U Hrvatskoj do 50 tisuća ljudi godišnje treba palijativnu skrb. Međutim, za bolesnike u terminalnoj fazi bolesti nema dovoljno hospicija, a nije izrađen ni novi Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi
Pod nazivom ‘Dobra komunikacija kao temelj palijativne skrbi’ na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu drugu godinu zaredom obilježen je Nacionalni dan palijativne skrbi. Na obilježavanju su stručnjaci govorili o tome što je učinjeno tijekom 15 godina i kako unaprijediti palijativnu skrb u Hrvatskoj. Iskustva rada u palijativnoj skrbi podijelili su predstavnici udruga i zdravstveni djelatnici.
U pozdravnom govoru psihijatar Veljko Đorđević istaknuo je da je palijativna skrb civilizacijski iskorak, te put humanosti i čovječnosti kojim Hrvatska treba ići kako bi pomogla najtežim pacijentima.
– Prije 15 godina uvedena je palijativna medicina, na neki način implementirana je u edukaciju, a kasnije i u zdravstveni sustav. Na Medicinskom fakultetu održavaju se poslijediplomski tečajevi ‘Osnove palijativne medicine’ koji osposobljavaju za rad u palijativnoj medicini, dok studenti na šestoj godini imaju kolegij o palijativnoj medicini. Od samih početaka u program edukacije o palijativnoj medicini uključeni su liječnici obiteljske medicine, specijalisti, medicinske sestre, socijalni radnici, psiholozi i veliki broj volontera. Drago mi je da se sve više umirovljenih liječnika uključuje u palijativnu skrb i u palijativne mobilne timove – rekao je Đorđević. Naglasio je značaj Katoličke crkve u otvaranju hospicija, te danas postoje hospiciji u Rijeci i Splitu, a uskoro će se otvoriti veliki hospiciji u Puli i Zadru. Uvjeren je da će s radom početi i hospicij u Osijeku.
Predstojnica Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta (CEPAMET) Marijana Braš rekla je da se palijativna skrb u Hrvatskoj razvija, ali da razvoj nije jednak u svim gradovima i županijama. Naglasila je da sve više ljudi boluje od neizlječivih bolesti te im je potrebna palijativna skrb. Smatra da u Hrvatskoj još puno treba napraviti u cilju poboljšanja palijativne skrbi.
– Prije svega, nužan je novi Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi, svaki veći grad trebao bi imati hospicij, svaka bolnica odjel palijativne skrbi, potrebni su mobilni palijativni timovi – pojasnila je psihijatrica Braš. Osvrnula se i na ulogu CEPAMET-a. Riječ je o Centru u kojem se provodi edukacija o palijativnoj medicini. Već je educirano preko dvije tisuće zdravstvenih djelatnika, a edukaciju prolaze i studenti medicine. U Centru se također rade istraživanja.
Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Vlasta Vučevac rekla je kako se očekuje da će Hrvatska imati novi Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi do kraja godine kojim bi se omogućila kvalitetnija palijativna skrb za bolesnike, ali i obitelj.
– Trenutno se radi po starom Nacionalnom programu. Po njemu imamo palijativnu skrb na sva tri nivoa – primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti u općim bolnicama i klinikama. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koja je temelj palijativne skrbi, imamo koordinatore u domovima zdravlja i mobilne palijativne timove. To je nešto što želimo proširiti po svim županijama. Želimo da mobilni timovi rade s palijativnim bolesnikom u njegovoj kući, oni su za to educirani i na taj način se omogućuje bolesniku da svoje zadnje dane provede u kući, zajedno s obitelji. Osim liječnika i medicinskih sestara koji su u mobilnim palijativnim timovima, potrebni su i drugi djelatnici kao što su psiholog, socijalni radnik, ali za sada njih nemamo u timu. Mobilni palijativni tim bit će potpun kada u njemu bude psiholog, socijalni radnik, duhovnik – pojasnila je Vučevac. Uvjerena je da je mobilni palijativni tim s ovim članovima veliki korak naprijed.
– Oni mogu spriječiti ne samo zvanje hitne pomoći, nego smanjiti pritisak na hitne prijeme u bolnicama, smanjiti hospitalizaciju, boravak teških pacijenata u bolnici. Mislim da je temelj palijative primarna zdravstvena zaštita i mobilni palijativni timovi – objasnila je doktorica Vučevac.
Voditeljica udruge ‘Ljubav na djelu’ Suzana Paša rekla je da ova udruga već 15 godina djeluje u sklopu Klinike za dječje bolesti Zagreb.
– Pružamo psihosocijalnu podršku za djecu oboljelu od malignih bolesti. Imamo smještaj za obitelji koje dolaze s djetetom na liječenje, psihološku i peer podršku, te duhovnu podršku – ispričala je Paša. Pohvalila je rad liječnika uključenih u palijativnu skrb o djeci oboljeloj od malignih bolesti kao i rad mobilnih palijativnih timova. Uvjerena je da će se taj rad i poboljšati.
Predstojnica Zavoda za onkologiju i hematologiju ‘dr. Mladen Ćepulić’ Klinike za dječje bolesti Zagreb Jasminka Stepan Giljević pojasnila je palijativnu skrb za djecu oboljelu od malignih bolesti.
– Liječimo onkološke pacijente od rođenja do 20. godine života. Radi se o kompleksnoj kazuistici koja zahtijeva intenzivnu dijagnostiku, intenzivno liječenje i intenzivnu potporu te psihosocijalnu podršku. Na tom Zavodu, nažalost, imamo i pacijente koji su u palijativnoj skrbi. Kod nas su djeca zajedno s roditeljima. U sobama je dvoje djece s oba roditelja, dok je dijete u palijativnoj skrbi samo s jednim roditeljem. Drugačije su i posjete, imamo potpunu liberalizaciju posjeta, obitelj može proboraviti s djetetom i oprostiti se od njega kad se radi o 48, odnosno 72 sata pred smrt – ispričala je pedijatrica Stepan Giljević. Naglasila je da se radi na palijativnoj skrbi o djeci i kod kuće.
– Boravak djece kod kuće je u dogovoru s roditeljima koji trebaju biti educirani o pomagalima koja će osigurati što kvalitetniji boravak oboljelog djeteta kod kuće. Definira se dinamika dolaska u našu dnevnu bolnicu, odnosno ako je teža situacija, dijete se hospitalizira – pojasnila je Stepan Giljević. Naglasila je da je mobilni palijativni tim za onkološke pacijente multidisciplinarni tim, a takav tim Klinika za dječje bolesti ima i za ostale pacijente.
– U timu su onkolog, liječnik koji je sudjelovao u liječenju – primjerice kirurg, psiholog, psihijatar, medicinska sestra, fizioterapeut, časna sestra koja je važna u smislu duhovnosti, te po potrebi i socijalni radnik. Tim na svojim sastancima donosi zaključke vezane za boravak pacijenta u kući, modele zbrinjavanja, korekcije terapija – objasnila je Stepan Giljević.
Video / podcastPrije 5 dana
in MREŽAPrije 7 dana
KulturaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 6 dana
SportPrije 6 dana
SportPrije 4 dana