in MREŽA
NAŠA PRIČA Mario Blaha i OSIT Bjelovar
Ispunjen sam dobronamjernošću i skromnošću osoba s invaliditetom, njihovom motivacijom i iskrenošću. Divim vam se i iskreno vas cijenim, poručio je Mario Blaha
Poslušaj ovaj članak
Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar je nestranačka i neprofitna organizacija civilnog društva koja okuplja osobe s intelektualnim teškoćama, njihove roditelje i obitelji s područja grada Bjelovara i okolnih naselja. Udruga je osnovana 1997. godine na inicijativu roditelja i obitelji osoba s intelektualnim teškoćama. Doprinijeti zaštiti prava osoba s intelektualnim teškoćama i kvaliteti života njihovih obitelji te razvoju održive mreže dostupnih socijalnih usluga i programa u Hrvatskoj i Europskoj uniji i njihovoj sredini, a sve u skladu s UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, jasna je misija ove udruge.
– Trenutno aktivno provodimo nekoliko projekata, kako na lokalnom, tako i na nacionalnom nivou. Na lokalnoj razini, udruga provodi tri projekta, i to dva odobrena putem natječaja Grada Bjelovara, i jedan putem natječaja Bjelovarsko-bilogorske županije. Na nacionalnoj razini udruga također provodi nekoliko projekata, a dva su financirana iz sredstava Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Važan i veliki projekt je nastavak već nekoliko ciklusa trogodišnjih programa pružanja socijalnih usluga koje pružaju udruge pod nazivom ‘Poludnevni boravak za osobe s intelektualnim teškoćama – moje sigurno mjesto’, a trenutno smo u fazi provođenja prve godine. Također smo korisnici Institucionalne podrške od strane Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, te zajedno provodimo projekt naziva ‘Znanjem u bolje sutra’. Uz te projekte, kao što sam naveo, pružamo i socijalnu uslugu u mreži pružatelja, te smo partneri drugim udrugama i organizacijama civilnog društva i sudjelujemo u njihovim projektnim aktivnostima. Jedan od vrlo važnih projekata koji je sada iza nas je ‘Ne tražimo sažaljenje, tražimo priliku’ odobren od strane Ureda Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske udruge agencija za odnose s javnošću, a putem Javnog poziva ‘Komunikacijska podrška društveno korisnim programima’. Ovim projektom pokrenuli smo javnu kampanju s ciljem skretanja pažnje javnosti i društvene zajednice na sposobnosti i mogućnosti osoba s intelektualnim teškoćama te nužnosti njihova zapošljavanja na tržištu rada – kaže Blaha.
Udruga je učlanjena u Udrugu invalida grada Bjelovara i jedna je od 32 članice Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama. Mario Blaha kao tajnik ove udruge ujedno je i potpredsjednik Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama.
– U udruzi na neodređeno rade troje zaposlenika: Martina Viščević, viša radna terapeutkinja, diplomirani kineziolog, Ivana Smola Anđal, viši radni terapeut/fizioterapeut i ja. Na određeno su zaposlene dvije osobe i to na mjestu organizatora kulinarskih radionica Ivančica Furlan, a na mjestu asistent i projekt managera Marina Tomiša, dipl.oecc. Ponosni smo što smo putem mjere Javni rad, od 1. ožujka ove godine zaposlili i članicu naše udruge Mirnu Arapović, i tako pokazali da su i oni sposobni raditi, zaraditi svoj osobni dohodak i ostvariti svoje temeljno ljudsko pravo, pravo na rad. Broj zaposlenika varira te ovisi o odobrenim projektima koje udruga provodi u određenom periodu – kazao nam je Mario Blaha.
Ova udruga mjesto je okupljanja, druženja, razmjene iskustava, mjesto zaljubljivanja, simpatija, plesa, veselja, podrške, ali i zajedničkog tugovanja. Mjesto gdje su svi isti i jednako važni, mjesto gdje su jedni drugima podrška. Njihovim korisnicima, ali i vodstvu najviše treba sigurnost, sigurnost i dugoročno planiranje, što je ujedno i najveći problem s kojim se svakodnevno susreću u svom radu.
– Realno gledajući, preuzeli smo i radimo veliki i odgovoran posao umjesto države, umjesto lokalne uprave i samouprave, ali na žalost s nesigurnim i ograničenim izvorima financiranja. Ako pogledamo cijene istih socijalnih usluga u državnim institucijama, one su znatno više od onih koje su nama odobrene. Samim tim nas se ograničava da ponudimo bolje uvijete za zapošljavanje potrebnih stručnjaka na duže vrijeme. Mnoge udruge uspiju dobiti financiranje putem nekog velikog projekta i zaposle stručnjake na godinu ili dvije, i tada projekt završi i oni na žalost odlaze na sigurnije radno mjesto, i opet ste na početku. Mi nemamo takvih problema za sada, te smo upornim i stručnim radom, čestim edukacijama i realnim strateškim planiranjem posložili izvore financiranja te zadržali stručni kadar, ali! Uvijek visi taj ALI u zraku – priča nam Blaha.
OSIT Bjelovar zapošljava svoje članove i to je njihovo veliko postignuće.
– Rezultat je to dugogodišnjeg upornog i stručnog rada cijelog tima udruge. Temelje za zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama postavili smo još davne 2010.-2011. EU projektom ‘Work out’ te nastavili 2013.-2014. također EU projektom ‘Reach out’. Bio je među prvim projektima financiranim sredstvima Europske unije, a proveli smo ga u partnerstvu Bjelovarsko-bilogorske i Zadarske županije. Projektne aktivnosti bile su usmjerene na razvijanje i stjecanje kompetencija osoba s intelektualnim teškoćama za tržište rada, ali i edukacija ‘radnih asistenata’ koju su trebali biti na raspolaganju osobama s intelektualnim teškoćama prilikom radnih obaveza, ali i na pomoć poslodavcu koji bi takvu osobu zaposlio. Na žalost, osim projektnih rezultata, zbog nerazumijevanja društvene sredine u to vrijeme i manjka empatije, ništa se posebno nije dogodilo niti je u našoj županiji tada zaposlena osoba iz ove populacije. Ipak, mi nismo odustali, te smo nastavili s raznim radno-terapijskim aktivnostima, javnim prezentacijama, okruglim stolovima i edukacijom građana naše županije, ali i mnogobrojnim radionicama s poslodavcima i konačno se upornost isplatila.
Kroz javno zagovaranje i prezentaciju sposobnosti osoba s intelektualnim teškoćama, kroz nekoliko javnih kampanja na lokalnom, ali i na nacionalnom planu, uspjeli smo dobiti priliku koju smo dugo čekali. Hrvatski zavod za zapošljavanje prepoznao je naš potencijal, ponudio nam partnerstvo i niz smo godina, a putem poticajnih mjera zapošljavanja, najčešće u obliku Javnog rada, uspjeli zaposliti naše članove, osobe s intelektualnim teškoćama.
Ne možete ni zamisliti koja je to sreća i osjećaj ponosa za te drage ljude, osobe iskrena i otvorena srca. Konačno postaju svjesni da mogu sami, svojim rukama zaraditi osobni dohodak i postati neovisni i samostalni. U udruzi imamo pet članova s poslovnom i radnom sposobnošću, sa stečenim obrazovanjem iz pomoćnih zanimanja i to pomoćni vrtlar, pomoćni knjigoveža, pomoćni kuhar, konditor, pomoćni kuhar i slastičar. Osim u našoj udruzi, naši članovi su bili zaposleni i preko projekta lokalne uprave i samouprave pod nazivom ‘Zaželi’ i oni su, iako pripadnici osjetljive društvene skupine, pomogli potrebitima.
Kao rezultat naše zadnje javne kampanje pod nazivom ‘Ne tražim sažaljenje, tražim priliku’ iz Javnog poziva Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, imamo također zapošljavanje jednog našeg člana u restoranu, na mjestu pomoćnog kuhara. Zapošljavanje osobe s intelektualnim teškoćama izuzetno je važna tema, i na temelju našeg iskustva iz te ‘priče’ svi izlaze samo s pozitivnim dojmovima. Osobe s intelektualnim teškoćama jačaju svoju samopouzdanje, vjeru u sebe i osjećaju se ravnopravnima, samostalnima. Poslodavci dobivaju jednog iskrenog vrijednog i savjesnog radnika, koji će svaki zadatak u skladu sa svojim mogućnostima odraditi na najbolji mogući način i bez odustajanja. Kod poslodavaca se razvija empatija i potičemo integraciju, a cijelo društvo se razvija na temeljima uvažavanja različitosti i malo po malo idemo k društvu jednakosti – pojašnjava Blaha.
Prije dvije godine osmislili su, izradili i tiskali prvu slikovnicu koju su izradile osobe s intelektualnim teškoćama u našoj državi, a zvala se ‘OSITovnica naša slikovnica’. Zatim je pokrenut portal ‘Autorizirano.hr’ koji redovito objavljuje sadržaj vezan za osobe s intelektualnim teškoćama i osvješćuje o njihovim potrebama i mogućnostima, a zadnje je došao i časopis ‘Snaga različitosti’.
Nakon svih uspjeha i velikih projekata moramo reći da udruga još uvijek nema svoj prostor i upravo je to njihova najveća želja za naredni period.
– S Gradom Bjelovarom već smo pokrenuli zajedničku inicijativu za prenamjenu i kompletnu obnovu jednog zapuštenog, ali vrijednog objekta u blizini centra grada. Idejni nacrti i projekti su gotovi, sada slijedi dugotrajna i iscrpljujuća administrativna borba, ali vjerujemo u pobjedu, jer naši članovi zaslužuju jedno trajno i sigurno rješenje vlastitog prostora s fitness centrom, modernom kuhinjom, kongresnom salom, uredima za radnu terapiju, senzornom sobom, raznim kreativnim radionicama, prostorom za druženje, za odmor, pripremu jela, ali i velikom okućnicom s vrtom, staklenikom i ljetnom učionicom – Blaha je uvjeren da će san postati stvarnost, a što se tiče drugih planova, udruga će nastojati dobiti novi ugovor za pružanje socijalne usluge poludnevni boravak u mreži pružatelja za dodatnih deset korisnika, te će tada popuniti kapacitete na dvadeset osoba, a prema licenci koju imaju.
– Puno sam toga naučio od osoba s invaliditetom i moram reći da sam zbog njih bolji čovjek. Obogatili su me kao osobu i uz njih konstantno napredujem. Nakon dugogodišnjeg rada u realnom sektoru, raznih pritisaka i konstantnog nastojanja, ispunjavanja sve većih i većih planova za dobrobit nekog nevidljivog, nekog kome ja uopće nisam bitan, sada na ovoj poziciji, ja sam sretan čovjek. Ispunjen sam dobronamjernošću i skromnošću osoba s invaliditetom, njihovom motivacijom i iskrenošću. Ništa mi nije teško i ovo ne shvaćam kao svoj posao, svoju tešku obavezu. Ja samo svaki dan idem u drugu obitelj koju volim i cijenim i za koju se borim, kao da je moja. Divim vam se i iskreno vas cijenim – poručio je Mario Blaha za kraj.
Korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji
Socijalni radnici već dugo, zbog kojekakvih se zadataka svojih nadređenih, ne bave svojim primarnim poslom. Kako bi se to promijenilo, Vlada Republike Hrvatske 5. studenog donijela je Pravilnik o izmjenama i dopunama zakona o pružanju socijalnih usluga.
Izmijenjeni pravilnik omogućuje pružanje psihosocijalne i rane razvojne podrške u obitelji korisnika, mijenja prostorne i kadrovske uvjete te u dijelu usluga povećava dopuštene kapacitete.
Tako od sada, pružatelj usluga dužan je pružati uslugu u prostoru pružatelja usluga, a isto se odnosi na pružanje usluga u vidu savjetovanja, stručne procjene, psihosocijalnog savjetovanja i socijalnog mentorstva.
Isto vrijedi za obiteljske medijacije, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja, boravka, smještaja, psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške ako se ne pruža u obitelji korisnika.
Ako se usluge pružaju u prostorijama kao što su obiteljski domovi to se odnosi se na uslugu pomoći u kući, pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, psihosocijalne podrške i rano razvojne podrške.
Nadalje, ako socijalni radnici pružaju pomoć u aspektu uključivanja u programe odgoja i obrazovanja, prostor je dužna osigurati odgojno obrazovna ustanova.
S druge strane, korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji.
Kako bi se osigurali potrebni radni uvjeti za kvalitetnu psihosocijalnu i rano razvojnu podršku, pružatelj usluge dužan je stručnom osoblju osigurati adekvatna sredstva za rad kao i prostor gdje će oni moći voditi bilješke te arhivirati potrebnu dokumentaciju bitnu za i u provedbi usluge.
Prostorija mora biti dovoljno prostrana da u isto vrijeme u njoj svoje radne zadatke može obavljati više osoba. Za radnike je potrebno osigurati i sanitarni čvor koji neometano mogu koristiti.
Što se tiče pružanja socijalne usluge smještaja, ona kad su u pitanju djeca, mora imati deset mjesta, dok za odrasle i starije osobe smještajni kapacitet treba biti sastavljen od 30 mjesta. Ova usluga može se realizirati i u prostoru stambene namjene koji se ujedno može koristiti i u stambene svrhe. Ako pak dom može primiti 20 osoba, onda je riječ o malom domu.
Objekt u kojem se pruža usluga smještaja mora biti visok 240 centimetara. Međutim ako u smještaju boravi do 30 osoba koje imaju problema s pokretljivošću onda se visinska razlika može savladati pomagalima; granica se računa po broju osoba, a ne po veličini stambenog prostora.
Pružatelj usluge mora imati dovoljan broj ležećih mjesta, smještaj treba sadržavati prostor za dnevni odmor, uz prostor za pripremu, čuvanje hrane i konzumaciju jela.
Što se tiče broja zaposlenih, od sada na 20 korisnika moraju biti angažirane 3 medicinske sestre. Nadalje, na 40 korisnika po novim izmjenama zakona sada se dodjeljuje jedan fizioterapeut ili radni terapeut.
Za male domove, do 30 korisnika mora biti zaposleno 5 njegovatelja uz jednu medicinsku sestru. Ovaj broj ljudi u smještaju zahtjeva manje od jednog stručnog suradnika u toj vrsti usluge smještaja.
Isto tako, u svakom domu moraju postojati dojavni uređaji koji će biti spojeni s dežurnom službom. Što se tiče spavaonica, dopušteno odstupanje od propisane površine po korisniku raste s 5 % na 15 %.
Ako dom nudi uslugu boravka za stariju populaciju i uslugu dnevnog odmora, u njemu se mora nalaziti minimalno 20 % ležajeva u odnosu na puni kapacitet.
Nove izmjene zakona trebale bi uvelike olakšati život, svima kojima je potreban smještaj ili stručna pomoć.
Ministar Alen Ružić kazao je kako su socijalni radnici raspršeni po sustavima gdje se najmanje bave onim što je u opisu njihovog posla.
-Socijalnim radnicima je plaća važna, ali iz razgovora s njima, vidljivo je da im je važno i da se poštuju kao struka, da imaju pravo istupanja i da dobiju pravo odlučivanja. Oni se ne boje odgovornosti, ali im treba podrška – istaknuo je ministar Ružić na ovu temu.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom poručuje kako je nužno osigurati sustav koji će poštovati prava, dostojanstvo i sigurnost osoba s mentalnim teškoćama, ali i pružiti zdravstvenim djelatnicima uvjete za kvalitetan i siguran rad. Slučaj Jankomir, ističe, mora dovesti do konkretnih promjena kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih događaja
Poslušaj članak
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom oglasio se priopćenjem povodom smrti Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, zatraživši detaljno ispitivanje svih okolnosti događaja i odgovornosti nadležnih osoba. Istodobno upozorava na potrebu ozbiljnih promjena u sustavu zaštite mentalnog zdravlja u Hrvatskoj.
U priopćenju su izrazili sućut obitelji i prijateljima preminulog te istaknuli kako je, uz utvrđivanje neposrednih okolnosti smrti, potrebno ispitati i postupanje svih razina sustava. Posebno treba utvrditi tko je donio odluku o primjeni mjere prisile, na koji je način ona provedena, kakav je nadzor osiguran nad pacijentom te jesu li liječnici i uprava postupali u skladu s propisima i pravilima struke.
Pravobranitelj naglašava kako se mjere prisile smiju koristiti samo u iznimnim situacijama, kada postoji neposredna i ozbiljna opasnost za život ili zdravlje osobe ili drugih ljudi. Takve mjere moraju trajati što kraće, uz stalni nadzor, i nikako se ne smiju koristiti kao kazna ili zamjena za odgovarajuću zdravstvenu skrb.
U priopćenju se podsjeća i na ranija upozorenja nakon obilazaka psihijatrijskih ustanova, tijekom kojih su uočeni propusti u primjeni mjera prisile. Među njima su nedovoljno obrazložene odluke, trajanje mjera i nakon prestanka razloga za njihovu primjenu te neuredno vođenje evidencije o praćenju pacijenata. Zabilježeni su i slučajevi primjene mjera prisile prema pacijentima koji su se dobrovoljno liječili.
Pravobranitelj upozorava i na probleme na koje ukazuju zdravstveni djelatnici, poput nedostatka osoblja, izloženosti nasilju i nedovoljne edukacije za postupanje u kriznim situacijama. Iako ti problemi ne mogu opravdati neprimjereno postupanje prema pacijentima, potrebno ih je ozbiljno shvatiti jer bez dovoljno osposobljenih zaposlenika i jasnih pravila nije moguće osigurati sigurnost ni pacijenata ni osoblja.
Zbog toga se traži redovita i praktična edukacija zaposlenika o smirivanju kriznih situacija razgovorom i drugim metodama koje mogu spriječiti primjenu prisile. Psihijatrijske ustanove trebale bi imati dovoljno stručnih djelatnika u svim smjenama, jasne protokole za krizne situacije i urednu evidenciju svakog postupanja.
Pravobranitelj očekuje da nadležna tijela provedu brzu i neovisnu provjeru svih okolnosti slučaja, a od Ministarstva zdravstva zatražen je izvanredni nadzor Klinike za psihijatriju Sveti Ivan i objava njegovih rezultata, uz poštovanje zaštite osobnih podataka i interesa postupka.
U priopćenju se posebno ističe kako ovaj slučaj treba biti poticaj za ubrzanje reforme sustava zaštite mentalnog zdravlja. Potrebno je razvijati dostupniju psihološku i psihosocijalnu pomoć, krizne intervencije, mobilne timove i druge oblike podrške u zajednici kako bi osobe s mentalnim teškoćama pomoć mogle dobiti pravodobno, bez nepotrebnog upućivanja na bolničko liječenje.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom poručuje kako je nužno osigurati sustav koji će poštovati prava, dostojanstvo i sigurnost osoba s mentalnim poteškoćama, ali i pružiti zdravstvenim djelatnicima uvjete za kvalitetan i siguran rad. Slučaj Jankomir, ističe, mora dovesti do konkretnih promjena kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih događaja.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom“ iznosi 25 tisuća eura
Poslušaj članak
Barbara Vardić već se nekoliko godina suočava s kroničnim i intenzivnim bolovima te sve većim ograničenjem pokretljivosti kuka. Živi s cerebralnom paralizom i korisnica je invalidskih kolica, a zbog ozbiljnog zdravstvenog stanja potrebna joj je operacija ugradnje umjetnog kuka u Sloveniji.
Posljednjih mjeseci bolovi su postali toliko izraženi da Barbara više ne može svakodnevno funkcionirati kao prije. Velik dio vremena provodi ležeći, nastojeći ublažiti bolove, što joj onemogućuje rad i sudjelovanje u aktivnostima koje su joj važne.
Kroz svoj obrt Learn & Joy bavi se edukacijom i motivacijom osoba s invaliditetom i njihovih bližnjih. Povratak poslu, samostalnosti i svakodnevnim aktivnostima za nju zato znači mnogo više od nastavka profesionalnog rada. To je prilika da ponovno živi aktivnije i nastavi raditi ono što voli.
Put do rješenja nije bio jednostavan. Nakon što ju je njezin ortoped uputio u drugu kliniku, Barbara je četiri mjeseca čekala pregled, no termin je otkazan na sam dan pregleda. Zbog neizdrživih bolova odlučila je potražiti pomoć u privatnoj klinici, gdje je rendgenskom snimkom utvrđeno da je kuk potpuno iščašen. Zbog složenosti zdravstvenog stanja upućena je na pregled u Sloveniju, gdje joj je predložena operacija ugradnje umjetnog kuka.
Operacija je važan korak prema smanjenju bolova i poboljšanju kvalitete života. Nakon zahvata slijedi desetodnevna rehabilitacija u sklopu boravka u bolnici, a po povratku kući bit će potrebni dodatna fizikalna terapija, medicinska skrb i pomoć u svakodnevnom funkcioniranju.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje iznosi 25 tisuća eura.
Iznos predviđen za dodatnu skrb namijenjen je mogućim troškovima nakon otpusta iz bolnice, uključujući fizikalnu terapiju i rehabilitaciju kod kuće, medicinsku skrb, pomoć u svakodnevnim aktivnostima te druge zdravstvene usluge i potrepštine. Budući da se stvarni tijek oporavka i potrebne usluge ne mogu unaprijed u potpunosti predvidjeti, proračun je okviran. Ako prikupljena sredstva budu veća od stvarno potrebnih za operaciju i oporavak, višak će biti iskorišten isključivo za troškove povezane s rehabilitacijom, dodatnom skrbi i prilagodbom svakodnevnog života nakon operacije.
Glazba je važan dio Barbarina života i prati je u lijepim, ali i teškim trenucima. Želi da bude dio i njezina oporavka. Rehabilitacija za nju neće značiti samo vježbe i ponovno usvajanje pokreta, već i priliku da kroz glazbu, pokret i vlastiti ritam ponovno pronađe radost u svakodnevici.
Upravo je zato kampanja dobila naziv „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom”. Iza tog naziva krije se želja za životom s manje boli, većom samostalnošću i više mogućnosti za svakodnevne aktivnosti.
Za Barbaru ova operacija predstavlja priliku za novi početak. Svaka donacija, bez obzira na iznos, približava je potrebnom zahvatu i oporavku. Ako ste u mogućnosti, podržite kampanju i pomozite joj prikupiti potrebnih 25.000 eura.
Svoje donacije možete uplatiti ovdje, a ako niste u mogućnosti donirati, puno će značiti i ako podijelite kampanju sa svojim prijateljima, obitelji i poznanicima.
Pomozimo Barbari do operacije, oporavka i života s manje boli, više samostalnosti i novom prilikom za radost.
Tko su Purger i Purgerica?
Hipoterapiju treba integrirati u sustav socijalne skrbi
Stigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
Vujčić i Vuljanić državni prvaci u šahu za gluhe
-
Life&StylePrije 2 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
Civilno društvoPrije 1 danPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
in MREŽAPrije 3 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
in MREŽAPrije 7 satiStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
KulturaPrije 6 danaBOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
-
Civilno društvoPrije 2 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 6 danaMagnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Osobe s invaliditetomPrije 8 satiPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir