Kod pacijenata koji su uzimali mikrodoze kanabinoida vidjelo se poboljšanje kognitivnih sposobnosti
Od Alzheimerove bolesti u svijetu boluje oko 55 milijuna ljudi, a s obzirom na to da broj oboljelih iz dana u dan rapidno raste, te da službenog učinkovitog lijeka i dalje nema, ljudi sve više pribjegavaju nekim metodama alternativne medicine.
Neke od tih metoda, kao što je primjerice upotreba kanabisa, točnije kanabinoidi koje ova biljka sadrži, pomažu pri zaustavljanju progresije ovog stanja.
Da, dobro ste pročitali. Kako piše ScienceAlert, ovu tezu potvrdila je nova brazilska studija koju je vodio profesor Francisney Nascimento i njegove kolege s Federal University of Latin American Integration (UNILA).
Naime, studija je obuhvatila 24 pacijenta u dobi od 60 do 80 godina kojima je dijagnosticiran blaži oblik Alzheimerove bolesti. Znanstvenici su dobili rezultate koji dokazuju da konzumiranje mikrodoza spomenutog ekstrakta pomaže oboljelima u smirivanju simptoma i poboljšavanju njihovih kognitivnih funkcija.
Procijenjeni su učinci svakodnevne upotrebe ulja pripremljenog od ekstrakta kanabisa koji sadrži THC i CBD u sličnim omjerima i izuzetno niskim koncentracijama (0,3 mg svakog kanabinoida). Ove subpsihoaktivne doze ne uzrokuju ‘high’ efekt koji se događa kada čovjek ovu biljku koristi za ‘pušenje’.
Ekstrakt koji je korišten u istraživanju donirala je najveća tvrtka za podršku obiteljima kojima je potrebno liječenje medicinskim kanabisom, ABRACE.
Iako korist od mikrodoziranja ovim ekstraktom nigdje nije zabilježena u medicinskoj literaturi, znanstvenici, potaknuti pozitivnim učincima u istraživanju provedenom 2017. godine na miševima, odlučili su ovu teoriju isprobati na ljudima.
Naime, grupa koju su vodili Andreas Zimmer i Andras Bilkei-Gorzo već je pokazala da vrlo niske doze THC-a obnavljaju kognitivne funkcije kod starijih miševa, preokrećući obrasce ekspresije gena i gustoću sinapsi u mozgu na razine slične onima kod mladih životinja.
Druga studija provedena na miševima 2022. godine također je potvrdila da endokanabinoidni sustav koji je važan za neuroprotekciju i regulira normalnu moždanu aktivnost (od tjelesne temperature do pamćenja), prolazi kroz prirodno opadanje tijekom starenja.
Ponukani jako dobrim rezultatima nalaza, Francisney Nascimento i njegove kolege 2022. godine proveli su istraživanje na jednom pacijentu s Alzheimerovom bolešću kroz nešto manje od dvije godine.
Otkriveno je da su se kognitivne funkcije kod pacijenta koji je uzimao ekstrakt kanabisa znatno poboljšale. To su procijenili pomoću Adas-Cog skale, skupa zadataka koji koriste stvari poput pamćenja riječi za testiranje kognitivnih funkcija.
Znatno poboljšanje kognitivnih funkcija kod praćenog pacijenta dalo je zeleno svjetlo znanstvenicima s Federal University of Latin American Integration (UNILA) da naprave kliničko istraživanje na skupini dobrovoljaca kojima je dijagnosticiran lagani Alzheimer.
Kako bi uvidjeli koliki je utjecaj upotrebe kanabisa (kanabinoida) koristili su mini-mental state examination (MMSE ljestvicu) – široko korištenu ljestvicu za procjenu kognitivnih funkcija kod pacijenata s demencijom.
Ta ljestvica sastoji se od konkretnih pitanja postavljenih pacijentu nakon 24 tjedna liječenja. To se ispitivanje provodi uz pomoć pratitelja – nekoga bliskog iz obitelji. Skala ima 30 bodova.
Kod pacijenata koji su uzimali mikrodoze kanabinoida vidjelo se poboljšanje kognitivnih sposobnosti, uspjeli su skupiti 2-3 boda više na ljestvici, dok je kod ljudi koji su primali placebo bilo vidljivo pogoršanje rezultata, odnosno kognitivnih funkcija.
Korištenje spomenutog ekstrakta kanabisa nije pomoglo u poboljšanju nekognitivnih funkcija te nije bilo razlike u nuspojavama.
Ovi rezultati podudaraju se s onima iz 2022. godine što znači da je dokazano kako ljudi koji ne koriste kanabinoid imaju znatno veći pad kognitivnih funkcija u starosti.
Jedini problem u prihvaćanju ove metode kao adekvatne za zaustavljanje pogoršanja Alzheimerove bolesti je što se zdravstveni radnici plaše da se korištenjem takve vrste alternativne medicine pacijenti ne ‘navuku’ na kanabis.
Međutim, potvrđeno je kako konzumiranje mikrodoza kanabinoida ne mijenja svijesti jer je moguće izaći iz psihoaktivne zone.
Zbog relativno malog uzorka dobrovoljaca i činjenice da je ispitivanje ograničeno na jednu dimenziju kognitivne skale, ovaj se vid liječenja vjerojatno još dugo neće uzeti u obzir.
Ako se razmišljanje ljudi oko ovog alternativnog lijeka ikada promijeni, moglo bi doći do proboja u zaustavljanju demencije ili Alzheimera kod ljudi koji su genetski predodređeni da je dobiju.
Studija je pokazala da su djevojke koje su se cijepile prije 17. godine života imale četiri puta manji rizik od razvitka raka vrata maternice
Poslušaj članak
Cjepivo protiv HPV-a primimo kada smo još u osnovnoškolskim danima. Humani papiloma virus ili HPV obuhvaća grupu od više od 200 tipova virusa, od kojih 40-ak uzrokuje bolesti kože i sluznice anogenitalne regije.
Infekcija se širi intimnim dodirom kože ili sluznice. Do zaraze može doći vaginalnim, analnim ili oralnim seksualnim odnosom sa zaraženom osobom, a osoba koja virus nosi u sebi, često ni ne zna da je zaražena.
Ono što se do sada znalo je da HPV virus uzrokuje velik broj karcinoma, a velika studija provedena u Švedskoj dokazala je kako cjepivo protiv ove bolesti daje trajnu zaštitu od više vrsta karcinoma, piše ScienceAlert.
Naime, rezultati nove studije koju su proveli znanstvenici upućuje na to da cjepivo sasvim sigurno štiti od raka. U studiji su analizirani dugoročni zdravstveni podaci djevojčica i mladih žena praćenih kroz dva desetljeća. Studija je polazala kako spomenuto cjepivo ima dugotrajni, čak cjeloživotni učinak zaštite od raka vrata maternice najčešćeg i jednog od opasnijih za žensku populaciju.
Iako se kod većine ljudi tijelo samo izbori protiv HPV-a u roku od dvije godine, kod nekih osoba infekcija HPV-om može uzrokovati spolne bradavice ili potrajati duže te se može javiti i više vrsta karcinoma.
Ovaj virus nije samo povezan s rakom vrata maternice. To je svakako jedna od najčešćih vrsta raka koju ovaj virus može uzrokovati, međutim ljudi koji dođu u kontakt s HPV-om, a nisu cijepljeni, mogu dobiti i karcinom penisa, vagine, vulve ili anusa.
Dobra vijest je to da se bolesti uzrokovane HPV virusom sporo razvijaju te da se njihov razvoj može spriječiti cijepljenjem čak i ako je osoba već zaražena.
Kako bi saznali je li cjepivo protiv virusa zaista učinkovito u sprečavanju razvitka teških vrsta karcinoma, znanstvenici su proveli istraživanje u Švedskoj.
U 18 godina dugom istraživanju koje je bilo dio tamošnje nacionalne populacijske studije, praćeno su 926.362 mlade žene. Neke od sudionica su primile cjepivo protiv HPV-a, dok neke nisu.
Pokazalo se da je kroz godine među ženama koje su se cijepile rak vrata maternice bio rjeđi u odnosu na one djevojke koje se nisu cijepile. Međutim, nije samo bitno da osoba primi cjepivo, već i vrijeme kada isto primi.
Studija je pokazala da su djevojke koje su se cijepile prije 17. godine života imale čak četiri puta manji rizik od razvitka raka vrata maternice kasnije u životu. Osobe koje su se odlučile cijepiti kasnije, cjepivo je zaštitilo, ali ne u tolikoj mjeri.
To je zato jer cjepivo sprečava HPV infekciju, ali ne može ukloniti već nastalu infekciju.
Djecu se protiv ovog virusa koji se prenosi spolnim putem cijepi između 12 i 15 godine života kako bi im se imunološka zaštita razvila prije nego dođu u mogući kontakt s virusom.
Ljudi koji su cijepljeni praćeni su tijekom 18 godina. Utvrđeno je kako se zaštita s godinama nije smanjivala. To znači da ovo cjepivo daje dugotrajnu zaštitu te štiti i onda kada je čovjek u najvećoj izloženosti virusu, a to i je poanta cjepiva protiv HPV-a.
Generacije kojima je ovo cjepivo dostupno, primanjem spomenutog cjepiva mogu uvelike smanjiti rizik oboljenja od više vrsta smrtonosnih karcinoma.
Pošto se ova studija oslanjala isključivo na prijavljene slučajeve nuspojava, potrebno je dodatno ispitati učestalost pojave istih
Poslušaj članak
U današnjem svijetu postoji puno lijekova čije se nuspojave nažalost ne znaju sve dok nekome od istih zdravlje ne postane narušeno.
Po novim istraživanjima i popularni lijek za mršavljenje može oštetiti vid.
Naime, kako navodi The Guardian, velika studija pokazala je da pacijenti koji uzimaju lijek za mršavljenje pod nazivom ‘Wegovy’ imaju pet puta veći rizik od gubitka vida za razliku od onih koji koriste Ozempic za liječenje dijabetesa.
Lijekovi koji spadaju u skupinu agonista receptora GLP-1 poput semaglutida koji se prodaje pod nazivima Wegovy, Ozempic i Rybelsus, te tirzepatida smanjuju apetit, usporavaju probavu i snižavaju razinu šećera u krvi. Isto tako, uzimanje ovih lijekova može smanjiti rizik od srčanog udara.
Međutim, rezultati studije koja je objavljena u časopisu British Journal of Ophthalmology pokazali su kako pacijenti koji uzimaju Wegovy imaju pet puta veći rizik za dobivanje nearterijske prednje ishemijske optičke neuropatije (NAION).
Radi se o teškoj bolesti, tzv. ‘očnom udaru’, koji za posljedicu ima trajni gubitak vida, a to se dogodi zbog smanjenog protoka krvi u očni živac. Po rezultatima, ovo se češće događa kod muškaraca nego kod žena.
Bez obzira što ovaj teški poremećaj vida pogodi jednu od 10.000 osoba koje uzimaju semaglutid, rezultati studije ukazali su na potencijalnu opasnost kod ljudi koji uzimaju veće doze ovog lijeka za mršavljenje.
Wegovy, Ozempic i Rybelsus, koje proizvodi tvrtka Novo Nordisk, sadrže isti aktivni sastojak semaglutid, ali u različitim dozama i formulacijama.
Znanstvenici su u studiji analizirali izvješća koja su podnesena Američkoj agenciji za hranu i lijekove (FDA) od 2017. do 2024. godine.
Kanadski istraživači usporedili su sva izvješća o NAION-u povezana s tjednim injekcijama Ozempica do 2 mg za dijabetes tipa 2, tjednim injekcijama Wegovyja do 2,4 mg za pretilost, što je najviša odobrena doza, te dnevnim tabletama Rybelsus za dijabetes tipa 2. Ispitane su i nuspojave prijavljene za tirzepatid (Mounjaro).
Rezultati istraživanja pokazala su da je Wegovy najviše povezan s iznenadnim i trajnim gubitkom vida, dok kod nije prepoznat rizik kod lijekova kao što su Rybelsus ili tirzepatid.
Prema znanstvenicima, gubitak vida je više povezan s Wegovyom jer se on daje u injekciji što brže djeluje i zbog toga od ovog lijeka pacijenti često izgube vid. S druge strane, nije utvrđen veći rizik kod tableta Rybelsus ili lijeka tirzepatid. To je tako jer tablete Rybelsus imaju ograničenu i sporiju apsorpciju te iz tog razloga nije pronađena povezanost između tih lijekova i NAION stanja.
Ovi nalazi pušteni su nakon što je britanska Regulatorna agencija za lijekove i zdravstvene proizvode (MHRA) objavila ažurirano upozorenje o mogućoj štetnosti spomenutog lijeka. Da postoji opravdana zabrinutost oko razvitka NAION-a kod ljudi koji uzimaju Wegovy, potvrdila je i Europska agencija za lijekove koja je također izdala upozorenje za upotrebu ovog lijeka.
Znanstvenici vjeruju kako je rizik od dobivanja ove bolesti zbog korištenja semaglutida iznimno mala, ali da bi svakako trebali pripaziti.
– Rizik od NAION-a kod pacijenata kojima je propisan semaglutid iznimno je nizak. Međutim, kao i kod svih lijekova, pacijenti i liječnici moraju biti svjesni simptoma mogućih nuspojava, čak i ako je rizik vrlo malen, kako bi se osiguralo da pacijenti odmah dobiju odgovarajuće liječenje ako se one pojave – tvrdi doktorica Alison Cave, glavna službenica za sigurnost pri MHIRA.
Pošto se ova studija oslanjala isključivo na prijavljene slučajeve nuspojava, potrebno je dodatno ispitati učestalost pojave istih.
– Ova se studija oslanjala na prijavljene nuspojave i stoga ne može dokazati uzročnost niti utvrditi koliko je ovaj problem zapravo čest. Povećanje broja slučajeva ovog oblika ‘udara’ očnog živca, međutim, nije nešto što smo u velikoj mjeri primijetili u rutinskoj kliničkoj praksi u bolnici St Thomas’ u Londonu, gdje radim. Stoga su potrebne daljnje studije kako bi se razjasnilo je li ovaj povećani rizik doista stvaran – istaknula je oftalmologinja i voditeljica probira dijabetičke retinopatije pri Kraljevskom koledžu, Samantha Mann.
Iz tvrtke Novo Nordisk koja je lanisirala spomenuti lijek, kažu kako im je sigurnost pacijenata na prvom mjestu te da rade sve kako bi njihov lijek bio siguran za korištenje.
– Sigurnost pacijenata naš je glavni prioritet i vrlo ozbiljno shvaćamo sva izvješća o neželjenim događajima pri korištenju naših lijekova. Usko surađujemo s vlastima i regulatornim tijelima diljem svijeta kako bismo kontinuirano pratili sigurnosni profil naših proizvoda.
Bilo kako bilo, potrebno se dobro posavjetovati s liječnikom prije uzimanja bilo kojih lijekova, ili koristiti provjerene lijekove za suzbijanje debljine i dijabetesa.
Broj adolescenata i mladih žena s kasnijom dijagnozom zabrinjavajuće brzo raste i mogli bi imati koristi od ciljanog liječenja, a ne od široke oznake autizma
Poslušaj članak
Spektar autizma postao je toliko širok i prilagodljiv da je danas postao potpuno besmislen, ugrožavajući preciznu medicinsku dijagnozu. Naime, broj adolescenata i mladih žena s kasnijom dijagnozom – koji su često vrlo anksiozni, ali verbalno sposobni – zabrinjavajuće brzo raste i mogli bi imati koristi od ciljanog liječenja, a ne od široke oznake autizma.
Ovu, do jučer šokantnu tezu, izrekla je nitko drugi do svjetski ugledna Uta Frith, pionirka istraživanja autizma, koja kaže da je spektar sada toliko ‘prilagođen da je potpuno besmislen’. Činjenična definicija autizma ostala je ista, tvrdi Frith, no tumačenje stanja se s vremenom promijenilo, postajući ‘inkluzivnije’, što govori da se spektru pridodaju i oni poremećaji koji s autizmom nemaju veze.
– Osnovna definicija autizma koju sam vam dala, dakle da je cjeloživotan i neurološki razvojni te da postoje komunikacijske poteškoće i ograničeno ponašanje, ostala je ista – rekla je Frith.
– Općenito je prihvaćena. Ali tumačenje te definicije je druga stvar, jer smo je učinili inkluzivnijom.
Frith je emeritus profesorica kognitivnog razvoja na Institutu za kognitivnu neuroznanost Sveučilišnog koledža u Londonu, pa je njezina teza o spektru izazvala golemu zbunjenost među stručnjacima za autizam. Odustaje li se, dakle, od ‘koncepta spektra’, koji je nastao jer su stručnjaci u njega u uključili i netipične neurodiverzne slučajeve te tako znatno proširili kriterije.
– Ali to je vrlo teško, jer što je značajno u tome što smo dio ogromnog spektra kojem svi pripadamo? Svi smo neurodiverzni; to možemo prihvatiti jer su nam mozgovi različiti. Ali to čini medicinsku dijagnozu potpuno besmislenom – rekla je Frith.
Stručnjaci su usvojili koncept spektra jer je kategorički pristup značio da mnogi ljudi ne odgovaraju preciznoj definiciji autizma. Stoga Frith upozorava da je ‘zbog različitih kulturnih čimbenika spektar postao sve prilagodljiviji i stoga je sada došao do svog kolapsa’.
– Mislim da ovo nije sasvim prepoznato, jer se stručnjaci još uvijek drže ideje da postoji nešto što ujedinjuje sve ljude kojima je dijagnosticiran autizam. Više u to ne vjerujem – kaže Frith. Napomenula je da sada postoje dvije velike podskupine koje uključuju one kojima je autizam dijagnosticiran rano u djetinjstvu, obično mlađe od pet godina, i one kojima je dijagnosticiran kasnije u životu, za koje je sugerirala da bi se mogli nazvati hipersenzitivnima.
Frith kaže da ova skupina, prvenstveno mladih žena i tinejdžerica, raste zastrašujućom brzinom, ali da se prva skupina samo umjereno povećava
– Mislim da ljudi u drugoj skupini zaista imaju problema. Ali rekla bih da su to problemi koji se možda mogu puno bolje liječiti nego pod oznakom ‘autizam’. Borila bih se da se ta oznaka ograniči na prvu skupinu – zaključila je Frith.