Connect with us

Vijesti

Mlađi radnici otvoreno razgovaraju o plaći s kolegama

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje novčanik narančaste boje s gumbom za zatvaranje, koji sadrži zelene novčanice. Novčanik i novac prikazani su na svijetloplavoj pozadini. Novčanice izgledaju kao da vire iz novčanika. Ovo je jednostavna, crtana ilustracija.
Foto: Pixabay

Razgovori o plaći nisu uvijek ugodni. Trećina ispitanika u njima uživa, dok ih jednako toliko doživljava s nelagodom ili im pristupa iz znatiželje, pokazuje istraživanje Alma Career Croatia

Godinama je razgovor o plaći bio gotovo pa zabranjena tema. Nešto o čemu se šaptalo, ako se uopće govorilo, i nešto što se smatralo isključivo osobnom stvari svakog zaposlenika. No, dolaskom novih generacija, a posebno generacije Z, stvari se mijenjaju. Mladi zaposlenici otvorenije progovaraju o uvjetima rada i očekivanjima, a poslodavci će, htjeli to ili ne, od lipnja iduće godine morati učiniti isto. Naime, tada na snagu stupa EU direktiva o transparentnosti plaća, koja će kulturu šutnje oko ove teme zauvijek promijeniti.

Ali kakva je situacija danas? Razgovaramo li o plaćama otvoreno s kolegama, prijateljima ili obitelji? Kome je ova tema i dalje neugodan teren? Upravo je to željelo otkriti istraživanje koje je provela Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po portalu MojPosao, u kojem je sudjelovalo više od 1500 ispitanika.

Među pripadnicima mlađe generacije tajnosti nema!

Prema istraživanju, više od polovice zaposlenih (59%) otvoreno razgovara o svojoj plaći. Razlike između muškaraca i žena gotovo da i nema: o svojoj zaradi spremno govori 60% žena i 57% muškaraca.

No, generacijska slika otkriva zanimljive razlike. Najotvoreniji su pripadnici generacije Z, pa tako gotovo tri četvrtine (72%) pripadnika te generacije bez zadrške progovara o primanjima. Slijede ih milenijalci, među kojima 60% razgovara o plaći, dok su najzatvoreniji pripadnici generacije X, gdje to čini tek svaki drugi (49%).

Nije iznenađenje da o plaći najčešće govore oni kojima je to osjetljiva tema, čak 74% zaposlenih s nižim primanjima otvoreno razgovara o svojoj zaradi. S druge strane, među onima s višim plaćama takvi su razgovori znatno rjeđi, prisutni kod tek 41% ispitanika.

Kad je riječ o tome s kim se priča o plaći, najčešći su sugovornici prijatelji i članovi obitelji – 77% ispitanika ovu temu dijeli upravo s njima. No, zanimljivo je da i na radnom mjestu razgovori nisu rijetkost pa tako polovica zaposlenih (53%) o plaći priča s kolegama.

Iako se o plaći sve više razgovara, ti razgovori nisu uvijek ugodni. Za dio zaposlenih to je tek način da doznaju koliko zarađuju drugi (37%). Trećini (35%) su ovakvi razgovori zapravo ugodni, dok ih 28% ljudi doživljava kao izrazito neugodnu temu.

Zanimljivo, muškarcima je o plaći razgovarati nešto lakše, 41% ih taj razgovor smatra ugodnim, naspram 31% žena. Žene pak češće priznaju da u razgovore ulaze iz znatiželje, želeći doznati primanja drugih (40% u odnosu na 33% muškaraca).

Generacijske razlike dodatno naglašavaju ovaj jaz: pripadnici generacije Z razgovor o plaći uglavnom doživljavaju pozitivno, a tek petina ih priznaje da im je ta tema neugodna. S druge strane, najviše nelagode bilježi se među pripadnicima generacije X.

Očekivano, ispitanicima s višim plaćama manje je neugodno o njima i razgovarati (iako razgovaraju rjeđe nego oni s niskim primanjima).

Manjina protiv razgovora o plaći

Nova EU direktiva o transparentnosti plaća očito dolazi u pravo vrijeme, jer gotovo polovica zaposlenih (49%) voljela bi da razgovori o plaći postanu uobičajena praksa. Ipak, stavovi o tome gdje je prikladno razgovarati nisu jednaki. Osam posto zaposlenih bilo bi spremno pričati o plaći, ali ne na radnom mjestu, dok bi ih 10% tu temu ograničilo isključivo na radno okruženje.

S druge strane, svega 16% ispitanika ne želi da razgovori o plaćama postanu norma. Još manji udio, njih 7%, uopće nema potrebu raspravljati o toj temi, dovoljan im je uvid u podatke dostupne putem servisa MojaPlaća.

Zašto odbijamo razgovore o plaći?

Među ispitanicima koji ne razgovaraju o plaći, najviše ih smatra da je visina njihove plaće isključivo osobna stvar, 37% ih tvrdi kako plaće općenito nisu tema za javnu raspravu.

Dio ispitanika ima drugačije razloge: 12% njih zarađuje malo i zbog toga se osjeća neugodno govoriti o svojoj plaći, dok 11% priznaje da ih tuđa primanja jednostavno ne zanimaju i stoga o tome ne razgovaraju.

HR Time brunch: razgovori o plaći u praksi

Rezultati istraživanja Alma Career Croatia jasno pokazuju da razgovori o plaći postaju sve otvoreniji, posebice među mlađim generacijama, i da zaposlenici žele transparentnost i jasne informacije o svojim primanjima.

Upravo o tim temama nastavili su razgovor i sudionici HR Time brunch susreta, tradicionalnog okupljanja HR zajednice u organizaciji Alma Career Croatia, koji je održan na krovu Strojarske 20 u Zagrebu. Više od 100 predstavnika vodećih tvrtki u Hrvatskoj raspravljalo je o plaćama, zadovoljstvu i lojalnosti zaposlenika, potvrđujući koliko su ove teme danas aktualne i relevantne.

Lara Šubić Šuša, Employer Partner i Equal Pay Champion Project Manager & Senior HR Consultant tvrtke Selectio, predstavila je nadolazeću EU direktivu o transparentnosti plaća. Naglasila je da će kandidati i zaposlenici od lipnja iduće godine morati dobiti jasne informacije o platnim razredima i rasponima plaća, a poslodavci će biti obvezni provoditi analize i korektivne mjere u slučaju rodne diskriminacije.

Također se raspravljalo o tome kako podaci o plaćama mogu pomoći poslodavcima u donošenju boljih HR odluka. Mirna Mimić, Product Manager u Alma Career Croatia, istaknula je da trenutačno samo 8% oglasa na portalu MojPosao sadrži informaciju o plaći, no očekuje se da će taj broj rasti nakon implementacije EU direktive.

Posebno je zanimljiv bio i segment o privlačenju pasivnih kandidata, onih zaposlenih koji trenutno ne traže posao, ali bi razmotrili bolju priliku. O tome je govorila Martina Potlaček, Senior Recruitment Consultant u Alma Career Croatia.

Na kraju, fokus je bio i na zadovoljstvu i lojalnosti zaposlenika. Antonija Bušić Crnković, Marketing Manager Alma Career Croatia, naglasila je važnost kontinuiranog osluškivanja potreba zaposlenika kroz istraživanja i individualne razgovore kako bi se izgradila motivirana i stabilna radna sredina.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu