in MREŽA
IZ PROIZVODNIH POGONA Kišobrani i čokolade
Svi imamo različite potrebe koje treba poštivati, ali i različite sposobnosti, pa zato na razne načine možemo pridonijeti nekom kolektivu
– Nismo htjeli raditi poseban odjel gdje bi osobe s invaliditetom bile izolirane, nama je cilj integracija. Htjeli smo da osobe s invaliditetom budu neizostavni dio proizvodnje – ako netko fali, da se osjeti da fali. To je onda prava integracija – govori tako Marin Rogić, direktor tvrtke Hrvatski kišobran iz Zaprešića.
Kišobrani pod tim nazivom autorici ovog teksta zapeli su za oko prvenstveno zbog kvalitete – nisu se lomili i savijali na prvi jači vjetar. Kad je otkrila da tvrtka zapošljava i osobe s invaliditetom, oduševljenje se dodatno povećalo pa je uključiti ih u seriju tekstova o zapošljavanju osoba s invaliditetom bilo neizostavno.
Hrvatski kišobran ima status integrativne radionice od 2022. kad su zaposlili prvih šest osoba s invaliditetom. Danas ih je 12, od ukupno šezdesetak radnika. Primarno se radi o osobama s mentalnim bolestima ili psihičkim smetnjama, koje su procijenjene kao trajno nezaposlive. Međutim, ova tvrtka nije ih željela odbaciti, nego pokazati da će brzo postati važne karike u proizvodnji.
– Da bi se postigla potpuna integracija, moramo imati dobrog šefa proizvodnje i dobro organiziranu proizvodnju. Ona treba biti organizirana na način da se osobama s invaliditetom daju operacije koje mogu raditi. Kišobrani su prikladni za takvu organizaciju proizvodnje jer se rade u jako puno faza – šezdesetak operacija koje se većinom rade ručno. Onda dio radnika umjesto pet faza radi tri, a osobe s invaliditetom rade jednu ili dvije faze koje mogu raditi, na primjer, neki šivaju ‘pikice’, neki spajaju klobuke, neki deklariraju… – govori Rogić.
S vremenom se pokazuju pozitivni rezultati.
– Jednom radniku doktor je rekao da je više napredovao u dvije godine kod nas više nego u 18 godina prije – kaže Rogić.
Direktor Hrvatskog kišobrana objašnjava da je izazov uspješnog poslovanja s ovakvom organizacijom proizvodnje velik, te da postoji neka podrška od strane države u obliku subvencija prema postotku učinkovitosti radnika, ali da smisao zapošljavanja osoba s invaliditetom nije uzimanje subvencija, nego integracija.
– Benefiti postoje, ali nisu sastavni dio cijele priče. Kad zaposlite osobu s invaliditetom, kompletna firma počinje drugačije disati, stvara se novi, bolji kolektiv. Puno poslodavaca misli – skupo je, teško je, ali i u školi, recimo, u jednom razredu imate jednu osobu koja je anksiozna, jednu koja je depresivna, jednu koja je sretna – to je život. Ako želite samo Ronalde ili Modriće, nećete uspjeti. Ako postavite firmu kakav je i život, te napravite neki balans, mislim da je to recept za jedno dobro poduzeće. Ako se gleda kratkoročno, onda je zapošljavanje osoba s invaliditetom tlaka, ako se gleda dugoročno – to je blagoslov – zaključuje Rogić.
Takav stav i način poslovanja prepoznaju i kupci, od kojih su neki i poznati veliki modni brendovi, što tvrtki donosi nove dugoročne poslove i nove mogućnosti.
Budući da se kišobrani većinom proizvode ručno, a automatizacija još nije na razini na kojoj bi mogla biti primijenjena u proizvodnji i na taj način olakšati rad, primarni zadatak ove tvrtke i dalje će biti ulaganje u poboljšanje vještina svakog pojedinca. Planiraju zapošljavati još osoba s invaliditetom, uz pomno razmišljanje kako svakoj od njih naći odgovarajući posao i osigurati im potpunu integraciju.
Druga firma koja nam je zapela za oko je Društveno poduzeće Hedona, koje se bavi proizvodnjom čokolade od 2013. godine. Nešto kasnije, godine 2018. postala je integrativna radionica, a danas Hedona ima 49 zaposlenih, od kojih je 26 osoba s invaliditetom.
One imaju različite teškoće.
– Osim jedne djevojke koja je u kolicima, svi su pokretni. Imamo gluhe i nagluhe osobe, osobe s epilepsijom, multiplom, cerebralnom paralizom, mišićnom distrofijom te s raznim oblicima poremećaja koncentracije. Mnogi su završili školu po prilagođenom programu i stoga dobili status osoba s invaliditetom – govori nam Alemka Lončar, direktorica poduzeća, koja je i sama osoba s tjelesnim oštećenjem.
Osim nje, u upravljačkim stukturama ima još osoba s invaliditetom – voditeljica komercijale također ima tjelesno oštećenje, kolega u prodaji ima epilepsiju, a voditeljica finalizacije multiplu sklerozu. Ovakvi primjeri pokazuju da invaliditet nije i ne smije biti prepreka za ispunjavanje bilo kojih naših ciljeva.
Hedona je proizvodnju započela s čokoladama i pralinama, a s vremenom se proširila na čokoladne dražeje, sladoled, premium namaze i od nedavno torte. Uz čokolateriju, paralelno se razvijala tiskara i šivaona, gdje proizvode svu ambalažu za njihove proizvode i uslužno tiskaju promo materijal.
– Prostor pogona od početka je zamišljen kao pristupačan, a dodatno se prilagođava radnicima – govori nam direktorica Hedone.
– U pakiranju nam je kolegica u kolicima kojoj smo dali izraditi inox stol s kotačima koji ona primakne iznad kolica i na njemu može raditi svoj posao. U proizvodnji slastica, pravila su najstroža zbog higijenskih standarda koje moramo ispoštovati, ali čini se da to nikome ne predstavlja problem. Svi su jako uhodani i složno odrađuju svoj dio posla. U cijelom kolektivu je na visokoj razini razumijevanje prema potrebama osoba s invaliditetom, tako voditelji ne prave problem ako netko treba malo izaći van, izvan pauze, a i u slučaju raznih posjeta liječniku izlazi se u susret.
Također, za olakšavanje rada koriste se i strojevi.
– U tiskari imamo primjer pneumatske termo preše koja automatski transferira otisak s folije na platno (majice ili torbe). To se inače radilo ručno i potrebna je velika snaga pa nisu svi mogli raditi taj posao. Sada kompresor odrađuje teži dio, a radnikovo je da sve dobro centrira – govori Lončar.
Što se mogućnosti i podrške od lokalne i nacionalne vlasti tiče, Lončar kaže da trenutno imaju mogućnost sklapanja ugovora o zamjenskoj kvoti na čemu se njihovo poslovanje većim dijelom bazira te da Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) daje ograničene potpore za zapošljavanje, a Zavod za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) donekle subvencionira rad osoba s invaliditetom. Ona smatra da bi uz navedeno ‘dobro došla stručna potpora u organizaciji izvoza, kao i povlačenju odgovarajućih sredstava iz EU’.
Također, kaže da bi drugi poslodavci trebali imati sluha za osmišljavanje radnih mjesta na kojima mogu raditi osobe s invaliditetom i imati razumijevanja da je nekada potrebno malo više vremena za edukaciju. Zato u budućnosti tvrtka planira širiti poslovanje, jer smatraju da je još puno područja gdje bi se osobe s invaliditetom pokazale odličnima kad bi im se dala prilika.
Kao što smo spomenuli gore u tekstu, nisu svi ljudi savršeni, velika većina nije, i svatko ima neki svoj ‘nedostatak’. Nisu ni strojevi da mogu raditi osam ili više sati dnevno uz malu pauzu, k tome jednakim intenzitetom svaki dan. Svi imamo različite potrebe koje treba poštivati, ali i različite sposobnosti, pa zato na razne načine možemo pridonijeti nekom kolektivu. Bitno je da se sposobnosti svake osobe prepoznaju, njeguju i bruse u uvjetima koji toj osobi odgovaraju. Tada će nam radni i privatni životi biti smisleniji i ispunjeniji, a kolektivi u kojima se krećemo potpuniji.
Ana Vragolović
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
Kroz projekt je planirano pružanje ukupno 2.668 socijalnih usluga. Aktivnosti će biti prilagođene potrebama djece i njihovih obitelji, s ciljem razvoja njihovih sposobnosti, veće samostalnosti i aktivnijeg sudjelovanja u zajednici
Poslušaj članak
Udruga slijepih Zagreb provodi projekt „Da ti pokažem što mogu?“, kojem je cilj pružiti podršku djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Projekt traje 36 mjeseci, a kroz njegove aktivnosti bit će uključeno 105 djece i njihovih roditelja, skrbnika i drugih članova obitelji. Ukupna vrijednost projekta iznosi 249.887,97 eura.
Projekt se provodi u partnerstvu s Centrom za rehabilitaciju „Silver“ i Skijaškim klubom za osobe s invaliditetom „Sljeme“. Kroz različite aktivnosti djeci će se omogućiti razvoj novih znanja i vještina, veća samostalnost i lakše uključivanje u društveni život, dok će obitelji dobiti stručnu i praktičnu podršku.
U projekt se mogu uključiti djeca i mladi do 18 godina koji zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća trebaju dodatnu podršku. Uključiti se mogu i njihovi roditelji, udomitelji, skrbnici te njihovi bračni ili izvanbračni partneri.
Udruga slijepih Zagreb u sklopu projekta pružat će psihosocijalnu podršku djeci i roditeljima, pomoć u učenju, podršku u razvoju svakodnevnih, komunikacijskih i socijalnih vještina, organizirani prijevoz te pravnu podršku roditeljima. Predviđene su i edukacije roditelja te različite aktivnosti i treninzi.
Centar za rehabilitaciju „Silver“ pružat će stručnu podršku roditeljima te provoditi aktivnosti usmjerene na razvoj socijalizacijskih i komunikacijskih vještina uz pomoć terapijskog psa. Skijaški klub za osobe s invaliditetom „Sljeme“ provodit će prilagođene zimske i ljetne sportske radionice i treninge.
Kroz projekt je planirano pružanje ukupno 2.668 socijalnih usluga. Aktivnosti će biti prilagođene potrebama djece i njihovih obitelji, s ciljem razvoja njihovih sposobnosti, veće samostalnosti i aktivnijeg sudjelovanja u zajednici.
Početna konferencija projekta održat će se u srijedu, 7. listopada 2026. u prostorijama Udruge slijepih Zagreb, Draškovićeva 80/III. Na konferenciji će biti predstavljen projekt, njegove aktivnosti i mogućnosti uključivanja djece i njihovih obitelji.
Zainteresirani za sudjelovanje mogu se javiti Udruzi slijepih Zagreb putem e-maila: info@udruga-slijepih-zagreb.hr ili telefonom na broj 01/4811-124.
Prilikom prijave potrebno je dostaviti odgovarajuću dokumentaciju, ovisno o tome prijavljuje li se dijete ili roditelj, odnosno skrbnik. Prijavljeni korisnici ne uključuju se automatski u projekt, već će o rezultatima prijave biti naknadno obaviješteni.
Projekt „Da ti pokažem što mogu?“ želi djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima pružiti konkretnu podršku i bolje mogućnosti za razvoj, učenje, kretanje, druženje i što veću samostalnost.
U praksi se pojavljuju problemi poput dugog trajanja postupaka, odbijanja zahtjeva i neslaganja s rezultatima vještačenja
Poslušaj članak
Udruga Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina (CIPRS) prošlog je tjedna održala predavanje „Pravo na inkluzivni dodatak 2026.“, s obzirom na velik interes javnosti, ali i brojne nedoumice i pogrešna tumačenja vezana uz ovo pravo.
Sve je više osoba kojima je zbog invaliditeta potrebna dodatna financijska i druga podrška u svakodnevnom životu. Inkluzivnim dodatkom objedinjena su neka ranija prava za osobe s invaliditetom, s ciljem jednostavnijeg ostvarivanja prava i osiguravanja novčane potpore ovisno o stvarnim potrebama osobe.
Inkluzivni dodatak ne određuje se samo prema dijagnozi. Ključno je koliko zdravstveno stanje utječe na svakodnevno funkcioniranje. Vještačenjem se zato utvrđuje stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti, na temelju kojeg se određuje razina potpore. Ista dijagnoza tako ne mora značiti i isti iznos dodatka za dvije osobe.
Postoji pet razina potpore, a iznosi se kreću od 138 do 720 eura, ovisno o utvrđenoj razini. Za ostvarivanje prava potrebno je ispuniti zakonske uvjete. Kod četvrte i pete razine postoje i dodatna ograničenja, primjerice ako osoba ima drugu nekretninu koju može prodati ili iznajmiti, poslovni prostor koji ne koristi ili joj je osiguran smještaj u ustanovi.
Zahtjev se podnosi Hrvatskom zavodu za socijalni rad, uz koji je važno priložiti što noviju i potpuniju medicinsku dokumentaciju. Dokumentaciju pregledava Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, nakon čega Hrvatski zavod za socijalni rad odlučuje postoji li pravo i kojoj razini potpore osoba pripada.
U praksi se, međutim, pojavljuju problemi poput dugog trajanja postupaka, odbijanja zahtjeva i neslaganja s rezultatima vještačenja. Prema materijalu predstavljenom na predavanju, upravo su dugotrajnost postupaka i određivanje razine potpore među najčešćim razlozima pritužbi.
Ako osoba smatra da je odluka pogrešna ili da joj je određen neodgovarajući iznos, može podnijeti žalbu. Ako ni nakon žalbe nije zadovoljna odlukom, može pokrenuti upravni spor pred sudom, pri čemu treba paziti na propisane rokove.
Inkluzivni dodatak ne smatra se prihodom u smislu Zakona o socijalnoj skrbi i izuzet je od ovrhe. Korisnik, međutim, može morati vratiti primljeni novac ako je pravo ostvario na temelju netočnih podataka ili nije prijavio promjenu koja utječe na ostvarivanje prava.
– Radionice za osobe s invaliditetom krenuli smo održavati jer smo željeli ljudima razjasniti i pojednostaviti propise te omogućiti im da steknu više samopouzdanja prilikom ostvarivanja svojih prava. U dosadašnjem radu s osobama s invaliditetom i ranjivim skupinama, a pogotovo s roditeljima djece s teškoćama u razvoju, primijetili smo da se većina ljudi teško snalazi u propisima i kontradiktornim tumačenjima institucija te često ne znaju ni odakle početi i koga kontaktirati – pojasnila je Iva Atlija, diplomirana pravnica i suosnivačica Centra za inkluziju i prava ranjivih skupina.
– Kod prava na inkluzivni dodatak zamijetili smo da velik broj korisnika ne razumije pojam stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti kao preduvjeta za dobivanje inkluzivnog dodatka, već ga poistovjećuju s objektivnom dijagnozom. Tu su i iznimno dugo čekanje na nalaz i mišljenje vještačenja, zakonski kriteriji za četvrtu i petu razinu prema kojima korisnik ne smije imati drugu nekretninu u vlasništvu, kao i slučajevi osoba s kroničnom bolešću drugog stupnja kojima je pravo odbijeno jer žive s nekim u kućanstvu, čak i kada je ta osoba, primjerice, maloljetno dijete ili nemoćni roditelj – kaže Atlija.
U 2025. i 2026. godini održano je ukupno 12 radionica, od čega tri u suradnji s drugim udrugama osoba s invaliditetom i roditelja djece s teškoćama u razvoju.
Do kraja ove godine, uz već održanu radionicu o pravu na inkluzivni dodatak, koju će zbog velikog interesa ponoviti, planiraju održati i radionicu o novostima u području osobne asistencije. Predviđena je i radionica na kojoj će prikupiti najvažnija, anonimizirana pitanja iz prakse te kroz studije slučaja pokazati kako postupiti u situacijama s kojima se korisnici susreću.
U planu je i izrada priručnika za roditelje djece s teškoćama u razvoju, koji bi se mogao preuzeti online i u institucijama te roditeljima poslužiti kao polazišna točka pri ostvarivanju prava njihova djeteta.
Glavna tema bila je pristupačnost internetskih stranica i mobilnih aplikacija koje koriste tijela javnog sektora. Cilj je osigurati da digitalne usluge budu dostupne svim građanima, uključujući osobe s različitim vrstama invaliditeta
Poslušaj članak
Prošlog je tjedna održan sedmi online okrugli stol pod nazivom „Digitalna pristupačnost od zakona do prakse“. Skup je organiziralo Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u suradnji s Povjerenikom za informiranje, organizacijama osoba s invaliditetom i Državnom školom za javnu upravu.
Glavna tema bila je pristupačnost internetskih stranica i mobilnih aplikacija koje koriste tijela javnog sektora. Cilj je osigurati da digitalne usluge budu dostupne svim građanima, uključujući osobe s različitim vrstama invaliditeta.
Na skupu je istaknuto da digitalna pristupačnost nije samo ispunjavanje zakonskih pravila. Ona je važna za ravnopravno sudjelovanje svih ljudi u društvu. Osobe s vidnim, slušnim, motoričkim ili kognitivnim teškoćama često nailaze na prepreke prilikom korištenja digitalnih sadržaja, zbog čega je potrebno te sadržaje prilagoditi njihovim potrebama.
Ministarstvo također provodi edukacije za zaposlenike u oko 2600 tijela javnog sektora koja moraju poštovati zakonske obveze vezane uz digitalnu pristupačnost. Edukacije se provode i za udruge osoba s invaliditetom, koje sudjeluju u prepoznavanju problema i praćenju provedbe.
Sudionici okruglog stola složili su se da digitalnu pristupačnost treba uključiti već prilikom izrade novih internetskih stranica i usluga, a ne je rješavati tek naknadno.
Zaključeno je da pristupačnost nije nešto što se napravi samo jednom. Zbog stalnog razvoja tehnologije potrebno je digitalne sadržaje redovito provjeravati i prilagođavati kako bi ostali dostupni što većem broju ljudi.
Tko su Purger i Purgerica?
„Da ti pokažem što mogu?“ – podrška djeci i obiteljima
Predstavljena igra „Čovječe budi pravedan“
20 godina stvaranja – zajedno u tišini
-
in MREŽAPrije 1 danZa inkluzivni dodatak nije važna samo dijagnoza
-
EU kutakPrije 6 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 5 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
Video / podcastPrije 3 danaSmije li Gluha osoba dobiti informaciju koju svi ostali mogu čuti?
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danOdržan sedmi online okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti
-
In MetropolaPrije 5 danaBesplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu
-
Civilno društvoPrije 6 danaZaštita mora biti dostupna i ženama s invaliditetom
-
MedicinaPrije 1 danAlzheimerova bolest nije neizlječiva?