Djeca i mladi svojim inovativnim idejama mogu biti pokretači promjena u društvu. Njihovu kreativnost i inovativnost Hrvatska zajednica inovatora potiče programima ‘Arhimed academia’ i ‘Tehničke inovacije i mladi’. S istim ciljem provodi se i program ‘Malim koracima do uspjeha’, koji je namijenjen djeci i mladima s teškoćama u razvoju, ali i nekim drugim ranjivim skupinama
Poslušaj članak
– Program ‘Malim koracima do uspjeha’ financiran je kroz javni natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Ovim programom obraćamo se osnovnim školama te centrima za odgoj i obrazovanje osoba s teškoćama u razvoju u gradu Zagrebu i Hrvatskoj. Već desetak godina dio programa namijenjen manjinama provodi se u kampu za romsku nacionalnu manjinu koji se organizira svake godine na Sljemenu, a sufinanciran je od strane jedne američke zaklade te je Hrvatska zajednica inovatora partner – objasnila je zamjenica glavnog tajnika Hrvatske zajednice inovatora Silvana Svilar.
U sklopu programa ‘Malim koracima do uspjeha’ provode se radionice za djecu i mlade s teškoćama u razvoju te predavanja i radionice za stručne suradnike i učitelje u razrednoj i predmetnoj nastavi u osnovnoj školi, kao i za edukacijske rehabilitatore u centrima za odgoj i obrazovanje djece i mladih s većim teškoćama u razvoju te u centrima za rehabilitaciju. Radionice traju po dva školska sata, a u grupi je od 10 do 15 polaznika i svakom se polazniku posvećuje pažnja.
Na interaktivnim predavanjima zna biti i do 30 stručnjaka. Dugogodišnja voditeljica radionica je mentorica – učiteljica likovne kulture i likovna terapeutkinja s više od 25 godina neposrednog rada u odgoju i obrazovanju djece s poteškoćama u razvoju u Centru za autizam Zagreb. Ona ujedno održava i predavanja za stručnjake u sustavu odgoja i obrazovanja.
Na predavanjima se provodi stručna edukacija o različitim pristupima i metodama u odgoju i obrazovanju učenika s poteškoćama u razvoju pomoću likovnih aktivnosti. Jedna od takvih edukacija učitelja održana je 16. ožujka 2022. u OŠ Petra Studenca Kanfanar u Rovinju.
Edukacija se sastojala od predavanja s PowerPoint prezentacijom i vođene likovne radionice radi osnaživanja kompetencija učitelja za svakodnevni rad s učenicima u suvremenim inkluzivnim uvjetima, koji nastoje ravnopravno uključiti sve učenike i učenice u aktivno i što kvalitetnije sudjelovanje u nastavnim procesima.
Naglasak se uvijek stavlja na poticanje, potporu i pomoć učenicima pri likovnim procesima u kojima je pomoću likovnih materijala, pribora i tehničkih postupaka te neverbalne komunikacije omogućeno istovremeno sudjelovanje svih učenika, tako da rad može privući njihov interes i razvijati njihove potencijale. Radionica je zorno predočila učiteljima kako mogu organizirati aktivan rad učenika pomoću vođenih vježbi i zadataka, prilagođujući se različitim interesima i razinama funkcioniranja učenika.
Tako je bila održana i radionica za korisnike Centra za rehabilitaciju u Čakovcu, a nedavno i predavanje za djelatnike u području rehabilitacije u Centru Tomislav Špoljar u Varaždinu. Interesa ima, a s obzirom na velik broj djece s teškoćama – dijagnosticiranima, kao i onih bez dijagnoze u redovitome sustavu – trebala bi postojati i veća potpora zajednice koja bi omogućila njihov veći napredak, a ne samo osnovnu skrb bez inkluzijskih programa i potrebnih stručnjaka.
– S djecom i mladima s teškoćama u razvoju Ivana Ježić najčešće vodi radionice vezane za likovni izražaj, koji nije ovisan ni o verbalnim vještinama ni o visokoj kognitivnoj razini. Pokazalo se da su djeca na takvim radionicama aktivna, opuštenija, slobodnija. Kroz likovni izražaj potiče se njihova motorika ruku i koncentracija. U likovnom izražaju djeca slobodno biraju boje, a često koriste jake boje koje očito nešto potiču kod njih – pojasnila je Svilar.
Naglasila je da sva djeca pokazuju veliki interes za programe Hrvatske zajednice inovatora, pa tako i djeca s poteškoćama u razvoju za radionice u sklopu programa ‘Malim koracima do uspjeha’ te po završetku jedne radionice s nestrpljenjem očekuju sljedeću.
– U šest mjeseci ove godine Hrvatska zajednica inovatora organizirala je 23 radionice u sklopu tri programa. Imali smo oko 900 polaznika. Što se tiče samo programa ‘Malim koracima do uspjeha’, kroz njega je prošlo zajedno stotinjak stručnjaka i osoba s teškoćama u razvoju – rekla je Svilar. Najavila je da će se 11. kolovoza na Sljemenu održati dvije radionice u sklopu programa u kampu za djecu romske nacionalne manjine.
O svom radu u radionicama s djecom s teškoćama u razvoju govorila je Ivana Ježić. Polaznici radionica likovno se izražavaju na različite teme, a najbitnije je da, bez obzira na teškoće u razvoju, svi budu uključeni u likovni izražaj te tako kreativno provedu vrijeme.
– Neke teme vezane su za godišnja doba, događaje ili ono što djeca vole. Uvijek dolazimo s idejom što ćemo raditi, ali gledamo kako dijete ili mlada osoba reagira. U radionici se najčešće nalaze polaznici na različitim razinama funkcioniranja te predviđene vježbe trebaju obuhvaćati i one koji se samo igraju likovnim materijalima, one koji prihvaćaju vodstvo i mogu raditi složenije vježbe, a neki vole i predloške prema kojima lakše započinju rad. Tako mogu upoznati i umjetnička djela pa su im često zanimljivi primjeri u prospektima, katalozima muzeja, knjigama iz povijesti umjetnosti te ih zajedno listamo i odabiremo što će tim polaznicima biti poticaj za rad. Djeca s teškoćama u razvoju na individualan način pristupaju svakoj temi i ako, primjerice, desetero djece prema umjetničkom djelu radi svoj rad, svaki rad će biti drugačiji. Za mlade ljude Udruge za autizam Zagreb s različitim teškoćama u razvoju u stambenoj zajednici u Novom Jelkovcu, kao i u drugoj u Mostarima u Moslavini, puno znači da se za njih organiziraju kreativne radionice. Kad voditelji upoznaju polaznike radionica, odnosno korisnike programa, prilagođavaju im zadatke tako da oni napreduju i motorički, i kognitivno, i emocionalno. Osobno zadovoljstvo i priznanje okoline pomažu im i u osobnome osjećaju uspješnosti, kao i u društvenoj destigmatizaciji. Uz mnoge radionice za djecu s teškoćama u razvoju održala sam i više inkluzivnih radionica, gdje su bila školska djeca redovnog razvoja i djeca s poteškoćama u razvoju. Takve radionice su više puta održane u Knjižnicama grada Zagreba, ali i drugdje – ispričala je Ježić.
Naglasila je da na likovni rad gotovo sva djeca reagiraju pozitivno – to ih odvede u jedan svijet gdje nemaju teškoća u razvoju, gdje se osjećaju slobodno i mogu se izraziti. Spomenula je da je tijekom njezina rada u Centru za autizam nekoliko polaznika osnovnoškolskog programa u početku ispoljavalo agresivno i/ili autoagresivno ponašanje koje je prestalo zahvaljujući interesu za likovno stvaralaštvo.
– Likovno područje bitno je uvijek, a pogotovo u vrijeme izrazite vizualne kulture, gdje su svi opterećeni vizualnim sadržajima, a često postaju i ovisnici o digitalnim programima. Likovno područje iznutra ulazi u svijet djece i ono ih ne opterećuje izvana, ne čini ih ovisnicima, nego im otvara polje gdje oni mogu nešto svoje izraziti, gdje osjete radost, zadovoljstvo. Najvažnije je da osjete radost i zadovoljstvo rada – to im je poticaj za cjelovit razvoj i napredak, kako u likovnome, tako i u drugim područjima. To se vrlo često uspije postići u procesima likovne terapije – pojasnila je Ježić.
Ocijenila je da program ‘Malim koracima do uspjeha’ pridonosi razvoju potencijala djece s teškoćama u razvoju i pozitivno utječe na njih.
– Dobro je da resorno ministarstvo takve programe podržava, a različite bi programe trebao u većoj mjeri podupirati i Grad Zagreb. Često se umjetnički programi i sadržaji formativnih predmeta zapostavljaju na račun informativnih predmeta. Međutim, oni se moraju dopunjavati. Humanistički pristup i kreativni umjetnički pristupi nužni su za cjelovit razvoj djece i mladih – poručila je Ježić.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe naše, a riječ je o projektu Klub aktiv
Poslušaj članak
Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize (HSUCDP) nastavlja djelovati na promicanju uključivog društva, jednakih mogućnosti i aktivnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima života.
Poruka je to jučerašnjih Dana otvorenih vrata, događanja koje je Savez upriličio na svojoj zagrebačkoj adresi.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe Naše, a riječ je o projektu Klub aktiv.
Usto, naglasila je važnost projekta Eduka – edukacijom protiv nasilja, koji je Savez proveo među učenicima osnovnih škola s područja Zagreb. Rečeni je projekt proveden uz financijsku podršku Grada Zagreba, koji je također novčano podržao i projekt ‘4 kampanje za cerebralnu i dječju paralizu’.
Kroz petnaest godina djelovanja, naglasila je Ana Kanjera, Savez je odigrao važnu ulogu u zagovaranju prava osoba s invaliditetom, pružanju podrške članicama te unapređenju kvalitete života osoba s cerebralnom i dječjom paralizom i njihovih obitelji.
Poseban dio programa bio je namijenjen učenicima trećeg razreda Gimnazije Lucijana Vranjanina, koji su sudjelovali u edukativnim aktivnostima o ulozi udruga i saveza u hrvatskom društvu, s naglaskom na organizacije koje djeluju u području zaštite i promicanja prava osoba s invaliditetom.
Na događanju su sudjelovali predstavnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb CeDePe, Saveza društava distrofičara Hrvatske, Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida te Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, čime je dodatno potvrđena važnost međusektorske suradnje u području podrške osobama s invaliditetom.
Imaginacija može biti i puno snažnija kod osoba koje, recimo, ne vide, koje su slabovidne ili imaju oštećenje sluha, ili se možda kreću u invalidskim kolicima, kaže nagrađivani književnik
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe ponovno je na svojoj književnoj tribini ugostila plodnog i nagrađivanog autora. Ovog puta riječ je o Ivici Prtenjači, pjesniku, piscu i radijskom uredniku koji iza sebe ima sedam romana i tko zna koliko zbirki poezije i kratkih priča.
Na ovoj tribini bila je i ekipa In Portala koja je kratki razgovor s Prtenjačom – uzgred, dvostrukim laureatom VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman – započela s ovim pitanjem: može li književnost u ovo digitalno doba, kad je čovjek dušu prodao tehnologiji, i dalje biti tumač stvarnosti u kojoj živimo?
– Može i mora! Život bez književnosti, bez umjetnosti, nije ljudski život – kategoričan je Prtenjača.
– Meni je apsolutno nezamisliv svijet bez književnosti i mislim da postoji jako mnogo ljudi koji možda nisu svjesni koliko bi ljudski život bez pisane riječi bio isprazan. Dakle, bez književnog teksta koji mijenja naš odnos spram stvarnosti, naše osjećaje, koji nas nakratko spašava od besmisla života.
No, pitamo Prtenjaču, koliko vrijedi književni tekst ukoliko autor kao alat koristi umjetnu inteligenciju, antitezu kreativnosti i mašte. Tvrdi se naime da je među književnicima sve više onih koji kreativne blokade rješavaju oslanjajući se na Chat GPT ili neke slične oblike digitalnih pomagala.
– Ne poznajem nikoga takoga, ili bari meni nisu ljudi priznali. Ja, recimo, ne znam koristiti umjetnu inteligenciju ni zašto. No svijet se jako brzo mijenja, svakodnevno se događa neka mala apokalipsa, a kako će u svemu tome proći književnost to ne mogu projicirati – kaže Prtenjača.
Može li književnost, umjetnost općenito, odigrati značajnu ulogu u integraciji osoba s invaliditetom u svekolike društvene procese te, možda, biti jedna od grlatijih zagovornica društva jednakih mogućnosti?
– Apsolutno može! Mislim da su u tom smislu ljudi s invaliditetom u istoj pozici kao i oni bez invaliditeta, isto mogu čitati, mogu slušati audio knjige, mogu doći na ovakvu književnu tribinu – veli Prtenjača.
– Ljudska imaginacija nije ograničena na invaliditet bilo koje vrste. Ja kada pišem, recimo, uvijek razmišljam o tom svom čitatelju koji je dobronamjeran, koji je zainteresiran, koji će mi dopustiti da ga začaram svojim tekstom. A tu nema razlike između invalidne osobe ili čitatelja koji nema te tegobe. Dapače, imaginacija može biti i puno snažnija kod osoba koje, recimo, ne vide, koje su slabovidne ili imaju oštećenje sluha, ili se možda kreću u invalidskim kolicima. Jer čovjek je prilagodljiv i čovjek se razvija, a upravo u tom smislu književnost može imati važnu i plemenitu ulogu u životu osoba s invaliditetom – zaključuje Prtenjača.
Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom
Poslušaj članak
Dvodnevni stručni skup ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’ održan je krajem svibnja na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu, okupivši stručnjake iz sustava visokog obrazovanja i studentske predstavnike koji su raspravljali o inkluziji, različitosti, mentalnom zdravlju te podršci studentima u akademskom okružju.
Skup je otvorio prorektor Sveučilišta u Zagrebu Boris Brkljačić, istaknuvši važnost razvoja dostupnijeg i uključivijeg visokog obrazovanja te naglasivši kako inkluzija podrazumijeva uklanjanje fizičkih, ali i društvenih prepreka poput predrasuda, stereotipa i osjećaja nepripadanja.
Tijekom prvoga dana sudionici su kroz predavanja i radionice raspravljali o intersekcionalnosti u visokom obrazovanju, održivim modelima podrške studentima, ulozi supervizije u radu nastavnika te načinima pružanja podrške studentima s disleksijom. Poseban naglasak stavljen je na potrebu stvaranja sigurnog i podržavajućeg akademskog okruženja u kojem studenti mogu ravnopravno sudjelovati u svim aspektima studiranja.
Drugi dan skupa, održan na Filozofskom fakultetu, bio je posvećen mentalnom zdravlju studenata, ulozi nastavnika u pružanju podrške te izazovima s kojima se suočavaju studenti s invaliditetom i kroničnim bolestima.
Sudionici su istaknuli važnost sustavne edukacije nastavnika, razvoja komunikacijskih kompetencija i stvaranja akademske kulture oslobođene stigme i predrasuda. Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom.
Na skupu je zaključeno kako su inkluzija i različitost temelj kvalitetnog visokog obrazovanja te da razvoj uključivog akademskog okruženja zahtijeva trajno unapređivanje sustava podrške, međuinstitucionalnu suradnju i aktivno uključivanje studentske perspektive u oblikovanje politika i praksi. Naglašeno je i da podrška studentima treba biti institucionalno utemeljena, dostupna i usmjerena na potrebe svakog pojedinca, uz osiguravanje odgovarajućih resursa i kontinuirane stručne podrške zaposlenicima.
U završnom dijelu skupa dodijeljeno je priznanje za najbolji poster studentima Franu Matiji Krasniću i Leonu Benkoviću s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za rad ‘SIADUS – System of Inclusive Assistance for Disabled University Students’.