Na 82. dodjeli Zlatnih globusa kojima se nagrađuje televizijska i filmska izvrsnost najboljom filmskom dramom u 2024. proglašen je ‘Brutalist’, najboljim filmskim mjuziklom ‘Emilia Perez’, a među najboljim glumcima su Fernanda Torres, Demi Moore, Adrien Brody i drugi

Adrien Brody je osvojio Zlatni globus za ulogu u filmu ‘The Brutalist’, a Demi Moore za najbolju glumicu u mjuziklu ili komediji za glavnu ulogu u filmu ‘The Substance’, priči o glumici koja blijedi u potrazi za izvorom mladosti.

Nagradu za najbolju glumicu u filmskoj drami dobila je Fernanda Torres za ulogu u filmu ‘I’m Still Here’, dok je najbolji glumac u komediji ili mjuziklu Sebastian Stan iz ‘A Different Man’.

Najbolji sporedni glumac je Kieran Culkin iz filma ‘A Real Pain’, a najbolja sporedna glumica Zoe Saldaña iz mjuzikla ‘Emilia Pérez’.

I redatelj filma ‘The Brutalist’ Brady Corbet nagrađen je Zlatnim globusom kao najbolji u 2024., dok je najbolji animirani film ‘Tok’, najbolji neengleski film ’Emilia Pérez’, a najbolji scenarij Petera Straughana za film ‘Conclave’.

Za ‘kinematično i blagajničko’ postignuće Zlatni globus je dobio mjuzikl ‘Wicked’, za najbolju TV seriju ‘Shogun’, za najbolju komediju/glazbenu seriju ’Hacks’, a među mnogim nagrađenima su primjerice još i glumci Colin Farrell i Jodie Foster i drugi.

Domaćica dodjele bila je voditeljica Nikki Glaser, a uoči dodjele na crvenom je tepihu bila uobičajena modna revija slavnih osoba koje su blistale u crnim, zlatnim i srebrnim haljinama s povremenom crvenom ili tamnozelenom kombinacijom.

U tome se malo izdvojila zvijezda filmskog mjuzikla ‘Wicked’ Ariana Grande koja je nosila žutu Givenchyjevu haljinu sa steznikom s perlicama, za koju je rekla da je posveta cesti od žute cigle koja vodi do Oza u tom mjuziklu.

Dobitnike Zlatnih globusa odabralo je 334 novinara iz 85 zemalja, u usporedbi s otprilike oko 9000 glasača koji biraju dobitnike nagrade Oscar. Glasačko tijelo Globusa prošireno je posljednjih godina, a organizatori su pokrenuli i reforme nakon što su bili kritizirani zbog etičkih propusta i nedostatka raznolikosti.

Trideset i prvu Zimsku školu hrvatskog folklora s temom plesova, nošnji i glazbala dinarskog područja Hrvatska matica iseljenika organizira u Hotelu Panonija u Sisku od 3. do 12. siječnja

Dinarsko područje obuhvaća Liku, Podvelebitski kanal, Ravne kotare, Bukovice, zadarsko priobalje, otoke Pag, Ugljan i Dugi otok, Šibensko-primoštensko priobalje, zagoru i otoke, Drnišku i Sinjsku krajinu, Poljica, Zabiokovlje, Imotsku krajinu i dolinu Neretve. Programom su obuhvaćeni i plesovi Hrvata u Bosni i Hercegovini, zapadne i sjeverne Hercegovine, Završja, Kupresa, zapadne Bosne i srednjobosanskoga gorja.

Hrvatska matica iseljenika poručuje da se na ovaj način podržava očuvanje, jačanje i promidžba hrvatske tradicijske kulture i nacionalnog i etničkog identiteta u iseljeništvu. Glavni cilj samog stručnog programa jest očuvanje izvornosti i autohtonosti folklora – tradicijskog plesa, pjesme, glazbe kao najprivlačnijeg i najčešće izvođenog dijela tradicijske kulture danas, kaže se u priopćenju.

Osim programskog stručnog voditelja Andrije Ivančana, umjetničkog voditelja FA Linđo iz Dubrovnika, Odjel tambura vodi Tibor Bün, tamburaški voditelj iz Varaždina te Odjel tradicijskih glazbala vodi glazbeni pedagog Vjekoslav Martinić, majstor izrade tradicijskih glazbala iz Garešnice. Gost predavač ZŠHF je glazbeni skladatelj maestro Siniša Leopold.

Među predavačima nalaze se folkloristi i etnokoreolozi, istraživači hrvatskoga folklora i umjetnici Vidoslav Bagur, Goran Knežević, Nenad Milin, Vedran Vidović, Ivan A. Ivančan, Katarina Horvatović, Kristina Benko Markovica, Filip Martinić, Martin Durbek i Adrian Josić.

Škola hrvatskog folklora se temelji na znanstveno-stručnom programu koji je postavio 1964. godine hrvatski znanstvenik iz područja etnologije i etnokoreologije Ivan Ivančan. 

U tijeku je samostalna izložba slika Marijana Vlahovića pod nazivom ‘Zimski motivi’, koju organizira Udruga invalida rada Zagreba (UIR Zagreba)

Poslušaj članak

Sve je počelo svečanim otvorenjem 18. prosinca 2024. u popodnevnim satima, u okviru trogodišnjeg programa Arturiranje, koji sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Kako smo imali prilike saznati na samom otvorenju, Marijan Vlahović rođen je u Zagrebu, tada bajkovitom predgrađu Trešnjevci.

Prve likovne smjernice dobio je tek u Učiteljskoj školi 50-ih godina 20. stoljeća od vrsnih pedagoga, od Vesne Bernardi  do Branka Ružića. Njegovo prvo radno mjesto kao mladog učitelja, supruga i oca bilo je Gotalovo, zabačeno seoce uz samu mađarsku granicu, u kojem je mogao uživati zajedno s obitelji u nepreglednim prostranstvima podravskih ravnica i šibika uz moćnu Dravu. Bilo je to vrijeme kada je sklopio doživotna prijateljstva s marljivim ljudima toga kraja, a posebno s nekim od danas najvećih umjetnika hrvatske naivne umjetnosti, kao što su Mijo Kovačić, Ivan i Štef Večenaj, Josip Generalić i Martin Mehkek.

– Upravo su oni zaslužni za njegove prve slikarske pokušaje, dok slikarstvo u maniri naivne umjetnosti postaje temelj njegovih prvih 15-ak godina te možda i trajan, prepoznatljiv i samosvojan biljeg i potka cijelog njegovog slikarskog opusa – stoji u letku UIR Zagreba.

Povratkom u Zagrebu 1966. godine pružila mu se prilika češće posjećivati izložbe, na kojima dobiva priliku upoznavati se s novim slikarskim stilovima i tehnikama.

Još 70-ih godina prošlog stoljeća Vlahović redovito je sudjelovao na skupnim izložbama, a priređivao je i znatan broj samostalnih izložbi. Tijekom života putovao je, tako da su njegove slike našle put i do inozemnih zemalja poput Njemačke, Slovačke, Francuske, SAD-a, Australije i Japana.

– Tematski je uvjetovan svojim doživljajem i interpretacijom svijeta, kako svojeg intimnog, tako i svijeta društvenih previranja oko sebe. Najviše je vezan uz pejzaže i tradicije, a donosi ih uz realizam i simboliku gdje prirodu uvijek slika vjerno i veliko, dok su ljudi u njoj većinom samo stilizirane sjene (čak i kad su glavni likovi!), kao nagovještaj i podsjetnik na njihovu stalnu prolaznost i nevažnost u svijetu – istaknuto je u letku.

Slikarski opus Marijana Vlahovića ponajviše je na spomenutoj izložbi ispunjen cvjetovima kukurijeka, ali i adventskim i božićnim motivima, koji ga podsjećaju na djetinjstvo i drage ljude. Slikarske tehnike koje je primijenio su ulje i akril na staklu, platnu i mediapanu, akvarel, suha kreda na papiru.

Iz svojeg bogatog opusa radova Vlahović je izdvojio za izložbu prigodne motive za ovo doba godine – Zimske motive, ‘koji se provlače od njegovih sjećanja na djetinjstvo u Zagrebu i mladost u Podravini, da bi s vremenom postupno prerasli u motive kukurijeka bremenitog simbolikom nove nade u ponovno buđenje života, neuništivost, ustrajnost, uskrsnuće, i u najtežim i najnevjerojatnijim okolnostima’.

Ne zaboravimo napomenuti da je Vlahović i ovogodišnji dobitnik Priznanja za 35. godina neprekidnog članstva u Udruzi invalida rada Zagreba.

Vlahović je nakon predstavljanja svojih radova, ne samo kao slikar, već i kao bivši ravnatelj Osnovne škole Ivan Gundulić u Zagrebu, za kraj konstatirao, vrlo dirnut dolaskom tako velikog broja posjetioca, da su uz sve slike upravo njegovi bivši učenici najvredniji biseri i dragulji njegova života, na koje je prenio svoje iskustvo i znanje, a oni imaju zadatak da ih prenose nadalje na svoju obitelj, djecu i najbliže.

Svečano otvorenje proteklo je u radosnom tonu, a svima je bilo drago da su sudjelovali u tako značajnom trenutku čovjeka koji je svoj dugi život obilježio i zajedničkim druženjem s dragim ljudima u sklopu vrlo značajne izložbe organizirane njemu u čast, njegovom djelu i njegovim godinama.