Svaki drugi Hrvat radi u struci, većina je dosad promijenila između 3 i 5 poslodavaca
Ideja da ćemo čitav radni vijek provesti kod jednog poslodavca odavno je postala stvar prošlosti. Današnji zaposlenici svoju karijeru grade kroz promjene, traženjem novih radnih okruženja, svježih izazova i prilika za osobni i profesionalni rast.
No postavlja se pitanje koliko često je ‘zdravo’ mijenjati posao? I koji su ključni razlozi zbog kojih zaposlenici odlučuju okrenuti novu stranicu u svojoj karijeri?
Odgovore na ova pitanja potražila je Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po brendu MojPosao, u okviru istraživanja u kojem je sudjelovalo više od 1100 ispitanika.
Većina mijenjala 3 do 5 poslodavaca
Na pitanje koliko dugo su radili kod svog posljednjeg poslodavca, najmanji udio ljudi, njih svega 8%, tvrdi da su se zadržali manje od šest mjeseci, 12% je radilo do godinu dana, a 23% ističe da su se kod posljednjeg poslodavca zadržali između jedne i pet godina.
Četvrtina ljudi (24%) je na posljednjem poslu provela više od 10 godina, što potvrđuje kako se značajan dio radnika ipak odlučuje na dugoročniju suradnju. Zanimljivo, samo 3% sudionika istraživanja navodi da im je trenutni posao ujedno i prvo zaposlenje.
Kad je riječ o ukupnom broju poslodavaca koje smo imali tijekom dosadašnje karijere, najveći broj ljudi (52%) dosad je promijenio tri do pet poslodavaca, dok je četvrtina (25%) zaposlenih promijenila dva posla. Gotovo petina radnika (18%) je imala između 5 i 10 poslodavaca, a 5% se okušalo u više od deset različitih radnih okruženja.
Većina ispitanika (76%) navodi kako su prilikom promjene poslodavca najčešće sami davali otkaz, dok je 4% u pravilu dobivalo otkaz. Petina sudionika istraživanja (19%) ističe kako su u podjednakoj mjeri davali i dobivali otkaz.
Glavni ‘okidač’ za promjenu je nezadovoljstvo plaćom
Kada je riječ o razlozima zbog kojih dajemo otkaz, najčešći okidači su nezadovoljstvo plaćom (61%) te loše radno okruženje (57%). Želja za profesionalnim napretkom motivirala je 44% sudionika na pronalazak novog poslodavca, a ispitanici su navodili i loše radne uvjete (41%), neslaganje s nadređenim osobama (28%) i prekovremeni rad (21%) kao razloge za ‘dizanje sidra’.
Pri odabiru novog poslodavca, ispitanicima su najvažniji kriteriji zdravo i podržavajuće radno okruženje (85%) te konkurentna plaća (82%). Više od polovice ljudi ističe kako im je ključna ravnoteža između poslovnog i privatnog života, dok značajan broj njih pridaje važnost i blizini radnog mjesta (44%) te fleksibilnom radnom vremenu (34%).
Ohrabruje podatak da gotovo dvije trećine osoba smatra kako su uvjeti na svakom novom poslu bili bolji od onih na prethodnom, što sugerira da promjena radnog okruženja dovodi do konkretnih poboljšanja u radnim uvjetima i zadovoljstvu zaposlenika.
Radite li u svojoj struci?
Više od polovice zaposlenih u Hrvatskoj (54%) radi u svojoj struci, a dvije trećine ispitanika (69%) tvrdi kako njihovi radni zadaci odgovaraju poziciji koju obnašaju.
Najveći udio osoba zaposlenih u svojoj struci bilježi sektor financija i osiguranja, gdje se čak 70% ispitanika bavi poslom koji odgovara njihovoj stručnoj spremi. Slijede sektori IT, telekomunikacija i informacijskih tehnologija s 66% te turizam i ugostiteljstvo s 51%, dok je najmanji postotak zaposlenih u struci zabilježen u prodaji (43%).
Istraživanje je pokazalo da četvrtina ispitanika nije zadovoljna svojom trenutnom radnom pozicijom, dok ih polovica navodi kako svakodnevno imaju previše zadataka koje treba izvršiti. S druge strane, 38% sudionika izrazilo je zadovoljstvo svojom trenutnom ulogom na poslu.
Zanimljivo je i da gotovo petina zaposlenih (18%) često koristi svoje stručno znanje i vještine i u privatnom životu, pomažući tako obitelji i prijateljima, što je poznato kao ‘profesionalna deformacija’. Dodatnih 41% ispitanika navodi da im se to ponekad događa, dok je isto toliko njih (41%)uspjelo jasno odvojiti poslovni od privatnog života.
Digitalna platforma Popravi.to omogućuje građanima da u nekoliko koraka prijave komunalne probleme, bez traženja nadležnih institucija. Alat je dostupan u cijeloj Hrvatskoj, a posebno može pomoći osobama s invaliditetom jer olakšava prijavu prepreka koje im otežavaju svakodnevni život
Poslušaj članak
Građani koji primijete oštećen nogostup, neispravnu javnu rasvjetu, problem s prometnom signalizacijom, nepropisno odlaganje otpada ili neki drugi komunalni problem više ne moraju istraživati kojoj se instituciji trebaju obratiti. Dovoljno je koristiti digitalnu platformu Popravi.to koja automatski pronalazi nadležno tijelo i prosljeđuje prijavu.
Postupak prijave je jednostavan. Nakon prijave na platformu potrebno je upisati adresu ili odabrati automatsko lociranje, opisati problem kroz nekoliko koraka te po želji priložiti fotografiju. Nakon slanja prijave sustav je automatski usmjerava nadležnoj instituciji.
Na platformi nadležna tijela mogu označiti da je problem riješen, no to u praksi rijetko čine. Korisnici zato mogu sami potvrditi da je prijavljeni problem otklonjen kada se u to osobno uvjere. Time se jasno vidi učinak prijava građana, ali i rad lokalnih vlasti.
Popravi.to dostupan je na području cijele Hrvatske, od najvećih gradova do otoka i udaljenijih krajeva, pa ga građani mogu koristiti bez obzira na mjesto stanovanja.
Platforma je posebno korisna osobama s invaliditetom. Dok je nekima oštećen ili zakrčen nogostup tek neugodnost, osobama koje se kreću u invalidskim kolicima, koriste štap ili bijeli štap takve prepreke mogu ozbiljno ograničiti ili potpuno onemogućiti kretanje. Upravo zato važno je da sami mogu jednostavno prijaviti probleme s kojima se svakodnevno susreću.
Platformu su u studenome 2021. godine pokrenuli Gong i inicijativa Code for Croatia s ciljem da građanima olakšaju prijavu komunalnih problema, a jedinicama lokalne samouprave omoguće lakše prepoznavanje i rješavanje problema. Istodobno žele povećati transparentnost rada javne uprave te potaknuti razvoj odgovornijeg odnosa između građana i institucija.
Dodatni poticaj korištenju platforme dala je ovogodišnja kampanja ‘Malim koracima, ali naprijed!’, koju su u travnju pokrenuli SOIH i Gong. Cilj kampanje bio je upozoriti na svakodnevne prepreke s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom i potaknuti njihovo prijavljivanje putem Popravi.to. U razdoblju kampanje broj prijavljenih komunalnih problema porastao je s oko 1.700 na približno 2.000.
Sustavno prijavljivanje komunalnih problema ne donosi korist samo pojedincima. Veći broj prijava omogućuje lokalnim vlastima da prepoznaju obrasce problema koji se ponavljaju i bolje planiraju njihovo rješavanje.
Istodobno građani dobivaju osjećaj da mogu utjecati na svoju zajednicu, što potiče aktivnije sudjelovanje u javnom životu i pridonosi većoj odgovornosti institucija te transparentnijem radu lokalne uprave.
Najviše plaće i dalje nude privatne tvrtke u stranom vlasništvu, gdje zaposlenici zarađuju 1.811 eura neto, što je 9% iznad državnog prosjeka, otkrivaju podaci servisa MojaPlaća
Poslušaj članak
Prema podacima servisa MojaPlaća, kojim upravlja tvrtka Alma Career Croatia, a u čijem je sastavu i portal MojPosao, prosječna mjesečna neto plaća (s uračunatim dodacima) u drugom ovogodišnjem kvartalu iznosila je 1.656 eura, što predstavlja rast od 8,5% u odnosu na isto razdoblje lani.
Medijalna plaća, koja bolje prikazuje stvarnu sliku primanja, nešto je niža i iznosi 1.532 eura, uz godišnji rast od 8,7 posto.
Najviše plaće i dalje se bilježe u IT sektoru, gdje zaposlenici u prosjeku zarađuju 1.948 eura, odnosno 18% više od hrvatskog prosjeka. Slijedi energetika s prosječnom plaćom od 1.787 eura, što je 8% iznad prosjeka, zatim građevinarstvo i nekretnine s 1.774 eura (+7%) te financije i osiguranje s prosječnih 1.737 eura (+5%).
S druge strane, pojedini sektori i dalje znatno zaostaju za prosjekom. U uslužnim djelatnostima prosječna plaća iznosi 1.218 eura, što je 26% manje od hrvatskog prosjeka, dok su pomoćna zanimanja na još nižoj razini, s prosječnih 1.121 euro, odnosno 32% ispod prosjeka.
Ispodprosječne plaće bilježe se i u obrazovanju i znanosti, gdje prosječna plaća iznosi 1.456 eura (-12%), poljoprivredi s 1.527 eura (-8%), trgovini s 1.538 eura (-7%) te turizmu i ugostiteljstvu, gdje zaposlenici u prosjeku zarađuju 1.551 euro (-6%).
Što je veća tvrtka, to je viša plaća
Najviše prosječne plaće i dalje isplaćuju privatne tvrtke u stranom vlasništvu. Zaposlenici u njima u prosjeku zarađuju 1.811 eura neto (9% iznad državnog prosjeka).
U tvrtkama u državnom vlasništvu prosječna plaća iznosi 1.661 euro i kreće se na razini državnog prosjeka. S druge strane, zaposlenici u pretežno domaćim privatnim tvrtkama u prosjeku primaju 1.599 eura, odnosno 3% manje od prosjeka. Slična primanja bilježe se i u javnoj i lokalnoj samoupravi, gdje prosječna plaća iznosi 1.601 euro, što je također 3% ispod državnog prosjeka.
Na visinu plaće snažno utječe i veličina tvrtke. Najniža prosječna primanja imaju zaposlenici u najmanjim organizacijama, onima s manje od 10 zaposlenih, gdje prosječna plaća iznosi 1.490 eura, odnosno 10% manje od državnog prosjeka. U tvrtkama s 11 do 19 zaposlenih prosjek raste na 1.616 eura, što je 2% ispod prosjeka.
Plaće iznad državnog prosjeka bilježe se u tvrtkama s 20 i više zaposlenih. U organizacijama s 20 do 49 zaposlenih prosječna plaća iznosi 1.686 eura (+2%), u onima s 50 do 249 zaposlenih 1.719 eura (+4%), dok zaposlenici u tvrtkama s 250 do 999 radnika u prosjeku zarađuju 1.734 eura mjesečno (+5%). U najvećim sustavima, s više od tisuću zaposlenih, prosječna plaća iznosi 1.718 eura, odnosno 4% iznad državnog prosjeka.
Plaće najviše u Zagrebu, najniže u dijelu kontinentalne Hrvatske
Razlike u plaćama vidljive su i na regionalnoj razini.
Najviše prosječne plaće bilježe se u Gradu Zagrebu, gdje zaposlenici u prosjeku zarađuju 1.790 eura, što je 8% iznad nacionalnog prosjeka. Takav rezultat ne iznenađuje s obzirom na koncentraciju poslovnih aktivnosti, multinacionalnih kompanija i visokoobrazovane radne snage u glavnom gradu.
S druge strane, najniže prosječne plaće i dalje se bilježe u dijelu kontinentalne Hrvatske.
Na začelju je Sisačko-moslavačka županija, s prosječnom plaćom od 1.331 euro, odnosno 20% ispod nacionalnog prosjeka. Slijede Požeško-slavonska županija, gdje su plaće 17% ispod prosjeka, Vukovarsko-srijemska županija s prosječnih 1.411 eura (-15%) te Ličko-senjska županija, u kojoj prosječna plaća iznosi 1.415 eura, također 15% ispod nacionalnog prosjeka.
Obrazovanje i iskustvo povezani s višim primanjima
Razina obrazovanja i radno iskustvo i dalje imaju važnu ulogu u visini plaće. Najviša primanja bilježe zaposlenici s postdiplomskim studijem ili MBA diplomom, koji u prosjeku zarađuju 2.392 eura, odnosno 44% više od nacionalnog prosjeka.
Zaposlenici s visokom stručnom spremom u prosjeku primaju 1.872 eura, što je 13% iznad prosjeka, dok radnici sa srednjom stručnom spremom zarađuju prosječno 1.450 eura, odnosno 12% manje od nacionalnog prosjeka.
Sličan obrazac vidljiv je i kada je riječ o radnom iskustvu.
Zaposlenici na početku karijere, s manje od godinu dana iskustva, u prosjeku zarađuju 1.339 eura, što je 19% ispod prosjeka, dok oni s jednom do dvije godine iskustva primaju 1.415 eura, odnosno 15% manje od prosjeka.
S tri do pet godina radnog iskustva plaće se približavaju nacionalnom prosjeku i iznose 1.598 eura. Najviša primanja, očekivano, imaju zaposlenici s više od deset godina iskustva, koji u prosjeku zarađuju 1.795 eura mjesečno, odnosno 8% više od prosjeka.
Rodni jaz u plaćama i dalje prisutan, ali vidljivi su pozitivni pomaci
Analiza prema spolu pokazuje da muškarci u prosjeku zarađuju 1.767 eura mjesečno, što je 7% iznad nacionalnog prosjeka. Žene, s druge strane, u prosjeku primaju 1.560 eura, odnosno 6% manje od prosjeka.
Ipak, podaci upućuju i na pozitivan pomak, pa tako žene bilježe nešto brži godišnji rast plaća od muškaraca. Prosječna plaća žena porasla je za 9,0%, dok je kod muškaraca rast iznosio 7,4%.
Ako se taj trend nastavi, mogao bi dugoročno pridonijeti postupnom smanjivanju rodnog jaza u plaćama i većoj ekonomskoj ravnopravnosti na tržištu rada.
Međunarodni pregled znanstvenih i stručnih izvora pokazuje da je uključivanje mladih u kriminalne mreže složen proces na koji utječu individualne ranjivosti, poput trauma, problema mentalnog zdravlja i zlouporabe psihoaktivnih tvari
Agencija Europske unije za droge (EUDA) objavila je dvije publikacije koje upozoravaju na rastuće društvene i okolišne posljedice uzrokovane tržištem droga, ističući problem regrutiranja mladih u kriminalne mreže te negativan utjecaj proizvodnje i trgovine kokainom na okoliš.
Prva publikacija, pod naslovom ‘Rješavanje problematike uključivanja mladih u kriminalne mreže povezane s drogama, izrađena je u okviru projekta Safe Futures koji predvodi Istraživački tim za politiku, programe i praksu pri Sveučilištu u Limericku, a temelji se na analizi 22 izvora, među kojima je deset akademskih radova i 12 izvora iz sive literature.
Međunarodni pregled znanstvenih i stručnih izvora pokazuje da je uključivanje mladih u kriminalne mreže složen proces na koji utječu individualne ranjivosti, poput trauma, problema mentalnog zdravlja i zlouporabe psihoaktivnih tvari, ali i utjecaj vršnjaka i obitelji te širi društveni čimbenici poput siromaštva, nasilja u zajednici i slabe socijalne kontrole.
Autori upozoravaju da kriminalne mreže sve češće koriste društvene mreže, šifrirane aplikacije i gaming platforme za pronalaženje i vrbovanje maloljetnika. Pri tome se služe metodama poput gamifikacije, odnosno predstavljanja kriminalnih aktivnosti kao izazova ili misija te emocionalnim pridobivanjem mladih kako bi kod njih stvorili osjećaj pripadnosti skupini.
Pregledom je identificirano osam područja intervencija koja pokazuju potencijal za sprječavanje uključivanja mladih u kriminalne mreže. Među njima su obiteljski programi, školske inicijative s naglaskom na mentorstvo, intervencije u zajednici koje jačaju otpornost lokalnih sredina, mjere digitalne sigurnosti i prevencije internetskog vrbovanja, programi zapošljavanja koji mladima nude alternativu ilegalnoj ekonomiji te pravodobno uključivanje mladih u sustave podrške.
Posebno se naglašava važnost iskorištavanja takozvanih dohvatljivih trenutaka, odnosno razdoblja kada mladi dolaze u kontakt sa socijalnim, obrazovnim ili pravosudnim sustavom i spremniji su prihvatiti pomoć. Autori zaključuju da su najučinkovitiji pristupi oni koji istodobno djeluju na individualnoj, obiteljskoj, školskoj i društvenoj razini, uz međuresornu suradnju i prilagodbu intervencija potrebama lokalne zajednice.
Iako su dokazi o učinkovitosti pojedinih intervencija još ograničeni, pregled pokazuje da se razvija sve snažnija baza znanja koja može poslužiti kao temelj za oblikovanje politika i programa usmjerenih na sprječavanje uključivanja mladih u kriminalne mreže povezane s drogama.
Druga publikacija, ‘Kokain i okoliš: izgradnja temelja za mjerenje utjecaja’, prva je međunarodna ciljana politička analiza koju je EUDA izradila u okviru svojih geostrateških usluga. Nastala je u suradnji s peruanskom Nacionalnom komisijom za razvoj i život bez droga (DEVIDA), a temelji se na analizi 72 izvora, 42 intervjua s ključnim dionicima, dvjema fokusnim skupinama s 20 sudionika te internetskoj anketi provedenoj među 25 ispitanika.
Izvještaj analizira okolišne posljedice proizvodnje i trgovine kokainom te upozorava da se štetni učinci ne svode samo na krčenje šuma, nego uključuju i onečišćenje voda, tla i zraka te gubitak bioraznolikosti tijekom cijelog opskrbnog lanca – od uzgoja biljke koke do proizvodnje, krijumčarenja i krajnje potrošnje kokaina.
Navodi se da se tijekom prerade koke koriste velike količine kemikalija, među kojima sumporna i klorovodična kiselina, kerosin i benzin, čije nekontrolirano ispuštanje može ozbiljno ugroziti okoliš. Istodobno, mjerenje tih posljedica otežavaju prikrivena priroda ilegalnog tržišta droga, nedostatak početnih podataka i sigurnosni rizici za istraživače na terenu.
Autori stoga predlažu sustavni pristup praćenju koji bi objedinio satelitske snimke i analizu podataka dobivenih dronovima, laboratorijska ispitivanja uzoraka tla, vode i zraka te kvalitativna istraživanja poput intervjua i etnografskih studija. Kao primjer dobre prakse navode Peru, gdje Nacionalna komisija za razvoj i život bez droga i Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) već godinama prate površine pod uzgojem koke, dok je sustavno praćenje ostalih okolišnih posljedica još uvijek ograničeno.
Izvještaj također preporučuje jačanje suradnje međunarodnih i lokalnih institucija, korištenje pokazatelja poput praćenja pojedinih životinjskih vrsta radi procjene stanja šumskih ekosustava te primjenu umjetne inteligencije u analizi velikih skupova podataka i predviđanju područja povećanog rizika.
Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) navode kako obje publikacije pridonose boljem razumijevanju društvenih i okolišnih posljedica tržišta droga te predstavljaju podlogu za razvoj učinkovitijih politika prevencije, javnog zdravstva, suzbijanja organiziranog kriminala i zaštite okoliša.