Ispunjen sam dobronamjernošću i skromnošću osoba s invaliditetom, njihovom motivacijom i iskrenošću. Divim vam se i iskreno vas cijenim, poručio je Mario Blaha
Poslušaj ovaj članak
Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar je nestranačka i neprofitna organizacija civilnog društva koja okuplja osobe s intelektualnim teškoćama, njihove roditelje i obitelji s područja grada Bjelovara i okolnih naselja. Udruga je osnovana 1997. godine na inicijativu roditelja i obitelji osoba s intelektualnim teškoćama. Doprinijeti zaštiti prava osoba s intelektualnim teškoćama i kvaliteti života njihovih obitelji te razvoju održive mreže dostupnih socijalnih usluga i programa u Hrvatskoj i Europskoj uniji i njihovoj sredini, a sve u skladu s UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, jasna je misija ove udruge.
– Trenutno aktivno provodimo nekoliko projekata, kako na lokalnom, tako i na nacionalnom nivou. Na lokalnoj razini, udruga provodi tri projekta, i to dva odobrena putem natječaja Grada Bjelovara, i jedan putem natječaja Bjelovarsko-bilogorske županije. Na nacionalnoj razini udruga također provodi nekoliko projekata, a dva su financirana iz sredstava Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Važan i veliki projekt je nastavak već nekoliko ciklusa trogodišnjih programa pružanja socijalnih usluga koje pružaju udruge pod nazivom ‘Poludnevni boravak za osobe s intelektualnim teškoćama – moje sigurno mjesto’, a trenutno smo u fazi provođenja prve godine. Također smo korisnici Institucionalne podrške od strane Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, te zajedno provodimo projekt naziva ‘Znanjem u bolje sutra’. Uz te projekte, kao što sam naveo, pružamo i socijalnu uslugu u mreži pružatelja, te smo partneri drugim udrugama i organizacijama civilnog društva i sudjelujemo u njihovim projektnim aktivnostima. Jedan od vrlo važnih projekata koji je sada iza nas je ‘Ne tražimo sažaljenje, tražimo priliku’ odobren od strane Ureda Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske udruge agencija za odnose s javnošću, a putem Javnog poziva ‘Komunikacijska podrška društveno korisnim programima’. Ovim projektom pokrenuli smo javnu kampanju s ciljem skretanja pažnje javnosti i društvene zajednice na sposobnosti i mogućnosti osoba s intelektualnim teškoćama te nužnosti njihova zapošljavanja na tržištu rada – kaže Blaha.
Udruga je učlanjena u Udrugu invalida grada Bjelovara i jedna je od 32 članice Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama. Mario Blaha kao tajnik ove udruge ujedno je i potpredsjednik Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama.
– U udruzi na neodređeno rade troje zaposlenika: Martina Viščević, viša radna terapeutkinja, diplomirani kineziolog, Ivana Smola Anđal, viši radni terapeut/fizioterapeut i ja. Na određeno su zaposlene dvije osobe i to na mjestu organizatora kulinarskih radionica Ivančica Furlan, a na mjestu asistent i projekt managera Marina Tomiša, dipl.oecc. Ponosni smo što smo putem mjere Javni rad, od 1. ožujka ove godine zaposlili i članicu naše udruge Mirnu Arapović, i tako pokazali da su i oni sposobni raditi, zaraditi svoj osobni dohodak i ostvariti svoje temeljno ljudsko pravo, pravo na rad. Broj zaposlenika varira te ovisi o odobrenim projektima koje udruga provodi u određenom periodu – kazao nam je Mario Blaha.
Ova udruga mjesto je okupljanja, druženja, razmjene iskustava, mjesto zaljubljivanja, simpatija, plesa, veselja, podrške, ali i zajedničkog tugovanja. Mjesto gdje su svi isti i jednako važni, mjesto gdje su jedni drugima podrška. Njihovim korisnicima, ali i vodstvu najviše treba sigurnost, sigurnost i dugoročno planiranje, što je ujedno i najveći problem s kojim se svakodnevno susreću u svom radu.
– Realno gledajući, preuzeli smo i radimo veliki i odgovoran posao umjesto države, umjesto lokalne uprave i samouprave, ali na žalost s nesigurnim i ograničenim izvorima financiranja. Ako pogledamo cijene istih socijalnih usluga u državnim institucijama, one su znatno više od onih koje su nama odobrene. Samim tim nas se ograničava da ponudimo bolje uvijete za zapošljavanje potrebnih stručnjaka na duže vrijeme. Mnoge udruge uspiju dobiti financiranje putem nekog velikog projekta i zaposle stručnjake na godinu ili dvije, i tada projekt završi i oni na žalost odlaze na sigurnije radno mjesto, i opet ste na početku. Mi nemamo takvih problema za sada, te smo upornim i stručnim radom, čestim edukacijama i realnim strateškim planiranjem posložili izvore financiranja te zadržali stručni kadar, ali! Uvijek visi taj ALI u zraku – priča nam Blaha.
OSIT Bjelovar zapošljava svoje članove i to je njihovo veliko postignuće.
– Rezultat je to dugogodišnjeg upornog i stručnog rada cijelog tima udruge. Temelje za zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama postavili smo još davne 2010.-2011. EU projektom ‘Work out’ te nastavili 2013.-2014. također EU projektom ‘Reach out’. Bio je među prvim projektima financiranim sredstvima Europske unije, a proveli smo ga u partnerstvu Bjelovarsko-bilogorske i Zadarske županije. Projektne aktivnosti bile su usmjerene na razvijanje i stjecanje kompetencija osoba s intelektualnim teškoćama za tržište rada, ali i edukacija ‘radnih asistenata’ koju su trebali biti na raspolaganju osobama s intelektualnim teškoćama prilikom radnih obaveza, ali i na pomoć poslodavcu koji bi takvu osobu zaposlio. Na žalost, osim projektnih rezultata, zbog nerazumijevanja društvene sredine u to vrijeme i manjka empatije, ništa se posebno nije dogodilo niti je u našoj županiji tada zaposlena osoba iz ove populacije. Ipak, mi nismo odustali, te smo nastavili s raznim radno-terapijskim aktivnostima, javnim prezentacijama, okruglim stolovima i edukacijom građana naše županije, ali i mnogobrojnim radionicama s poslodavcima i konačno se upornost isplatila.
Kroz javno zagovaranje i prezentaciju sposobnosti osoba s intelektualnim teškoćama, kroz nekoliko javnih kampanja na lokalnom, ali i na nacionalnom planu, uspjeli smo dobiti priliku koju smo dugo čekali. Hrvatski zavod za zapošljavanje prepoznao je naš potencijal, ponudio nam partnerstvo i niz smo godina, a putem poticajnih mjera zapošljavanja, najčešće u obliku Javnog rada, uspjeli zaposliti naše članove, osobe s intelektualnim teškoćama.
Ne možete ni zamisliti koja je to sreća i osjećaj ponosa za te drage ljude, osobe iskrena i otvorena srca. Konačno postaju svjesni da mogu sami, svojim rukama zaraditi osobni dohodak i postati neovisni i samostalni. U udruzi imamo pet članova s poslovnom i radnom sposobnošću, sa stečenim obrazovanjem iz pomoćnih zanimanja i to pomoćni vrtlar, pomoćni knjigoveža, pomoćni kuhar, konditor, pomoćni kuhar i slastičar. Osim u našoj udruzi, naši članovi su bili zaposleni i preko projekta lokalne uprave i samouprave pod nazivom ‘Zaželi’ i oni su, iako pripadnici osjetljive društvene skupine, pomogli potrebitima.
Kao rezultat naše zadnje javne kampanje pod nazivom ‘Ne tražim sažaljenje, tražim priliku’ iz Javnog poziva Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, imamo također zapošljavanje jednog našeg člana u restoranu, na mjestu pomoćnog kuhara. Zapošljavanje osobe s intelektualnim teškoćama izuzetno je važna tema, i na temelju našeg iskustva iz te ‘priče’ svi izlaze samo s pozitivnim dojmovima. Osobe s intelektualnim teškoćama jačaju svoju samopouzdanje, vjeru u sebe i osjećaju se ravnopravnima, samostalnima. Poslodavci dobivaju jednog iskrenog vrijednog i savjesnog radnika, koji će svaki zadatak u skladu sa svojim mogućnostima odraditi na najbolji mogući način i bez odustajanja. Kod poslodavaca se razvija empatija i potičemo integraciju, a cijelo društvo se razvija na temeljima uvažavanja različitosti i malo po malo idemo k društvu jednakosti – pojašnjava Blaha.
Prije dvije godine osmislili su, izradili i tiskali prvu slikovnicu koju su izradile osobe s intelektualnim teškoćama u našoj državi, a zvala se ‘OSITovnica naša slikovnica’. Zatim je pokrenut portal ‘Autorizirano.hr’ koji redovito objavljuje sadržaj vezan za osobe s intelektualnim teškoćama i osvješćuje o njihovim potrebama i mogućnostima, a zadnje je došao i časopis ‘Snaga različitosti’.
Nakon svih uspjeha i velikih projekata moramo reći da udruga još uvijek nema svoj prostor i upravo je to njihova najveća želja za naredni period.
– S Gradom Bjelovarom već smo pokrenuli zajedničku inicijativu za prenamjenu i kompletnu obnovu jednog zapuštenog, ali vrijednog objekta u blizini centra grada. Idejni nacrti i projekti su gotovi, sada slijedi dugotrajna i iscrpljujuća administrativna borba, ali vjerujemo u pobjedu, jer naši članovi zaslužuju jedno trajno i sigurno rješenje vlastitog prostora s fitness centrom, modernom kuhinjom, kongresnom salom, uredima za radnu terapiju, senzornom sobom, raznim kreativnim radionicama, prostorom za druženje, za odmor, pripremu jela, ali i velikom okućnicom s vrtom, staklenikom i ljetnom učionicom – Blaha je uvjeren da će san postati stvarnost, a što se tiče drugih planova, udruga će nastojati dobiti novi ugovor za pružanje socijalne usluge poludnevni boravak u mreži pružatelja za dodatnih deset korisnika, te će tada popuniti kapacitete na dvadeset osoba, a prema licenci koju imaju.
– Puno sam toga naučio od osoba s invaliditetom i moram reći da sam zbog njih bolji čovjek. Obogatili su me kao osobu i uz njih konstantno napredujem. Nakon dugogodišnjeg rada u realnom sektoru, raznih pritisaka i konstantnog nastojanja, ispunjavanja sve većih i većih planova za dobrobit nekog nevidljivog, nekog kome ja uopće nisam bitan, sada na ovoj poziciji, ja sam sretan čovjek. Ispunjen sam dobronamjernošću i skromnošću osoba s invaliditetom, njihovom motivacijom i iskrenošću. Ništa mi nije teško i ovo ne shvaćam kao svoj posao, svoju tešku obavezu. Ja samo svaki dan idem u drugu obitelj koju volim i cijenim i za koju se borim, kao da je moja. Divim vam se i iskreno vas cijenim – poručio je Mario Blaha za kraj.
Čujući svijet Gluhi poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu, kaže Dorijana
Dorijana Kavčić iza sebe ima bogatu akademsku karijeru, koja je započela na Filozofskom fakultetu gdje je diplomirala Opću lingvistiku i Bohemistiku.
– Ispalo je najbolje moguće jer sam se pred kraj studiranja u lingvistici usmjerila prema grani u nastajanju, lingvistici znakovnih jezika i svoj interes usmjerila u proučavanje i dokumentiranje upravo hrvatskog znakovnog jezika (HZJ) – priča nam Dorijana.
– Za diplomski sam rad uzela temu hrvatski znakovni jezik, a zatim upisala Poslijediplomski studij lingvistike na kojem provodim istraživanje izražavanja brojeva u HZJ.
Kako sama kaže, budući da je lingvistika HZJ malo istraženo područje, nailazila je na dosta izazova i trebalo joj je više vremena za završetak studija nego je mislila, ali jednog dana i njezinće doktorski rad ugledati svjetlo dana.
– Profesorski smjer na Bohemistici dao mi je alate koje trenutačno koristim u edukaciji HZJ i kulture Gluhih, te sam izvoditeljica kolegija HZJ 1 i 2 na Filozofskom fakultetu, kao vanjska suradnica, a aktivno sam uključena u kreiranje i provedbu kurikuluma za obrazovanje odraslih za stjecanje kompetencija za rad komunikacijskog posrednika za gluhe.
Ali dublji temelj za provođenje svih tih edukacija dala mi je moja obitelj i okolnosti u kojima sam odrastala. Naime, rođena sam u obitelji Gluhih. Roditelji su mi gluhi i duboko involvirani u zajednicu Gluhih, a baka i djed bili su profesori i školi za Gluhe, tako da sam od najranijeg djetinjstva svjesna tog dvostrukog identiteta koji nosim u sebi. Pripadam i svijetu Gluhih i svijetu čujućih – pojašnjava Dorijana.
Splet okolnosti s visokoškolskim obrazovanjem i odrastanje kroz i u hrvatskom znakovnom jeziku i kulturi Gluhih dalo joj je početni temelj kompetencija za komunikacijsku posrednicu hrvatskog znakovnog jezika. Spletom okolnosti, pred kraj studiranja, 2011. otvorila joj se mogućnost zapošljavanja kao tumačica / prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika.
– Do dandanas radim na terenu kao komunikacijska posrednica, ali uz moje osnovno obrazovanje i nadogradnju kroz seminare, ljetne i druge škole u organizaciji europskih organizacija i sveučilišta, dobila sam priliku i za svoj doprinos razvoju materijala za učenje HZJ (suautorica sam Udžbenika hrvatskoga znakovnog jezika, dostupan u PDF-u na internetu) kao i struke komunikacijskog posrednika.
Tako da mogu reći da sam bila intrinzično motivirana za rad komunikacijske posrednice jer sam odrasla uz rečenicu ‘Što kaže?’ i u ulozi prijenosnice informacija iz čujućeg svijeta. Potom sam motivirana jezikoslovnom znanosti koja me potaknula da uvidim koliko je važno dokumentirati jedan jezik i jednu kulturu jer je jedino to što ih čuva od nestanka.
A hrvatski znakovni jezik i kultura Gluhih u Hrvatskoj stvarno jesu jedno neistraženo blago koje će tek obogatiti kulturu Hrvata. Svojim humorom, umjetničkim stvaralaštvom, specifičnim jezičnim izrazima, svojom poviješću borbe za svoja prava predstavljaju nove slojeve mentaliteta hrvatskog naroda u cjelini – kaže Dorijana.
U Hrvatskoj udruzi Silent zaposlena je od 2024. kao komunikacijska posrednica. Dolaskom na snagu novog Zakona o osobnoj asistenciji u kojem je preciznije definiran status radnog mjesta Komunikacijski posrednik udruga se 2023. registrirala kao pružatelj socijalne usluge Komunikacijski posrednik.
– No vrlo brzo po zapošljavanju otvorila mi se prilika za onaj spomenuti doprinos razvoju struke, pa sam bila angažirana u razvoju kurikuluma za obrazovni program Komunikacijski posrednik u kojem, od dopusnice koju je udruga dobila od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 2025., sudjelujem i kao izvoditeljica kurikuluma.
Osim komunikacijskog posredovanja i edukacije s kolegicama i kolegama u udruzi osvijestili smo želju na još jedan način širiti potrebu razvoja inkluzivnog društva. Odlučili smo se na prijavu projekata kojima kreiramo situacije u kojima dolazi do izravne interakcije gluhih i čujućih osoba gdje se stvara mikro inkluzivno ozračje ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i učenja jedni od drugih. Na Javni natječaj za financiranje programa i projekata udruga iz proračuna Grada Zagreba za 2025. odlučili smo prijaviti projekt Silent games večeri, koji uključuje 24 radionice Go igre u kojoj istovremeno sudjeluju i čujuće i gluhe/nagluhe osobe. Sportsko-društvena igra Go drevna je kineska igra koja razvija kognitivni potencijal jer potiče logičko i strateško razmišljanje.
Radi se o igri na ploči na kojoj protivnici postavljaju crne i bijele kamenčiće s ciljem osvajanja područja na ploči, ali i s ciljem da svojim kamenčićima opkolimo protivničke i time ih ‘pojedemo’. Zašto smo se odlučili baš za Go igru, razlog je vrlo jednostavan. Kolegica je imala priliku upoznati se s igrom za vrijeme svog studija i predložila ju je budući da predstavlja idealan omjer vremena koje se provodi u vlastitom promišljanju svakog poteza i vremenu koje je moguće provesti u komunikaciji sa suparnikom.
U našem slučaju omogućava razbijanje leda u komunikaciji jer se započinje s temama same igre, a razgovor se zatim razvija u smjeru hrvatskog znakovnog jezika i kulture Gluhih. Na svakoj radionici je prisutna prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika tako da je omogućena i podrška ako komunikacija krene u ‘dublje vode – pojašnjava Dorijana.
Pitamo ju kako su korisnici, gluhe i nagluhe osobe, reagirali na igru Go, koliko im je ovaj projekt pomogao u interakciji s čujućim osobama?
– Bilo je onih, i gluhih i čujućih, koji su upoznati s igrom pa su tražili dodatne izazove s novim igračima, a bilo je onih koji su se prvi puta susreli s tom igrom – kaže Dorijana.
– Moram naglasiti da je instruktor Zvonko Bednjanec iz partnerske organizacije Zagrebački Go savez bio izuzetno važan faktor, koji je svojom neiscrpnom energijom podučavao sve novajlije i kreirao nevjerojatno lijepo i pozitivno okruženje da su se svi, kako oni najiskusniji tako i početnici, osjećali ugodno.
Trenutak koji mi je osvijestio vrijednost projekta bio je na Festivalu jednakih mogućnosti, na kojem smo organizirali revijalni turnir. Između 15-ak igrača u jednom se trenu dogodilo da su obje prevoditeljice bile zauzete i ja sam se okrenula prema jednom kutku u kojem je bila starija gluha gospođa u komunikaciji s dvije mlađe čujuće osobe, o tome tko je točno u kojem trenutku postavio svoj kamenčić, koje je točno pravilo i tko je zapravo pobijedio te zajednički zaključak da to nije važno i međusobno su si pridavali pobjedu, uz smijeh i prekrasno razumijevanje. Zatim su mlađe osobe počele učiti kako se na HZJ znakuje ‘pobjeda’, ‘čestitam’, ‘hvala’, ‘dobar dan’, ‘kako ste’ i niz drugih izraza. Svjedočila sam iskrenoj zainteresiranosti prema gluhoj osobi, njezinom jeziku i svijetu. Bez sažaljenja, iskrena zainteresiranost.
U takvom okruženju gluhe se osobe osjećaju ravnopravnima, štoviše, vrijednim pripadnicima društva. Čujući svijet oni poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu.
Ciljne skupine bile su djeca i umirovljenici, ali ono što bih htjela naglasiti je da su djeca imala manju potrebu za komunikacijskim posredovanjem, što nam samo pokazuje da je čovjek u svom najčišćem obliku otvoren za različitosti, inherentno dobronamjeran i motiviran za ostvarivanje povezanosti. Samo je pitanje snalaženja i način se naɗe, komunikacija se ostvaruje, međusobno priznavanje i poštovanje realizira. Takvom svijetu moramo stremiti – zaključuje svoju priču Dorijana.
Foto: Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije
Društvo multiple skleroze Dubrovačko- neretvanske županije našoj je redakciji uputilo pismo koje objavljujemo u cijelosti:
Povodom Svjetskog dana multiple skleroze želimo jasno reći nešto što se ne vidi na prvi pogled, a određuje svakodnevicu više od 9000 ljudi u Hrvatskoj.
Multipla skleroza je bolest koja mijenja živote upravo onda kada su ljudi u najvećem usponu i snazi. Ponekad uspori korak, ponekad zaustavi dan, a ponekad zatvori vrata koja su jučer bila otvorena.
MS nije ‘trenutni umor’, nije ‘trenutna slabost’, nije ‘trenutno psihičko stanje’ i nije nešto što nestaje nakon odmora. To je neurološka bolest koja oštećuje živčani sustav i mijenja funkcije tijela. Simptomi se mijenjaju iz dana u dan – što mnogi pogrešno tumače kao nedosljednost, pretjerivanje ili neodgovornost.
Nevidljiva invalidnost znači da se borba odvija tiho. Vidljiva invalidnost znači da se vidi samo površina. A ono što ljudi najčešće ne vide?
Koliko energije treba da se ustane. Koliko hrabrosti treba da se izađe. Koliko borbe stane u jedan običan dan. Koliko puta tijelo kaže “ne”, a osoba kaže ‘idem dalje’.
Najčešće predrasude o MS-u ostaju iste godinama: – da osoba ‘može sve ako se potrudi’, – da ‘izgleda dobro pa je dobro’, – da je bolest predvidiva, – da se simptomi mogu kontrolirati voljom, – da je invaliditet uvijek vidljiv, – da se MS događa ‘drugima’.
Predrasude su često teže od samih simptoma. One bole dublje, traju duže i ostavljaju trag koji se ne vidi – ali se nosi svaki dan.
Za mnoge osobe s MS-om najveća pobjeda nije maraton. Najveća pobjeda je – doći do kraja dana.
Zato danas mislimo na sve koji su dali sve što su mogli, i na sve koji danas nisu mogli ništa. I jedno i drugo je hrabrost.
Ako želimo društvo koje razumije, moramo prestati gledati samo ono što je vidljivo. Kod multiple skleroze, ono najteže – najčešće se ne vidi.
I zato danas jedan zgužvani papir s porukom ‘Danas ne mogu’ govori u ime svih koji se bore. To nije slabost. To je istina. A mi kao udruga kažemo: nema veze – drugi put ćemo.
Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije
Zbog komunikacijskih barijera, gluhim i nagluhim osobama otežan je pristup javnim uslugama i kvalitetnim informacijama.
Na završnoj konferenciji, 27. svibnja u Zagrebu, predstavljeni su rezultati projekta ‘Slavica – inovativno rješenje pružanja usluge video prevođenja’, kojeg je provodio Hrvatski savez gluhih i nagluhih (HSGN), u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo te uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije.
Predstavljajući projekt Slavica, predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek upozorila je da osobe oštećenog sluha nailaze na nerazumijevanje svoje okoline s obzirom da je njihov invaliditet nevidljiv, a zbog nedostatka adekvatnih i točnih informacija izbjegavaju odlazak liječniku. Istraživanje iz Španjolske pokazalo je da žive pet godina kraće u odnosu na opću populaciju.
Vincek je istaknula da je kroz projekt Slavica olakšana komunikacija zdravstvenih djelatnika s gluhim i nagluhim osobama kada nije dostupna usluga prevoditelja Hrvatskog znakovnog jezika.
Tijekom tri godine trajanja projekta educirano je 281 zdravstvenih djelatnika u 17 hrvatskih gradova o načinima komunikacije s gluhim i nagluhim osobama. Uz teorijski dio, zdravstveni djelatnici mogli su iskusiti s kojim se barijerama susreću ove osobe. Održana je edukacija 307 gluhih i nagluhih osoba o korištenju platforme Slavica i ostalim asistivnim tehnologijama.
Vincek je zaključila kako je platforma Slavica dobra podloga za razvoj aplikacije koja bi se povezala s jednistvenim telefonskim brojem hitnih službi 112 kako bi se u kriznim situacijama omogućio pristup gluhim i nagluhim osobama. Poručila je da ovakve projekte, kao što je platforma Slavica, treba sustavno financirati država, a ne da ovise samo o trogodišnjem financiranju.
O modelima unaprjeđenja platforme Slavica na okruglom stolu su govoriili predsjednica HSGN Dijana Vincek, Tomislav Benjak iz HZJZ-a, Ratmir Đanić iz SOIH-a, zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Anica Ježić i predsjednik Međunarodne telekomunikacijske unije Dušan Caf.
Video / podcastPrije 5 dana
KulturaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 6 dana
SportPrije 6 dana
SportPrije 4 dana
in MREŽAPrije 4 dana