Važna poruka koju ovim putem želim prenijeti je da treba zaposliti osobe s invaliditetom. Već kad smo ih proglasili radno sposobnima, dajmo im posao. Zato postoji sustav kako se zapošljavaju i potrebno je osigurati sredstva za radnog asistenta osobama s invaliditetom ako im to omogućava da rade. To je nešto što trebamo provesti ako želimo ići naprijed, kaže Mišljenović
Poslušaj članak
Miljenko Mišljenović je predsjednik dviju udruga, Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka i Županijske udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom, a u nastavku pročitajte njegov put za dobrobit osoba s invaliditetom.
– Predsjednik Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka postao sam krajem 1984. godine. Moja kćerka Ana rođena je 1980. godine s cerebralnom paralizom, mentalnom retardacijom, ona ne govori, ne hoda i slabije čuje. To mi je dalo motiv da u gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji napravim nešto za osobe s cerebralnom paralizom.
Županijsku udrugu osnovao sam 2017. godine u studenom jer ova država kad daje natječaje, daje ih za određeni broj korisnika te sam osnovao novu udrugu kako bih povećao broj korisnika – kazao nam je Miljenko za početak.
Dugo godina radio je za osobe s invaliditetom i udruga je sudjelovala u gradnji vrtića Krnjevo, škole na Vežici i Kantridi.
– Radili smo na tome da djeca iz OŠ Vežica poslije idu u Ekonomsku školu. Na početku je u OŠ Vežica bilo pet naših korisnika, međutim nakon osam godina njihov broj se popeo na otprilike 40 jer su svake godine dolazili novi i polako smo neke od njih uključivali u ekonomsku školu, najprije u razred za upravnog referenta, potom trogodišnjeg upravnog referenta, a potom i na fakultet. Jako puno smo radili s fakultetom. Puno naših članova završili su fakultete kao što su pravni, filozofski fakultet. Trenutačno je 10-ak naših članova na fakultetu.
Surađujući s lokalnom upravom i samoupravom 2010. godine dobio sam Zlatni grb Grada Rijeke za unapređenje života osoba s cerebralnom paralizom. Tu nagradu sam dobio ja osobno, ne kao udruga. Dobio sam nagrade za 30 godina, za 35 godina rada za osobe s invaliditetom. Godine 2010. dobio sam Zlatnu plaketu ‘Grb Grada Rijeke’ za promicanje jednakosti osoba s cerebralnom paralizom i inkluzije u društvo. Godine 2017. predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala me zvijezdom Danicom s likom Franje Bučara za zasluge u sportu osoba s invaliditetom, a 2024. godine dobio sam nagradu za životno djelo Primorsko-goranske županije za iznimna postignuća u socijalnoj skrbi i zaštiti prava osoba s invaliditetom – kaže nam Miljenko.
Udruga CDP Rijeka ima oko 160 članova, a županijska udruga (ŽUCDP) ima oko 150 članova i provode brojne projekte.
– Obje udruge provode projekte iz područja osobne asistencije, imamo oko 50 korisnika koji koriste usluge osobne asistencije po udruzi, dakle, po 50 korisnika iz CDP Rijeka i oko 50 korisnika iz ŽUCDP. Svaka udruga ima po deset asistenata u nastavi jer ova država ne dozvoljava da udruge imaju više od deset asistenata. Nekada smo imali 60, 70 asistenata, ali nakon stupanja na snagu odluke Vlade o smanjenom broju asistenata dobili smo sredstva za asistente za samo deset korisnika, a to su većinom privatne škole. Drugi projekt su naše radionice koje provodimo već 20-ak godina, a to su dramska radionica (održava se utorkom), psihološka (ponedjeljkom), likovna (srijedom), glazbena (četvrtkom), Engleski jezik (petkom), plesna radionica grupe ‘Magija’ (subotom).
Sve radionice drže profesori, negdje bude i po dva profesora. Dramsku radionicu posjećuje oko 15 članova. Psihološku radionicu smo ograničili na 12 članova kako bi korisnici mogli razgovarati međusobno o svojim problemima. Na likovnu radionicu dolazi od 30 – 50 osoba sa svojim pratnjama i asistentima. Glazbena radionica ima 20-ak članova, oni čine glazbenu skupinu, zajedno su napravili i pjesmu. Radionicu engleskog jezika drži osoba s cerebralnom paralizom Ivona Matković. Ivona je magistra engleskog jezika, u svom radu ona nekim korisnicima posebno prilagođava program, dok nekim korisnicima drži sate iz naprednog znanja engleskog jezika. Također, obraćamo pažnju na znanje engleskog jezika naših korisnika u školama i kad utvrdimo da imaju određenih problema, Ivona im u sklopu radionica pomaže u savladavanju školskog gradiva.
Glazbenu radionicu vodi profesor Valter Veljak, sa svoje dvije kćerke koje su profesorice violine. Likovnu radionicu vodi profesorica Sandra Grgurić i ona to radi oko 18 godina. Dramsku radionicu vodi profesor Kristijan Šuljić već oko 15 godina. Vodi ih na osebujan način, on je mlad, darovit i voli razvijati koreografije na vrlo specifičan način. Za njegov rad je nekoliko profesora i stručnjaka iz tog područja reklo kako bi se Kristijanove metode rada trebalo patentirati.
Psihološku radionicu je dugo godina vodio Mauro Lacović, koji sada djeluje u inozemstvu, ali napisao je knjigu vezanu uz psihološki rad s osobama s invaliditetom. Knjiga se bazira na njegovom radu u UCDP Rijeka i tu knjigu ćemo štampati. Trenutačno, psihološku radionicu vodi profesorica Sanja Hajdinak Knežević i ona to radi vrlo kvalitetno.
Provodimo i sportske radionice (boćanje, jahanje, atletika, plivanje). Provodimo i Erasmus projekte, projekte raznih zaklada, donacija, javljamo se na sve dostupne natječaje za osobe s invaliditetom i tako razvijamo udruge – kaže Mišljenović o programima i doista se svatko od članova može u nečemu pronaći.
Izazovi se, kaže, javljaju kad svake četiri godine dođe do novih izbora i onda dođe do promjena pa moraju iznova učiti nove ljude u lokalnoj upravi i samoupravi, tj. u gradu i županiji a nekad i u ministarstvima.
– Izazov predstavlja i nedostatak sredstava budući da vladajuće osobe koje su nadležne za rad s osobama s invaliditetom smatraju osobe s invaliditetom građanima drugog reda. Zbog tog njihovog iskrivljenog uvjerenja oni smatraju da osobama s invaliditetom nisu potrebna određena financijska sredstva, imaju ideju da ih treba tretirati na drugačiji način i onda dolazimo do situacije gdje jedni kažu da trebamo raditi uspješno s osobama s invaliditetom, drugi koji trebaju dati novac to ne rade što uzrokuje velike trzavice.
Primjerice, osobni asistenti koji su radili u razdoblju od 2006. do 2020. godine imali su plaću od dvije tisuće kuna. I u to vrijeme, koliko god da smo se borili da im se poveća plaća, nismo uspjeli. Usporedbe radi, osobni dohodak je 2006. godine iznosio je nešto više od tisuću kuna, a 2019. godine iznosio je gotovo tri tisuće kuna, a asistentima se u tom razdoblju plaća nije nimalo povećala. Kako je došao novi Zakon o osobnim asistentima, borimo se da što više korisnika dobije osobnog asistenta. Mi smo sad dobili od države po jednom korisniku iznos od 11 eura čime se trebaju pokriti troškovi za osobnog asistenta i za naš rad. Posljednjih godina značajno se povećala stopa inflacije i 11 eura po korisniku za sve troškove je zaista mizerno, posebice jer novaca očito ima. Kad se dogodi da imamo ostatak sredstava, moramo ih vratiti, nije nam dopušteno da tim sredstvima povećamo plaće asistenata – navodi Mišljenović surovu stvarnost.
– U Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji imamo jedne od najuspješnijih lokalnih uprava i samouprava. Čak i Ministarstvo kaže da PGŽ i grad Rijeka imaju najbolje riješeno pitanje za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, ali to je zahvaljujući našoj udruzi koja se godinama borila od čega su dobrobiti imale i druge udruge, ne samo naša. Međutim, neke udruge su to iskoristile, neke nisu. Naši korisnici idu u vrtiće, škole, rješavamo asistente sa zavodom za socijalnu skrb. Pomažemo i odraslim članovima. Također, aktivno se borimo protiv predrasuda prema osobama s invaliditetom, trudimo se da se što više osoba s invaliditetom zaposli. U našoj udruzi imamo nekoliko djelatnika s invaliditetom, a nekima smo pronašli posao na drugim mjestima, npr. tamo gdje treba plaćati kvotu, premda neki poslodavci radije plaćaju kvotu nego da zaposle osobu s invaliditetom. Asistente u školi smo osigurali, jednako kao i osobne asistente za sve koji ih trebaju. Sada je jasno da je potrebno još više asistenata i radimo na tome da pravovremeno informiramo osobe s invaliditetom koji imaju pravo na osobne asistente o njihovim pravima na asistenta te im pomažemo da prikupe nužnu dokumentaciju i da što prije dobiju osobnog asistenta. Mi imamo čak 10-ak osoba koji imaju osobnog asistenta na 16 sati u danu (znači 2 osobna asistenta po 8 sati) što puno znači osobama s invaliditetom koje žive same. To je veliki uspjeh jer inače bi se takve osobe smjestilo u staračke domove i slične institucije – kaže Mišljenović.
Trenutačno najviše rade na tome da poboljšaju situaciju vezanu uz osobne asistente, kao i da zaposle što više osoba s invaliditetom.
– Onaj tko nije izgubio radnu sposobnost je radno sposoban i on gubi neke druge mogućnosti, a ne možemo ga nigdje zaposliti i sad se borimo da to malo uskladimo, međutim, pojedinci na vlasti ne rade svoj posao kao što treba. Na primjer, vidite sad ovaj slučaj se dogodilo u centru za rehabilitaciju, vezano za dijete koje se ugušilo u Kraljevici. Smatram da bi se centrima trebalo osiguravati više sredstava kako bi mogli uspješnije raditi – komentira Mišljenović nedavnu tragediju.
– Moja preporuka je da osobe s invaliditetom dođu u udrugu jer naš zadatak nije da idemo po kućama osoba s invaliditetom, a kod nas može doći tko god želi, ne trebaju nužno biti osobe s cerebralnom i dječjom paralizom. Mi imamo puno takvih članova koji imaju osobne asistente preko nas. Kad djelatnici centra za socijalnu skrb odlučuju o osobnim asistentima, oni dođu kod nas.
Kod nas dolaze osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s autizmom i druge grupacije osoba s invaliditetom, i pozivamo ih da nam se jave, a mi ćemo im pomoći koliko možemo da ostvare prava koja imaju. Jedino ne radimo sa slijepim i gluhim osobama jer su oni specifična grupacija.
A sad, što raditi s nosiocima vlasti koji odlučuju o osobama s invaliditetom dok ih smatraju građanima drugog reda? Tu nema pomoći i nikako se ne možemo izboriti da se takve ljude makne s vladajućih položaja jer je politika ta koja ih stavlja na takvo mjesto, a poslije se ne žele time baviti.
Važna poruka koju ovim putem želim prenijeti je da treba zaposliti osobe s invaliditetom. Već kad smo ih proglasili radno sposobnima, dajmo im posao. Zato postoji sustav kako se zapošljavaju i potrebno je osigurati sredstva za radnog asistenta osobama s invaliditetom ako im to omogućava da rade. To je nešto što trebamo provesti ako želimo ići naprijed – zaključio je Mišljenović za kraj.
Deset godina nakon donošenja Zakona vidljivi su pomaci, ali izazovi ostaju. Potrebna je veća dostupnost prevoditelja i njihovo formalno obrazovanje, kao i veća svijest o važnosti komunikacijske pristupačnosti
Poslušaj članak
Prošlo je 10 godina od proglašenja Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj.
Što se promijenilo? Što je novo? Koji su projekti doprinijeli popularizaciji hrvatskog znakovnog jezika? Koji su planovi za dalje? Sve se to moglo čuti na Zoom događaju koji je Hrvatski savez gluhih i nagluhih organizirao povodom obljetnice u četvrtak, 10. srpnja 2025. godine.
Moderatorica je bila Zdravka Baštijan, koja je na početku pozdravila zamjenicu pravobranitelja za osobe s invaliditetom Gordanu Glibo, Tomislava Benjaka, zamjenika ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, i predsjednicu Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijanu Vincek.
– U Hrvatskoj danas živi više od 13 tisuća osoba s oštećenjem sluha, i iako su njihova prava zajamčena, u praksi se ti ljudi još uvijek susreću s mnogim preprekama u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi, te pristupu informacijama – najčešće. To mi kao Ured svakodnevno primjećujemo. Važan je trenutak kada je, prilikom prvog predstavljanja izvješća o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom, prvi put u Hrvatski sabor ušao i prevoditelj znakovnog jezika, kako bi i druge osobe mogle pratiti o čemu se tamo raspravlja – poručila je Glibo i nastavila.
– Zajednički veliki napori dugo su trajali – kako od strane pokreta osoba s invaliditetom, tako i pravobraniteljstva – da bi se 2015. godine donio danas važeći Zakon o znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. I to je izuzetno važno.
Pravo na pristup informacijama na znakovnom jeziku ključno je za ravnopravnost osoba koje imaju oštećenje sluha, no unatoč tome još uvijek nemamo dovoljan broj prevoditelja, a javne ustanove nisu uvijek prilagođene komunikacijskim potrebama tih osoba.
Potrebno je i dalje ulagati u edukaciju, povećati dostupnost prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika i stvoriti okruženje u kojem će se svatko osjećati prihvaćeno – bez obzira na način komunikacije. Još uvijek je potrebno raditi na osvješćivanju šire javnosti o važnosti informacijske i komunikacijske pristupačnosti, koje su od životne važnosti za osobe sa senzornim oštećenjima, među kojima su i osobe s oštećenjem sluha.
Danas, kada je riječ o gluhim osobama, najveći dio obraćanja i upita koje primamo odnosi se na načine ostvarivanja prava na osobnu asistenciju, te na odgovarajuću podršku pomoćnika u nastavi za učenike s oštećenjem sluha.
Znamo kako obrazovni sustav često nije dovoljno inkluzivan, a mogućnosti za zapošljavanje su ograničene zbog predrasuda i nedostatka podrške na radnome mjestu. Upravo su to teme na kojima planiramo i dalje aktivno raditi, predlažući proaktivna rješenja za poboljšanje. Zbog svega toga, naša je odgovornost da kao društvo ne šutimo o tim problemima – kaže Glibo.
– Hrvatski zavod za javno zdravstvo već više od 20 godina – gotovo 25 – aktivno sudjeluje u području unaprjeđenja politika za osobe s invaliditetom. Počeli smo s osnivanjem Registra i Zakonom o registru osoba s invaliditetom. Sve što je kolegica Glibo navela temelji se na podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Izuzetno nam je važno što je statistika, zbog koje je Registar i osnovan, postala rutina. No, ono što je još važnije jest da se ti podaci ne koriste samo formalno – da znamo koliko koje populacije ima – nego da služe za unapređenje politika za osobe s invaliditetom – rekao je Benjak.
– Postali smo dionik u procesima, projektima i postupcima koji se bave različitim aspektima kvalitete života i izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom – u ovom slučaju, osobe oštećena sluha. Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Hrvatskim savezom gluhih i nagluhih diljem Hrvatske organizira edukacije za zdravstveno i nezdravstveno osoblje o načinima ostvarivanja kontakta bez komunikacijskog posrednika.
Prezentiramo i projekt Slavica, a uz to već dugi niz godina organiziramo edukacije diljem Hrvatske, i to u zdravstvenim ustanovama, o ostvarivanju primjerenog kontakta s osobama s invaliditetom, pa tako i s osobama oštećena sluha. Sve su to kvalitativne aktivnosti koje doprinose poboljšanju kvalitete života, izjednačavanju mogućnosti i – u konačnici – zdravlju osoba s invaliditetom.
Za kraj, istaknuo bih još nešto: gospođa Glibo je spomenula zdravstvenu pismenost – to je izuzetno važno. Razgovarajmo o tome, jer, kako je u više navrata naglasila i predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, očekivano je da osobe oštećena sluha žive čak pet godina kraće, upravo zbog nedostatne i neadekvatne komunikacije sa zdravstvenim osobljem i sustavom općenito. To je neprihvatljivo.
Zato je Hrvatski zavod za javno zdravstvo, u suradnji s Hrvatskim savezom gluhih i nagluhih, pokrenuo istraživački projekt koji je u završnoj fazi prijave. Vrlo ćemo ga uskoro predstaviti članstvu. Cilj je utvrditi postoji li doista razlika u očekivanom životnom vijeku, i ako se potvrdi – predložit ćemo odgovarajuće mjere kako bi se to promijenilo. Ne smijemo dozvoliti da osobe oštećena sluha žive kraće zbog nedostatka adekvatne komunikacije sa zdravstvenim sustavom – zaključio je Benjak.
Dijana Vincek, predsjednica Saveza gluhih i nagluhih, dala je prikaz puta koji je prošao Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i onoga što je postignuto u deset godina. Predstavila je primjere dobre prakse, iz kojih je vidljivo da pomaka ima, ali i da još ima puno posla.
Ovaj događaj imao je dva dijela. Prvi se odnosio na desetljeće od proglašenja Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku, pod nazivom ‘Mini festival pristupačnosti’, u sklopu kojeg su održana dva događaja. Promovirali su projekt ‘Pristupačnost nacionalnih parkova’, odnosno ‘Priroda za sve na znakovnom’. Također, predstavljen je Muzej čokolade, koji je postao potpuno pristupačan za gluhe i nagluhe osobe iz cijelog svijeta, odnosno za sve koji koriste međunarodnu znakovnu komunikaciju.
U drugom dijelu predstavili su besplatnu mobilnu aplikaciju ‘Basna, bajka i burg’, prevedenu na hrvatski znakovni jezik. Partner je bila umjetnička organizacija YELO, a aplikaciju je predstavila suosnivačica organizacije, Jelena Remetin.
Projekt ‘Basna, bajka i burg’ sadrži širok izbor zvučno oblikovanih književnih sadržaja namijenjenih djeci. Mali korisnici preuzimaju istraživačku ulogu na zelenim površinama grada Zagreba, kao u potrazi za literarnim ‘Pokemonom’. Uz pomoć basni, bajki i raznih urbanih priča počinju graditi jednu sasvim drugačiju sliku grada.
Priče koje ‘uhvati’ mali korisnik može ponijeti sa sobom, poslušati ih kad god poželi, pa i zvučno podijeliti s prijateljima. Zalaženjem u prirodu – šume, parkove i ostale površine grada Zagreba – djeca, uz ovaj program koji uključuje više od 60 sadržaja, otkrivaju drugo lice grada.
Projekt ‘Basna, bajka i burg’ nastao je u Godini čitanja, financiran od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske zahvaljujući programu digitalnih prilagodbi i kreiranju novih kulturnih i edukativnih sadržaja 2021. godine, kao i uz podršku Grada Zagreba i Turističke zajednice grada Zagreba.
Foto: Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe
Pilot projekt uključivosti donosi videoinformacije na znakovnom jeziku i edukaciju osoblja – Rijeka, Osijek, Pula i Split već su napravili veliki korak
Poslušaj članak
Zamislite da putujete u nepoznati grad, avion kasni, a razglas najavljuje važne informacije – koje ne možete čuti. Za gluhe i nagluhe osobe, takve situacije nisu iznimka, već svakodnevica. No, zahvaljujući novom inkluzivnom projektu, to se počinje mijenjati – i to upravo u hrvatskim zračnim lukama.
Projekt ‘Pristupačnost putničkih informacija za osobe oštećena sluha’, koji je trajao od listopada 2024. do lipnja 2025., uveo je videoinformacije na hrvatskom znakovnom jeziku (HZJ) i međunarodnoj znakovnoj komunikaciji (MZK) u četiri hrvatske zračne luke: Rijeka, Osijek, Pula i Split.
Riječ je o pilot-programu koji je financiralo Ministarstvo turizma i sporta, a vodilo Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe – udruga poznata po dugogodišnjem radu na promociji znakovnog jezika, osobito orijentirana na kreiranje sadržaja na hrvatskom znakovnom jeziku.
Poseban naglasak projekta stavljen je i na zapošljavanje gluhih osoba: tako je tijekom provedbe projekta zaposlena jedna gluha osoba, a u izradi video sadržaja sudjelovale su isključivo gluhe osobe – izvorni korisnici znakovnog jezika, što je osiguralo visoku kvalitetu, autentičnost i prirodnost komunikacije.
Vizualna pristupačnost više nije luksuz – nego standard
U Zračnoj luci Rijeka, koja se nalazi u središtu kvarnerske regije, putnici s oštećenjem sluha sada mogu ravnopravno pratiti sve važne informacije – od prijave na let do sigurnosnih pravila – putem jasno izrađenih i profesionalno snimljenih video materijala. U riječkoj zračnoj luci posebno naglašavaju: ‘Vizualna i jezična pristupačnost ne bi smjela biti opcija – to mora biti standard.’
Osim tehnologije, ulagali su i u ljude. Zaposlenici riječke zračne luke prošli su edukacije koje uključuju komunikacijske vježbe i ponašanje u hitnim situacijama, a sve kako bi mogli pružiti podršku gluhim putnicima i na osobnoj razini.
Slavonija u ritmu inkluzije
U Zračnoj luci Osijek, koja već godinama povezuje istok Hrvatske s Europom, projekt je otvorio novu dimenziju povezanosti – onu koja ne poznaje zvuk, ali poznaje razumijevanje.
Informacije o dolasku na terminal, sigurnosnim kontrolama i orijentaciji u prostoru sada su dostupne i na znakovnom jeziku, bez potrebe da se gluhe osobe dodatno snalaze ili traže pomoć.
Osoblje je, naravno, prošlo posebne radionice koje su uključivale i osnove znakovnog jezika te kulturološku senzibilizaciju, kako bi se stvorilo istinski uključivo okruženje.
Pula – luka vrijednosti
Poznata po svojoj povijesnoj baštini i turizmu, Zračna luka Pula sada je i primjer dobre prakse u pristupačnosti. U suradnji s partnerima, implementirani su videomaterijali na HZJ i MZK, a zaposlenici su kroz edukaciju prošli simulacije i vježbe koje olakšavaju svakodnevnu komunikaciju s gluhim putnicima.
Split – velika brojka, osoban pristup
Kao druga najprometnija zračna luka u Hrvatskoj, Zračna luka Split godišnje primi više od tri milijuna putnika. No projekt je pokazao da brojke nisu prepreka za ljudski pristup.
Videoinformacije za gluhe uvedene su i ovdje, a zaposlenici su prošli praktične radionice i treninge neverbalne komunikacije.
U sklopu projekta, ukupno 23 zaposlenika iz sve četiri zračne luke prošlo je strukturiranu edukaciju. To uključuje osnove znakovnog jezika, praktične vježbe, kulturološku osjetljivost i ponašanje u kriznim situacijama.
Brošure koje ostaju – i prenose znanje dalje
U sve četiri zračne luke podijeljene su i posebne edukativne brošure s praktičnim savjetima za komunikaciju s gluhim osobama – kako gestom, pisanjem ili kontaktom očima.
Ove brošure nisu samo koristan podsjetnik za sadašnje zaposlenike, već i alat za prijenos znanja na nove članove tima, čime se osigurava kontinuitet i održivost cijelog procesa.
Hrvatska kao destinacija razumijevanja
Projekt je nedavno predstavljen i na međunarodnom natjecanju ekipnog šaha za gluhe, gdje je gostima iz 11 zemalja Europe Hrvatska promovirana kao zemlja koja ulaže u ravnopravnost i pristupačnost.
Hrvatsko društvo prevoditelja, koje je već prevelo 17 brošura Ravnateljstva civilne zaštite na HZJ, razvija i digitalni rječnik za učenje hrvatskog znakovnog jezika, te izdaje udžbenike HZJ-a. U planu im je širenje projekta i na željezničke kolodvore, autobusne postaje i trajektne luke.
Jer prava na informaciju i dostojanstveno putovanje ne bi smjela imati zvučni uvjet.
Izvor: Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe (sponzorirani članak)
Ova hvalevrijedna akcija rezultat je suradnje koja nadilazi donaciju – ona nosi poruku da društvo vidi, prepoznaje i podržava osobe s invaliditetom
Poslušaj članak
Specijalizirana tiflotehnička pomagala ključna su za svakodnevno funkcioniranje slijepih osoba, a njihova visoka cijena često ih čini nedostupnima, osobito djeci i mladima.
Upravo zato Rotary Klub Split Novi prepoznao je važnost podrške učenicima s oštećenjem vida te pokrenuo humanitarnu akciju za opremanje slijepe i izrazito slabovidne djece, članova Udruge slijepih Splitsko-dalmatinske županije.
Akcija je trajala od 20. svibnja do 30. lipnja 2025., a cilj je bio izravno poboljšanje kvalitete života kroz aktivnu tehnološku integraciju u društvo. Prikupljena su sredstva u iznosu od 5000 eura, koja su utrošena za nabavu vrijednih pomagala za mlade članove udruge.
Donacija uključuje tri prijenosna računala prilagođena za instalaciju govorne jedinice (čitača ekrana), jedno moderno pametno računalo, te još jedan mobitel posebno dizajniran za slijepe osobe – BlindShell Classic. Osim toga, donirani su i elektroničko povećalo Looky 5 HD, govorni tlakomjeri, kao i specijalizirani geometrijski pribor za slijepe učenike.
Iako mnoge iznenadi činjenica da slijepe osobe koriste povećala, prema definiciji slijepa osoba može imati do pet posto ostatka vida. Taj minimalni vid često je dovoljan da uz odgovarajuće pomagalo dijete može čitati ili se orijentirati, što olakšava obrazovanje i svakodnevni život.
Uručivanje pomagala održano je 9. srpnja 2025. u prostorijama udruge u Splitu, uz prisustvo predsjednika Rotary Kluba Split Novi Jerke Bačića i članova udruge, a događaj je bio medijski popraćen.
Ova hvalevrijedna akcija rezultat je suradnje koja nadilazi donaciju – ona nosi poruku da društvo vidi, prepoznaje i podržava osobe s invaliditetom. Iz udruge izražavaju duboku zahvalnost Rotary Klubu Split Novi na nesebičnoj pomoći i na osmijehu koji su izmamili na lica mladih članova.
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših preferencija i ponovljenih posjeta. Klikom na “Prihvati sve” pristajete na korištenje SVIH kolačića. Međutim, možete posjetiti "Postavke kolačića" kako biste dali kontrolirani pristanak.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva dok se krećete web stranicom. Među njima, kolačići koji su kategorizirani kao potrebni pohranjuju se u vaš preglednik jer su neophodni za rad osnovnih funkcija web stranice. Također koristimo kolačiće trećih strana koji nam pomažu analizirati i razumjeti kako koristite ovo web mjesto. Ovi kolačići će biti pohranjeni u vašem pregledniku samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključiti ove kolačiće. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može utjecati na vaše iskustvo pregledavanja.
Funkcionalni kolačići pomažu u obavljanju određenih funkcija kao što je dijeljenje sadržaja web stranice na platformama društvenih medija, prikupljanje povratnih informacija i druge značajke trećih strana.
Kolačići izvedbe koriste se za razumijevanje i analizu ključnih indeksa učinkovitosti web stranice što pomaže u pružanju boljeg korisničkog iskustva za posjetitelje.
Analitički kolačići koriste se za razumijevanje načina na koji posjetitelji stupaju u interakciju s web stranicom. Ovi kolačići pomažu u pružanju informacija o metrikama kao što su broj posjetitelja, stopa napuštanja stranice, izvor prometa itd.
Neophodni kolačići apsolutno su neophodni za ispravno funkcioniranje web stranice. Ovi kolačići osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice, anonimno.
Oglašavački kolačići koriste se kako bi se posjetiteljima pružili relevantni oglasi i marketinške kampanje. Ovi kolačići prate posjetitelje na web-mjestima i prikupljaju podatke za pružanje prilagođenih oglasa.