in MREŽA
MOJA PRIČA Miljenko Mile Kulić
Vječna i strastvena ljubav prema pjevačici Danijeli Martinović i prekinuto prijateljstvo sa školskim kolegom Petrom Grašom, samo su neke fusnote iz života ovog neopisivog čovjeka
Te Gospodnje 1974. godine grupa ABBA pobijedila je na Euroviziji, američki predsjednik Richard Nixon dao je ostavku zbog afere Watergate, a u lipnju je mjesecu u splitskom rodilištu na svijet došao Miljenko Kulić, poznatiji kao Mile.
Rođen je preko puta starog Hajdukovog stadiona. Podatak je to koji će mu bitno odrediti identitet, jer roditi se pokraj Hajdukovog stadiona za Splićane znači da će ti doživotno venama kolati ‘bila krv’, a kroz život će te pratiti zafrkantski duh eponimnog Miljenka Smoje.
Mile je čovjek živopisan i dozlaboga romantičan, jer kako drugačije objasniti činjenicu da je još od srednje škole pa do danas mahnito zaljubljen u svoju sugrađanku, pjevačicu Danijelu Martinović. Koljena su mu zaklecala, a hladni trnci plazili niz kičmu kada ju je prvi put ugledao na igralištu pored srednje turističke, škole koju je Mile pohađao zajedno s učenicima bez nekih dijagnoza. Jedan od tih ‘bez dijagnoze’ bio je i pjevač Petar Grašo, s kojim je Mile dijelio i školsku klupu i ljubav prema Danijeli.
Uh, taj je Grašo bio vragolast svat, profesori bi ga svako malo izbacivali s nastave zbog brbljavosti i sklonosti šalama koje i nisu bile primjerene za njegovu dob. No Mili je bio ne samo školski kolega na kojega se uvijek mogao osloniti, nego i prijatelj koji mu je otkrivao tehnike dobrog, tipično splitskog pjevanja. To će prijateljstvo doći na tešku kušnju nakon što je Grašo započeo tabloidno opjevanu romansu s Danijelom.
Izađi i bori se, u ovom gradu ima mjesta samo za jednog od nas, citirao je Mile poznate Rundekove stihove, ali se Grašo nije obazirao, prestao mu se čak javljati i na telefonske pozive. Nije se obazirala ni Danijela, nju Miline ljubavne patnje nisu ni okrznule. Da je samo znala da je u nju zaljubljen, kaže Mile, sigurno bi Grašo ostao ‘suhih gaća’.
– Nekako sam izdržao – kaže Mile na pitanje je li zbog Danijele imao neprospavane noći i polucijske snove.
I premda je Mile u švalerskom srazu s Grašom izgubio bitku, ali ne i rat, to ga nije pokolebalo da nastavi svoju potragu za istinskom ljubavi. Svoju je prvu romansu iskusio još u osnovnoj školi, s izvjesnom Blankom, zgodnom ženskicom koja će ga besramno ostaviti samo zato što su joj fetiš bili frajeri koje su u Splitu zvali ‘guzonjini sinovi’.
A Mile je bio sin nekih posve drugačijih roditelja, koji su mu ugravirali neke druge vrijednosti, suprotne materijalističkoj ispraznosti. Upravo zahvaljujući njima i starijem bratu Slavenu, s kojim živi i danas, Mile je bio svojevrsni fenomen u gradu ispod Marjana.
Bio je, naime, prvi čovjek s autizmom koji je još u osnovnoj naučio svirati crkvene orgulje, pod mentorskom milošću časnih sestara Pavle i Marije. Ispočetka je to bilo neprijateljsko okruženje za jednog notornog Hajdukovca, jer su časne na zidu crkvene učionice bile objesile raspelo, ikonu Svete obitelji te uokvirene fotografije legendarnih Dinamovaca Marka Mlinarića i Štefa Deverića. Junaku ove priče bilo je nepojmljivo ispred tih fotografija moliti Očenaš i Zdravo Marijo, pa je do danas ostao agnostik.
Dok je odrastao, za Milu nije bilo roditeljske milosti – po cijele je dane učio čitati i pisati, matematiku i fiziku, a nakon par godina napornih treninga i plivao tako dobro da ga je neupućeni netko mogao zamijeniti za plivačkog maratonca Veljka Rogošića.
Ruku na srce, golemo je to postignuće za čovjeka koji životni put trasira s dijagnozom autizma i retardacije psihomotornog sustava.
Danas je Mile aktivni član zagrebačke udruge Ozana, gdje slika, pjeva i pleše. S bratom Slavenom i snahom Natašom uživa na pitoresknom imanju u okolici Velike Gorice, okružen s tri udomljena psa. Spokoj mu remeti tek čežnja za neprežaljenom ljubavi Danijelom Martinović koja ga redovito pohodi u snovima nabijenim strašću.
– Kada Danijela sazna koliko je moja ljubav duboka, siguran sam da će se i ona zaljubiti u mene – kategoričan je Mile.
Na putu do njezina srca stoji mu još samo jedna prepreka. Nema njezin broj mobitela.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge
Poslušaj članak
Regionalni industrijski sindikat (RIS) pozdravio je najavljene promjene u sustavu osobne asistencije koje je predstavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, no upozorio je da se ključne odluke ponovno donose bez uključivanja predstavnika radnika.
U sindikatu ističu kako mogućnost zapošljavanja osobnih asistenata u ustanovama socijalne skrbi može predstavljati pozitivan iskorak jer donosi veću sigurnost radnog mjesta i stabilnije uvjete rada. Međutim, upozoravaju da je i dalje neizvjesna sudbina oko 3.400 osobnih asistenata zaposlenih u udrugama, koji se suočavaju s niskim plaćama, nesigurnim uvjetima rada i ograničenim mogućnostima poboljšanja materijalnih prava.
RIS podsjeća da još od ožujka traži sastanak s ministrom kako bi se razgovaralo o problemima u sustavu i mogućim rješenjima, ali odgovor još nije stigao. Smatraju da se o budućnosti sustava osobne asistencije ne može odlučivati bez ljudi koji ga svakodnevno održavaju.
Sindikat također upozorava na nejasnoće oko najavljenih plaća osobnih asistenata u javnom sustavu. Navode da su u javnosti izneseni različiti podaci o visini bruto plaće te da Ministarstvo još nije objasnilo kako će izgledati najavljeni ‘amortizacijski okvir’ kojim bi se izjednačili uvjeti rada zaposlenih u ustanovama i udrugama.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge.
Iz RIS-a poručuju da podržavaju svaki korak koji vodi poboljšanju položaja osobnih asistenata, ali od Ministarstva očekuju cjelovit plan razvoja sustava koji će obuhvatiti sve osobne asistente, bez obzira na poslodavca, te uključivanje predstavnika radnika u daljnje donošenje odluka.
Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, rekao je ministar Ružić
Posao osobnih asistenata je godinama potplaćen i nedovoljno prepoznat u društvu. Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o zapošljavanju u državnim ustanovama socijalne skrbi osobni asistenti će konačno ostvariti sva prava iz Kolektivnog ugovora
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić je u srijedu na konferenciji za novinare istaknuo kako je cilj odluke osigurati dovoljan broj osobnih asistenata za pružanje usluge osobama s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Ovom odlukom se provodi odluka i rješenje Ustavnog suda te Uredba Vlade o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji iz prosinca 2025. godine.
– Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Uloga osobnih asistenata je različita jer korisnici usluga imaju različite potrebe. Trenutno je u sustavu oko 3.400 osobnih asistenata, a procijenjujemo da ih je potrebno još oko 2.000. Svijesni smo da osobnih asistenata nedostaje te odlukom Ministarstvo otvara mogućnost njihovog zapošljavanja u više od 50 ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska. Novi asistenti će se moći zaposliti u udrugama te u državnim ustanovama socijalne skrbi, a i postojeći asistenti će moći birati poslodavce, odnosno da li žele nastaviti raditi putem udruga ili se prijaviti na natječaje za zapošljavanje u državnim ustanovama socijalne skrbi – pojasnio je ministar Ružić.
Najavio je da će prvi natječaji za zapošljavanje osobnih asistenata biti objavljeni idući tjedan.
– Do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o osobnoj asistenciji imamo institut osobe od povjerenja. U sredinama u kojima nema dostupnih osobnih asistenata korisnik može nominirati osobu od povjerenja koja ne ispunjava propisane edukacijske uvjete, a prijavljuje se uz rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad te dobiva pravo zapošljavanja na određeno vrijeme i stručnu edukaciju.Tako korisnik u najkraćem roku dobiva potporu osobnog asistenta – pojasnio je ministar Ružić.
Kao privremeno rješenje institut osobe od povjerenja može se koristiti u trajanju od najviše šest mjeseci. Po rješenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad jedna osoba može imati nekoliko osobnih asistenata. Ministar Ružić je kao novinu najavio da odluka o dodjeli osobnog asistenta neće sadržavati njegovo ime.
– Kao što uputnica u sustavu zdravstva vrijedi u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi tako će na temelju rješenja korisnik dobiti uslugu bilo gdje u Hrvatskoj od udruge ili pružatelja usluge čiji je osnivač država – rekao je ministar Ružić.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja
Poslušaj članak
Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.
Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.
Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.
Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.
U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.
Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.
Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.
Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.
Tko su Purger i Purgerica?
RIS Pozdravljamo iskorak, ali tražimo dijalog o osobnoj asistenciji
ALEN RUŽIĆ Osobni asistenti postaju zaposlenici države
PRAVA CIJENA MEGAFARMI Gdje farme dođu, života nema
-
VijestiPrije 1 danGRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom
-
In MetropolaPrije 6 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
in MREŽAPrije 8 satiALEN RUŽIĆ Osobni asistenti postaju zaposlenici države
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danZračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
-
VijestiPrije 6 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
in MREŽAPrije 3 danaLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu
-
KulturaPrije 7 danaMeđunarodna smotra folklora obogatila je kulturni život Zagreba
-
in MREŽAPrije 7 satiRIS Pozdravljamo iskorak, ali tražimo dijalog o osobnoj asistenciji