Intervju
MARINA VIDOVIĆ Predsjednica Udruge Feniks
Cilj Udruge Feniks je razviti i provoditi projekte koji unapređuju mentalno zdravlje i kvalitetu života osoba s mentalnim teškoćama u Splitsko-dalmatinskoj županiji
Poslušaj članak
Kada i s kojim ciljem je osnovana Udruga Feniks Split?
– Udruga Feniks Split, odnosno Udruga za promicanje mentalnog zdravlja, osnovana je 2020. godine kao humanitarna i neprofitna organizacija. Iza osnutka stoji grupa osoba s vlastitim iskustvom mentalnih teškoća, koja je prepoznala nedostatke u postojećem sustavu podrške. Cilj nam je bio razviti i provoditi projekte koji unapređuju mentalno zdravlje i kvalitetu života osoba s mentalnim teškoćama u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
No, naša priča počinje još 2013. godine, kada smo djelovali kao neformalna inicijativa – organizirali smo prve grupe uzajamne podrške, javne akcije i prikazivali filmove o inovativnim pristupima mentalnom zdravlju. Prije pet godina, nas sedam odlučilo je formalizirati svoj rad i registrirati udrugu kako bismo mogli profesionalnije djelovati. Uskoro slavimo pet godina postojanja, i s ponosom možemo reći da smo napravili značajne pomake, posebice u promjeni percepcije osoba s mentalnim teškoćama.
Koje su glavne aktivnosti i programi koje provodite?
– Kroz sve godine rada proveli smo brojne besplatne aktivnosti za osobe s mentalnim teškoćama i njihove obitelji – s dijagnozom ili bez nje, s iskustvom hospitalizacije ili bez. Iako još uvijek nemamo vlastiti prostor, kontinuirano organiziramo grupe uzajamne podrške, treninge socijalnih vještina, predavanja, filmske večeri i javne tribine, druženja kroz Večeri društvenih igara (zahvaljujući Longfield pubu), Festival mentalnog zdravlja ‘DAN za MENTALNI PredaH’ – povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja
Organizirali smo i 12 javnih akcija, među kojima su humanitarne akcije, buvljaci, zagovaračke i volonterske inicijative poput akcije ‘(Mo)Mentalna čistka’, kao i simbolična podjela sukulenata na Dan prevencije suicida.
Također, kroz naš blog ‘S naše strane kauča’, naši članovi iskreno dijele osobna iskustva s anksioznošću, psihozom, depresijom, manijom i drugim stanjima – s ciljem razbijanja stigme i stvaranja mosta razumijevanja između ‘normalnih’ i ‘ludih’.
Koje projekte trenutno provodite?
– Trenutno provodimo dva važna programa.
‘Zasučimo rukave za mentalno zdravlje’ – trogodišnji program podržan od Ministarstva rada, Grada Splita i Županije, koji uključuje razne psiho-socijalne radionice, edukacije, kreativne aktivnosti i grupe podrške. Partneri su nam Obiteljski centar Split i Udruga Permakultura Dalmacija.
‘Puna mi je kapa!’ – projekt psihosocijalne podrške studentima Sveučilišta u Splitu, koji se fokusira na destigmatizaciju i pružanje sigurnog prostora mladima. Održavamo radionice, žive knjižnice, savjetovanja i volonterske akcije. Projekt financira HBOR i Zaklada Solidarna.
Kako se zainteresirani mogu uključiti u rad udruge ili postati članovi?
– Svi koji žele sudjelovati mogu nas kontaktirati putem emaila: udruga.feniks.st@gmail.com, Facebook stranice, Instagram profila i web stranice.
Većinu aktivnosti moguće je posjetiti bez najave, a sve informacije objavljujemo na našim društvenim mrežama.
Koje su mogućnosti volontiranja i trebaju li posebne kvalifikacije?
– Volontirati se može na različite načine – u organizaciji javnih akcija, vođenju društvenih mreža, promociji aktivnosti, ili jednostavno kao podrška na događanjima. Nisu potrebne posebne kvalifikacije – dovoljno je malo vremena i volje. Svi zainteresirani mogu ispuniti upitnik za volontere na web stranici: https://udrugafenikssplit.com/upitnik-za-volontere.
Kako financirate projekte i kako građani mogu podržati vaš rad?
– Najveći dio financiranja dolazi iz nacionalnih i lokalnih natječaja. Međutim, ti izvori ne pokrivaju sve potrebe, pa se velik dio aktivnosti provodi volonterski – uključujući deset terapeuta u edukaciji koji besplatno pomažu našim članovima. Donacije građana i poslovnog sektora (poput Kauflanda i Studenca) također su nam iznimno važne. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva ove nam je godine dala vjetar u leđa odobrivši nam financijska sredstva za Institucionalnu podršku stabilizaciji i/ili razvoju udruga u području demokratizacije i društvenog razvoja koja će nam omogućiti ulaganje u ljudske potencijale, unaprijediti naš organizacijski razvoj, doprinijeti financijskoj održivosti naše udruge ali, zaista nam je potrebno puno više sredstava nego ih trenutno imamo.
Donacije možete uplatiti na naš račun: Udruga Feniks Split, IBAN: HR8124840081135155359
Koje aktivnosti trenutno provodite?
– Grupe uzajamne podrške – petkom u MKC, od 19 do 21 sat, zatim Večeri društvenih igara – utorkom u Longfield pubu, od 19 do21 sat. Tu je i besplatna individualna psihoterapija za članove, kao i trening socijalnih vještina, rekreacija na svježem zraku – četvrtkom na Marjanu, zatim psihoedukativne radionice za studente koje su održane kroz veljaču/ožujak na Filozofskom fakultetu i radno-okupacijske radionice u OŠ Skalice – u suradnji s Permakulturom Dalmacija.
Kako surađujete s drugim organizacijama i institucijama?
– Naša snaga leži u zajedništvu – aktivno surađujemo s brojnim lokalnim i nacionalnim organizacijama, institucijama i školama. Multimedijalni kulturni centar nam ustupa prostor, a Help, Most, Info Zona i Liga za prevenciju ovisnosti podržavaju nas od početka. Također, s KBC-om Split imamo odličnu suradnju, kao i s centrima za socijalnu skrb i drugim udrugama.
Članovi smo SUMEZ-a – nacionalnog saveza udruga za mentalno zdravlje. Uspješno gradimo mrežu suradnika koji dijele našu viziju – da mentalno zdravlje postane dostupno, razumljivo i prihvaćeno svima.
Na koji način udruga pruža podršku obiteljima i prijateljima osoba s mentalnim teškoćama?
– Obitelji i prijatelji osoba s mentalnim teškoćama obraćaju nam se pisanim i telefonskim putem kad trebaju savjet, preporuku dobrih stručnjaka ili podršku za svoje voljene, ali često pritom zaborave na sebe, te ih nastojimo usmjeriti da je važno da i oni potraže i dobiju adekvatnu podršku. Dobro došli su na dio naših aktivnosti poput edukacija, javnih akcija, festivala, rekreacije, radionica i radno-okupacijskih aktivnosti i slično. Ponekad dođu sa svojim bližnjima i na naše grupe uzajamne podrške, no za dugoročnu i baš za njih skrojenu podršku ih upućujemo kolegama iz Udruge obitelji osoba s duševnim smetnjama Lica duše, koji su se specijalizirali baš za takav vid podrške.
Koji su najveći izazovi s kojima se udruga susreće u svom radu i kako ih prevladavate?
– Slično kao i druge udruge borimo se s nedostatkom kontinuiranog i adekvatnog financiranja. Udruga se u svom radu oslanja na projektno financiranje i donacije građana i poslovnog sektora. No to nije dovoljno za stvarni trošak plaća za naš radni tim i stručne suradnike. Taj izazov zasad nadvladavamo zahvaljujući velikom entuzijazmu i iznimnom trudu naše 3 zaposlenice, ali i velikom angažmanu brojnih volontera (197 volontera i 9884 volonterska sata u 2024. godini).
Bojimo se da to zaista nije dugoročno održivo.
Veliki nam je problem od osnutka nedostatak vlastitog prostora za rad, što znatno otežava provođenje aktivnosti i traži izniman dodatni angažman našeg malog radnog tima. Zahvalni smo svim suradnicima koji su nam od osnutka posudili svoje prostore za naše aktivnosti, no zaista je vrijeme da se negdje skućimo i da naši članovi dobiju trajni prostor.
Također, svakodnevno se naš radni tim, kao i naši članovi i korisnici, moraju suočavati s još uvijek prisutnom velikom stigmom i predrasudama prema osobama s mentalnim oboljenjima u društvu. Na tome radimo upravo i kroz ovakve intervjue, stoga hvala na ovoj prilici.
Koji su ključni izazovi s kojima se suočavaju korisnici udruge?
– Socijalna izolacija i odbačenost u društvu radi velike stigme i predrasuda vezanih uz osobe s mentalnim teškoćama i s tim vezane dodatne prepreke i diskriminacija u pristupu obrazovanju i tržištu rada. Također nedostatak prevencije i adekvatne podrške prije nego dođe do pogoršanja i pojave bolesti, posebice besplatnih psihoterapijskih i psiholoških usluga, jer su unutar sustava nedostatne za potrebe korisnika te su redovi čekanja dugački. Dominantan biomedicinski model i farmakoterapijski tretman osoba s mentalnim oboljenjima, bez komplementarne socijalne, psihološke, socio-pedagoške, radno-terapijske, psihoterapijske i ine podrške koja bi bila usmjerena prema oporavku i poštivanju ljudskih prava a ne isključivo eliminaciji simptoma. Nedostatak adekvatne podrške u zajednici nakon bolničkog (psihijatrijskog) liječenja što dovodi do ponavljanih i dugotrajnijih hospitalizacija.
Koji su planovi udruge za budući razvoj i proširenje aktivnosti?
– Nadamo se u što skorijem roku dobiti u najam gradski prostor za djelovanje naše udruge što će znatno olakšati naš rad i dati nam priliku za proširenje aktivnosti i zapošljavanje više osoba, uključujući osobe s mentalnim poteškoćama kao peer stručnjake i mentore oporavka.
San nam je i otvaranje Feniks Kluba za osobe s teškoćama mentalnog zdravlja, u kojem bi naši članovi mogli svakodnevno provoditi slobodno vrijeme, družiti se, posuditi knjigu, odigrati druš-tvenu igru, doći na radionice i sl.
Planiramo nastaviti međuresorne suradnje s institucijama i organizacijama civilnog društva u zemlji i inozemstvu te nastaviti s aktivnostima lobiranja i zagovaračke aktivnosti za utjecaj na zakonsku regulativu i provedbu Nacionalne strategije za razvoj mentalnog zdravlja 2030., osobito uključivanje peer stručnjaka u zdravstveni/socijalni sustav, kao i kreiranje multidisciplinarnih mobilnih timova mentalnog zdravlja u zajednici i u našem gradu i županiji.
I dalje planiramo razvijati naše volonterske programe, kontinuirano se educirati i uključivati nove volontere u naš rad, osobito edukante različitih psihoterapijskih škola. U planu nam je i pokretanje socijalnog poduzetništva kroz naše gospodarske djelatnosti kako bismo osigurali dodatne izvore financiranja za naš svakodnevan rad, imamo brojnu opremu (zvučnike, mixetu, agregat, projektor, stolarske i vrtlarske alate i sl.) koju smo stekli kroz projekte koju planiramo dati u najam drugim privatnim osobama ili organizacijama.
Što biste poručili svim osobama s mentalnim teškoćama, a što njihovim obiteljima?
– Osobama s mentalnim teškoćama: niste sami u svojoj borbi. Postoje ljudi poput vas koji se bore sa sličnim izazovima, u našoj udruzi možete pronaći suputnike u toj borbi i besplatnu podršku i razumijevanje. Prijateljstvo je lijek. Oporavak je moguć. I vi zaslužujete kvalitetan i ispunjen život, problemima unatoč. Vaše iskustvo, premda bolno, je i vrijedno i može pomoći drugima u sličnim situacijama. Javite nam se!
Obiteljima: vaša uloga u podršci vašim bližnjima je neprocjenjiva. Educiranje o mentalnom zdravlju i uključivanje u grupe podrške za obitelji može vam pomoći da se bolje nosite s izazovima, jer ste i vi često nevidljiva žrtva bolesti vaših najmilijih. Zajedno možemo raditi na smanjenju stigme i stvaranju inkluzivnijeg društva za sve.
Intervju
MARIO KOVAČ Umjetnici s invaliditetom ne smiju biti u getu
Mario Kovač široj je javnosti ponajprije poznat kao kazališni i filmski redatelj, no svoje je znanje i iskustvo usporedo stavio u funkciju inkluzivnih projekata, u kojima je značajne uloge povjerio upravo osobama s invaliditetom
Poslušaj članak
Gospodine Kovač, nedavno ste nas ugodno iznenadili s Inkluzivnim kvizom, jedinstvenim i neobičnim projektom u kojemu ste okupili kvizaše sa i bez invaliditeta. Recite nam, mogu li ovakvi projekti, polako ali sistematično, rušiti predrasude koje, nažalost, i danas postoje prema osobama s invaliditetom?
– Mogli bi, kad bi na njih dolazile osobe koje imaju te predrasude. Nažalost, na ovakva događanja uglavnom dolaze osobe koje nemaju te predrasude. No, odnekud treba krenuti pa se nadam da bi ovakva okupljanja mogla zaživjeti na nekim fakultetima i akademskim institucijama, pa se odatle proširiti i na neka potencijalno zanimljiva područja, u javnost. Doživljavam ovo kao nastavak uvjerevanja šire javnosti, koja nema svakodnevni doticaj s osobama s invaliditetom, kako ih ne trebaju doživljavati isključivo kroz socijalnu ili medicinsku prizmu – što je dominantan narativ u našim medijima – već i kao socijalna i društvena bića te aktivne pripadnike zajednice.
Autor ste nekoliko inkluzivnih kazališnih projekata i predstava u kojima ste glavne uloge povjerili glumcima s invaliditetom. Koliko je dugogodišnja suradnja s osobama s invaliditetom utjecala na Vas, ne samo kao kazališnog i filmskog redatelja, nego i posve osobno?
– Zapravo, u potpunosti sam prestao doživljavati invaliditet određene osobe kao neki izrazito važan faktor za njeno definiranje. Otprilike mi je u rangu nečije boje kose ili glazbenog ukusa, tek jedna od nečijih karakteristika, nimalo važnija od nekih drugih. Izuzetak je, naravno, u tome što se unaprijed pripremim na neke arhitektonske ili prostorne probleme ako znam da ulazim u određeni projekt ili privatno druženje sa osobom kojoj možda neki sadržaji nisu pristupačni iz tih razloga.
Često ste radili i s glumcima s intelektualnim teškoćama. Opišite nam izazove s kojima ste se susretali na tim projektima?
– Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer ne postoji jedinstvena formula koja bi obuhvatila širi spektar takvih korisnika. Osobe s intelektualnim teškoćama su često jedinstvene i svako od njih ima neki svoj mehanizam ili metodu unutar koje funkcionira, gotovo za svakog od njih vrijedi potpuno zasebni, individualni kod putem kojeg komuniciramo, surađujemo i stvaramo. Izazova je puno i različiti su, a najvažnije oruđe za nositi se s tim izazovima je prvenstveno – strpljenje. Strpljenje i razumijevanje su ključevi bez kojih ne treba ni krenuti u avanturu takvog zajedničkog stvaralačkog rada, baš kao i čvrsta volja za naizgled beskonačno ponavljanje materijala.
Kako kulturnu scenu općenito učiniti inkluzivnijom, što kao društvo trebamo napraviti kako bi i umjetnici s invaliditetom postali predmetom javnog interesa?
– Za početak, mislim da se i sami umjetnici s invaliditetom tu trebaju više potruditi, stalno težiti podizanju kvalitete svog rada, educiranju i učenju. Nije dovoljno očekivati od javnosti da pokazuje interes za njihov rad bez vlastitog napora. Umjetnost treba stvarati iz potreba da se ona stvara, a ne iz potrebe da budeš prihvaćen. Naravno da je ljepše kad se tvoj rad prepozna i verificira pažnjom publike, nagradama ili financijskim uspjehom ali oni ne bi trebali biti ultimativni cilj. Također, svi umjetnici, pa tako i oni sa invaliditetom, trebaju odbiti biti stavljeni u geto gdje se dive jedni drugima, već biti spremni i na negativne kritike i komentare svog rada ako žele biti ravnopravni. Inkluzija je mač s dvije oštrice i tko želi ući u umjetničku arenu, mora biti spreman na mogućnost da se poreže. Treba biti strpljiv i uporan, pa čak spreman i na neuspjeh na isti način kako su na to spremni i umjetnici koji nemaju invaliditet. Ne smije se invaliditet koristiti kao izlika za manjak truda ili talenta niti kao prečica za dostizanje nekih ciljeva, ali ne treba ga se ni skrivati niti bježati od njega, već ga prihvatiti kao realnost. Talent će se prepoznati i probiti, baš kao i rad uložen u to.
Intervju
MIROSLAV VRANKIĆ Svijest bez sustava nije dovoljna
Uoči ATAAC 2026. razgovaramo s osnivačem tvrtka E-Glas i jednim od organizatora konferencije Miroslavom Vrankićem o novostima koje donosi jubilarno, deseto izdanje konferencije te budućnosti asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije
Poslušaj članak
ATAAC ove godine donosi novi format i spaja profesionalni i znanstveni program. Što nam to donosi i što će biti posebno na ovogodišnjoj konferenciji?
– Ove godine ATAAC slavi deset godina. Prvu konferenciju održali smo 2016. i tada nas je bilo 500, a lani nas je bilo 1180, od toga 350 online.
Novost je da ATAAC 2026. nisu jedna, nego dvije konferencije, u isto vrijeme i na istom mjestu. Stručna ostaje, odnosno, predavanja, radionice, izlagački prostor, igraonica i simultani prijevod. Prvi put održava se i znanstvena konferencija s 88 recenziranih radova i 258 autora iz 27 zemalja.
Spajamo ih jer je razdvojenost prakse i istraživanja problem naše struke. Logoped treba znati što pokazuju istraživanja, a istraživač vidjeti praksu. Na ATAAC-u će ta dva svijeta biti pod istim krovom, a prijava na znanstveni dio uključuje i stručni program.
Posebno sam ponosan što se 19. i 20. listopada, dva dana prije ATAAC-a, u Zagrebu održava prvi ISAAC International Forum u povijesti te svjetske organizacije. Tako će četiri dana zaredom Zagreb okupljati svjetski vrh ovog područja.
Što je danas novo i najzanimljivije u svijetu asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije? Koliko u tome već pomažu AI, praćenje pogleda i druge nove tehnologije?
– Pomažu više nego što se prije pet godina činilo mogućim. Praćenje pogleda više nije samo način upravljanja uređajem. Ines Delzotto iz pulskog Centra Veruda govori o tome kako podaci o tome kamo dijete gleda otkrivaju kako ono vidi svijet.
Umjetna inteligencija ulazi kroz mala vrata, ali ulazi: generiranje simbola, brža priprema materijala, prilagodba teksta. U znanstvenom programu imamo radove upravo o tome.
Sučelja mozak–računalo su sljedeći korak. Kevin Pitt sa Sveučilišta Nebraska-Lincoln govori o tome za djecu i ističe da se istraživanja previše vrte oko slovkanja, iako djeca komuniciraju simbolima i slikama.
Tehnologija je odmakla brže nego što je uvodimo u svakodnevni rad. Uređaj bez educiranog čovjeka uz sebe ostaje u ladici, zato je uz tehnologiju važno i znanje o njezinoj primjeni.
Gdje je Hrvatska danas kada govorimo o asistivnoj tehnologiji i komunikaciji?
– U zadnjih desetak godina dogodio se velik pomak u svijesti. Kad smo 2016. krenuli s ATAAC-om, asistivna tehnologija većini je bila nepoznanica. Danas stručnjaci znaju što postoji, roditelji znaju da imaju pravo pitati, a sve je više educiranih stručnjaka.
Problem je što svijest nije dovoljna ako iza nje ne stoji sustav. Najveća prepreka je financiranje. Komunikatori i dalje nisu na listi pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa obitelji često same moraju pronaći način da plate ono što je djetetu potrebno. Ne radi se o luksuzu, nego o uređaju koji djetetu omogućuje komunikaciju.
Problem je i opterećenost stručnjaka. Asistivna tehnologija traži vrijeme za procjenu, uvođenje i rad s cijelom djetetovom okolinom. Znanje i svijest imamo, ali nedostaju uvjeti da dođu do svakog djeteta kojem trebaju.
Imate li mogućnost besplatnog sudjelovanja na ATAAC-u?
– Kotizacija je besplatna za roditelje i skrbnike djece s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, studente i nezaposlene. Registracija je na www.ataac.eu/hr. Za desetu obljetnicu otvaramo i online praćenje konferencije kolegama iz zemalja u kojima je kotizacija prepreka.
Što će posjetitelji ATAAC-a 2026. moći vidjeti i isprobati?
– Imamo izlagački prostor s proizvođačima iz cijelog svijeta, gdje se uređaji mogu isprobati, te ATAAC igraonicu.
Iz programa bih izdvojio Karen Erickson sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, koja govori o tome kako jezik modelirati kroz cijeli dan, a ne samo u 45 minuta terapije.
John Costello iz bostonske Dječje bolnice govori o komunikaciji u bolnici, a posebno je zanimljivo snimanje vlastitog glasa dok ga čovjek još ima, kako bi ga kasnije mogao koristiti.
Preporučio bih i predavanje „Who chooses MY words?“, koje drži Jamie Preece, koji i sam koristi potpomognutu komunikaciju. To je predavanje korisnika potpomognute komunikacije koje će mnogima biti inspirativno.
Uz to imamo radionice, prezentacije postera i znanstveni program. Stručna konferencija ima simultani prijevod, a može se pratiti i online.
Za kraj, što biste poručili svima koji razmišljaju o dolasku na ATAAC – zašto je važno da budu dio ove priče?
– Ovo je prilika za svakoga, a ne samo za uski krug stručnjaka. Ako radite u ovom području, čut ćete ljude koji pomiču granice i otići s idejama koje možete primijeniti već sljedeći tjedan. Ako tek upoznajete asistivnu tehnologiju, vidjet ćete i isprobati stvari za koje niste znali da postoje.
Ljudi posebno ističu druženje s kolegama, razmjenu iskustava i mogućnost isprobavanja opreme. Mnogi stručnjaci rade sami u svojim sredinama, a ovdje nisu sami.
Da cijena ne bude prepreka, kotizacija je besplatna za roditelje i skrbnike djece s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, studente i nezaposlene.
Vidimo se 21. i 22. listopada u Mozaik Event Centru. Sve informacije su na www.ataac.eu.
Intervju
Fran Krasnić i SIADUS za studente s invaliditetom
Studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Leon Benković i Fran Krasnić razvili su aplikaciju SIADUS, zahvaljujući kojoj podrška studentima s invaliditetom više nije prepuštena slučaju, već je organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja. Više o projektu rekao nam je njegov voditelj, Fran Krasnić
Poslušaj članak
Što je platforma SIADUS i što je potaknulo njezin razvoj?
-SIADUS je digitalni sustav koji povezuje studente s invaliditetom sa studentima-asistentima spremnima pružiti podršku u svakodnevnim akademskim aktivnostima.
Ideja je proizašla iz osobnog iskustva. Tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja osobe s invaliditetom najčešće imaju određenu razinu podrške, primjerice kroz asistente u nastavi. Ulaskom u visoko obrazovanje takva podrška uglavnom prestaje, pa se studenti često oslanjaju na improvizaciju i dobru volju pojedinaca.
Studentima s invaliditetom mogu biti potrebni pomoć pri kretanju po fakultetu, administrativnim postupcima, vođenju bilježaka ili dohvaćanju materijala. Cilj SIADUS-a jest da podrška ne bude slučajna, nego organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja.
Kako funkcionira sustav SIADUS?
-SIADUS se temelji na tri korisničke uloge: studentu s invaliditetom, studentu-asistentu i koordinatoru na fakultetu.
Student s invaliditetom unosi raspored, potrebe i preferencije, student-asistent svoju dostupnost i vrste podrške koje može pružiti, dok koordinator nadzire proces, potvrđuje ili prilagođava suradnje te prati njihovu provedbu.
Na temelju unesenih podataka algoritam predlaže najprikladnije parove uzimajući u obzir rasporede, potrebe i dostupnost. Tehnologija pritom ne zamjenjuje ljudski odnos, nego automatizira organizaciju kako bi podrška bila brža, preglednija i pouzdanija.
Koje koristi donosi platforma?
-Studentima s invaliditetom SIADUS omogućuje strukturiranu i pouzdanu podršku te olakšava svakodnevno studiranje. Sustav im omogućuje jasno iskazivanje potreba i pravodobnu pomoć.
Studenti-asistenti razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, stječu vrijedno iskustvo, a na pojedinim fakultetima njihov angažman može biti priznat kroz ECTS bodove ili druge oblike akademskog priznanja.
Visokoškolske ustanove dobivaju alat za organizaciju asistencije, praćenje suradnji i bolji uvid u potrebe studenata s invaliditetom. Time se smanjuje administrativno opterećenje te jača mogućnost uključivanja u europske projekte i reputacija institucije kao inkluzivne i društveno odgovorne.
SIADUS tako ne unapređuje samo organizaciju podrške, nego i razvija kulturu solidarnosti i ravnopravnosti unutar akademske zajednice.
U kojoj je fazi razvoja SIADUS?
-Platforma je tijekom proteklog semestra uspješno pilotirana na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povratne informacije korisnika bile su vrlo pozitivne. Studentima s invaliditetom posebno znači što podrška više nije prepuštena slučaju, dok studenti-asistenti dobivaju jednostavan način uključivanja i konkretan doprinos kolegama.
Pilot-faza omogućila je testiranje sustava u stvarnim uvjetima i prepoznavanje mogućnosti za daljnje unaprjeđenje prije širenja na druge ustanove.
Projekt je sudjelovao u ZICER Startup Factory programu te je predstavljen na regionalnim i međunarodnim startup događanjima, uključujući PODIM u Mariboru i Zagreb Slush’D, kao i na stručnim skupovima posvećenima inovacijama, poduzetništvu i inkluziji.
SIADUS je osvojio priznanje za najbolji poster na stručnom skupu ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’, a razvoj projekta nagrađen je i Posebnim rektorovim priznanjem za doprinos inkluzivnom obrazovanju. Ta priznanja potvrđuju da akademska zajednica prepoznaje vrijednost održivog rješenja za studente s invaliditetom.
Koji su daljnji planovi razvoja?
-Nakon pilot-projekta plan je postupno proširenje SIADUS-a na druge zainteresirane visokoobrazovne ustanove u Hrvatskoj. Sustav je razvijen modularno i skalabilno kako bi se mogao prilagoditi različitim fakultetima i njihovim potrebama.
Paralelno razvijamo modul internog naziva ‘Crni labud’, koji će studentima s invaliditetom olakšati prijelaz na tržište rada povezivanjem s poslodavcima prema kompetencijama, interesima i potrebama tržišta.
Dugoročni je cilj da SIADUS postane cjelovit sustav podrške koji prati osobu od početka studiranja do zapošljavanja, istodobno studentima olakšavajući profesionalni razvoj, a poslodavcima omogućujući pristup obrazovanim i motiviranim kandidatima s invaliditetom.
-
in MREŽAPrije 6 danaStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
Civilno društvoPrije 7 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Osobe s invaliditetomPrije 5 danaZapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini
-
Video / podcastPrije 6 danaZašto dug sastanak može biti iscrpljujuć za nagluhe osobe?
-
VijestiPrije 2 danaPotpora za prijevoz studenata s invaliditetom
-
BocciaPrije 2 danaDora Bašić zlatna na Svjetskom kupu u Brazilu
-
Civilno društvoPrije 2 danaPokrenut program „Mreža podrške u zajednici”




