Connect with us

Vijesti

Međunarodni dan žena i rodni jaz u plaćama

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje novčanik narančaste boje s gumbom za zatvaranje, koji sadrži zelene novčanice. Novčanik i novac prikazani su na svijetloplavoj pozadini. Novčanice izgledaju kao da vire iz novčanika. Ovo je jednostavna, crtana ilustracija.
Foto: Pixabay

Obilježili smo još jedan Međunarodni dan žena i pravo je vrijeme da ponovno otvorimo temu rodne ravnopravnosti u svijetu rada, s posebnim naglaskom na razlike u plaćama između muškaraca i žena

Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka prepoznata kroz brend MojPosao, već dugi niz godina provodi istraživanja o prosječnim primanjima muškaraca i žena, analizirajući razlike s obzirom na industriju, dob i druge relevantne čimbenike.

Žene i dalje slabije plaćene, najmanje razlike među mladima

Prema najnovijim podacima servisa MojaPlaća, žene u Hrvatskoj u prosjeku i dalje zarađuju 14% manje od muškaraca. Konkretno, prosječna neto plaća muškaraca tijekom protekle godine iznosila je 1498 eura, dok su žene u prosjeku zarađivale 1289 eura.

Detaljna analiza pokazuje da je jaz u primanjima značajno manji kada se usporede muškarci i žene koji obavljaju iste poslove, no razlika je i dalje prisutna te iznosi oko 9% u korist muškaraca.

Najmanje razlike u plaćama primjećuju se među najmlađim radnicima.

U dobnoj skupini od 17 do 24 godine žene zarađuju 13% manje od muškaraca, dok se u dobi od 25 do 34 godine ta razlika povećava na 14%. Najizraženiji jaz primjećuje se u skupini od 35 do 44 godine, kada su muškarci plaćeni čak 21% više od žena. Ovi podaci potvrđuju tezu da se razlika u plaćama produbljuje u razdoblju kada žene češće uzimaju pauzu od karijere zbog obiteljskih obveza i rodiljnog dopusta, dok njihovi muški kolege nastavljaju napredovati u karijeri.

Podaci ukazuju kako se rodni jaz u plaćama u kasnijim fazama profesionalnog života – u dobi od 45 do 54 godine iznosi 19% u korist muškaraca, a kod radnika starijih od 55 godina pada na 12%.

Veće iskustvo – veći rodni jaz

Osim dobi, važan faktor u razlikama plaća je i radno iskustvo. Muškarci s manje od godinu dana iskustva zarađuju 10% više od svojih ženskih kolegica, dok se kod zaposlenika s tri do pet godina staža ta razlika povećava na 16%. Među onima s više od šest godina iskustva, jaz u plaćama doseže 19%.

Podaci pokazuju da postoje značajne razlike u primanjima muškaraca i žena ovisno o regiji.

Najveće razlike u korist muškaraca zabilježene su u Krapinsko-zagorskoj (muškarci su 23% više plaćeni od žena), Međimurskoj (+23%) i Ličko-senjskoj županiji (+22%), dok su najmanji jaz pokazale Virovitičko-podravska (+5%) i Koprivničko-križevačka županija (+4%).

U Gradu Zagrebu muškarci zarađuju 17% više od žena, što je malo iznad nacionalnog prosjeka.

Rodni jaz najprisutniji u prodaji i IT sektoru

Promatrajući razlike po sektorima, najizraženiji jaz u plaćama prisutan je u prodaji (+22%), IT sektoru (+19%) te turizmu i ugostiteljstvu (+18%). S druge strane, najmanje razlike u plaćama muškaraca i žena zabilježene su u sektorima proizvodnje, distribucije energije, vode i otpada (+8%), proizvodnje i zanatskih usluga (+10%) te zdravstva i socijalne skrbi (+11%).

U privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu žene su plaćene 16% manje, dok u domaćim privatnim kompanijama ta razlika iznosi 13%. U državnim poduzećima jaz je nešto manji i iznosi 8%, dok najmanju razliku u plaćama bilježe radna mjesta u javnoj i lokalnoj upravi, gdje žene zarađuju 3% manje od muškaraca.

Promatrajući pojedinačne radne pozicije, najizraženije razlike u plaćama prisutne su na sljedećim radnim mjestima: Carinski deklarant (gdje muškarci imaju 41% višu plaću), Voditelj objekta (+39%), Voditelj hotela (+39%), Šef kuhinje (+38%) i Direktor proizvodnje (+36%).

S druge strane, postoje zanimanja u kojima su žene u prosjeku bolje plaćene od muškaraca i to na pozicijama Knjigovođe gdje muškarci u prosjeku imaju 47% nižu plaću od žena, Medicinske sestre gdje muškarci imaju 44% nižu plaću, Revizora (-11%), Sanitarnog inženjera/tehničara (-10%), Asistenta u marketingu (-9%), Knjižničara (-8%) i Stomatologa (-7%).

Uzroci rodnog jaza u plaćama

Razlika u primanjima između muškaraca i žena rezultat je niza čimbenika.

Diskriminacija svakako igra ulogu, ali nije jedini uzrok. Strukturne razlike na tržištu rada također pridonose ovom problemu – žene su češće zastupljene u slabije plaćenim sektorima poput trgovine, turizma i uslužnih djelatnosti.

Rodiljni dopust i obiteljske obveze dodatno usporavaju karijerni napredak žena, često rezultirajući manjim primanjima u kasnijim fazama karijere.

Osim toga, rodni stereotipi i društvena očekivanja često odvraćaju žene od karijera u bolje plaćenim sektorima, poput STEM-a i menadžmenta.

Nedostatak transparentnosti u plaćama također omogućava nastavak diskriminacije, otežavajući ženama pregovaranje o početnoj plaći i povišicama.

Uz to, istraživanja pokazuju da žene rjeđe i manje asertivno iniciraju pregovore o većim plaćama u odnosu na muškarce, što dugoročno doprinosi produbljivanju jaza.

Unatoč određenim pozitivnim pomacima, podaci pokazuju da je rodna neravnopravnost u plaćama i dalje prisutna te zahtijeva kontinuirane napore kako bi se osiguralo pravednije i transparentnije tržište rada za sve.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu