Pod motom ‘Sport za sve = Zdravlje za sve’ u subotu je bogatim programom obilježen 33. Svjetski dan sporta. Manifestaciju su u SRC Trnje tradicionalno organizirali Grad Zagreb i Zagrebački savez sportske rekreacije ‘Sport za sve’ s ciljem ukazivanja na važnost redovite tjelovježbe te pružanja uvida u raznovrsne sadržaje sportske rekreacije u Zagrebu

Poslušaj članak

U sklopu manifestacije održan je okrugli stol ‘Važnost tjelesne aktivnosti i prehrane u očuvanju mišićne mase u osoba starije životne dobi i osoba s invaliditetom’. Kroz razgovor s renomiranim stručnjacima otvorena su pitanja iz područja medicine, prehrane, kineziologije i javnog zdravstva.

Profesorica s Kineziološkog fakulteta Marjeta Mišikoj-Duraković rekla je da svaka četvrta osoba u Hrvatskoj ima 60 godina, svaka četvrta žena 65 godina te je potrebno uložiti trud za očuvanje zdravlja. Naglasila je da je zdravlje preduvjet za kvalitetu života. Spomenula je da sarkopenija, odnosno smanjenje mišićne mase i funkcije mišića, nastaje sa starenjem, ali i iz drugih razloga.

– Očuvanje mišićne mase je preduvjet kvalitete života. Sarkopenija povećava rizik padova, a vrlo često kvaliteta života prestane nakon pada osobe u starijoj životnoj dobi. Očuvanje mišićne mase, koordinacije, ravnoteže kroz vježbanje je presudno za sprječavanje rizika od padova – objasnila je Mišikoj-Duraković. Naglasila je važnost redovite tjelesne aktivnosti aerobnog tipa, ali i vježbe mišićne izdržljivosti.

Profesorica s Kineziološkog fakulteta Lidija Petrinović govorila je o važnosti tjelesne vježbe za osobe s invaliditetom. Osim za zdravlje, vježbanje je važno i da se osobe s invaliditetom osjete kao ravnopravni članovi društva. Petrinović se osvrnula na četiri grupe osoba s invaliditetom: osobe s oštećenjem sluha, oštećenjem vida, osobe s intelektualnim teškoćama i osobe s tjelesnim invaliditetom.

– Kod osoba s intelektualnim teškoćama nije potrebno prilagoditi vježbe, mogu raditi sve vježbe, jedino je bitno na koji im način objasniti i demonstrirati vježbu. Kod osoba s tjelesnim invaliditetom treba voditi računa o tome koje se vježbe smiju izvoditi kako ne bi došlo do prevelikog opterećenja, vježbe treba prilagoditi individualno svakoj osobi s invaliditetom ovisno o stupnju invaliditeta. Kod mišićne distrofije ili cerebralne paralize imamo određene, specifične vježbe. Osobe s oštećenjem vida i sluha kao i osobe s intelektualnim teškoćama mogu raditi sve vježbe, jedino je bitan pristup, primjerice osobi s oštećenjem sluha vježba se može objasniti putem znakovnog jezika ili tumača – pojasnila je Petrinović.

Kod starije populacije potrebno je raditi vježbe disanja, vježbe koordinacije i ravnoteže te mišićne izdržljivosti.

Nutricionistica Irena Keser istaknula je da se tijekom starenja mišićna masa značajno smanjuje. Stoga, za njezino očuvanje osobe starije životne dobi trebaju unositi više proteina.

– Kod proteina je bitan njihov sastav, koje aminokiseline sadrže. Proteini koji potječu iz namirnica životinjskog podrijetla su kvalitetniji u smislu što sadrže sve bitne esencijalne aminokiseline. Stoga se preporučuje adekvatan unos proteina prvenstveno namirnicama životinjskog podrijetla kao što su mlijeko, mliječni proizvodi, riba, meso ili jaja. Preporučuju se i namirnice biljnog podrijetla koje su dobar izvor proteina, kao što su mahunarke ili orašasti plodovi. Trebalo bi ukomponirati sve ove skupine namirnica kako bi se osigurao što bolji unos proteina i na taj način očuvala mišićna masa – objasnila je Keser.

Važan nutrijent za očuvanje mišićne mase su omega-3 masne kiseline. Ove kiseline pokazale su se kao nutrijent koji pomaže u prevenciji i liječenju sarkopenije. Od vitamina je važan vitamin D, a glavni izvor toga vitamina je sunčeva svjetlost kojoj se starije osobe manje izlažu.

– Vitamin D se nalazi u jako malo namirnica u prehrani te ga treba osigurati većim izlaganjem suncu ili nekim dodacima prehrani. Neke namirnice koje su dobar izvor omega-3 masnih kiselina i vitamina D su ribe kao što su losos, tuna, skuša ili sardele – rekla je Keser.

O projektu ‘Zeleni recept’ govorio je zamjenik ravnatelja Doma zdravlja Zagreb–Centar Dragan Makar. Riječ je o programu vježbanja koji preporuča liječnik obiteljske medicine, a pokrenuo ga je Dom zdravlja Zagreb–Centar na temelju dobrih iskustava iz inozemstva.

– Zeleni recept omogućava da se osoba prijavi u grupe gdje se određuje stupanj vježbanja koji će doprinijeti zdravlju. Kad se dođe s zelenim receptom, rade se mjerenja na početku, u sredini i na kraju ciklusa od 68 dana. Za sada je bilo oko 500 osoba u tom tretmanu i pokazali su se dobri rezultati. Njihova pokretljivost je puno bolja. Zeleni recept donosi i neke druge prednosti, kao što je smanjenje potrebe odlaska kod liječnika – pojasnio je Makar.

Predstavljen je i projekt ‘NW ECO – Nordijsko hodanje za čišći okoliš’, koji u okviru Erasmus+ Sport 2024. programa provodi Zagrebački savez sportske rekreacije Sport za sve (ZSR) u suradnji s partnerima iz Bugarske i Slovenije. Traje od početka 2025. do lipnja 2026. godine. Projekt povezuje tjelesnu aktivnost i brigu o okolišu s ciljem da potakne sportske klubove, trenere, volontere i zajednicu na organizaciju aktivnosti nordijskog hodanja u kombinaciji s akcijama čišćenja okoliša.

– Vjerujemo da će NW ECO poslužiti kao inspiracija i primjer kako se rekreativne aktivnosti mogu kreativno povezati s važnim društvenim ciljevima – od zdravlja do zaštite okoliša – poručila je voditeljica ZSR-a Valentina Novosel.

Tijekom manifestacije građani svih dobnih skupina sudjelovali su u brojnim sportskim i rekreativnim aktivnostima, među kojima su malonogometni i odbojkaški turniri, sportski susreti društava u boćanju, stolnom tenisu i tenisu, festival redovitog tjelesnog vježbanja te eko nordijsko hodanje. Uz ove aktivnosti održane su radionice o prehrani i medicinska mjerenja tlaka i šećera.

Jedna od Zagrepčanki starije životne dobi koja je posvećena tjelovježbi je Mirjana Plasaj.

– Od 1980. godine dolazim tri puta tjedno redovno vježbati u SRC Trnje. To su vježbe primjerene za osobe 65+, a svaku nedjelju dolazim i na plivanje – prvo imam s trenerom vježbu u bazenu, a onda dva sata slobodnog plivanja. Vježbe su mi dosta pomogle jer imam veliku deformaciju kralježnice. Dva puta godišnje idem u toplice po dva tjedna na terapiju, i tri puta tjedno vježbam ovdje, primjereno dobi, a treneri su sjajni – ispričala je umirovljenica.

U manifestaciju su se uključile i osobe s oštećenjem sluha. Ivan Hribar (26) rođen je kao gluha osoba, a slušni aparat ugrađen mu je sa šest mjeseci. Stolnim tenisom se počeo baviti sa sedam godina.

– Sport mi puno znači, donosi mi veselje, ispunjava mi dan, a imam i puno prijatelja u sportu. Mislim da je jako važno da se osobe s invaliditetom bave sportom zbog zdravlja i uključivanja u zajednicu – rekao je Ivan, koji radi kao inženjer računarstva u APPIS-u.

Predsjednik Zagrebačkog sportskog saveza gluhih i predsjednik Kluba gluhih hrvatskih olimpijaca Marijo Lušić rođen je s manjim oštećenjem sluha, ali mu se s vremenom sluh pogoršavao te je danas potpuno gluh.

– Razni su sportovi kojima se gluhi bave – 14 sportova. Sedam je vrhunskih sportaša i redovito treniraju, a rekreativaca je još više. Sport za gluhe osobe znači sreću, zadovoljstvo, zdravlje, druženje i upoznavanje svijeta kroz putovanja. Ne možemo ići u kazalište, pjevati, čuti ono što se oko nas događa – i sport je nama vrata u svijet – rekao je Lušić. Naglasio je da se kao dijete okušao u raznim sportovima: atletici, vaterpolu, plivanju, košarci, a na kraju se pronašao u rukometu. Osvojio je pet medalja u rukometu: tri zlatne, jednu srebrnu i jednu brončanu na Olimpijskim igrama za gluhe.

– Rukomet mi je puno pomogao u životu, našao sam puno prijatelja, čujuće osobe. Zahvaljujući sportu upoznao sam ljude koji su nama gluhima poboljšali život – rekao je Marijo.

Jedna od uspješnih gluhih sportašica je i Lana Skeledžija. Streljaštvom se bavi već 14 godina, u disciplini pucanja pištoljem na 10 metara, a počela je na poticaj jednog rukometaša, s kojim je nastupala u mješovitom paru i osvojila nekoliko medalja.

– Čini se da je za ženu teško baviti se streljaštvom, ali za mene nije. Daje mi motivaciju, razvijam sportski duh. Postigla sam velike uspjehe u streljaštvu, osvojila sam medalje za reprezentaciju gluhih i reprezentaciju čujućih na europskim i svjetskim prvenstvima. Ne bih htjela prekinuti karijeru i niz uspjeha. Sport mi daje životnu energiju, pozitivne emocije, neku inspiraciju – kroz njega se razvijam. Bez sporta bi mi život bio dosadan, kolotečina – ispričala je Lana.

U budućnosti planira nove uspjehe u streljaštvu, a trenutno se priprema za Olimpijske igre gluhih u Tokiju u studenom.

U sport se sve više uključuju i djeca s oštećenjem sluha, među kojima su i neki vrhunski sportaši.

– Imamo tri prevoditelja i tri kineziologa koje nam je osigurao Savez gluhih Grada Zagreba, a imamo i dječje ljetne kampove. Zbog gluhe rukometne reprezentacije dječaci su najviše zainteresirani za rukomet, ali i nogomet, dok djevojčice više privlače pojedinačni sportovi. Za djecu imamo judo, atletiku, košarku. Univerzalni je sportski program i pokušavamo djecu usmjeriti – okušavaju se u desetak sportova, nakon što vidimo njihov afinitet šaljemo ih u klub čujućih da se integriraju, budu zadovoljni i socijaliziraju se. Oni su pod pratnjom našeg trenera i prevoditelja. Prati se njihov rad, kako napreduju, kako su se uklopili. Savez se brine i za njihovu opremu – ispričao je stručni tajnik Zagrebačkog sportskog saveza gluhih Jurica Maloča.

Trenerica djece s oštećenjem sluha je Magdalena Kljajić iz Hrvatskog sportskog saveza gluhih. Za dobnu skupinu od 3 do 18 godina određene su tjelesne aktivnosti.

– Univerzalna sportska škola je za djecu od 3 do 8 godina, za djecu od 8 do 12 godina je mini rukomet, a za stariju djecu fitness, plivanje, škola za neplivače i škola za usavršavanje plivanja. Za njih sport puno znači – kroz njega dobiju samopouzdanje. Važna je i inkluzija, počinju komunicirati s drugom djecom, a to je najbolje kroz sport. Nekoliko ih je uspješnih sportaša, naši rukometaši su nekoliko puta bili osvajači olimpijskih medalja. Djevojčica Lorena Niče jako je uspješna u atletici, u disciplini bacanja kugle, a stolnotenisačica Josipa Matijašec je na Europskom prvenstvu u stolnom tenisu za gluhe u Grčkoj osvojila dvije srebrne i jednu brončanu medalju. Svi koji su uporni, redovito treniraju, mogu nešto postići i tako stječu puno samopouzdanja – a to im je kroz život najbitnije – rekla je Kljajić.

S velikim uspjehom sportaša može se pohvaliti i Zagrebački parasportski savez, koji broji 48 članova – to su klubovi i društva pojedinih parasportova.

– Riječ je o različitim sportovima – od kuglanja za slijepe i slabovidne, atletike, plivanja, košarke u kolicima, tenisa u kolicima. Osobe s invaliditetom se rado uključuju u sport, ali nam je teško doći do njih i prezentirati im da postoji parasport. Još uvijek postoji jedno veliko neznanje u Gradu Zagrebu da tako nešto postoji. Kroz parasport osobe s invaliditetom mogu napraviti životnu karijeru. Ima puno uspješnih parasportaša, kao što su Anđela Mužinić-Vincetić, Ivan Katanušić i drugi – rekla je Iva Zlomislić iz Zagrebačkog parasportskog saveza.

Naglasila je da je i Svjetski dan sporta dobra prilika da se prezentira parasport, a Zagrebački parasportski savez u suradnji s Gradskim uredom za obrazovanje, sport i mlade nedavno je završio projekt čiji je cilj da se u školama djeci s teškoćama u razvoju prezentira parasport.