Vijesti
Novi program za razvoj palijativne skrbi omogućit će kvalitetniju skrb za bolesnike, ali i obitelj
U Hrvatskoj do 50 tisuća ljudi godišnje treba palijativnu skrb. Međutim, za bolesnike u terminalnoj fazi bolesti nema dovoljno hospicija, a nije izrađen ni novi Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi
Pod nazivom ‘Dobra komunikacija kao temelj palijativne skrbi’ na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu drugu godinu zaredom obilježen je Nacionalni dan palijativne skrbi. Na obilježavanju su stručnjaci govorili o tome što je učinjeno tijekom 15 godina i kako unaprijediti palijativnu skrb u Hrvatskoj. Iskustva rada u palijativnoj skrbi podijelili su predstavnici udruga i zdravstveni djelatnici.
U pozdravnom govoru psihijatar Veljko Đorđević istaknuo je da je palijativna skrb civilizacijski iskorak, te put humanosti i čovječnosti kojim Hrvatska treba ići kako bi pomogla najtežim pacijentima.
– Prije 15 godina uvedena je palijativna medicina, na neki način implementirana je u edukaciju, a kasnije i u zdravstveni sustav. Na Medicinskom fakultetu održavaju se poslijediplomski tečajevi ‘Osnove palijativne medicine’ koji osposobljavaju za rad u palijativnoj medicini, dok studenti na šestoj godini imaju kolegij o palijativnoj medicini. Od samih početaka u program edukacije o palijativnoj medicini uključeni su liječnici obiteljske medicine, specijalisti, medicinske sestre, socijalni radnici, psiholozi i veliki broj volontera. Drago mi je da se sve više umirovljenih liječnika uključuje u palijativnu skrb i u palijativne mobilne timove – rekao je Đorđević. Naglasio je značaj Katoličke crkve u otvaranju hospicija, te danas postoje hospiciji u Rijeci i Splitu, a uskoro će se otvoriti veliki hospiciji u Puli i Zadru. Uvjeren je da će s radom početi i hospicij u Osijeku.
Predstojnica Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta (CEPAMET) Marijana Braš rekla je da se palijativna skrb u Hrvatskoj razvija, ali da razvoj nije jednak u svim gradovima i županijama. Naglasila je da sve više ljudi boluje od neizlječivih bolesti te im je potrebna palijativna skrb. Smatra da u Hrvatskoj još puno treba napraviti u cilju poboljšanja palijativne skrbi.
– Prije svega, nužan je novi Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi, svaki veći grad trebao bi imati hospicij, svaka bolnica odjel palijativne skrbi, potrebni su mobilni palijativni timovi – pojasnila je psihijatrica Braš. Osvrnula se i na ulogu CEPAMET-a. Riječ je o Centru u kojem se provodi edukacija o palijativnoj medicini. Već je educirano preko dvije tisuće zdravstvenih djelatnika, a edukaciju prolaze i studenti medicine. U Centru se također rade istraživanja.
Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Vlasta Vučevac rekla je kako se očekuje da će Hrvatska imati novi Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi do kraja godine kojim bi se omogućila kvalitetnija palijativna skrb za bolesnike, ali i obitelj.
– Trenutno se radi po starom Nacionalnom programu. Po njemu imamo palijativnu skrb na sva tri nivoa – primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti u općim bolnicama i klinikama. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koja je temelj palijativne skrbi, imamo koordinatore u domovima zdravlja i mobilne palijativne timove. To je nešto što želimo proširiti po svim županijama. Želimo da mobilni timovi rade s palijativnim bolesnikom u njegovoj kući, oni su za to educirani i na taj način se omogućuje bolesniku da svoje zadnje dane provede u kući, zajedno s obitelji. Osim liječnika i medicinskih sestara koji su u mobilnim palijativnim timovima, potrebni su i drugi djelatnici kao što su psiholog, socijalni radnik, ali za sada njih nemamo u timu. Mobilni palijativni tim bit će potpun kada u njemu bude psiholog, socijalni radnik, duhovnik – pojasnila je Vučevac. Uvjerena je da je mobilni palijativni tim s ovim članovima veliki korak naprijed.
– Oni mogu spriječiti ne samo zvanje hitne pomoći, nego smanjiti pritisak na hitne prijeme u bolnicama, smanjiti hospitalizaciju, boravak teških pacijenata u bolnici. Mislim da je temelj palijative primarna zdravstvena zaštita i mobilni palijativni timovi – objasnila je doktorica Vučevac.
Voditeljica udruge ‘Ljubav na djelu’ Suzana Paša rekla je da ova udruga već 15 godina djeluje u sklopu Klinike za dječje bolesti Zagreb.
– Pružamo psihosocijalnu podršku za djecu oboljelu od malignih bolesti. Imamo smještaj za obitelji koje dolaze s djetetom na liječenje, psihološku i peer podršku, te duhovnu podršku – ispričala je Paša. Pohvalila je rad liječnika uključenih u palijativnu skrb o djeci oboljeloj od malignih bolesti kao i rad mobilnih palijativnih timova. Uvjerena je da će se taj rad i poboljšati.
Predstojnica Zavoda za onkologiju i hematologiju ‘dr. Mladen Ćepulić’ Klinike za dječje bolesti Zagreb Jasminka Stepan Giljević pojasnila je palijativnu skrb za djecu oboljelu od malignih bolesti.
– Liječimo onkološke pacijente od rođenja do 20. godine života. Radi se o kompleksnoj kazuistici koja zahtijeva intenzivnu dijagnostiku, intenzivno liječenje i intenzivnu potporu te psihosocijalnu podršku. Na tom Zavodu, nažalost, imamo i pacijente koji su u palijativnoj skrbi. Kod nas su djeca zajedno s roditeljima. U sobama je dvoje djece s oba roditelja, dok je dijete u palijativnoj skrbi samo s jednim roditeljem. Drugačije su i posjete, imamo potpunu liberalizaciju posjeta, obitelj može proboraviti s djetetom i oprostiti se od njega kad se radi o 48, odnosno 72 sata pred smrt – ispričala je pedijatrica Stepan Giljević. Naglasila je da se radi na palijativnoj skrbi o djeci i kod kuće.
– Boravak djece kod kuće je u dogovoru s roditeljima koji trebaju biti educirani o pomagalima koja će osigurati što kvalitetniji boravak oboljelog djeteta kod kuće. Definira se dinamika dolaska u našu dnevnu bolnicu, odnosno ako je teža situacija, dijete se hospitalizira – pojasnila je Stepan Giljević. Naglasila je da je mobilni palijativni tim za onkološke pacijente multidisciplinarni tim, a takav tim Klinika za dječje bolesti ima i za ostale pacijente.
– U timu su onkolog, liječnik koji je sudjelovao u liječenju – primjerice kirurg, psiholog, psihijatar, medicinska sestra, fizioterapeut, časna sestra koja je važna u smislu duhovnosti, te po potrebi i socijalni radnik. Tim na svojim sastancima donosi zaključke vezane za boravak pacijenta u kući, modele zbrinjavanja, korekcije terapija – objasnila je Stepan Giljević.
Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka Balkanske nefropatije
Prošli je tjedan održana osnivačka skupština Brodskog društva za Balkansku nefropatiju, čime je službeno započeo rad Društva.
Balkanska nefropatija, koja se nazivala i endemska nefropatija i endemski nefritis, desetljećima je bila glavni zdravstveni problem i zagonetka Brodsko-posavske županije koja je odnosila zdravlje a donosila nesreću brojnim seoskim kućanstvima na području Jelas polja.
Uskoro se bliži 70 godina od prvih terenskih istraživanja i borbe za zdravlje stanovništva endemskih sela u Hrvatskoj, paralelno s istim nastojanjima u susjednim državama. Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka bolesti.
Znamo da je Balkanska nefropatija kronična tubulointersticijska nefropatija kojoj je uzrok aristolohična kiselina, otrov prisutan u biljci vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) čije sjemenke su se u prošlosti miješala sa sjemenkama žita i tako intoksicirale kruh lokalnog stanovništva. Posljedice dugotrajne konzumacije su bile kronična bubrežna bolest i karcinomi mokraćnog sustava.
Naši rezultati su priznati od međunarodne znanstvene zajednice, i još više od toga – ušli su u opću povijest medicine. Sastavni dio su brojnih udžbenika, čime je brodska bolnica citirana u više od 1000 radova. Isto tako, na temelju naših istraživanja znamo da zbog napretka poljoprivredne i
mlinarske tehnologije koja je omogućila bolje razdvajanje sjemenki, Balkanska nefropatija polagano, ali sigurno nestaje. Prije 30 godina trećina bolesnika liječenih dijalizom u brodskoj bolnici bili su bolesnici s Balkanskom nefropatijom, a sada ih skoro ni nema jednako kao što se zadnjih godina značajno smanjio i broj bolesnika iz endemskih sela koji su zbog karcinoma mokraćnog sustava operirani u Slavonskome Brodu.
Iako Balkanska nefropatija polagano nestaje, ipak se i dalje očekuju novi bolesnici iz endemskog kraja koji će započeti s nekim od metoda nadomještanja bubrežne funkcije, uz poseban naglasak na važnost ranog prepoznavanja i probira bolesnika iz endemskog područja na karcinome mokraćnog sustava. Ono što je također opaženo jest epidemiološka transzicija, tj. uz pad učestalosti ove nekada vrlo učestale pogubne bolesti, dolazi do porasta kardio-reno-metaboličkih bolesti koje su ranije bile rijetka pojava u ovome kraju. To postaje novi izazov za medicinsku struku i cijelo društvo.
To su razlozi zbog kojih je odnovano Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju, uz poseban zadatak da ističe naš doprinos svjetskoj medicini i sačuva uspomene svih koji su od 1958. godine, kada je sve počelo, vodili borbu za zdravlje naroda.
– Svrha osnivanja Društva je promicanje dosadašnjih postignuća, promicanje preventivnih pregleda u endemskim područjima, provođenje kontrolnih perlustracija i podizanje zdravstvene pismenosti kako bismo utjecali na promjene loših životnih navika i na jednak način kako smo obuzdali Balkansku nefropatiju sada utječemo na novu opasnost za ovo stanovništvo koje ranije tome nije bilo toliko izloženo, a krije se u kroničnim nezaraznim bolestima.
Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju je udruga građana i ovim putem upućujemo poziv svim našim građanima dobre volje da se uključe u rad Društva i podrže njegovu aktivnost – poručuje Nikolina Bukal Ćaleta, predsjednica Brodskog društva za Balkansku nefropatiju
Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne
Nisu tako rijetki slučajevi da su neki stanovnici Zagreba kupovali stanove u zgradama s četiri ili pet katova, bez lifotva, a u međuvremenu stekli invaliditet i počeli se kretati u invalidskim kolicima ili uz pomoć štaka. Za te je ljude ugradnja dizala postalo pitanje od ključne važnosti, nešto bez čega je njihov društveni život sveden na minimum, a izolacija postala tegobna svakodnevica.
Svjesna ovog gorućeg problema, zagrebačka je Gradska uprava osmislila pet programa revitalizacije metropole, među koje spada i ugradnja liftova u zgradama u kojima žive osobe s invaliditetom i teže pokretljivi građani u trećoj životnoj dobi.
Riječ je ovdje o državnom programu, Vlada RH ugradnju liftova sufinancira s 33 posto, Grad Zagreb na sebe je preuzeo pokrivanje troškova od 50 posto, a ostatak plaćaju suvlasnici zgrada. Ovog trenutka u tu je svrhu Grad iz proračuna osigurao milijun eura, koji su predviđeni za izradu projektne dokumentacije, izvođenje radova te stručni nadzor. Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne. Javni poziv za ugradnju dizala otvoren je do 31. kolovoza.
Rečeno je to na konferenciji za medije gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovih zamjenika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta koji su, jučer u Gradskoj upravi, predstavili svih pet programa za revitalizaciju Zagreba.
Kako je rekao gradonačelnik Tomašević, programi su osmišljeni kako bi podigli kvalitetu života građana, brinuli o kulturnoj baštini i razvijali otpornost grada na klimatske promjene te poticali nova ulaganja u komunalne projekte.
– Ulažemo i u ovakve projekte jer želimo da naš grad izgleda ljepše, da budemo ponosniji na Zagreb, da posjetitelji više uživaju u njemu, a prije svega da građani imaju ugodnije okruženje za život. Najvažnije nam je da ljudi u svom gradu imaju bolju kvalitetu života – kazao je gradonačelnik Tomašević.
Najveći dio ulaganja odnosi se na obnovu pročelja višestambenih zgrada, a u gradskom je proračunu za tu namjenu osigurano 6,3 milijuna eura.
Kroz program Zaželi starije osobe te osobe s invaliditetom, neovisno o dobi, imaju dodatnu skrb i podršku u vlastitom domu, što im omogućava ostanak u lokalnoj zajednici, posebno u selima i slabije razvijenim sredinama
Aktualni ciklus programa Zaželi, koji je usmjeren na sprječavanje institucionalizacije starijih osoba i osoba s invaliditetom, u finalnoj je fazi provedbe, a Ministarstvo rada najavilo je da se period do novog EU financiranja planira premostiti sredstvima državnog proračuna kako bi se osigurao kontinuitet.
Program se trenutačno financira iz Europskog socijalnog fonda + putem Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021.-2027. te je u finalnoj fazi provedbe.
– Budući da se približava završetak financiranja iz sredstava Europske unije, razdoblje do novog EU financiranja planira se premostiti sredstvima državnog proračuna kako bi se osigurao puni kontinuitet jednog od najvrjednijih programa skrbi o našim građanima, bez prekida u pružanju usluga korisnicima – odgovorili su iz Ministarstva na upit Hine.
Naime, upravo je sama projektna narav i ovisnost o europskim fondovima jedna od glavnih kritika tog projekta za kojeg iz Vlade ističu da je jedan od najboljih programa socijalne politike i hrvatska invencija, a koji kroz zapošljavanje teže zapošljivih skupina pruža skrb za starije osobe i osobe s invaliditetom.
Program Zaželi, pokrenut 2017. godine, u prvim je fazama bio usmjeren ponajprije na zapošljavanje teže zapošljivih žena starijih od 55 godina, dok je aktualni ciklus fokus prebacio na pružanje usluga potpore u zajednici radi odgađanja ili izbjegavanja smještaja starijih osoba u domove.
Predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) Milivoj Špika nedavno je pozvao na reformu programa Zaželi.
– Umjesto da postane trajna, sustavno integrirana socijalna usluga, skrb za starije svodi se na vremenski ograničene cikluse. Između faza projekata redovito nastaju duži prekidi, ostavljajući najranjivije korisnike preko noći prepuštene samima sebi, a radnice bez prihoda – naveo je.
Upitao je zašto program još nije evoluirao iz ‘socijalnog eksperimenta’ u trajan sustav, koji bi podrazumijevao uvođenje mješovitih timova, stabilno financiranje iz proračuna neovisno o sredstvima EU, uz proširenje usluga na tehničku pomoć u kući?
Iz Ministarstva su pak poručili kako je program Zaželi u svojim prvim fazama prvenstveno bio usmjeren na zapošljavanje teže zapošljivih žena starijih od 55 godina, ali da se tijekom godina program razvijao i prilagođavao potrebama društva.
– Aktualni ciklus stavlja naglasak na sprječavanje institucionalizacije, odnosno odgađanje ili izbjegavanje smještaja osoba starije životne dobi u domove, omogućujući im da što dulje ostanu živjeti u vlastitim domovima uz potrebnu podršku – naveli su.
Projekti iz aktualnog programa provode se od prosinca 2023. godine i traju od 30 do 36 mjeseci, a završavaju najkasnije do svibnja 2027. godine.
Do sada je na njima ukupno angažirano 9633 pružatelja usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu za 76.459 starijih osoba i osoba s invaliditetom.
Drugim riječima, prema informacijama sa službene mrežne stranice koja pruža sveobuhvatan pregled programa Zaželi, u aktualnom pozivu nisu propisana ograničenja vezana uz dob, spol ili stupanj obrazovanja osoba koje rade na projektnim aktivnostima kao što je to bilo u prethodnim fazama, s obzirom da se želi povećati socijalna uključenost i prevenirati institucionalizacije ranjivih skupina.
Također je istaknuto kako kroz program Zaželi starije osobe te osobe s invaliditetom, neovisno o dobi, imaju dodatnu skrb i podršku u vlastitom domu, što im omogućava ostanak u lokalnoj zajednici, posebno u selima i slabije razvijenim sredinama.
To pokazuju i podaci prema kojima se oko 14 posto primatelja usluga u “Zaželi” projektima iz aktualnog ciklusa nalazi u Osječko-baranjskoj županiji, a slijede Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Splitsko-dalmatinska, Sisačko-moslavačka te Šibensko-kninska županija.
Korisnici usluge su većinom žene, njih oko 67 posto, a sveukupni korisnici pretežno imaju 64 godine ili više.
Od ukupnog broja primatelja usluge, više od 40 tisuća ih je iz ruralnog područja, a među korisnicima su i pripadnici nacionalnih manjina, osobe s invaliditetom, osobe koje žive u neadekvatnim stambenim uvjetima te državljani trećih zemalja.
Što se tiče razine završenog obrazovanja primatelja usluge, najčešće je riječ o završenoj srednjoj i osnovnoj školi te o završenim nižim razredima osnovne škole.
Kada je riječ o pružateljima usluge, pretežito je riječ o ženama – oko 97 posto, najčešće u dobi od 40 do 64 godine, no ima i znatno mlađih.
Podrška koju pružaju uključuje pomoć u pripremi obroka i nabavci hrane, obavljanju kućanskih poslova te svakodnevnih aktivnosti.
Program Zaželi prvi put je pokrenut u prosincu 2017., a od početka njegove provedbe ukupno je zaposleno 32.233 pružatelja usluga podrške i pomoći za ukupno 205.282 korisnika te je do sada isplaćeno ukupno 619,6 milijuna eura, naveli su iz Ministarstva.
Na pitanje o mogućem širenju sadržaja i usluga, iz Ministarstva su poručili kako će se ovo prijelazno razdoblje iskoristiti za temeljitu pripremu novog programa, u skladu s demografskim promjenama, ali i širim društvenim trendovima i potrebama.
Također, razmatra se i uvođenje programa Zaželi za djecu.
– Iako je taj projekt još u fazi pripreme, smatramo da predstavlja kvalitetan iskorak u razvoju socijalnih usluga te vjerujemo da ima velike izglede biti prihvaćen u konačnoj verziji novog programskog okvira – najavili su iz Ministarstva.
Piše: Marina Hudoletnjak
Tko su Purger i Purgerica?
Zračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
BRODSKO DRUŠTVO Što je to Balkanska nefropatija
Ljetni FOMO i iluzija savršenog ljeta
-
VijestiPrije 18 satiGRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom
-
Life&StylePrije 7 danaĐANA LUČIĆ Turizam bez prepreka za osobe s invaliditetom
-
In MetropolaPrije 6 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
VijestiPrije 7 danaPRUŽI RUKU Projekt za osobe s invaliditetom i starije osobe
-
VijestiPrije 6 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
Civilno društvoPrije 7 danaVARAŽDIN Obljetnica Centra za pružanje usluga u zajednici
-
Osobe s invaliditetomPrije 18 satiZračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
-
in MREŽAPrije 3 danaLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu