emotivan trenutak projekta bila je upravo završna izložba ‘Naše mjesto’, na kojoj su predstavljeni radovi nastali tijekom radionica.
Izložba je okupila roditelje, članove obitelji, prijatelje, suradnike i građane koji su svojim dolaskom podržali male umjetnike i njihove kreativne uspjehe. Ponos na licima djece dok su predstavljala svoje radove bio je najbolja potvrda vrijednosti i značaja projekta, jednako kao i zadovoljstvo njihovih roditelja koji su zajedno s njima proslavili ostvarene rezultate.
Projekt je još jednom pokazao kako umjetnost predstavlja univerzalni jezik koji povezuje ljude, ruši prepreke i stvara prostor u kojem različitosti postaju vrijednost, a ne prepreka. Kroz zajedničke aktivnosti djeca su imala priliku učiti jedni od drugih, razvijati empatiju i stvarati okruženje u kojem se svatko osjeća prihvaćeno i ravnopravno.
Posebna vrijednost projekta leži u njegovom inkluzivnom pristupu. Umjesto naglašavanja razlika, fokus je bio na prepoznavanju potencijala svakog djeteta te na stvaranju prilika za zajedničko sudjelovanje u kreativnim procesima. Time se pokazalo da inkluzija nije samo pojam ili cilj kojem težimo, već svakodnevna praksa koja nastaje kada djeci pružimo priliku da zajedno uče, stvaraju i rastu.
– Iako je projekt službeno završen, njegov će se utjecaj nastaviti osjećati i nakon posljednje radionice i zatvaranja izložbe. Nova iskustva, stečena prijateljstva, razvijene vještine i uspomene koje su sudionici ponijeli sa sobom ostat će trajna vrijednost ovog programa. Zahvaljujemo svim sudionicima, roditeljima, volonterima, partnerima i suradnicima koji su svojim angažmanom doprinijeli uspješnoj provedbi projekta.
– ‘Ljepota različitosti = snaga umjetnosti’ ostavila je snažan trag u zajednici i još jednom potvrdila da umjetnost ima moć povezivanja, uključivanja i stvaranja društva u kojem svatko ima svoje mjesto – kazali su iz Društva osoba s invaliditetom Rovinj.
in MREŽAPrije 6 dana
Vaše pričePrije 7 dana
in MREŽAPrije 5 dana
Civilno društvoPrije 6 dana
RibolovPrije 7 dana
Osobe s invaliditetomPrije 7 dana
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana