S ciljem prikupljanja sredstava za ortopedska pomagala sportske namjene 26. i 27. rujna na zagrebačkom Jarunu održana je humanitarna akcija ‘Hodajmo za one koji ne mogu – 100 km u 24 sata’
Poslušaj članak
U Hrvatskoj živi 640 tisuća osoba s invaliditetom, od toga više od 73 tisuće djece. Zbog psihofizičkog zdravlja treba omogućiti njihovo aktivno sudjelovanje u sportu. Međutim, to nije moguće bez odgovarajućih ortopedskih i protetičkih pomagala.
S ciljem prikupljanja sredstava za ortopedska pomagala sportske namjene 26. i 27. rujna na zagrebačkom Jarunu održana je humanitarna akcija ‘Hodajmo za one koji ne mogu – 100 km u 24 sata’.
Ostvarenju plemenitog cilja hodanjem su doprinijeli brojni građani i paraolimpijci, čime su pokazali da se zajedništvom može mijenjati svijet na bolje. Sva prikupljena sredstva donirana su Udruzi osoba s amputacijom Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Hvalevrijednu akciju pokroviteljstvom su podržali Grad Zagreb i Ministarstvo turizma i prometa.
Projekt ‘Hodajmo za one koji ne mogu – 100 km u 24 sata’ pokrenula je Danijela Lončarić, koja je dugo bila u korporativnom svijetu, a projektom je željela dati doprinos društvu.
– Vođena sam idejom da svi moramo u životu imati jednake mogućnosti, da svi imamo pravo ostvariti svoje snove. Nažalost, neki nemaju jednake mogućnosti i druge osobe im trebaju pružiti ruku podrške – pojasnila je Lončarić. Prošle godine je prohodala Camino de Santiago – 1000 km, a nakon toga hodala je 100 km za udrugu ‘Mogu sve’.
– Ove godine hodam za korisnike Udruge osoba s amputacijom Grada Zagreba i Zagrebačke županije s naglaskom na djecu s invaliditetom. Jako je važno da se ova djeca bave sportom, jer se njime grade određene vještine koje će ih osnažiti i omogućiti da krenu prema svojim snovima – rekla je Lončarić.
Akciju i svoju prijateljicu Danijelu Lončarić sudjelovanjem je podržao Martin Capar, koji je izrazio želju da prohoda svih 100 kilometara.
– Vjerujem da će ova akcija doprijeti do odgovornih ljudi u društvu koji bi osobama s teškoćama u razvoju olakšali život, a ujedno i njihovim obiteljima – rekao je Capar. Naglasio je da ovim osobama treba osigurati ortopedska pomagala i još više ih uključiti u društvo.
– Prohodat ću svih 100 kilometara. Slabovidna sam osoba, ali sportašima s drugom vrstom invaliditeta potrebna je skuplja oprema nego meni. Stoga je ova akcija prevažna – rekla je paraolimpijka Lucija Brešković. Naglasila je da sport doprinosi samostalnosti osoba s invaliditetom.
Među sudionicima akcije bili su učenici Policijske škole Josip Jović sa svojim nastavnicima.
– MUP inače podržava sve akcije koje mogu pomoći građanima. Ovu akciju podržavamo jer smatramo da sport treba biti dostupan svim osobama. Svatko bi trebao dati podršku osobama s invaliditetom kako bi se uspješnije nosile s izazovima – rekla je nastavnica Maja Krajcar.
Sudionik Olimpijskih igara u Parizu i Svjetskog atletskog prvenstva u Tokiju, policijski službenik i atletičar Matija Gregurić, izrazio je zadovoljstvo što s kolegama s Policijske akademije podržava humanitarnu akciju. Spomenuo je da zajedno trenira s paraatletičarima te se međusobno podržavaju u postizanju što boljih sportskih rezultata.
– Drago mi je da se osobe s invaliditetom bave sportom, da su svjesne mogućnosti koje im sport donosi – rekao je policajac Matija.
Učenici četvrtog razreda područne škole Pongračevo sudjelovanjem u akciji dali su podršku svoj djeci s invaliditetom za bavljenje sportom, ali i školskom kolegi Ivanu, koji se zahvaljujući ortopedskim pomagalima uspješno bavi sportom. Učiteljica Martina Miljak rekla je da su njezini učenici ponosni što sudjelovanjem u akciji mogu pomoći djeci s invaliditetom u nabavi ortopedskih pomagala kako bi se uspješno bavila sportom. Naglasila je da sport doprinosi razvoju samopouzdanja, inkluziji i socijalizaciji ove djece. Podršku je akciji dao također Ivano sa svojom majkom Nikolinom Sertić-Bartulović.
– Jako sam ponosna na Ivana. Veseo je i uporan dječak. Sportskom protezom dobio je mogućnost da se bavi sportom kojim god želi. S njom može sve što i druga djeca. Zahvaljujući sportskoj protezi Ivano je dobio puno samopouzdanja, što je najvažnije – rekla je majka Nikolina. Navela je da se Ivano trenutno bavi stolnim tenisom i atletikom, a trenirao je također nogomet, plivanje i druge sportove. Smatra da bi odgovorne institucije trebale postati svjesne koliko sportske proteze znače djeci s invaliditetom.
– Sretan sam što sa suprugom sudjelujem u ovoj akciji. Volimo se kretati, promovirati zdravi stil života, a s obzirom na to da je akcija humanitarna, motivacija nam je veća. Nažalost, naše društvo nije senzibilizirano za osobe s teškoćama u razvoju, počevši od pristupa javnim ustanovama. Treba stalno senzibilizirati javnost o tim osobama, a ova akcija je jedna takva prigoda za to – rekao je Boro Stipić.
Doprinos akciji dala je i tvrtka Legrand, koja uvijek podržava ovakve akcije. Djelatnica Tanja Popović istaknula je da je važno svakodnevno u raznim segmentima pomagati osobama s teškoćama u razvoju.
S akcije je snažnu poruku poslala paraolimpijka Sandra Paović.
– Ovakve akcije govore o inkluziji, koliko je dobrota važna. Međutim, sustav treba bolje funkcionirati. Za to svi moramo biti glasni. Moramo se ujediniti, jer osobe s invaliditetom, osobe s teškoćama bilo kakve vrste, naši najmlađi, naši anđeli nas trebaju. Moramo biti hrabri i sve osobe s invaliditetom moraju dobiti priliku da zasjaju. Znam kada sam stradala i kada sam ušla u paraolimpijski sport koliko su osobe s invaliditetom hrabre, samo im treba prilika da zasjaju, da onda budu inspiracija drugima, da budemo svi najbolja verzija sebe – poručila je Sandra. Pozvala je sve da svaki dan pokušaju činiti dobro i da budu najbolja verzija sebe.
Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović rekla je da humanitarna akcija zrači pozitivnom energijom i da su na njoj svi jednaki bez obzira jesu li osobe s invaliditetom ili bez invaliditeta.
– Ovo je primjer prave uključenosti, inkluzije. Obično o tome govorimo kad se radi o arhitektonskim preprekama, o pristupačnosti zdravstvenim ustanovama. Međutim, ova akcija pokazuje kako su djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom bitni također rekreacija i sport – objasnila je Vidović.
Predsjednica Udruge osoba s amputacijom Grada Zagreba i Zagrebačke županije Ana Sršen rekla je da je djeci s teškoćama u razvoju važno da se bave sportom jednako kao i djeci bez tih teškoća, jer sklapaju prijateljstva, stječu samopouzdanje i uče kako biti dio zajednice.
Naglasila je da je ova humanitarna akcija važna kako bi se pomoglo i roditeljima da ne plaćaju skupe proteze da bi se djeca s teškoćama u razvoju bavila sportom, nego da im se to omogući kroz sportske organizacije.
Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ističe da Republika Hrvatska unatoč godinama upozoravanja, preporuka i različitih strateških dokumenata i dalje nema uspostavljen funkcionalan sustav skrbi za osobe s poremećajima iz spektra autizma. Priopćenje prenosimo u cijelosti
Poslušaj članak
‘Roditelji djece s autizmom prepušteni su samima sebi, osobito u najranijoj dobi djeteta, kada bi podrška sustava trebala biti najintenzivnija. Primjena Nacionalnog okvira za probir i dijagnostiku i rana intervencija ne provode se sustavno, čime se propušta ključna prilika za razvoj djeteta i dugoročno smanjuju njegovi životni izgledi.
U području odgoja i obrazovanja izostaju stvarne prilagodbe i inovativni modeli rada i kurikuluma, pri čemu se djecu pokušava uklopiti u sustav koji nije spreman za njih, umjesto da se sustav prilagodi njihovim potrebama. Istovremeno, proširenje kapaciteta i transformacija centara za autizam i dalje se odvija presporo i bez jasne vizije, iako bi upravo te specijalizirane ustanove, temeljem svojeg znanja i iskustva, trebale biti nositelji osiguravanja kontinuirane podrške osobama s autizmom i nakon završetka obrazovanja. Nakon završetka obrazovanja, osobe s autizmom gotovo u potpunosti nestaju iz sustava podrške. Socijalne usluge za odrasle su nedostatne, neadekvatne ili uopće ne postoje, zbog čega velik broj osoba ostaje u obiteljima bez ikakve stručne podrške ili završava u neprimjerenim oblicima skrbi.
Ovakvo stanje rezultat je nedostatka odlučnosti i odgovornosti u uspostavi cjelovitog i međuresorno usklađenog sustava. Umjesto toga, i dalje se nude parcijalna i kratkoročna rješenja koja ne rješavaju problem, već ga odgađaju.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2025. godinu, u Hrvatskoj je evidentirano oko 6900 osoba s poremećajima iz spektra autizma, a procijenjena prevalencija iznosi približno 2 na 1000 stanovnika. U dječjoj populaciji (0–19) registrirano je nešto manje od 3700 djece s poremećajem iz spektra autizma. Prema službenim podatcima, riječ je o populaciji čije potrebe Republika Hrvatska objektivno može obuhvatiti, no izostanak sustavnog i pravodobnog djelovanja pokazuje da problem nije u brojevima, već u nedostatku organiziranog, odgovornog i obvezujućeg pristupa skrbi za osobe s autizmom.
Stoga Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ponovno poziva nadležna tijela da bez daljnjeg odgađanja osiguraju hitnu uspostavu nacionalnog okvira dijagnostike, dostupnu i pravovremenu ranu intervenciju u svim dijelovima Hrvatske, razviju fleksibilne i individualizirane modele odgoja i obrazovanja, uspostave kontinuitet podrške nakon završetka školovanja, osiguraju dostupne i prilagođene usluge za odrasle osobe s autizmom i donesu i provedu cjelovit, međuresorni model skrbi za osobe s autizmom.
Ovo je pitanje odgovornosti države prema jednoj od najranjivijih skupina građana. Vrijeme za deklarativnu podršku je prošlo, a daljnje odgađanje učinkovitih mjera nije prihvatljivo. Potrebne su konkretne, mjerljive i održive promjene koje će osobama s autizmom omogućiti dostojanstven život i stvarno uključivanje u zajednicu. Svako daljnje izostajanje konkretnih mjera znači nastavak prakse u kojoj se teret skrbi prebacuje na obitelji, a osobe s autizmom ostaju na marginama društva.+
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja
Poslušaj članak
U sklopu provedbe ITU projekta ‘Izgradnja četiri vanjska bazena’, na Gradskim bazenima ‘Marija Ružić’ u Čakovcu održana je prošli tjedan edukacija posvećena unapređenju komunikacije i odnosa prema osobama s invaliditetom, čime je još jednom potvrđena predanost Grada Čakovca stvaranju inkluzivnog i pristupačnog okruženja za sve korisnike.
Iako su čakovečki bazeni već prepoznati na nacionalnoj razini kao primjer dobre prakse u skrbi o osobama s invaliditetom, Grad kao nositelj projekta, uz podršku gradskog poduzeća Ekom, nastavlja sustavno ulagati u dodatno podizanje kvalitete usluge, prateći pritom suvremene europske smjernice koje naglašavaju važnost univerzalnog dizajna i jednakog pristupa javnim sadržajima.
Za provedbu edukacije angažirane su iskusne stručnjakinje Tatjana Žižek i Jelena Lakuš Maček, koje kroz dugogodišnji rad s osobama s invaliditetom donose vrijedno znanje i praktična iskustva. Edukaciji su, uz djelatnike GP Ekom, prisustvovali i spasitelji, zaposlenici tvrtke Petar Zrinski d.o.o. te predstavnici udruga osoba s invaliditetom, čime je osigurana razmjena iskustava između stručnjaka, zaposlenika i samih korisnika usluga.
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja.
Poseban naglasak stavljen je na razumijevanje potreba osoba s tjelesnim invaliditetom, osoba iz spektra autizma, slijepih i slabovidnih te gluhih i nagluhih osoba, pri čemu su sudionici upoznati s osnovnim principima inkluzivne komunikacije, poput prilagodbe načina obraćanja, poštivanja osobnog prostora i pružanja pomoći na način koji uvažava individualne potrebe svake osobe.
Dodatnu vrijednost edukaciji dale su predstavnice udruga osoba s invaliditetom, Marija Ciglar i Anica Jambrošić, koje su kroz vlastita iskustva ponudile konkretne savjete i prijedloge za daljnje unaprjeđenje usluga, naglašavajući koliko je važno uključiti same korisnike u proces oblikovanja pristupačnih rješenja.
Ovakav pristup u skladu je s modernim praksama upravljanja javnim prostorima, koje sve više ističu važnost socijalne uključenosti i aktivnog sudjelovanja svih građana u društvenom životu. Pristupačni sportski i rekreacijski sadržaji ne doprinose samo kvaliteti usluge, već i kvaliteti života osoba s invaliditetom, omogućujući im ravnopravno sudjelovanje u zajednici.
Sljedeća edukacija planirana je za 9. travnja 2026. godine, čime se potvrđuje kontinuitet ulaganja u znanje i kompetencije zaposlenika, a cijeli projekt sufinanciran je putem ITU mehanizma u okviru Integriranog teritorijalnog programa, što dodatno naglašava njegov značaj u širem regionalnom i europskom kontekstu.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe (HKZASL), nekoliko dana uoči Uskrsa, upriličila je promociju zvučnog izdanja knjige ‘Hrvatski uskrsni običaji’ autorice Jasne Čapo. Autorica je ugledna hrvatska etnologinja s međunarodnom akademskom karijerom.
Knjiga je na standardnom tisku prvi put objavljena prije gotovo trideset godina, a njena je zvučna inačica snimljena i pripremljena u studijima Hrvatske knjižnica za slijepe prema prijedlogu Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh.
Objasnila je kako su u fokusu knjige zapravo korizmeno-uskrsni običaji koji se protežu na razdoblje od dva mjeseca. S brojnim primjerima je ilustrirala raznorodnost pučkih tradicija na području cijele Hrvatske koje u konačnici čine jedan vrlo raznolik kolaž događanja, liturgijskih rituala i pučkih igara. Bilo je zanimljivo čuti kako životna, odnosno narodna interpretacija liturgijskih propisa te ljudi koji prakticiraju takve običaje oblikuju zajednicu i kreiraju jedan velik dio narodne kulture.
Dugogodišnja naratorica HKZASL koje je sudjelovala i u nastajanju zvučnog izdanja, Ljiljana Lež-Drnjević, pročitala je dijelove iz knjige vezane uz specifične običaje na samu Cvjetnicu i na Veliki petak.
Publika se nadovezivala komentarima i primjerima iz vlastitih obitelji. Osim Jasne Čapo, prisutnima se obratio Goran Skrbin, voditelj odjela zvučnih izdanja HKZASL objasnivši produkcijski tijek i posebnosti vezane uz dodavanje autentičnih glazbenih primjera koje je publika mogla djelomice i poslušati.
Događanje se upriličilo u tematski zaokruženom tjednu jer se nekoliko dana ranije u knjižnici odvijala i radionica izrade pisanica, a postavljena je i mala izložba ‘Uskrs u zagrebačkoj obitelji 1930-ih’.
Za kraj se okupljenima obratila Anamarija Starčević Štambuk, jedna od autorica navedene izložbe, koja je i inicijatorica suradnje između HKZASL i Instituta za etnologiju i folkloristiku.
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 2 dana
VijestiPrije 6 dana
Košarka u kolicimaPrije 2 dana
KulturaPrije 3 dana
in MREŽAPrije 3 dana
VijestiPrije 2 dana