Pod geslom ‘Nekad zaštita, danas deportacija’ od 8. do 28. lipnja u Zagrebu, Sisku, Kutini, Čakovcu i Vojniću održavaju se 13. Tjedni IZBJEGLICAma
Poslušaj članak
Kroz radionice, konferencije, predavanja, tečajeve, okrugle stolove, koncerte i druženja promicat će se interkulturalnost te zajedništvo i prijateljstvo s ljudima koji su prisiljeni potražiti novi dom u Hrvatskoj.
Povodom otvaranja manifestacije Koordinacija za integraciju na konferenciji za novinare u Kući ljudskih prava ukazala je na važnost razgovora o zaštiti izbjeglica i nadolazećim promjenama.
Luka Kos iz Centra za mirovne studije istaknuo je da se ove godine obilježava 75 godina od donošenja Ženevske konvencije o statusu izbjeglica, a Europska unija započinje s primjenom novog Pakta o azilu i migracijama koji predviđa smještaj izbjeglica u zatvorene centre, nove deportacije i skraćene postupke traženja azila.
Poručio je da se ovogodišnjim Tjednima IZBJEGLICAma želi upozoriti javnost te sve one kojima su solidarnost i mir u temeljima postupanja da slijedi izazovno razdoblje u kojem se mora jasnije zagovarati i štititi ljudska prava izbjeglica i svih onih koji su drugačiji.
Ana Martinić iz Hrvatskog pravnog centra istaknula je da Europski pakt o migracijama i azilu treba urediti sustav koji godinama nije dobro funkcionirao i omogućiti državama bolje upravljanje migracijama, ali otvara i ozbiljna pitanja.
– Jedna od novina koje uvodi Pakt je pravna pretpostavka da osoba koja je fizički prisutna na teritoriju Unije pravno na njega nije ušla. Stoga će se za sve tražitelje koji dolaze iz zemalja koje imaju nisku stopu prepoznavanja potrebe za međunarodnom zaštitom provoditi obvezna granična procedura u uvjetima ograničene slobode kretanja, a obuhvaćat će i djecu – pojasnila je Martinić.
Poručila je da je pravo na azil individualno pravo koje se utvrđuje za svakog čovjeka posebno, kroz pošten i djelotvoran postupak te da se ono ne bi smjelo izgubiti u ubrzanim postupcima, pravnim pretpostavkama i gledanju osoba kao brojki.
O politikama Europske unije govorila je Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije.
Naglasila je da europske migracijske politike i dalje odražavaju kolonijalno stanje uma koje radi razliku između onih za koje se smatra da imaju prirodno pravo na slobodno kretanje i onih čije se kretanje promatra kao automatski i unaprijed sumnjivo, prijeteće ili nepoželjno.
Mulalić je zaključila da će nadolazeće politike dodatno učvrstiti postojeće nejednakosti.
Josipa Lulić iz Centra za kazalište potlačenih POKAZ ukazala je na prepreke s kojima se suočavaju strani radnici i migranti u Hrvatskoj.
– Mnogi ljudi koji žive i rade u Hrvatskoj ne mogu regulirati svoj status bez napuštanja zemlje, čak i kada su godinama dio naših zajednica. Našom kampanjom regularNO tražimo regularizaciju boravka onima koji ostvaruju uvjete bez da moraju napustiti zemlju. Ovi ljudi preko e-Građana imaju pravo saznati u kojem su statusu, što se događa s njihovim radnim dozvolama, dozvolama boravka i koji su razlozi odbijanja zahtjeva za azilom. To su sve informacije koje nemaju – pojasnila je Lulić.
Projekt korisnicima donosi četiri ključne usluge – psihosocijalnu podršku, dnevni boravak, programe aktivnog provođenja slobodnog vremena te grupe za samozastupanje
Poslušaj članak
Ideja o pokretanju Inkluzivnog centra prirodan je nastavak više od dvadeset godina rada Inkluzivne kuće Zvono iz Belišća na razvoju socijalnih usluga i promicanju uključivosti osoba s invaliditetom i starijih osoba. Tijekom posljednjih šest godina Zvono je, zajedno s Udrugom MI iz Valpova te gradovima Belišćem i Valpovom, razvilo partnerstvo s ciljem stvaranja kvalitetnije i dostupnije podrške stanovnicima cijele Valpovštine.
Potreba za ovakvim centrom proizlazi iz svakodnevnih izazova s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom i starije osobe, osobito u slabije razvijenim dijelovima Hrvatske. Nedostatak prilagođenog prijevoza, arhitektonske prepreke, otežan pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama, digitalna isključenost te usamljenost zbog depopulacije ruralnih krajeva dovode do socijalne isključenosti i ograničavaju sudjelovanje u životu zajednice.
Iako su obje udruge i ranije organizirale poludnevne boravke, rehabilitacijske, rekreativne i kreativne aktivnosti, njihova provedba često je ovisila o projektnim natječajima. Poziv Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) za širenje mreže socijalnih usluga omogućio je stabilniji model rada i kontinuitet pružanja usluga tijekom trogodišnjeg razdoblja.
Projekt korisnicima donosi četiri ključne usluge – psihosocijalnu podršku, dnevni boravak, programe aktivnog provođenja slobodnog vremena te grupe za samozastupanje. Od 1. srpnja 2026. korisnicima su dostupni dnevni boravak, klub samozastupnika te sportski, rekreativni i kreativni programi poput vježbi, joge, plesa, dramskih, medijskih i kreativnih radionica.
Od 1. kolovoza 2026. s radom počinje mobilni stručni tim za psihosocijalnu podršku koji čine edukacijski rehabilitator, socijalni radnik i psiholog. Korisnicima će pružati individualnu podršku u njihovim domovima ili kroz grupne radionice, što je posebno važno za osobe koje zbog zdravstvenih, financijskih ili prometnih prepreka ne mogu dolaziti u prostorije centra.
Dnevni boravak nije samo mjesto boravka, nego prostor socijalnog uključivanja, razvoja novih vještina i stvaranja prijateljstava. Osobama s invaliditetom omogućuje izlazak iz izolacije i ostvarivanje vlastitih interesa, a starijim osobama pomaže u prevenciji usamljenosti i institucionalizacije. Istodobno članovima njihovih obitelji pruža prijeko potreban predah, uz sigurnost da su njihovi najbliži u stručnom i poticajnom okruženju.
Jedan od najvažnijih programa projekta jest samozastupanje, kojim osobe s invaliditetom uče donositi odluke, izražavati svoje stavove i aktivno sudjelovati u društvu. Posebno vrijedno iskustvo predstavlja Klub samozastupnika udruge Zvono koji djeluje od 2011. godine. Nakon godina edukacija iz područja ljudskih prava, komunikacijskih vještina i građanskog sudjelovanja, ovaj se uspješan model sada širi na cijelu Valpovštinu.
Iako interes korisnika nadmašuje očekivanja, provedbu projekta otežavaju administrativni zahtjevi europskih fondova. Opsežna dokumentacija i pravila o prihvatljivosti korisnika ponekad predstavljaju prepreku upravo onima kojima je pomoć najpotrebnija. Dodatni izazov predstavljaju pravila o dvostrukom financiranju koja nekim korisnicima ograničavaju sudjelovanje u različitim projektima, iako se radi o različitim uslugama.
Dugoročna održivost ostaje jedno od ključnih pitanja jer profesionalne socijalne usluge zahtijevaju stručne zaposlenike i stabilne izvore financiranja, koje nije moguće trajno osiguravati isključivo projektnim natječajima.
Kolika je stvarna potreba za ovakvim programima pokazuje podatak da je projektom predviđena podrška za 104 korisnika, a gotovo sva mjesta popunjena su već tijekom prvog mjeseca provedbe. To potvrđuje da potrebe zajednice nadilaze kapacitete jednog projekta, zbog čega partneri već planiraju nove programe i izvore financiranja kako bi osigurali nastavak rada Inkluzivnog centra i nakon završetka trogodišnjeg projekta.
Udruga TOMS ujedno poziva sve zainteresirane osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom s područja Trogira da iskažu interes za uključivanje u projekt
Poslušaj članak
Nedavno je održana početna konferencija projekta ‘Podrška za kvalitetniji život’, na kojoj je predstavljen projekt koji provodi Udruga osoba s invaliditetom TOMS u partnerstvu s Gradom Trogirom.
Projekt je financiran sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) u okviru Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027., a cilj mu je unaprijediti kvalitetu života starijih osoba i osoba s invaliditetom kroz razvoj i širenje socijalnih usluga u zajednici.
Na konferenciji su predstavljene aktivnosti projekta, a okupljenima su se obratili predstavnici Grada Trogira i Udruge TOMS. Sudionici su imali priliku upoznati se s uslugama koje će biti dostupne korisnicima, a održano je i korisno predavanje o sigurnosti i prijevarama putem telefona i internetu.
U sklopu projekta korisnicima će biti dostupne brojne besplatne usluge, među kojima su dnevni boravak s kreativnim i edukativnim radionicama, organizirani prijevoz, savjetovanje i pomoć pri ostvarivanju prava, psihosocijalna podrška, korektivna i medicinska gimnastika, fizikalna terapija te usluga kućne njege.
Udruga TOMS ujedno poziva sve zainteresirane osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom s područja Trogira da iskažu interes za uključivanje u projekt.
Sudjelovanje u svim aktivnostima je besplatno, a prijave su otvorene tijekom cijelog razdoblja provedbe projekta, odnosno do popunjavanja raspoloživih kapaciteta za pojedine aktivnosti.
Za prijavu je potrebno ispuniti prijavni obrazac te priložiti presliku osobne iskaznice ili drugog odgovarajućeg dokumenta i izjavu o sudjelovanju u projektu.
Prijavni obrazac i potrebna dokumentacija dostupni su u uredu Udruge TOMS, Ribarska 3 u Trogiru, kao i na službenoj internetskoj stranici udruge. Prijave se mogu podnijeti osobno u uredu udruge, poštom na adresu Udruga osoba s invaliditetom TOMS, Ribarska 3, 21220 Trogir, uz naznaku ‘Prijava za sudjelovanje u projektu Podrška za kvalitetniji život’, ili elektroničkom poštom na adresu podrskazakvalitetnijizivot@gmail.com.
Prijave će se razmatrati prema redoslijedu zaprimanja, uz ispunjavanje propisanih uvjeta.
Projekt ‘Podrška za kvalitetniji život’ provodi se od 2026. do 2028. godine, ukupne je vrijednosti 295.180,37 eura, a u cijelosti je financiran bespovratnim sredstvima Europske unije.
Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju
Poslušaj članak
Postoji mjesto na kojem djeca ne strahuju od pogreške, gdje ih nitko ne ispravlja zbog krivo pročitane riječi i ne procjenjuje koliko su uspješna. Na tom mjestu pažljivo ih sluša pas.
Upravo na toj jednostavnoj, ali snažnoj ideji temelji se međunarodni program R.E.A.D. (Reading Education Assistance Dogs), koji djeci pomaže razviti ljubav prema čitanju uz pomoć posebno educiranih pasa i njihovih voditelja.
Program u Hrvatskoj već godinama provodi Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, a među njegovim dugogodišnjim provoditeljima je i Sergej Jonke, koji R.E.A.D. više od deset godina provodi u školama, knjižnicama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama.
Djeca često osjećaju pritisak kada čitaju pred učiteljem, roditeljem ili razredom. Boje se pogriješiti, biti ismijana ili ocijenjena. Pas, međutim, ne poznaje kritiku. Mirno sluša, strpljivo čeka i prihvaća dijete upravo onakvo kakvo jest.
U takvom okruženju nestaje napetost, a raste samopouzdanje. Nerijetko se događa da dijete koje je prije izbjegavalo čitanje nakon nekoliko susreta samo traži novu knjigu koju će pročitati svom četveronožnom prijatelju.
Iako je cilj programa unaprijediti čitalačke vještine, njegove su dobrobiti mnogo šire. Namijenjen je djeci osnovnoškolske dobi, posebno onoj koja imaju teškoće u čitanju, disleksiju, probleme s koncentracijom ili jednostavno nemaju dovoljno vjere u vlastite sposobnosti. Redovitim susretima djeca razvijaju sigurnost u izražavanju, bogate rječnik, bolje razumiju pročitano i uče da je pogreška sastavni dio učenja.
Jednako važan je i emocionalni učinak programa. Druženje sa psom smanjuje napetost, razvija empatiju, odgovornost i osjećaj prihvaćenosti. Zato mnoga djeca R.E.A.D. ne doživljavaju kao još jednu školsku obvezu, nego kao vrijeme kojem se iskreno raduju.
Najveći uspjeh programa ne vide se u statistikama, nego u malim, ali važnim promjenama. Roditelji često ističu da njihova djeca ponovno posežu za knjigama, s ponosom pokazuju svoj napredak i s veseljem čekaju novi susret sa psom. Slično primjećuju i stručni suradnici, koji kod djece uočavaju veću motivaciju, opušteniji pristup čitanju i više samopouzdanja.
R.E.A.D. nije zamjena za podršku učitelja, logopeda ili edukacijskih rehabilitatora, već vrijedna nadopuna njihovu radu jer djeci pruža sigurno okruženje u kojem mogu učiti bez straha od pogreške.
Tijekom godina provedbe programa Sergej Jonke svjedočio je brojnim trenucima u kojima su upravo pas, knjiga i nekoliko riječi podrške bili dovoljni da dijete napravi prvi veliki korak prema sigurnijem i samostalnijem čitanju. Jer ponekad je za veliki napredak potrebno samo jedno – netko tko će strpljivo slušati. A psi poput Ruby to rade najbolje.