Poveži se s nama

in MREŽA

MOJA PRIČA Kristina Šporčić Radoš, best friend forever pasa pomagača

Objavljeno

/

Foto: In Portal

Pas joj je, uz sve ostalo, bio i svojevrsno vezivno tkivo sa širom društvenom zajednicom, dakle ono što joj bijeli štap nikako nije mogao osigurati

Poslušaj ovaj članak

Od ovog trenutka u mom životu ništa neće biti isto, pomislila je Kristina Šporčić Radoš kada je prije dvadeset godina dobila svog prvog psa pomagača.

Tada je ova 41-godišnja Zagrepčanka spoznala kako zapravo izgleda prijateljstvo između čovjeka i psa, te drage četveronožne beštije kojoj su ljubav i odanost ugravirani u gene. Kristina je vid u potpunosti izgubila u svojoj 15. godini, uslijed glaukoma, a kada joj je prvi pas pomagač zakoračio u život, posve je jasno vidjela da sljepoća ne znači i gubitak doživljaja svijeta. Pas joj je, uz sve ostalo, bio i svojevrsno vezivno tkivo sa širom društvenom zajednicom, dakle ono što joj bijeli štap nikako nije mogao osigurati.

Još od 2004. godine Kristina je vezana za Hrvatsku udrugu za školovanje pasa vodiča i mobilitet, u početku kao volonterka a kasnije stalno zaposlena kao suradnica za edukativno-promotivne aktivnosti i podršku korisnicima. Njezina funkcija u udruzi podrazumijeva i redovito obilaženje škola i vrtića, gdje klince i klinceze educira o svakodnevici slijepih i slabovidnih ljudi koja bi sigurno bila tegobnija da uz njih nisu njihovi psi. Usto ih poučava i o važnosti socijalizacije budućih pasa pomagača, među kojima su i psi vodiči, kako bi se navikli na suživot s ljudima i naučili se pravilima pristojnog ponašanja u domu, svojoj okolini i svim javnim mjestima.

– Uzajamnost prijateljstva i pažnje ključni je preduvjet za uspješno stvaranje dobrog međusobnog odnosa psa i čovjeka. A to bi, uostalom, trebala biti glavna uloga socijalizacije: stvaranje prijateljstva čovjeka i psa – kaže nam Kristina.

– Nažalost, u posljednje vrijeme bilježimo slabiji interes za socijalizaciju, jer javnost nije dovoljno educirana o važnosti pasa pomagača u svakodnevnom životu osoba s invaliditetom. Usto se i brojne obitelji teško odlučuju na taj korak jer znaju da će se nakon godinu, godinu i pol dana socijalizacije morati odvojiti od svog ljubimca. A u tom se periodu uistinu stvara neraskidivo prijateljstvo, neopisivo ljudima koji ga nisu iskusili.

Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet jedna je od onih organizacija koje za svoje korisnike neprestano osigurava nove programe i projekte, koje uglavnom financira kroz natječaje, lokalne i nacionalne. Tu valja spomenuti i donatore koji su itekako svjesni važnosti pasa pomagača za ljude koji imaju neka tjelesna ili intelektualna ograničenja. Njima Kristina, kao i ostali članovi udruge, upućuje izraze duboke zahvalnosti i prijateljstva.

No njezina udruga već nekoliko godina nema stalne sponzore, dakle velike tvrtke, koji bi sustavno financirali njihove programe koji nekim korisnicima doslovce spašavaju živote. Stoga redakcija In Portala apelira na sve ljude dobra srca i menadžmente velikih kompanija da podrže rad ove društveno korisne udruge, makar i skromnom uplatom na račun: IBAN HR4123600001101351988.

– Psi pomagači nisu nam bitni samo za socijalne aktivnosti, oni su naš prozor u svijet – odgovara Kristina na pitanje kojom bi porukom pozvala sponzore da podrže misiju njezine udruge.

in MREŽA

SOIH Osobe s invaliditetom u prometu – HEKUP ’24

Objavljeno

/

Na slici s lijeva stoji muškarac koji govori i gestikulira desnom rukom. S desne strane, druga osoba sjedi za stolom okrenuta prema publici, očito slušajući ili čekajući svoj red za govor. U pozadini se nalazi veliki prezentacijski ekran. Soba ima transparente i plakate vezane uz europske resurse pristupačnosti i suradnju za inkluzivnije opcije za osobe s invaliditetom.
Foto: SOIH

Okrugli stol imao je za zadatak uvidjeti potrebe najranjivijih u prometu – osoba s invaliditetom, te izradu zajedničkog Pozicijskog dokumenta SOIH-a i svih saveza vezanog za prijedlog sustavnog rješavanja pitanja prijevoza osoba s invaliditetom

Poslušaj ovaj članak

U četvrtak 16. svibnja u hotelu Diplomat održan je okrugli stol na temu ‘Osobe s invaliditetom u prometu – HEKUP ’24’. Zanimljivi gosti iz brojnih udruga osoba s invaliditetom iznosili su svoje viđenje kada je u pitanju problematika osoba s invaliditetom u prometu.

Okrugli stol vodila je predsjednica SOIH-a Marica Mirić, a održan je u suradnji s nacionalnim stručnjakom za pristupačnost, Ljubomirom Miščevićem, koji je predstavio inicijativu AccessibleEU, jednu od vodećih inicijativa predloženih u Strategiji Europske komisije za prava osoba s invaliditetom 2021.-2030. Miščević je također prikazao rezultate Prve nacionalne godišnje konferencije s međunarodnim sudjelovanjem, na temu ‘Pristupačnost izgrađene okoline u Hrvatskoj – od pravilnika do tehničkog propisa’.

– Jedna od glavnih tema ovog okruglog stola je pristupačna Europska unija. Europska strategija 2021.-2030. stavila je veći broj odrednica kroz koje se Europskoj uniji nalaže da pokrene neka ključna pitanja za osobe s invaliditetom, jedna od tih odrednica bila je i pristupačna EU. Radimo na pozijcijskom dokumentu u koji ćemo vam predstaviti danas. U njemu ćemo navesti s kojim se teškoćama suočavaju osobe s različitim vrstama invaliditeta, kao i što je to problem u mobilnosti osoba s invaliditetom. Svega toga dotaknut ćemo se danas na okruglom stolu – na početku je kazala Mirić.

Predstavnici udruga osoba s invaliditetom predstavili su izazove s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom prilikom korištenja javnoga prijevoza u Republici Hrvatskoj. Dijana Vincek, predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, predstavila je izazove mobilnost gluhih i nagluhih osoba; Nikola Tadić, voditelj programa Saveza udruga za autizam Hrvatske, izazove osoba s autizmom; Mira Katalenić, predsjednica Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, izazove mobilnosti slijepih i slabovidnih osoba; Miljenko Mišljenović iz Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka naveo je izazove vezane uz korištenje javnoga prijevoza za osobe s invaliditetom u Rijeci te posebno istaknuo tešku situaciju u Ličko-senjskoj županiji; Zvjezdana Delić, izvršna direktorica Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb (CeDePe Zagreb) navela je izazove prijevoza osoba i djece s cerebralnom paralizom u Gradu Zagrebu; Katarina Strunjak, članica predsjedništva DDZ-a, podijelila je vlastite izazove vezane uz korištenje javnoga prijevoza u Gradu Zagrebu; Valentina Bekina, stručna suradnica Hrvatskog saveza udruga invalida rada, istaknula je izazove korištenja prijevoza za osobe starije životne dobi te invalide rada, a Ratmir Džanić, izvršni direktor SOIH-a, predstavio je izazove osoba s intelektualnim teškoćama u prometu.

Nakon rasprave pokazalo se da niti situacija vezana uz prijevoz osoba s invaliditetom u Zagrebu ne zadovoljava u potpunosti potrebe osoba s invaliditetom, unatoč postojanju niskopodnih autobusa, tramvaja i specijaliziranoga prijevoza, dok je u drugim gradovima situacija daleko lošija. Naglašena su pitanja prijevoza u ruralnim područjima u kojima je situacija zabrinjavajuća jer, ne da nema prilagođenoga prijevoza, već postoji jedna ili niti jedna linija do gradova u županijama kojima pripadaju.

Nadamo se kako će barem nešto od izrečenog na ovom okruglom stolu doprijeti do ljudi koji imaju moć nešto promijeniti te kako je pred osobama s invaliditetom ipak mobilnija budućnost.

Nastavi čitati

in MREŽA

FESTIVAL JEDNAKIH MOGUĆNOSTI Živo mjesto inkluzije umjetnika sa i bez invaliditeta

Objavljeno

/

Foto: In Portal

Društvo tjelesnih invalida F=M organizira s porukom da i osobe s invaliditetom trebaju uživati ista prava i obveze poput drugih građana. Pogotovo kad govorimo o kulturi  i umjetnosti. Jer kod istinskih umjetnika ‘invaliditet’ je riječ viška

Poslušaj ovaj članak

Prva tri dana ovog tjedna središnji je zagrebački trg bio obilježen inkluzivnim, spajajućim bojama, dok je samo mjesto događanja bilo nabijeno pozitivnom, a ipak nenametljivom energijom.

Jelačićev je plac, naime, ovih dana ugostio 22. izdanje Festivala jednakih mogućnosti (F=M), jedno od središnjih događanja u zemlji kada je riječ o inkluziji osoba s invaliditetom i onih koji invaliditet nemaju. Naglasak je ovdje bio u okupljanju ljudi koje povezuje ljubav prema umjetnosti, kulturi življenja općenito, pa je i ovogodišnji festival povezao umjetnike sa i bez invaliditeta.

Prva dama festivala Viktorija Lisec, predsjednica Društva tjelesnih invalida koje je i organizator ovog događanja, nije krila zadovoljstvo činjenicom da je i ovo izdanje F=M-a mjesto žive inkluzije, gdje ne postoje podjele među ljudima na temelju tjelesnih ili intelektualnih ograničenja.

– Festival jednakih mogućnosti ponovno je pokazao da osobe s invaliditetom imaju veliki kreativni potencijal i sposobnosti i sigurno dajemo svoj obol kulturnoj ponudi grada kao i svi drugi – rekla nam je Viktorija.

– Cilj nam je senzibilizirati javnost da se osobe s invaliditetom ne percipira kao ‘ranjivu društvenu skupinu’, jer ispada da smo onda manje vrijedni od ‘onih koji nisu ranjivi’. Želimo da se na nas gleda upravo tako – kao na osobe. Usto nam je ambicija i medijima uputiti snažnu poruku da osobe s invaliditetom mogu itekako pridonijeti u kulturnim i sportskim projektima.

Za one neupućene, ove je godine Grad Zagreb dobio zlatnu medalju za programe namijenjene osobama s invaliditetom. Nagrada je to koja je Zagreb pozicionirala na vrh ljestvice svih gradova u Europskoj uniji i titulirala ga kao prijestolnicu inkluzivnosti i raznolikosti.

Stoga je čast da otvori F=M pripala gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću koji je u pozdravnom govoru, uz sve ostalo, istaknuo podatak da je Grad Zagreb ove godine udvostručio proračun za osobe s invaliditetom.

– Svjestan sam da ima još puno prostora da se poboljša mobilnost osoba s invaliditetom u Zagrebu, a u tom smislu razgovaramo s udrugama osoba s invaliditetom o mogućim rješenjima. Isto tako, imamo u planu sve tramvaje koji to nisu zamijeniti niskopodnim – najavio je gradonačelnik Tomašević.

Na ovom izdanju F=M-a publici se predstavilo devet stotina izvođača, među kojima je bilo oko šesto osoba s invaliditetom. Organizaciju festivala pomagalo je dvadesetak stručnjaka i stotinjak volontera, uglavnom studenata zagrebačkih fakulteta, dakle svih onih ljudi dobre volje bez kojih bi organizacija ovakvog festivala teško bila moguća.

Kako nam to kaže Viktorija Lisec, F=M prvi je inkluzivni festival umjetnosti osoba s invaliditetom u Hrvatskoj kojeg Društvo tjelesnih invalida organizira s porukom da i osobe s invaliditetom trebaju uživati ista prava i obveze poput drugih građana. Pogotovo kad govorimo o kulturi i umjetnosti. Jer kod istinskih umjetnika ‘invaliditet’ je riječ viška.

Nastavi čitati

in MREŽA

NE-PRE-PRE-KE Anabel Zanze i umjetnost komunikacije sa slijepim osobama

Objavljeno

/

Foto: In Portal

Prigrlivši brajicu, umjetnica stavlja slijepe i videće u isti položaj, u kojem svaki od njih mora premostiti prepreke da bi razumjeli jedni druge

Poslušaj ovaj članak

Tiflološki muzej u Zagrebu, u okviru ciklusa Taktilne galerije, u utorak je svečano predstavio radove renomirane akademske slikarice – grafičarke Anabel Zanze, naziva slojevita značenja: NE-PRE-PRE-KE.

Anabel Zanze karakteristična je i po tome što usvaja tipografiju u svojim radovima te je povezuje s avangardnim umjetničkim nastojanjima na bazi letrizma i konceptualne umjetnosti.

– Večeras otvaramo izložbu NE-PRE-PRE-KE, kojom predstavljamo jedinstvenu umjetnicu izrazite individualnosti, Dubrovkinju sa zagrebačkom adresom, akademsku slikaricu i grafičarku Anabel Zanze, umjetnicu prepoznatljivu po minimalizmu. Ovog se puta predstavlja radovima iz serije likovnih crteža, kolaža, kojima je pokazala otvorenost prema ranjenim skupinama zajednice, osobama oštećena vida. Prigrlivši brajicu, umjetnica stavlja slijepe i videće u isti položaj, u kojem svaki od njih mora premostiti prepreke da bi razumjeli jedni druge. Ovaj naš zajednički rad mnogo je doprinio približavanju umjetnosti i kulture osobama oštećena vida. Ono što smo još željeli postići je pojasniti i približiti suvremenu umjetnost domaćem čovjeku, tako da mu pojednostavimo i omogućimo njeno razumijevanje – predstavljena je umjetnica na otvorenju izložbe.

Izložba u Tiflološkom muzeju prezentira 15 radova koji komuniciraju sa slijepim i slabovidnim osobama, nastojeći dokinuti granice svjetova, tako da prepreke postanu NE-PRE-PRE-KE.

U tu svrhu Zanze je prigrlila grafički znak Brailleovih slova i uobličila ih u umjetničku formu. Autorica je posebno za ovu izložbu napisala bilješke koje su dostupne putem QR kodova u katalogu izložbe.

Autor izložbe i likovnog postava je Igor Maroević, viši kustos Tiflološkog muzeja, a tekstove u katalogu potpisuju Igor Maroević i Nada Beroš. Hrvatski savez slijepih i Hrvatska knjižnica za slijepe sudjelovali su u tehničkoj izvedbi.

– Htio bih se zahvaliti umjetnici Anabel Zanze što je prihvatila neke moje ideje i što je na moje tvrdoglavo inzistiranje pristala izaći iz svoje zone komfora i što je pristala da je se snima dok radi, dok stvara… Izložba koja je pred nama pokazuje njezin raspon rada, od nekih uvjetno rečeno početaka, nizanja slova do ove 2024. godine, kada je napravila posljednji rad, a koji je nastao baš za ovu izložbu – rekao je Maroević.

Sedam izloženih slika prilagođeno je slijepim i slabovidnim osobama taktilnim grafikama, umanjenim prikazima originala koje prate verbalni opisi izrađeni prema smjernicama dobre prakse koji se koriste za opise umjetničkih djela. I, konačno, putem QR kodova, apliciranih uz svako izloženo djelo, slijepim je osobama omogućeno da, njihovim skeniranjem, poslušaju opis i priču o svakom pojedinom djelu koju izgovara sama autorica.

– Ovom izložbom želio sam staviti videće i slijepe osobe u cipele onih drugih, u pokušaju i želji da shvate što su to ‘neprepreke’ i kako se treba ponašati da bi u životu imali neprepreke… Prepreke treba smanjivati, rušiti i dokidati. Najveće prepreke su često u našim glavama. Te prepreke su najčešće strah od nepoznatog. Ponekad prepreke treba prvo postaviti, istaknuti ih, osvijestiti, da bismo ih mogli srušiti. Mi smo ovdje namjerno i svjesno u isti položaj stavili videće i slijepe osobe. Želimo da se jednima i drugima iznad glave pojavi upitnik, što znači položaj u cipelama onih drugih i to je po mojem mišljenju jedini način da se utre put društvu bez prepreka – istaknuo je Maroević.

Nada Beroš, koja je uz Igora Maroevića odabirala radove za ovu izložbu, u tekstu za katalog izložbe detaljno i precizno opisuje rad Anabel Zanze, njenu motiviranost i želju da granice svoga izražavanja protegne i na slijepu i slabovidnu publiku, publiku kojoj je ova izložba prilagođena i namijenjena.

– Ja sam otkrićem brajice za sebe promijenila tek moj svijet. Izložbu smo radili s ciljem da ga malo promijenimo i za druge, onoliko koliko se može. Želimo neprepreke na nekim nepremošćenim teritorijima. Želimo dodir i razumijevanje, a ne izolaciju. Brajica mi je omogućila da se otvorim za ljude kojima je mjera čitanja, u ovom slučaju slike, u jagodici prsta – rekla je Anabel Zanze.

Zahvalila se svima koji su omogućili ovu prezentaciju: Nadi Beroš, vrhunskoj interpretatorici suvremene umjetnosti, stručnome timu Tiflološkoga muzeja – višem kustosu Igoru Maroeviću i ravnateljici Nini Sivec, kao i svima koji su sudjelovali u organizaciji.

Izložba je ostvarena sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i donacijom Orbico grupe.

Nastavi čitati

U trendu