Connect with us

in MREŽA

IZ PROIZVODNIH POGONA Kišobrani i čokolade

Objavljeno

/

Radnik u plavim rukavicama izlijeva rastopljenu čokoladu u veliki metalni stroj u tvornici čokolade.
Foto: Hedona/Hrvatski kišobran

Svi imamo različite potrebe koje treba poštivati, ali i različite sposobnosti, pa zato na razne načine možemo pridonijeti nekom kolektivu

– Nismo htjeli raditi poseban odjel gdje bi osobe s invaliditetom bile izolirane, nama je cilj integracija. Htjeli smo da osobe s invaliditetom budu neizostavni dio proizvodnje – ako netko fali, da se osjeti da fali. To je onda prava integracija – govori tako Marin Rogić, direktor tvrtke Hrvatski kišobran iz Zaprešića.

Kišobrani pod tim nazivom autorici ovog teksta zapeli su za oko prvenstveno zbog kvalitete – nisu se lomili i savijali na prvi jači vjetar. Kad je otkrila da tvrtka zapošljava i osobe s invaliditetom, oduševljenje se dodatno povećalo pa je uključiti ih u seriju tekstova o zapošljavanju osoba s invaliditetom bilo neizostavno.

Hrvatski kišobran ima status integrativne radionice od 2022. kad su zaposlili prvih šest osoba s invaliditetom. Danas ih je 12, od ukupno šezdesetak radnika. Primarno se radi o osobama s mentalnim bolestima ili psihičkim smetnjama, koje su procijenjene kao trajno nezaposlive. Međutim, ova tvrtka nije ih željela odbaciti, nego pokazati da će brzo postati važne karike u proizvodnji.

Stroj na kojem su postavljeni ružičasti kišobrani pakirani u plastične omote, spremni za daljnju obradu.

– Da bi se postigla potpuna integracija, moramo imati dobrog šefa proizvodnje i dobro organiziranu proizvodnju. Ona treba biti organizirana na način da se osobama s invaliditetom daju operacije koje mogu raditi. Kišobrani su prikladni za takvu organizaciju proizvodnje jer se rade u jako puno faza – šezdesetak operacija koje se većinom rade ručno. Onda dio radnika umjesto pet faza radi tri, a osobe s invaliditetom rade jednu ili dvije faze koje mogu raditi, na primjer, neki šivaju ‘pikice’, neki spajaju klobuke, neki deklariraju… – govori Rogić.

S vremenom se pokazuju pozitivni rezultati.

– Jednom radniku doktor je rekao da je više napredovao u dvije godine kod nas više nego u 18 godina prije – kaže Rogić.

Direktor Hrvatskog kišobrana objašnjava da je izazov uspješnog poslovanja s ovakvom organizacijom proizvodnje velik, te da postoji neka podrška od strane države u obliku subvencija prema postotku učinkovitosti radnika, ali da smisao zapošljavanja osoba s invaliditetom nije uzimanje subvencija, nego integracija.

Radnik sjedi na stolici i drži veliki crni kišobran dok ga pregledava u tvornici.

– Benefiti postoje, ali nisu sastavni dio cijele priče. Kad zaposlite osobu s invaliditetom, kompletna firma počinje drugačije disati, stvara se novi, bolji kolektiv. Puno poslodavaca misli – skupo je, teško je, ali i u školi, recimo, u jednom razredu imate jednu osobu koja je anksiozna, jednu koja je depresivna, jednu koja je sretna – to je život. Ako želite samo Ronalde ili Modriće, nećete uspjeti. Ako postavite firmu kakav je i život, te napravite neki balans, mislim da je to recept za jedno dobro poduzeće. Ako se gleda kratkoročno, onda je zapošljavanje osoba s invaliditetom tlaka, ako se gleda dugoročno – to je blagoslov – zaključuje Rogić.

Takav stav i način poslovanja prepoznaju i kupci, od kojih su neki i poznati veliki modni brendovi, što tvrtki donosi nove dugoročne poslove i nove mogućnosti.

Budući da se kišobrani većinom proizvode ručno, a automatizacija još nije na razini na kojoj bi mogla biti primijenjena u proizvodnji i na taj način olakšati rad, primarni zadatak ove tvrtke i dalje će biti ulaganje u poboljšanje vještina svakog pojedinca. Planiraju zapošljavati još osoba s invaliditetom, uz pomno razmišljanje kako svakoj od njih naći odgovarajući posao i osigurati im potpunu integraciju.

Druga firma koja nam je zapela za oko je Društveno poduzeće Hedona, koje se bavi proizvodnjom čokolade od 2013. godine. Nešto kasnije, godine 2018. postala je integrativna radionica, a danas Hedona ima 49 zaposlenih, od kojih je 26 osoba s invaliditetom.

One imaju različite teškoće.

– Osim jedne djevojke koja je u kolicima, svi su pokretni. Imamo gluhe i nagluhe osobe, osobe s epilepsijom, multiplom, cerebralnom paralizom, mišićnom distrofijom te s raznim oblicima poremećaja koncentracije. Mnogi su završili školu po prilagođenom programu i stoga dobili status osoba s invaliditetom – govori nam Alemka Lončar, direktorica poduzeća, koja je i sama osoba s tjelesnim oštećenjem.

Osim nje, u upravljačkim stukturama ima još osoba s invaliditetom – voditeljica komercijale također ima tjelesno oštećenje, kolega u prodaji ima epilepsiju, a voditeljica finalizacije multiplu sklerozu. Ovakvi primjeri pokazuju da invaliditet nije i ne smije biti prepreka za ispunjavanje bilo kojih naših ciljeva.

Hedona je proizvodnju započela s čokoladama i pralinama, a s vremenom se proširila na čokoladne dražeje, sladoled, premium namaze i od nedavno torte. Uz čokolateriju, paralelno se razvijala tiskara i šivaona, gdje proizvode svu ambalažu za njihove proizvode i uslužno tiskaju promo materijal.

Skupina zaposlenika u pogonu za proizvodnju hrane, svi odjeveni u crvene pregače i mrežice za kosu, poziraju i mašu za fotografiju.

– Prostor pogona od početka je zamišljen kao pristupačan, a dodatno se prilagođava radnicima – govori nam direktorica Hedone.

– U pakiranju nam je kolegica u kolicima kojoj smo dali izraditi inox stol s kotačima koji ona primakne iznad kolica i na njemu može raditi svoj posao. U proizvodnji slastica, pravila su najstroža zbog higijenskih standarda koje moramo ispoštovati, ali čini se da to nikome ne predstavlja problem. Svi su jako uhodani i složno odrađuju svoj dio posla. U cijelom kolektivu je na visokoj razini razumijevanje prema potrebama osoba s invaliditetom, tako voditelji ne prave problem ako netko treba malo izaći van, izvan pauze, a i u slučaju raznih posjeta liječniku izlazi se u susret.

Također, za olakšavanje rada koriste se i strojevi.

– U tiskari imamo primjer pneumatske termo preše koja automatski transferira otisak s folije na platno (majice ili torbe). To se inače radilo ručno i potrebna je velika snaga pa nisu svi mogli raditi taj posao. Sada kompresor odrađuje teži dio, a radnikovo je da sve dobro centrira – govori Lončar.

Što se mogućnosti i podrške od lokalne i nacionalne vlasti tiče, Lončar kaže da trenutno imaju mogućnost sklapanja ugovora o zamjenskoj kvoti na čemu se njihovo poslovanje većim dijelom bazira te da Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) daje ograničene potpore za zapošljavanje, a Zavod za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) donekle subvencionira rad osoba s invaliditetom. Ona smatra da bi uz navedeno ‘dobro došla stručna potpora u organizaciji izvoza, kao i povlačenju odgovarajućih sredstava iz EU’.

Također, kaže da bi drugi poslodavci trebali imati sluha za osmišljavanje radnih mjesta na kojima mogu raditi osobe s invaliditetom i imati razumijevanja da je nekada potrebno malo više vremena za edukaciju. Zato u budućnosti tvrtka planira širiti poslovanje, jer smatraju da je još puno područja gdje bi se osobe s invaliditetom pokazale odličnima kad bi im se dala prilika.

Kao što smo spomenuli gore u tekstu, nisu svi ljudi savršeni, velika većina nije, i svatko ima neki svoj ‘nedostatak’. Nisu ni strojevi da mogu raditi osam ili više sati dnevno uz malu pauzu, k tome jednakim intenzitetom svaki dan. Svi imamo različite potrebe koje treba poštivati, ali i različite sposobnosti, pa zato na razne načine možemo pridonijeti nekom kolektivu. Bitno je da se sposobnosti svake osobe prepoznaju, njeguju i bruse u uvjetima koji toj osobi odgovaraju. Tada će nam radni i privatni životi biti smisleniji i ispunjeniji, a kolektivi u kojima se krećemo potpuniji.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Civilno društvo

SLAVONSKI BROD Sedam desetljeća podrške gluhima i nagluhima

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici je prikazana svečana proslava u elegantnoj dvorani. Prostor je svijetao i prostran, s bijelim zidovima, visokim stropom ukrašenim rasvjetom i velikim lusterima koji dodatno naglašavaju svečani ugođaj. U dvorani se nalazi više okruglih stolova za kojima sjede uzvanici, većinom odrasli i stariji ljudi, odjeveni u polusvečanu i svečanu odjeću. Na stolovima su poslužena jela i pića, uključujući bezalkoholna pića, vino i vodu, što upućuje na organizirani ručak ili domjenak. Stolovi su dekorirani visokim cvjetnim aranžmanima u bijelim i zelenim tonovima, što prostoru daje profinjen i svečan izgled. Stolice su zlatne, a cijeli ambijent djeluje uredno i luksuzno. Ljudi za stolovima razgovaraju, jedu i druže se, što stvara dojam ugodne i opuštene atmosfere tijekom proslave ili obilježavanja nekog važnog događaja.
Foto: Udruga gluhih i nagluhih Brodsko-posavske županije

Unatoč brojnim postignućima, izazovi i dalje postoje. Stigmatizacija i nedovoljna informiranost o komunikaciji s gluhim osobama i dalje su prisutni u društvu

Poslušaj članak

U Slavonskom Brodu je 25. travnja 2026. godine svečano obilježena 70. obljetnica djelovanja Udruge gluhih i nagluhih Brodsko-posavske županije, jedne od najdugovječnijih udruga koje skrbe o osobama s oštećenjem sluha u ovom dijelu Hrvatske. Obljetnica je proslavljena uz svečani program te u prisustvu brojnih partnera, prijatelja i uzvanika koji godinama podupiru rad udruge i svjedoče njezinu značaju za lokalnu zajednicu.

U ime Grada okupljenima se obratila zamjenica gradonačelnika Marina Martić Puača, čestitavši udruzi i njezinim članovima na sedamdeset godina predanog rada i kontinuiranog zalaganja za prava gluhih i nagluhih osoba.

Udruga gluhih i nagluhih Brodsko-posavske županije kroz sedam desetljeća djelovanja odigrala je nezamjenjivu ulogu u integraciji i društvenoj vidljivosti osoba s oštećenjem sluha. Od samog osnutka 1956. godine do danas, razvijala se od skromnog mjesta okupljanja osoba koje su dijelile isti problem – nedostatak komunikacije i otežan pristup informacijama – do stabilne organizacije koja svojim članovima pruža konkretnu podršku i zastupa njihove interese.

U početku su se članovi okupljali kako bi međusobno dijelili iskustva i pokušali pronaći načine za lakši svakodnevni život. S vremenom je udruga postala mjesto okupljanja gluhih i nagluhih osoba i njihovih obitelji koje su se zajedno borile za ostvarenje boljih prava i veće kvalitete života. Prepoznata od lokalnih institucija, postupno je osiguravala financijska sredstva za svoje programe, što je omogućilo njezin rast i razvoj.

Poseban iskorak ostvaren je 2009. godine, kada je uz pomoć tadašnjeg Ministarstva socijalne politike i mladih zaposlena prva prevoditeljica znakovnog jezika. Ova usluga značajno je olakšala komunikaciju i svakodnevni život korisnika, ali i rasteretila njihove obitelji. Danas udruga zapošljava dva komunikacijska posrednika koji pružaju usluge za 28 korisnika, uz organizaciju radionica, edukacija i društvenih aktivnosti.

Kroz suradnju s drugim udrugama osoba oštećena sluha u Hrvatskoj, a pod okriljem Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, udruga je aktivno sudjelovala u borbi za ostvarenje važnih prava, uključujući osobnu invalidninu i inkluzivni dodatak. Time je smanjena socijalna ugroženost gluhih i nagluhih osoba koje se često suočavaju s otežanim zapošljavanjem i nerazumijevanjem okoline.

Veliku ulogu u razvoju imaju i partnerske organizacije s kojima udruga provodi projekte, čime osigurava stabilnost rada i mogućnost pružanja većeg broja usluga svojim članovima. Kroz suradnju s lokalnim udrugama osoba s invaliditetom aktivno sudjeluje u podizanju kvalitete života i razine inkluzije u zajednici.

Unatoč brojnim postignućima, izazovi i dalje postoje. Stigmatizacija i nedovoljna informiranost o komunikaciji s gluhim osobama i dalje su prisutni u društvu. Udruga stoga nastoji kroz svoje aktivnosti educirati građane i potaknuti bolje razumijevanje.

U budućnosti planira dodatno proširiti socijalne usluge, povećati dostupnost komunikacijskih posrednika te organizirati besplatan tečaj znakovnog jezika za građane u rujnu, uz podršku grada i županije. Nastavit će raditi na stvaranju uvjeta za ravnopravan i dostojanstven život osoba s oštećenjem sluha te jačanju njihove uključenosti u društvo.

Nastavite čitati

in MREŽA

NOVI PRAVILNIK Osobna asistencija i laž na papiru

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Pixabay

Da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, dakle 24 sata asistencije, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba

In Portal u cijelosti objavljuje članak, koji potpisuje magistar informacijskih znanosti Marko Arambašić, u kojemu autor analizira sve manjkavosti novog Pravilnika o osobnoj asistenciji. Stavovi autora ne odražavaju nužno i stajališta redakcije In Portala.

Dok se posljednjih tjedana u javnosti govori o inkluzivnim karticama, kontroli trošenja inkluzivnog dodatka i novim administrativnim pravilima, daleko ozbiljnija stvar prolazi gotovo neprimjetno, novi pravilnik o osobnoj asistenciji koji bi mogao dugoročno pogoditi upravo one osobe kojima je pomoć najpotrebnija.

Ministar rada i socijalne politike Alen Ružić je javno govorio o digitalnim karticama i uvjeravao javnost da cilj nije kontrola nego ‘dobrobit korisnika’, dok su udruge upozoravale na stigmatizaciju i dodatne prepreke za osobe s invaliditetom.

No upravo dok je javnost pratila tu priču, ispod radara je prolazio možda i važniji problem, a to je prijedlog pravilnika o procjeni potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije.

Na papiru taj pravilnik obećava mogućnost do 24 sata osobne asistencije dnevno.

U stvarnosti, prema detaljnoj analizi liste procjene, tih 24 sata ne može dobiti nitko.

I ne, problem nije matematika. Problem je što osoba koja bi mogla zadovoljiti sve uvjete zapravo ne postoji. Problem je što je sustav postavljen kao klasična Kvaka 22.

Da bi korisnik ostvario maksimalnu satnicu, mora biti osoba s najtežim stupnjem invaliditeta, potpuno ovisna o tuđoj pomoći, nesposobna za samostalno kretanje, hranjenje, higijenu i osnovne životne funkcije.

Ali istovremeno ta ista osoba mora svakodnevno koristiti javni prijevoz i osobni automobil, odlaziti liječniku, raditi ili studirati, sudjelovati u kulturnim, sportskim i društvenim događanjima, imati maloljetno dijete, održavati intenzivne socijalne kontakte i imati aktivan svakodnevni život.

Dakle, da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba.

To je suština Kvake 22.

Ako imaš dovoljno težak invaliditet da ti treba 24 sata asistencije, ne možeš skupiti maksimalne bodove radi paradoksalnih stavki.

Piše: Marko Arambašić

Nastavite čitati

Civilno društvo

Velika i značajna obljetnica Županijske udruge slijepih Split

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazana svečana večer u velikoj, elegantno uređenoj dvorani. Prostor je ukrašen toplim, zlatnim svjetlima koja vise sa stropa i stvaraju ugodnu i svečanu atmosferu. U središtu dvorane nalazi se plesni podij na kojem više parova pleše, dok se oko njih nalaze stolovi za kojima sjede i razgovaraju uzvanici. U prvom planu vidi se par koji pleše – muškarac u svijetlom odijelu i žena u svijetloj haljini, oboje opušteni i nasmijani. Oko njih su drugi gosti različitih generacija, od djece do starijih osoba, što daje dojam zajedništva i druženja. Ljudi su elegantno odjeveni, a atmosfera djeluje veselo i opušteno. U pozadini se nazire pozornica ili prostor za glazbu, dodatno naglašen svjetlosnim efektima. Cijela scena odiše toplinom, slavljem i dobrim raspoloženjem, tipičnim za svečane i humanitarne događaje.
Foto: Županijska udruga slijepih Split

Događaj je okupio brojne uzvanike, prijatelje udruge, donatore, suradnike i ljude velikog srca s ciljem prikupljanja sredstava za nabavu kombi vozila koje će članovima omogućiti bolju povezanost, lakši prijevoz i veću uključenost u svakodnevni život na području Splitsko-dalmatinske županije i šire

Poslušaj članak

Županijska udruga slijepih Split obilježila je prošlog utorka, 21. travnja 2026. godine, impresivnih 75 godina svog djelovanja svečanom donacijskom večerom održanom u Restoranu Kampus.

Događaj je okupio brojne uzvanike, prijatelje udruge, donatore, suradnike i ljude velikog srca s ciljem prikupljanja sredstava za nabavu kombi vozila koje će članovima omogućiti bolju povezanost, lakši prijevoz i veću uključenost u svakodnevni život na području Splitsko-dalmatinske županije i šire.

Ova posebna večer nadmašila je okvir same obljetnice i pretvorila se u snažan izraz zajedništva, podrške i iskrene želje da se osobama s oštećenjem vida osiguraju kvalitetniji uvjeti života. Upravo takve vrijednosti udruga njeguje i promiče već punih 75 godina, kontinuirano radeći na većoj mobilnosti i aktivnijem sudjelovanju svojih članova u društvu.

Program večeri vodila je Edita Lucić Jelić, čiji su šarm, toplina i profesionalnost dodatno obogatili atmosferu događaja. Poseban doprinos večeri dali su članovi Udruge kuhara i slastičara Splitsko-dalmatinske županije, predvođeni predsjednikom Ivanom Romcem, uz Matu Brkovića, Josipa Vrdoljaka i Eriku Šarić, koji su svojim znanjem i trudom osigurali vrhunski gastronomski doživljaj. Uvod u večer upotpunio je barmen Jure Vojković pripremivši četiri vrste koktela dobrodošlice.

Glazbeni dio programa donio je posebnu emociju i nezaboravnu atmosferu zahvaljujući nastupima Grupe Dalmatino, Taxi benda, klape Peristil, DJ Mirca i saksofonistice Marije Vukšić. Njihova energija i ritam dodatno su povezali sve prisutne i stvorili ugođaj koji će mnogima ostati u dugom i lijepom sjećanju.

Značajnu podršku u organizaciji pružili su Restoran Kampus i Studentski centar Split ustupivši prostor za održavanje večeri, dok su konobari svojim nenametljivim i profesionalnim pristupom pridonijeli ugodnom i dostojanstvenom tijeku cijelog događaja.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri dogodio se pri samom završetku, kada su gosti uz desert pozvani staviti poveze na oči koji su ih čekali na stolovima. Taj simboličan čin omogućio im je da barem na trenutak iskuse kako i najjednostavnije radnje, poput jela, izgledaju bez vida. Upravo je to iskustvo mnoge potaknulo na dublje razumijevanje svakodnevnih izazova s kojima se slijepe osobe susreću.

Velik doprinos uspješnosti večeri dali su i brojni suradnici iza kulisa, uključujući majstora rasvjete Ivana Mužinića, tvrtku Light Up production, Slovaricu za dekorativna LED slova, Mirror 4 event za photo booth, foto studio Fotobobinjo obrt pod vodstvom Bogdana Klarića te Segora Garbera, koji je osmislio vizualni identitet večeri i dao joj prepoznatljiv pečat.

Na kraju, iskrena zahvalnost upućena je svima koji su svojim dolaskom, podrškom i donacijama pokazali koliko zajednica prepoznaje važnost rada Udruge i potrebe slijepih i slabovidnih osoba.

Obilježavanje 75 godina djelovanja proteklo je u znaku solidarnosti, humanosti i zajedničkog nastojanja da se gradi društvo jednakih mogućnosti. Pokrovitelj ove svečane priredbe bilo je Hrvatsko društvo skladatelja.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu