in MREŽA
MOJA PRIČA Andrija Ivanković
Moja najvažnija poruka svim osobama s invaliditetom je da prihvate invaliditet koji imaju kao normalnu stvar i rade sve u skladu sa svojim mogućnostima
Andrija je rođen 17. prosinca 1997. godine u Zagrebu. Od rođenja mu je dijagnosticiran hidrocefalus, oštećenje očnih živaca, oštećena mu je lijeva strana mozga i slabovidna je osoba.
– U vrtićkom razdoblju nisam imao osjećaj da bolujem od navedenih dijagnoza i u vrtiću su me svi prihvatili, od vršnjaka do osoblja, kao da sam zdrava osoba, odnosno, osoba bez ikakvih zdravstvenih problema.
Osnovnoškolsko obrazovanje završio sam u Osnovnoj školi Sesvetski Kraljevec po redovnom programu uz individualizirani pristup (korištenje uvećane literature, produženo vrijeme pisanja ispita, dobivao sam isprintane lekcije iz većine predmeta, iz geografije nisam morao pisati ispite i odgovarati na karti…), i imao sam asistenticu u nastavi od 4. do 8. razreda koja mi je pomagala u pisanju bilješki na nastavi iz predmeta iz kojih nisam dobivao pripremljene nastavne materijale od profesora – priča nam Andrija. Bilo je, kaže, u tom periodu i dosta neugodnih iskustava.
– Jedno od možda najgorih iskustava imao sam s nekoliko kolega iz razreda koji su me čupali za kosu, naguravali me, izazivali i slično, i taj dio osnovnoškolskog obrazovanja po pitanju odnosa kolega iz razreda prema meni mi je bio najgori dio tog dijela školovanja – prisjeća se Andrija iskustva koje nitko ne bi trebao proživjeti.
– Srednju školu sam završio u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek u Zagrebu, smjer telefonski operater u trajanju 4 godine. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja nisam imao nikakvih problema niti s profesorima, niti s učenicima jer je škola prilagođena za slijepe i slabovidne osobe pa sam samim time imao uvećanu literaturu iz nekih općih predmeta (hrvatski, engleski, matematika…), a iz većine stručnih predmeta nisam morao pisati gradivo, nego sam dobio samo skripte iz kojih sam učio i pripremao se za pismene i usmene provjere znanja. Isto tako, bio sam smješten u domskom dijelu Centra i kroz tjedan sam bio tamo i nisam morao svaki dan putovati od kuće na nastavu nego sam samo preko vikenda išao doma – prepričava Andrija i ima samo riječi hvale za osoblje domskog dijela Centra. Svi su, kaže, bili ljubazni i uvijek su bili tu kad mu je trebala pomoć u učenju, ili bilo čemu drugom, također su bili na raspolaganju i kada mu je trebao neki oblik psihološke pomoći i podrške i na to nije imao nikakve zamjerke.
– Kao najveći izazov u periodu srednjoškolskog obrazovanja mogu istaknuti prilagodbu na nove prijatelje i profesore jer sam došao tamo iz redovne škole i do tada nisam imao priliku upoznati djecu sličnu sebi, odnosno, djecu koja imaju isto oštećenje kao i ja – navodi Andrija.
Što se slobodnog vremena i hobija tiče, Andrija ističe da voli druženje s prijateljima, pratiti sport, a najviše nogomet, rukomet, košarku i vaterpolo i upoznavati nove ljude bez obzira imali oni neku vrstu invaliditeta ili ne.
Uvijek je imao podršku obitelji i prijatelja kad mu je bila potrebna, jedino je pri ostvarivanju prava bilo poteškoća.
– Najviše problema imao sam s matičnim Zavodom za socijalni rad u Sesvetama. Kad bi došli mama i ja kod njih na razgovor vezano za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, govorili bi da nemam pravo, ali s vremenom sam uspio ostvariti sva prava koja su mi zajamčena zakonom. Načelno treba poraditi na boljoj provedbi svih vrsta zakona koji se odnose na osobe s invaliditetom i usklađivati ih prema svim postojećim propisima u Republici Hrvatskoj – kategoričan je Andrija.
– Moja najvažnija poruka svim osoba s invaliditetom je da prihvate invaliditet koji imaju kao normalnu stvar i rade sve u skladu sa svojim mogućnostima, da prihvaćaju razne edukacije i usavršavanja, da se bore za ostvarivanje svojih prava, da pokažu da i osobe s invaliditetom zaslužuju priliku i poštovanje, jer samo takvim stavom možemo potaknuti bolju prihvaćenost osoba s invaliditetom u društvu i takvim će stavom svima biti sva vrata otvorena – poručuje Andrija.
– Isto tako, smatram da bi osobama s invaliditetom trebalo omogućiti da se zapošljavaju, a ne da im poslodavci ne daju priliku, lakše je nezaposliti osobe s invaliditetom, nego im pružiti priliku da pokažu da i one mogu sve jednako kao i osobe bez invaliditeta, uz određene prilagodbe, jasno.
Samo takvim razmišljanjem i stavom možemo poboljšati kvalitetu života i osigurati potpunu uključenost osoba s invaliditetom u društvo – zaključuje Andrija Ivanković.
Među zaposlenim osobama s invaliditetom gotovo polovica pripada dobnoj skupini od 15 do 29 godina. Najviše zaposlenih ima završenu srednju školu, a posao su najčešće pronašli u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu i trgovini
Poslušaj članak
Prema izvješću Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), od 1. siječnja do 30. rujna 2026. godine u Hrvatskoj su zaposlene 2.888 osobe s invaliditetom. Od toga je 1.565 muškaraca i 1.323 žene.
Ovi podaci pokazuju da osobe s invaliditetom sve više sudjeluju na tržištu rada, ali njihov položaj i dalje nije jednostavan.
Među zaposlenim osobama s invaliditetom gotovo polovica pripada dobnoj skupini od 15 do 29 godina. Najviše zaposlenih ima završenu srednju školu, a posao su najčešće pronašli u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu i trgovini.
Unatoč pozitivnim pomacima, nezaposlenost i dalje predstavlja velik problem. Krajem rujna 2026. godine u evidenciji HZZ-a nalazilo se 8.160 nezaposlenih osoba s invaliditetom. Iako je to 8,6 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine, zabrinjava podatak da 64,8 posto nezaposlenih osoba s invaliditetom posao traži dulje od godinu dana.
Kako bi se olakšalo njihovo uključivanje na tržište rada, HZZ provodi različite mjere i programe. U prvih devet mjeseci 2026. godine u mjere aktivne politike zapošljavanja uključeno je 2.815 osoba s invaliditetom. Najviše ih je sudjelovalo u programima obrazovanja i osposobljavanja te potporama za zapošljavanje.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji evidentirane su 734 nezaposlene osobe s invaliditetom, što pokazuje da je i na lokalnoj razini potrebno nastaviti raditi na stvaranju boljih mogućnosti za zapošljavanje.
Zapošljavanje osobama s invaliditetom ne donosi samo financijsku sigurnost, već i veću samostalnost, osjećaj pripadnosti i mogućnost aktivnog sudjelovanja u društvu. Zato je važno osigurati jednake prilike, prilagođena radna mjesta i poticati poslodavce da prepoznaju njihove sposobnosti.
Podaci pokazuju da se stanje postupno poboljšava, ali još uvijek postoji mnogo prostora za napredak. Cilj bi trebao biti društvo u kojem svaka osoba, bez obzira na invaliditet, ima stvarnu priliku za rad i zaposlenje.
Potpuno izvješće dostupno je ovdje.
Glavni cilj projekta je omogućiti starijim osobama i osobama s invaliditetom da što duže i kvalitetnije žive u vlastitim domovima. Gerontodomaćice im pomažu u obavljanju kućanskih poslova, odlasku u kupovinu, pripremi i organizaciji prehrane te drugim svakodnevnim obvezama
Poslušaj članak
U Splitu su predstavljeni rezultati europskog projekta „3P – Pratiteljice, Pomoćnice, Prijateljice III“, koji je usmjeren na pružanje pomoći starijim osobama i osobama s invaliditetom. Projekt provodi Županijska udruga slijepih Split, a dosadašnji rezultati pokazuju koliko je ovakva podrška važna za svakodnevni život korisnika.
Predstavljanje rezultata održano je 26. listopada u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Hrvatskom domu Split, u sklopu obilježavanja 75. obljetnice djelovanja Županijske udruge slijepih Split.
Od početka provedbe projekta zaposleno je 18 gerontodomaćica, a pomoć je dosad dobilo 132 korisnika. Podijeljeno je i više od 2.750 paketa s kućanskim i higijenskim potrepštinama, dok je ostvareno 452 od ukupno 495 planiranih rezultata.
Glavni cilj projekta je omogućiti starijim osobama i osobama s invaliditetom da što duže i kvalitetnije žive u vlastitim domovima. Gerontodomaćice im pomažu u obavljanju kućanskih poslova, odlasku u kupovinu, pripremi i organizaciji prehrane te drugim svakodnevnim obvezama.
Osim praktične pomoći, važan dio njihova posla su razgovor i druženje s korisnicima. Na taj se način smanjuje osjećaj usamljenosti, a korisnici dobivaju osjećaj sigurnosti i podrške. Ovakva pomoć ujedno olakšava svakodnevicu i članovima njihovih obitelji koji brinu o svojim bližnjima.
Korisnicima se svakog mjeseca osiguravaju i paketi osnovnih kućanskih i higijenskih proizvoda. U njima se nalaze sredstva za pranje posuđa i rublja, sapun, pasta za zube, toaletni papir, kuhinjski ručnici, šampon i drugi proizvodi za svakodnevnu upotrebu.
Projekt se provodi na području Splita, Solina, Kaštela, Visa i Komiže. Njegova ukupna vrijednost iznosi 742.500 eura, a provedba traje od veljače 2024. do veljače 2027. godine. Sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda plus u okviru programa „Zaželi – prevencija institucionalizacije“.
Dosadašnji rezultati pokazuju koliko su ovakvi projekti važni za poboljšanje kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom. Osim što korisnicima omogućuju lakše obavljanje svakodnevnih aktivnosti, projektom je otvoreno i 18 radnih mjesta. Time se istodobno pruža pomoć onima kojima je najpotrebnija i potiče zapošljavanje žena u lokalnoj zajednici.
Korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji
Socijalni radnici već dugo, zbog kojekakvih se zadataka svojih nadređenih, ne bave svojim primarnim poslom. Kako bi se to promijenilo, Vlada Republike Hrvatske 5. studenog donijela je Pravilnik o izmjenama i dopunama zakona o pružanju socijalnih usluga.
Izmijenjeni pravilnik omogućuje pružanje psihosocijalne i rane razvojne podrške u obitelji korisnika, mijenja prostorne i kadrovske uvjete te u dijelu usluga povećava dopuštene kapacitete.
Tako od sada, pružatelj usluga dužan je pružati uslugu u prostoru pružatelja usluga, a isto se odnosi na pružanje usluga u vidu savjetovanja, stručne procjene, psihosocijalnog savjetovanja i socijalnog mentorstva.
Isto vrijedi za obiteljske medijacije, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja, boravka, smještaja, psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške ako se ne pruža u obitelji korisnika.
Ako se usluge pružaju u prostorijama kao što su obiteljski domovi to se odnosi se na uslugu pomoći u kući, pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, psihosocijalne podrške i rano razvojne podrške.
Nadalje, ako socijalni radnici pružaju pomoć u aspektu uključivanja u programe odgoja i obrazovanja, prostor je dužna osigurati odgojno obrazovna ustanova.
S druge strane, korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji.
Kako bi se osigurali potrebni radni uvjeti za kvalitetnu psihosocijalnu i rano razvojnu podršku, pružatelj usluge dužan je stručnom osoblju osigurati adekvatna sredstva za rad kao i prostor gdje će oni moći voditi bilješke te arhivirati potrebnu dokumentaciju bitnu za i u provedbi usluge.
Prostorija mora biti dovoljno prostrana da u isto vrijeme u njoj svoje radne zadatke može obavljati više osoba. Za radnike je potrebno osigurati i sanitarni čvor koji neometano mogu koristiti.
Što se tiče pružanja socijalne usluge smještaja, ona kad su u pitanju djeca, mora imati deset mjesta, dok za odrasle i starije osobe smještajni kapacitet treba biti sastavljen od 30 mjesta. Ova usluga može se realizirati i u prostoru stambene namjene koji se ujedno može koristiti i u stambene svrhe. Ako pak dom može primiti 20 osoba, onda je riječ o malom domu.
Objekt u kojem se pruža usluga smještaja mora biti visok 240 centimetara. Međutim ako u smještaju boravi do 30 osoba koje imaju problema s pokretljivošću onda se visinska razlika može savladati pomagalima; granica se računa po broju osoba, a ne po veličini stambenog prostora.
Pružatelj usluge mora imati dovoljan broj ležećih mjesta, smještaj treba sadržavati prostor za dnevni odmor, uz prostor za pripremu, čuvanje hrane i konzumaciju jela.
Što se tiče broja zaposlenih, od sada na 20 korisnika moraju biti angažirane 3 medicinske sestre. Nadalje, na 40 korisnika po novim izmjenama zakona sada se dodjeljuje jedan fizioterapeut ili radni terapeut.
Za male domove, do 30 korisnika mora biti zaposleno 5 njegovatelja uz jednu medicinsku sestru. Ovaj broj ljudi u smještaju zahtjeva manje od jednog stručnog suradnika u toj vrsti usluge smještaja.
Isto tako, u svakom domu moraju postojati dojavni uređaji koji će biti spojeni s dežurnom službom. Što se tiče spavaonica, dopušteno odstupanje od propisane površine po korisniku raste s 5 % na 15 %.
Ako dom nudi uslugu boravka za stariju populaciju i uslugu dnevnog odmora, u njemu se mora nalaziti minimalno 20 % ležajeva u odnosu na puni kapacitet.
Nove izmjene zakona trebale bi uvelike olakšati život, svima kojima je potreban smještaj ili stručna pomoć.
Ministar Alen Ružić kazao je kako su socijalni radnici raspršeni po sustavima gdje se najmanje bave onim što je u opisu njihovog posla.
-Socijalnim radnicima je plaća važna, ali iz razgovora s njima, vidljivo je da im je važno i da se poštuju kao struka, da imaju pravo istupanja i da dobiju pravo odlučivanja. Oni se ne boje odgovornosti, ali im treba podrška – istaknuo je ministar Ružić na ovu temu.
Tko su Purger i Purgerica?
SMOTRA SVEUČILIŠTA Bolji uvjeti studiranja za OSI
Zapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini
IOK Zagreb nastavio pobjednički niz u trećem kolu HLSO
-
Life&StylePrije 3 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
Civilno društvoPrije 2 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
in MREŽAPrije 1 danStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
in MREŽAPrije 4 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Civilno društvoPrije 3 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 3 danaOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine
-
Tenis u kolicimaPrije 4 danaSven Maretić osvojio titulu u parovima na turniru u Italiji