Medicina
OPAKA DIJAGNOZA Nezdrava opsjednutost zdravom hranom
Ortoreksiju se još naziva i ‘dijetnim perfekcionizmom’ jer kod osoba koje od nje pate izbor hrane postane toliko restriktivan – i kalorijski, i u vrstama namirnica
Ortoreksija je dijagnoza u nastajanju koju karakterizira nezdrava opsjednutost zdravom hranom. Iako znatno narušava kvalitetu života pojedinca i u praksi se susreće sve više – zbog nedovoljnih istraživanja još nije službeno klasificirana kao poremećaj u prehrani.
Riječ je o relativno novom i nedovoljno istraženom pojmu koji je termin i koncept dobio krajem ‘90-ih zahvaljujući američkom liječniku Stevenu Bratmanu.
Ortoreksiju se još naziva i ‘dijetnim perfekcionizmom’ jer kod osoba koje od nje pate izbor hrane postane toliko restriktivan – i kalorijski, i u vrstama namirnica – da ugrožava zdravlje, što je ironičan obrat za osobu koja je potpuno posvećena zdravom hranjenju, kazala je Hini voditeljica Centra za poremećaje hranjenja “BEA” Jelena Balabanić Mavrović.
Dijagnoza ortoreksije u nastajanju je i službeno još nije klasificirana kao psihički poremećaj, tj. poremećaj hranjenja.
Zato nije uvrštena u dijagnostičke priručnike te ne postoje jasni i općeprihvaćeni dijagnostički kriteriji i smjernice za liječenje, istaknula je Nikolina Vujčić Stipčević, specijalistica psihijatrije iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, čiji program Grad Zagreb sufinancira iznosom od 15.900 eura godišnje.
Zbog toga je ortoreksiju teško mjeriti, tj. teško je reći što ona točno jest, koji su uzroci i koju populaciju najčešće pogađa, pojasnila je Hini doktorandica psihologije Divna Blažev koja piše disertaciju o biopsihosocijalnom modelu ortoreksije.
Na svojoj je koži o ortoreksiji naučila 26-godišnja fitnes trenerica kod koje se taj poremećaj javio kada je krenula ozbiljnije trenirati i proučavati prehranu. Tada je dnevno unosila 800-1000 kalorija.
– Ležala bih u krevetu i razmišljala što ću sve jesti idući dan. Mislila sam da cijelo vrijeme razmišljam o hrani jer me vesele kuhanje i prehrana, a u biti nisam kužila da je to zato što sam gladna – rekla je Hini.
Karakteristike ortoreksije
Osobe s ortoreksijom opsjednute su zdravom hranom i mentalno su preokupirane njezinim podrijetlom i načinima pripreme. Jedu samo ”zdravu, ispravnu, biološki čistu, dobru” hranu, a izbjegavaju “”nezdravu, pogrešnu, lošu i prljavu”.
U povećanom su riziku osobe koje znaju puno o hrani i imaju osjećaj nesigurnosti, studenti nutricionizma, sportaši – pogotovo bodibilderi i fitnes industrija – te osobe sklone psiho-somatici, tj. koje pate od fizičkih simptoma bez ustanovljenog medicinskog uzroka, navela je terapeutkinja Balaban Mavrović.
Trenerica, koja nije željela biti imenovana, smatra da joj se problem javio upravo zbog uključenosti u svijet fitnesa.
– Kalorije moraju biti nisko i moraš jesti zdravo da bi izgledao bolje – kazala je.
Najčešće se izbjegavaju: umjetna bojila, pojačivači okusa, konzervansi, pesticidi, genetski modificirana hrana, masti, šećer, sol, meso, mlijeko, mliječni proizvodi i druge “nezdrave” namirnice.
Također, osobe si nameću vrlo rigidna pravila i restrikcije čije kršenje izaziva anksioznost, sram, samoosuđivanje, krivnju, tjeskobu i depresivnost.
Sve to dovodi do negativnih posljedica za mentalno i fizičko zdravlje te ozbiljno narušava svakodnevno funkcioniranje.
Osoba se boji da izvan vlastitog doma neće moći ‘ispravno’ jesti i izbjegava hranu koju su pripremili drugi. Udaljuje se od prijatelja i članova obitelji koji ne dijele slične poglede na hranu, što dovodi do socijalne izolacije i osamljivanja.
Moguće su nagle promjene raspoloženja i razvijanje depresije, ali i napadi panike ako se ne može konzumirati ispravna hrana, ističe Balabanić Mavrović.
– Bila sam svjesna da nitko ne shvaća u kojoj ogromnoj mjeri to mene zapravo opterećuje. Stvarno sam znala plakati zbog hrane – i nikome to nisam mogla objasniti – kazala je trenerica.
Kako se generalno troši pretjerana količina vremena i resursa na prehranu, otežano je i fokusiranje na akademske i poslovne zadatke, upozorava doktorandica Blažev.
Uz to može doći do opasnih tjelesnih stanja poput deficita esencijalnih nutrijenata, malnutricije i gladovanja – što dovodi do gubitka kilograma i pothranjenosti, naglašava Vujčić Stipčević, pa zbog toga osobe s ortoreksijom mogu razviti slične tjelesne smetnje kao i one oboljele od anoreksije.
Remećenje menstrualnog ciklusa na nekoliko mjeseci bio je najstrašniji dio poremećaja fitnes trenerici, s čim do tada nikada nije imala problema.
Kao društvenim bićima važno nam je biti prihvaćenima u društvu pa prema tome mijenjamo i svoja ponašanja. To utječe i na način prehrane, kazala je Blažev.
Današnji veliki pritisak po pitanju prehrane dolazi od obitelji, vršnjaka i medija, a stvar se dodatno intenzivirala pojavom društvenih mreža.
Prema teoriji ortoreksičnog društva, pojašnjava, zapadnjačko društvo na određeni je način utjecalo na nastanak ortoreksije zbog pretjerane refleksivnosti kod odabira hrane.
– Zdravlje se danas izjednačava s atraktivnošću. Ljude koji se zdravo hrane smatra se privlačnijima i pripisuju im se pozitivne osobine – primjećuje psihologinja.
Napominje da se na društvenim mrežama mogu objavljivati netočne, neistinite i nepotpune informacije te se na nerealan način prikazuje život, uključujući i način hranjenja, što je problematično pogotovo za mlade koji su najranjivija skupina za poremećaje hranjenja.
– Pratiš nekoga tko navodno zna više od tebe, i učiš od njega, a ne znaš da učiš pogrešno i ne znaš s čime se on nosi… ne znaš je li ta osoba zdrava sa svojom prehranom – što najčešće ispadne da nije – kazala je trenerica.
Također je pokazano da društvene mreže negativno utječu na raspoloženje, samopoštovanje i zadovoljstvo tijelom. To dovodi i do rizika od razvijanja poremećaja prehrane, dodaje Blažev.
Granicu između zdrave i nezdrave brige o prehrani teško je odrediti pogotovo danas kada se u javnom prostoru ljude potiče na selekcioniranje i podjelu hrane na dobru i lošu, ističe terapeutkinja Balabanić Mavrović.
Najčešći poremećaj hranjenja
Pouzdana procjena učestalosti ortoreksije prilično je otežana, naglašava specijalistica psihijatrije Vujčić Stipčević.
Ona varira ovisno o različitim državama, populacijama, kulturnim normama i zdravstvenim sistemima, pri čemu je najmanja zabilježena u Italiji s oko 6,9 posto, a najviša u grupi brazilskih studentica nutricionizma, i to do 88,7 posto.
– Budući da učestalost anoreksije i bulimije u općoj populaciji ne prelazi 2 posto, možemo zaključiti kako je ortoreksija svakako najučestaliji poremećaj hranjenja – kazala je Vujčić Stipčević.
Dvije godine bile su potrebne da bi trenerica fitnesa naučila neopterećeno jesti. U tome joj je pomogao razgovor s psihologom prije kojega se vrtjela u krug. Zato terapiju preporučuje svima.
Međutim, njezina opterećenost prehranom nije nestala samo tako.
– Naučiš živjeti s tim, ali ne nestane u potpunosti, i dalje je negdje u pozadini – ali držim to na minimumu – rekla je.
Potražiti stručnu pomoć
Ortoreksiju se liječi multidisciplinarnim pristupom s naglaskom na psihoterapiju, ali uz suradnju psihijatra i nutricionista specijaliziranog za rad s poremećajima hranjenja.
Nutricionist pomaže osobi napustiti stroga prehrambena pravila i crno-bijelo razmišljanje o hrani te raskrinkati mitove u prehrani, što vodi početku fleksibilnijeg jedenja i uvođenju raznolike hrane u prehranu.
– To može biti jako stresno i zato je potrebno raditi male korake” kazala je Hini nutricionistica Kristina Beljan koja kao konačni cilj ističe zdraviji odnos prema hrani.
Uvidjevši koliko razni režimi u prehrani mogu utjecati na psihičko stanje osobe, okrenula se nedijetnom pristupu prehrani čiji je fokus na uravnoteženoj prehrani i promjeni obrazaca hranjenja, a ne na gubitku kilograma.
Njime se tijelu dopušta da samo dođe do svoje zdrave tjelesne mase praćenjem signala gladi i sitosti – ali se osobu ne osuđuje ako je jela kada nije bila gladna, napominje Beljan.
Piše: Barbara Sokić
Nova istraživanja sugeriraju kako bi se broj oboljelih mogao smanjiti ako se vodi računa o 14 faktora rizika tijekom trajanja životnog vijeka. Faktore rizika nedavno je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)
Poslušaj članak
Od demencije u svijetu boluje više od 55 milijuna ljudi. Za 60% do 70% svih demencija u svijetu krivac je upravo Alzheimerova bolest. Prema nekim procjenama, broj demencija izazvanih Alzheimerovom bolešću mogao bi se udvostručiti u sljedećih 10-15 godina.
Iako se sve do sada smatralo da je ova bolest neizlječiva, prema ovogodišnjem Svjetskom izvješću o Alzheimerovoj bolesti čini se da to nije točna informacija, bar ne više.
Kako piše ScienceAlert, velik broj kliničkih ispitivanja radilo se u zadnjih nekoliko godina ne bi li se pronašao lijek za ublažavanje, odnosno sprečavanje kognitivnog pada. Samo u posljednjih pet godina znanstvenici su sa sigurnošću utvrdili kako bi se neki slučajevi demencije mogli odgoditi ako se smanje potencijalni rizici koji mogu dovesti do te bolesti.
U Svjetskom izvješću o Alzheimerovoj bolesti, koje potpisuju Alzheimer’s Disease International (ADI) i vodeći zdravstveni novinar Paul Gallagher, navodi se kako „Alzheimerova bolest više se ne opisuje kao univerzalno neizlječiva. Umjesto toga, sve se više promatra kao stanje kod kojeg rana dijagnoza, bolje razumijevanje biologije bolesti i širi raspon intervencija mogu zajedno poboljšati ishode“.
Znanstvenici smatraju kako će se do 2050. godine broj zahvaćenih ovim teškim neurodegenerativnim stanjem popeti na ogromnih 139 milijuna ljudi. Isto tako, tvrde kako bi se pravovremenom prevencijom kognitivnog pada broj oboljelih mogao drastično smanjiti. To bi moglo rezultirati s oko milijun slučajeva manje.
Nova istraživanja sugeriraju kako bi se broj oboljelih mogao smanjiti ako se vodi računa o 14 faktora rizika tijekom trajanja životnog vijeka. Faktore rizika nedavno je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Među najvećim faktorima rizika ističu se hipertenzija, depresija, dijabetes, neaktivnost, pušenje, te prekomjerna konzumacija alkohola, ali i visok kolesterol.
Veliki pomak u liječenju demencije dogodio se nedavno kada su odobrena dva nova lijeka protiv demencije: donanemab i lecanemab. Ovo je velika stvar ako uzmemo u obzir činjenicu da u proteklih dvadesetak godina od (2000. do 2020.), 99% eksperimentalnih lijekova nije dobilo „zeleno svjetlo“. Radi se o lijekovima za koje je dokazano da usporavaju napredak rane faze Alzheimerove bolesti.
– Nadali smo se snažnijem učinku na pacijente, ali ovo je bio ključan trenutak jer je dokazao da se tijek bolesti može promijeniti. To je temelj na kojem možemo graditi dalje – istaknuto je u izvješću.
U ovom trenutku provode se čak 192 klinička ispitivanja u kojima se procjenjuje 158 mogućih terapija koje bi trebale usporiti napredak Alzheimerove bolesti.
Jedna od najvećih prepreka je postavljanje dijagnoze. Primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu samo oko dva posto ljudi s dijagnozom Alzheimera ima pristup naprednim dijagnostičkim testovima. Rješenje bi mogli biti krvni testovi koji traže biomarkere demencije. Iako su ti alati obećavajući, tek ih treba testirati na razini cijele populacije.
Izazov za sljedeće desetljeće jest osigurati da sudjelovanje u istraživanjima demencije više ne ovisi o upornosti ili sreći, nego da postane stvarna prilika za sve koji to žele razmotriti, zaključuje se u ovom izvješću.
U povodu Svjetskog dana spolnog zdravlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) organizirao je 4. rujna panel-raspravu pod nazivom ‘Every Body: Nema maženja bez paženja’ na kojoj su stručnjaci ukazali na aktualne izazove i mogućnosti unaprjeđenja spolnog zdravlja
Poslušaj članak
Ovogodišnja tema Svjetskog dana spolnog zdravlja ‘Every Body’ zahtijeva interdisciplinarni pristup koji može unaprijediti zdravstvenu pismenost, osnažiti pojedinca te razvijati sustav koji će odgovoriti na zdravstvene, društvene i demografske izazove današnjeg vremena.
U prigodnom govoru pomoćnik ravnatelja za kvalitetu HZJZ-a Tomislav Benjak podsjetio je kako je istraživanje HZJZ-a pokazalo da je prije deset godina u Hrvatskoj bilo dvjestotinjak prilagođenih ginekoloških stolova na oko 250 tisuća žena s invaliditetom. Naglasio je da se njihov broj povećao te su, prema podacima, klinički bolnički centri danas dobro opskrbljeni. Međutim, zdravstveni djelatnici još uvijek nemaju dovoljno znanja o primjerenoj komunikaciji s osobama s invaliditetom. Stoga HZJZ provodi edukaciju zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika.
Liječnica školske medicine iz Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a Mateja Kopsa Sobota istaknula je važnost zdravstvene pismenosti u području spolnog zdravlja te ulogu zdravstvenih stručnjaka u osnaživanju pojedinca.
– Posebnu pozornost treba usmjeriti prema mladima. Njihovo pravodobno informiranje i osvještavanje o odgovornosti za zdravlje temelj su donošenja odgovornih odluka, prevencije spolno prenosivih infekcija, očuvanja reproduktivnog zdravlja i izgradnje zdravih partnerskih odnosa – rekla je Kopsa Sobota.
Predstavila je rad Savjetovališta za promicanje spolnog i reproduktivnog zdravlja pri HZJZ-u koje je osnovano 2004. godine. Savjetovalište nudi usluge besplatnog, anonimnog i dobrovoljnog informiranja, savjetovanja i edukacije, usluge testiranja na spolno prenosive bolesti, pomoć pri uključivanju na liječenje i psihološku podršku. U Savjetovalište se pripadnici mlađe populacije najčešće javljaju vezano uz pitanja o riziku nakon nezaštićenog spolnog odnosa, informacije o simptomima i testiranju te nedoumice vezane uz prijenos infekcije. Savjetovalište također organizira javnozdravstvene kampanje kao što je ‘Nema maženja bez paženja’.
Voditeljica Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a, epidemiologinja Sanja Musić Milanović, izrazila je zadovoljstvo porastom broja zainteresiranih za dolazak u Savjetovalište.
– Od osnutka pa do prije nekoliko godina u Savjetovalište je dolazilo oko 400 korisnika godišnje. Prošle godine imali smo 1.050 korisnika. Ponosni smo na činjenicu da su ljudi prepoznali mogućnost zdravstvenog opismenjavanja i ulaganja u očuvanje zdravlja – rekla je Musić Milanović.
Epidemiologinja Tatjana Nemeth Blažić smatra da u budućnosti u ovakvim savjetovalištima u nekoliko gradova treba nastaviti s uvođenjem usluga i testiranja na nove spolno prenosive bolesti te je važno korištenje modernih tehnologija kao što je prva hrvatska AI asistentica Gina, koja je uvedena prošle godine povodom Svjetskog dana spolnog zdravlja.
Ivana Vranješ
Gotovo pet puta veći su izgledi da će odrasle osobe s invaliditetom prijaviti mentalne smetnje od ostatka populacije
Poslušaj članak
Epidemija anksioznosti i sličnih poremećaja svijetom se širi brže od šumskog požara, a čini se da su pritom najviše ‘opožarene’ odrasle osobe s invaliditetom.
Tako se da zaključiti iz studije američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) koja navodi da odrasli s invaliditetom prijavljuju znatno više mentalnih teškoća u usporedbi s onima koji invaliditet nemaju.
Preciznije, gotovo pet puta veći su izgledi da će odrasle osobe s invaliditetom prijaviti mentalne smetnje od ostatka populacije.
Česti mentalni stres, navodi se u rečenoj studiji, povezan je s nepovoljnim zdravstvenim ponašanjem, povećanim korištenjem zdravstvenih usluga, mentalnim poremećajima, kroničnim bolestima i funkcionalnim ograničenjima. Odrasli s invaliditetom vrlo će vjerojatno živjeti na egzistencijalnom minimumu i sukladno tome otežan pristup sustavu zdravstvene skrbi.
U višegodišnjem istraživanju, odraslim sudionicima s invaliditetom postavljeno je ovo pitanje: Razmišljanje o vašem mentalnom zdravlju, koje uključuje stres, depresiju i probleme s emocijama, koliko dana tijekom posljednjih 30 dana vaše mentalno zdravlje nije bilo dobro?
Odgovori koje su autori studije dobili na ovo pitanje uistinu je šokantno i zabrinjavajuće i zahtijeva hitnu akciju, ne samo zdravstvenih institucija, nego cijelog sustava.
Autori studije stoga nude i rješenje koje bi (možda) moglo pomoći u smanjenju mentalnih poteškoća među odraslim osobama s invaliditetom: povećanje socijalne kohezije, sudjelovanje zajednice, pristup mogućnostima promicanja zdravlja i pružanje usluga probira, skrbi i podrške za mentalno zdravlje.
Za one neupućene, Nacionalni centar CDC za urođene mane i razvojne teškoće trudi se osigurati da osobe s invaliditetom imaju iste mogućnosti za opću dobrobit kao i osobe bez invaliditeta. Riječ je o organizaciji zavidnog međunarodnog ugleda.
Tko su Purger i Purgerica?
Za inkluzivni dodatak nije važna samo dijagnoza
Održan sedmi online okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti
Franko ostvario zapažen rezultat na Svjetskom prvenstvu
-
VijestiPrije 6 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 5 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 4 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
in MREŽAPrije 7 satiZa inkluzivni dodatak nije važna samo dijagnoza
-
VijestiPrije 6 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni
-
Video / podcastPrije 2 danaSmije li Gluha osoba dobiti informaciju koju svi ostali mogu čuti?
-
Osobe s invaliditetomPrije 8 satiOdržan sedmi online okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti
-
In MetropolaPrije 4 danaBesplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu