I najmanji napredak je neizmjerna sreća za roditelje djece s teškoćama u razvoju i teškoćama u učenju. Ne dozvolite da itko određuje vašem djetetu granice uspjeha. Vi ste ono što će napraviti najveću razliku u životu vašeg djeteta, kaže Anita Knapić

Anita Knapić je predsjednica Udruge za pomoć djeci s teškoćama u učenju i s teškoćama u razvoju ‘Osmjeh’ postala prije nepuna dva mjeseca. Inače je majka dječaka Gabrijela koji ima sindrom Down i odmalena je korisnik ove udruge.

– Trenutno provodimo četiri projekta, odnosno, ‘Zaigraj u klubu osmjeh-faza II’ kojeg financira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji socijalne politike u iznosu od 32.500 eura. U sklopu projekta angažirani su vanjski suradnici, logoped, kineziolog i učiteljica razredne nastave. Posebno smo ponosni jer je voditeljica tog projekta naša članica Daria. Osim nje, koordinatorica projekta je Sara, dugogodišnja volonterka udruge. U sklopu projekta redovito održavamo likovno-kreativne i sportsko-rehabilitacijske radionice sa stručnim suradnicima.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u sklopu Institucionalne podrške osigurala je sredstva u iznosu 9050 eura, te je zaposlena jedna osoba.

Od manjih projekta provodimo projekt ‘Mali glazbenici’ kojeg financira požeško-slavonska županija u iznosu od 1300 eura. U projektu je osiguran vanjski suradnik koji provodi glazbene radionice u Centru udruga. Osim toga, Grad Pleternica financira redovan rad udruge preko projekta ‘Redovan rad’. Preko projekta financirani su troškovi neophodni za rad udruge – kaže nam Anita, a najveći izazovi s kojima se kao predsjednica susreće su trenutno uhodavanje u sve poslove udruge.

– Primijetila sam nedostatak sredstava, birokracija je uvijek i svugdje problem. Mala smo sredina i željeli bi našu udrugu podići na višu razinu i postići da dobijemo poludnevni boravak sa stručnim osobljem – od logopeda, fizioterapeuta, radnog terapeuta i slično. Svakako je nedostatak istih jer većina stručnog osoblja nakon završetka školovanja ostaje u Zagrebu jer imaju veću mogućnost i veći izbor pri zapošljavanju – potvrđuje Anita veliku boljku svih manjih sredina.

Trenutno je najveći problem prostor udruge.

– Smješteni smo u zgradi Centra udruga gdje prostor dijelimo s ostalih pet udruga. Imamo jednu zasebnu prostoriju koju dijele tri djelatnice, a od toga je jedna i u invalidskim kolicima. Plus to što se nekoliko puta tjedno pridruže stručni suradnici na individualnim radionicama.

Svakako je problem i za mlade korisnike udruge koji su završili školovanje. Potrebno im je osigurati svakodnevne aktivnosti u trajanju od nekoliko sati kako bi im se pružilo zadovoljstvo i napredak, ali isto na ovaj način i rasteretilo roditelje. Iz ovih razloga imam želju Udrugu Osmjeh prenamijeniti u poludnevni boravak – kaže Knapić.

Što se tiče vrtića, Anitin sin Gabrijel je prvo dijete s teškoćama koje je u gradskom vrtiću imalo asistenta.

– Uz malo izmjena i dobru volju bivše gradonačelnice, sada županice Antonije Jozić, želja i potreba za asistentom u vrtiću je ostvarena. Isti vrtić sada pohađaju još dva dječaka sa sindromom Down i vjerujem da su jako lijepo prihvaćeni i uključeni u sve aktivnosti. Što se tiče škola, tu također polako dolazi do promjena. Koliko sam upućena, u OŠ Pleternica sva djeca koja imaju potrebu za asistentom su iste i dobili.

Predrasude svugdje postoje, ali u našem gradu su naši korisnici prihvaćeni i uključeni u zajednicu. Na ono loše se ne osvrćemo. Idemo hrabro i snažno naprijed. Trudimo se mijenjati ono što možemo. Imamo podršku grada i gradonačelnice Marije Šarić u svim potrebama i projektima. Po potrebi podrška dolazi i od okolnih poduzetnika koji uvijek rado uskoče kada ih zamolimo – zahvalna je Anita, a što se tiče planova, najveći plan je naći novi i adekvatan prostor i ostvariti pravo na poludnevni boravak. Provoditi aktivnosti kao i do sada i širiti ih. Priključiti još volontera u udrugu, tražiti nove projekte i ostvariti ih. Zapravo žele napredovati u svim sferama.

– Moja poruka je da vas vidimo. Vidimo vaš trud, odricanje i ljubav koju pružate svojoj djeci, prijateljima i bližnjima. Dijagnoza ne umanjuje vašu ljubav prema djetetu, čak bih rekla da je i povećava. I najmanji napredak je neizmjerna sreća za roditelje djece s teškoćama u razvoju i teškoćama u učenju. Ne dozvolite da itko određuje vašem djetetu granice uspjeha. Vi ste ono što će napraviti najveću razliku u životu vašeg djeteta.

Također, smatram da svakom roditelju treba podrška, bilo to od strane obitelji, prijatelja ili neke stručne osobe. Ne bojte se tražiti pomoć. I ne zaboravite se brinuti o sebi.

Ostalima bih poručila da prije svega razgovaraju s djecom, da ih upute na različitosti i pruže pomoć onima koji trebaju. Možda je to neko dijete u vrtiću, školi ili parku, možda je dio obitelji ili neki stranac. To je prilika da se u ljudima probudi razumijevanje, podrška, ljubav i prihvaćanje različitosti – poručila je za kraj Anita Knapić.