Vijesti
Novi program za razvoj palijativne skrbi omogućit će kvalitetniju skrb za bolesnike, ali i obitelj
U Hrvatskoj do 50 tisuća ljudi godišnje treba palijativnu skrb. Međutim, za bolesnike u terminalnoj fazi bolesti nema dovoljno hospicija, a nije izrađen ni novi Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi
Pod nazivom ‘Dobra komunikacija kao temelj palijativne skrbi’ na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu drugu godinu zaredom obilježen je Nacionalni dan palijativne skrbi. Na obilježavanju su stručnjaci govorili o tome što je učinjeno tijekom 15 godina i kako unaprijediti palijativnu skrb u Hrvatskoj. Iskustva rada u palijativnoj skrbi podijelili su predstavnici udruga i zdravstveni djelatnici.
U pozdravnom govoru psihijatar Veljko Đorđević istaknuo je da je palijativna skrb civilizacijski iskorak, te put humanosti i čovječnosti kojim Hrvatska treba ići kako bi pomogla najtežim pacijentima.
– Prije 15 godina uvedena je palijativna medicina, na neki način implementirana je u edukaciju, a kasnije i u zdravstveni sustav. Na Medicinskom fakultetu održavaju se poslijediplomski tečajevi ‘Osnove palijativne medicine’ koji osposobljavaju za rad u palijativnoj medicini, dok studenti na šestoj godini imaju kolegij o palijativnoj medicini. Od samih početaka u program edukacije o palijativnoj medicini uključeni su liječnici obiteljske medicine, specijalisti, medicinske sestre, socijalni radnici, psiholozi i veliki broj volontera. Drago mi je da se sve više umirovljenih liječnika uključuje u palijativnu skrb i u palijativne mobilne timove – rekao je Đorđević. Naglasio je značaj Katoličke crkve u otvaranju hospicija, te danas postoje hospiciji u Rijeci i Splitu, a uskoro će se otvoriti veliki hospiciji u Puli i Zadru. Uvjeren je da će s radom početi i hospicij u Osijeku.
Predstojnica Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta (CEPAMET) Marijana Braš rekla je da se palijativna skrb u Hrvatskoj razvija, ali da razvoj nije jednak u svim gradovima i županijama. Naglasila je da sve više ljudi boluje od neizlječivih bolesti te im je potrebna palijativna skrb. Smatra da u Hrvatskoj još puno treba napraviti u cilju poboljšanja palijativne skrbi.
– Prije svega, nužan je novi Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi, svaki veći grad trebao bi imati hospicij, svaka bolnica odjel palijativne skrbi, potrebni su mobilni palijativni timovi – pojasnila je psihijatrica Braš. Osvrnula se i na ulogu CEPAMET-a. Riječ je o Centru u kojem se provodi edukacija o palijativnoj medicini. Već je educirano preko dvije tisuće zdravstvenih djelatnika, a edukaciju prolaze i studenti medicine. U Centru se također rade istraživanja.
Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Vlasta Vučevac rekla je kako se očekuje da će Hrvatska imati novi Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi do kraja godine kojim bi se omogućila kvalitetnija palijativna skrb za bolesnike, ali i obitelj.
– Trenutno se radi po starom Nacionalnom programu. Po njemu imamo palijativnu skrb na sva tri nivoa – primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti u općim bolnicama i klinikama. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koja je temelj palijativne skrbi, imamo koordinatore u domovima zdravlja i mobilne palijativne timove. To je nešto što želimo proširiti po svim županijama. Želimo da mobilni timovi rade s palijativnim bolesnikom u njegovoj kući, oni su za to educirani i na taj način se omogućuje bolesniku da svoje zadnje dane provede u kući, zajedno s obitelji. Osim liječnika i medicinskih sestara koji su u mobilnim palijativnim timovima, potrebni su i drugi djelatnici kao što su psiholog, socijalni radnik, ali za sada njih nemamo u timu. Mobilni palijativni tim bit će potpun kada u njemu bude psiholog, socijalni radnik, duhovnik – pojasnila je Vučevac. Uvjerena je da je mobilni palijativni tim s ovim članovima veliki korak naprijed.
– Oni mogu spriječiti ne samo zvanje hitne pomoći, nego smanjiti pritisak na hitne prijeme u bolnicama, smanjiti hospitalizaciju, boravak teških pacijenata u bolnici. Mislim da je temelj palijative primarna zdravstvena zaštita i mobilni palijativni timovi – objasnila je doktorica Vučevac.
Voditeljica udruge ‘Ljubav na djelu’ Suzana Paša rekla je da ova udruga već 15 godina djeluje u sklopu Klinike za dječje bolesti Zagreb.
– Pružamo psihosocijalnu podršku za djecu oboljelu od malignih bolesti. Imamo smještaj za obitelji koje dolaze s djetetom na liječenje, psihološku i peer podršku, te duhovnu podršku – ispričala je Paša. Pohvalila je rad liječnika uključenih u palijativnu skrb o djeci oboljeloj od malignih bolesti kao i rad mobilnih palijativnih timova. Uvjerena je da će se taj rad i poboljšati.
Predstojnica Zavoda za onkologiju i hematologiju ‘dr. Mladen Ćepulić’ Klinike za dječje bolesti Zagreb Jasminka Stepan Giljević pojasnila je palijativnu skrb za djecu oboljelu od malignih bolesti.
– Liječimo onkološke pacijente od rođenja do 20. godine života. Radi se o kompleksnoj kazuistici koja zahtijeva intenzivnu dijagnostiku, intenzivno liječenje i intenzivnu potporu te psihosocijalnu podršku. Na tom Zavodu, nažalost, imamo i pacijente koji su u palijativnoj skrbi. Kod nas su djeca zajedno s roditeljima. U sobama je dvoje djece s oba roditelja, dok je dijete u palijativnoj skrbi samo s jednim roditeljem. Drugačije su i posjete, imamo potpunu liberalizaciju posjeta, obitelj može proboraviti s djetetom i oprostiti se od njega kad se radi o 48, odnosno 72 sata pred smrt – ispričala je pedijatrica Stepan Giljević. Naglasila je da se radi na palijativnoj skrbi o djeci i kod kuće.
– Boravak djece kod kuće je u dogovoru s roditeljima koji trebaju biti educirani o pomagalima koja će osigurati što kvalitetniji boravak oboljelog djeteta kod kuće. Definira se dinamika dolaska u našu dnevnu bolnicu, odnosno ako je teža situacija, dijete se hospitalizira – pojasnila je Stepan Giljević. Naglasila je da je mobilni palijativni tim za onkološke pacijente multidisciplinarni tim, a takav tim Klinika za dječje bolesti ima i za ostale pacijente.
– U timu su onkolog, liječnik koji je sudjelovao u liječenju – primjerice kirurg, psiholog, psihijatar, medicinska sestra, fizioterapeut, časna sestra koja je važna u smislu duhovnosti, te po potrebi i socijalni radnik. Tim na svojim sastancima donosi zaključke vezane za boravak pacijenta u kući, modele zbrinjavanja, korekcije terapija – objasnila je Stepan Giljević.
Nije tu tek riječ o neizrecivoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije
Potresna i uznemirujuća, no usto i edukativna, putujuća je fotoizložba ‘Prava cijena megafarmi’ koju su jučer na zapadnoj šetnici zagrebačkog parka Zrinjevac upriličili Prijatelji životinja i Zelena akcija.
Ova izložba dio je građanskog otpora – vođen i pod sloganom Stop pilićarskoj ekobombi – protiv izgradnje masovnih industrijskih postrojenja za uzgoj, klanje i preradu peradi. Tek da podsjetimo, pokret ‘NE megafarmama’ usmjeren je protiv stranih i domaćih investitora koji planiraju izgraditi dvadesetak peradarskih megafarmi na području Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije, što bi našoj zemlji, upozoravaju organizatori izložbe, donijelo neizrecivu ekološku katastrofu, a investitorima zavidan profit.
Pritom, očito, kapital pretjerano ne brine o golemim količinama amonijaka, fosfata, nitrata i stajskog gnoja koji nepovratno mogu onečistiti zrak, tlo i podzemne vode. Ekološki aktivisti također upozoravaju na utjecaj megafarmi na ljude, ne samo one koji žive u njihovoj blizini, nego i u susjednim županijama. Nepodnošljiv smrad i prekomjerna upotreba antibiotika na farmama dodatno će, kada je riječ o utjecaju na ljude, opteretiti i naš zdravstveni sustav.
Nije tu tek riječ ni o silnoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije.
Dora Sivka, predsjednica Zelene akcije, upozorila je kako se diiljem Europe, tamo gdje postoji visoka koncentracija peradarskih megafarmi, građani žale na dugotrajno onečišćenje tla i podzemnih voda. Uz sve ostalo, Sivka je navela primjer ukrajinskih sela u blizini najvećeg peradarskog kompleksa u Europi, gdje su zabilježene razine nitrata u vodi dvanaest puta veće od dopuštenih.
Luka Oman predsjednik Prijatelja životinja, pozvao je nadležne institucije da ne šute nego da djeluju i da u potpunosti odbace sve projekte u postupku.
– Radi se o vrlo ozbiljnom problemu koji ne možemo riješiti jednom kada on postane svakodnevicom. Gdje megafarme dođu, života nema – rekao je Oman.
Izložbu ‘Prava cijena megafarmi’ zainteresirana javnost može pogledati i na web stranici ne-megafarmama.net.
Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka Balkanske nefropatije
Prošli je tjedan održana osnivačka skupština Brodskog društva za Balkansku nefropatiju, čime je službeno započeo rad Društva.
Balkanska nefropatija, koja se nazivala i endemska nefropatija i endemski nefritis, desetljećima je bila glavni zdravstveni problem i zagonetka Brodsko-posavske županije koja je odnosila zdravlje a donosila nesreću brojnim seoskim kućanstvima na području Jelas polja.
Uskoro se bliži 70 godina od prvih terenskih istraživanja i borbe za zdravlje stanovništva endemskih sela u Hrvatskoj, paralelno s istim nastojanjima u susjednim državama. Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka bolesti.
Znamo da je Balkanska nefropatija kronična tubulointersticijska nefropatija kojoj je uzrok aristolohična kiselina, otrov prisutan u biljci vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) čije sjemenke su se u prošlosti miješala sa sjemenkama žita i tako intoksicirale kruh lokalnog stanovništva. Posljedice dugotrajne konzumacije su bile kronična bubrežna bolest i karcinomi mokraćnog sustava.
Naši rezultati su priznati od međunarodne znanstvene zajednice, i još više od toga – ušli su u opću povijest medicine. Sastavni dio su brojnih udžbenika, čime je brodska bolnica citirana u više od 1000 radova. Isto tako, na temelju naših istraživanja znamo da zbog napretka poljoprivredne i
mlinarske tehnologije koja je omogućila bolje razdvajanje sjemenki, Balkanska nefropatija polagano, ali sigurno nestaje. Prije 30 godina trećina bolesnika liječenih dijalizom u brodskoj bolnici bili su bolesnici s Balkanskom nefropatijom, a sada ih skoro ni nema jednako kao što se zadnjih godina značajno smanjio i broj bolesnika iz endemskih sela koji su zbog karcinoma mokraćnog sustava operirani u Slavonskome Brodu.
Iako Balkanska nefropatija polagano nestaje, ipak se i dalje očekuju novi bolesnici iz endemskog kraja koji će započeti s nekim od metoda nadomještanja bubrežne funkcije, uz poseban naglasak na važnost ranog prepoznavanja i probira bolesnika iz endemskog područja na karcinome mokraćnog sustava. Ono što je također opaženo jest epidemiološka transzicija, tj. uz pad učestalosti ove nekada vrlo učestale pogubne bolesti, dolazi do porasta kardio-reno-metaboličkih bolesti koje su ranije bile rijetka pojava u ovome kraju. To postaje novi izazov za medicinsku struku i cijelo društvo.
To su razlozi zbog kojih je odnovano Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju, uz poseban zadatak da ističe naš doprinos svjetskoj medicini i sačuva uspomene svih koji su od 1958. godine, kada je sve počelo, vodili borbu za zdravlje naroda.
– Svrha osnivanja Društva je promicanje dosadašnjih postignuća, promicanje preventivnih pregleda u endemskim područjima, provođenje kontrolnih perlustracija i podizanje zdravstvene pismenosti kako bismo utjecali na promjene loših životnih navika i na jednak način kako smo obuzdali Balkansku nefropatiju sada utječemo na novu opasnost za ovo stanovništvo koje ranije tome nije bilo toliko izloženo, a krije se u kroničnim nezaraznim bolestima.
Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju je udruga građana i ovim putem upućujemo poziv svim našim građanima dobre volje da se uključe u rad Društva i podrže njegovu aktivnost – poručuje Nikolina Bukal Ćaleta, predsjednica Brodskog društva za Balkansku nefropatiju
Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne
Nisu tako rijetki slučajevi da su neki stanovnici Zagreba kupovali stanove u zgradama s četiri ili pet katova, bez lifotva, a u međuvremenu stekli invaliditet i počeli se kretati u invalidskim kolicima ili uz pomoć štaka. Za te je ljude ugradnja dizala postalo pitanje od ključne važnosti, nešto bez čega je njihov društveni život sveden na minimum, a izolacija postala tegobna svakodnevica.
Svjesna ovog gorućeg problema, zagrebačka je Gradska uprava osmislila pet programa revitalizacije metropole, među koje spada i ugradnja liftova u zgradama u kojima žive osobe s invaliditetom i teže pokretljivi građani u trećoj životnoj dobi.
Riječ je ovdje o državnom programu, Vlada RH ugradnju liftova sufinancira s 33 posto, Grad Zagreb na sebe je preuzeo pokrivanje troškova od 50 posto, a ostatak plaćaju suvlasnici zgrada. Ovog trenutka u tu je svrhu Grad iz proračuna osigurao milijun eura, koji su predviđeni za izradu projektne dokumentacije, izvođenje radova te stručni nadzor. Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne. Javni poziv za ugradnju dizala otvoren je do 31. kolovoza.
Rečeno je to na konferenciji za medije gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovih zamjenika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta koji su, jučer u Gradskoj upravi, predstavili svih pet programa za revitalizaciju Zagreba.
Kako je rekao gradonačelnik Tomašević, programi su osmišljeni kako bi podigli kvalitetu života građana, brinuli o kulturnoj baštini i razvijali otpornost grada na klimatske promjene te poticali nova ulaganja u komunalne projekte.
– Ulažemo i u ovakve projekte jer želimo da naš grad izgleda ljepše, da budemo ponosniji na Zagreb, da posjetitelji više uživaju u njemu, a prije svega da građani imaju ugodnije okruženje za život. Najvažnije nam je da ljudi u svom gradu imaju bolju kvalitetu života – kazao je gradonačelnik Tomašević.
Najveći dio ulaganja odnosi se na obnovu pročelja višestambenih zgrada, a u gradskom je proračunu za tu namjenu osigurano 6,3 milijuna eura.
Tko su Purger i Purgerica?
RIS Pozdravljamo iskorak, ali tražimo dijalog o osobnoj asistenciji
ALEN RUŽIĆ Osobni asistenti postaju zaposlenici države
PRAVA CIJENA MEGAFARMI Gdje farme dođu, života nema
-
VijestiPrije 1 danGRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom
-
In MetropolaPrije 6 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
VijestiPrije 6 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danZračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
-
in MREŽAPrije 4 sataALEN RUŽIĆ Osobni asistenti postaju zaposlenici države
-
in MREŽAPrije 3 danaLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu
-
KulturaPrije 7 danaMeđunarodna smotra folklora obogatila je kulturni život Zagreba
-
IntervjuPrije 2 danaFran Krasnić i SIADUS za studente s invaliditetom