Connect with us

Vijesti

Međunarodno istraživanje o zadovoljstvu plaćom

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje novčanik narančaste boje s gumbom za zatvaranje, koji sadrži zelene novčanice. Novčanik i novac prikazani su na svijetloplavoj pozadini. Novčanice izgledaju kao da vire iz novčanika. Ovo je jednostavna, crtana ilustracija.
Foto: Pixabay

Svega petina radnika u Hrvatskoj zadovoljna plaćom, polovica planira promijeniti posao u narednih 6 mjeseci

Alma Career, vodeća kompanija u području zapošljavanja u srednjoj i istočnoj Europi, poznata u Hrvatskoj po brendu MojPosao, nedavno je provela međunarodno istraživanje o zadovoljstvu plaćom putem platforme Paylab.  

Istraživanje je obuhvatilo gotovo 15.000 ispitanika iz devet zemalja: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Sjeverne Makedonije, Češke, Slovačke, Estonije, Litve i Latvije.

– Rezultati pokazuju kako je samo 27% sudionika istraživanja zadovoljno svojom trenutačnom plaćom, dok se 56% njih osjeća potplaćeno. Taj osjećaj izraženiji je među ispitanicima u baltičkim i balkanskim zemljama, dok ispitanici iz Češke, Slovačke i Estonije pokazuju nešto višu razinu zadovoljstva – ističe Jozef Plško, direktor za odnose s javnošću i komunikacije Alma Career grupe.

Plško dodaje i da čak 77% ispitanika razmatra promjenu posla u idućih šest mjeseci, što upućuje na značajan rizik fluktuacije radne snage.

– Spremnost na promjenu radnog mjesta osobito je visoka u balkanskim zemljama, gdje doseže i do 90%. Na takve stavove, očekivano, utječu brojni čimbenici – od visine plaća do njihove realne vrijednosti u kontekstu kupovne moći – zaključuje Plško.

Svaki pet radnik zadovoljan je plaćom

Podaci pokazuju kako je tek 21% ispitanika iz Hrvatske zadovoljno svojom trenutnom plaćom – pri čemu ih je samo 2% u potpunosti zadovoljno, a 19% uglavnom zadovoljno.

S druge strane, 41% hrvatskih radnika nezadovoljno je visinom svojih primanja – od toga 16% izrazito nezadovoljno, a 25% uglavnom nezadovoljno.  

Ostatak ispitanika (38%) zauzima neutralan stav i navodi kako ‘nisu ni zadovoljni ni nezadovoljni’.

U usporedbi s drugim zemljama obuhvaćenima istraživanjem, najzadovoljniji su ispitanici iz Češke i Estonije (oko 32%), dok se Hrvatska, zajedno s Latvijom i Litvom, nalazi na samom dnu ljestvice zadovoljstva plaćama.

Kada se promatra zadovoljstvo plaćom prema spolu, istraživanje je pokazalo da su žene u prosjeku manje zadovoljne svojim primanjima od muškaraca – tek 24% žena izjavilo je da su zadovoljne plaćom, dok je taj udio kod muškaraca nešto viši, 30%.

Zanimljive razlike u zadovoljstvu uočene su i s obzirom na dob. Osobe mlađe od 45 godina sklonije su izražavanju zadovoljstva plaćom – gotovo 30% ih je zadovoljno, dok je među ispitanicima starijima od 45 godina takav stav iskazalo samo 23%.

Ovi podaci ukazuju na trend rasta nezadovoljstva s godinama, što je osobito zanimljivo ako uzmemo u obzir da se s godinama najčešće dolazi i do viših radnih pozicija – koje obično nose i veću plaću.

Međutim, čini se da osjećaj potplaćenosti s iskustvom ne nestaje, već se dodatno naglašava.

Osjećaj potplaćenosti prisutniji nego ikad

Više od polovine ispitanika iz svih zemalja (56%) izjavilo je kako se osjeća potplaćeno, što je porast od 3% u odnosu na 2023. godinu.

Istodobno, samo 21% sudionika istraživanja smatra kako je njihova trenutna plaća razmjerna uloženom radu – što je pad od 5% u odnosu na prošlu godinu.

U Hrvatskoj je taj osjećaj još izraženiji – čak 65% zaposlenih smatra da je njihova plaća preniska u odnosu na njihove radne zadatke i doprinos organizaciji. Samo 17% hrvatskih ispitanika smatra kako su njihova primanja ‘razumna’ i u skladu s njihovim angažmanom.

Koliku bi plaću zaposlenici smatrali zadovoljavajućom?

Istraživanje je pokazalo i koliki rast plaće bi ispitanici smatrali zadovoljavajućim.

U Hrvatskoj, 38% radnika navodi da bi bili zadovoljni s povećanjem od 11 do 20%, dok je 37% njih izjavilo da bi za osjećaj zadovoljstva trebalo povećanje između 21 i 50%. Dodatno, 16% Hrvata zadovoljilo bi se s rastom plaće od 6 do 10%, dok bi svega 3% zaposlenika željelo udvostručiti svoja primanja.

Rezultati cjelokupnog istraživanja jasno pokazuju koliko ispitanici smatraju da bi im trebala rasti plaća da bi bili zadovoljni. Najveći broj, njih 40%, smatra kako bi im bilo dovoljno povećanje od 11 do 20%. Daljnjih 27% ispitanika očekuje povišicu u rasponu od 20 do 50%, dok bi 17% zadovoljilo i manje povećanje od 6 do 10%. Zanimljivo je da samo 2% sudionika smatra da bi ih zadovoljilo udvostručenje trenutne plaće.

Istraživanje je također otkrilo povezanost između visine primanja i očekivanja – oni s nižim plaćama uglavnom očekuju veće povišice kako bi se osjećali zadovoljnije.

Gledajući po zemljama, tri od četiri ispitanika u Češkoj, Slovačkoj, Estoniji i Sloveniji smatraju da bi povećanje do 20% bilo zadovoljavajuće. S druge strane, u ostalim zemljama, među kojima je i Hrvatska, većina zaposlenika očekuje povišicu veću od 20%.

Ove razlike vjerojatno odražavaju varijacije u kupovnoj moći i prosječnim plaćama među državama.

Čak 89% Hrvata razmišlja o promjeni posla

Nezadovoljstvo plaćom ima jasne posljedice i na razinu lojalnosti radne snage.

Na pitanje planiraju li u narednih šest mjeseci potražiti novi, bolje plaćen posao, čak 89% ispitanika iz Hrvatske odgovorilo je potvrdno – 45% njih ozbiljno razmatra promjenu, a 44% kaže da je to moguće. Samo 11% ispitanika izjavilo je da sigurno neće tražiti novi posao.

Na razini svih devet zemalja obuhvaćenih istraživanjem, 77% ispitanika razmatra promjenu posla. Najveća spremnost na takav korak prisutna je upravo u balkanskim zemljama, gdje dostiže i do 90%. Ove brojke jasno upućuju na rašireno nezadovoljstvo i potencijalno visok rizik od fluktuacije radne snage, posebice u Hrvatskoj.

– U usporedbi s istraživanjem iz 2023., broj onih koji razmišljaju o promjeni posla lagano je pao – sa 79% na 77%, no i dalje samo jedna četvrtina zaposlenika ne razmišlja o promjeni posla u narednih šest mjeseci – zaključuje Jozef Plško.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu