Connect with us

Vijesti

ISTRAŽIVANJE Spremnost na preseljenje zbog posla

Objavljeno

/

Ova stilizirana karta prikazuje određena područja i naznačuje kretanje ili povezanost. Centralno područje je nijansirano u ljubičastoj boji, što predstavlja specifičnu regiju ili zemlju.
Foto: MojPosao

Nismo više toliko spremni na preseljenja, a kada bismo to i učinili, napravili bismo to zbog bolje plaće

Alma Career grupa, vodeća grupacija na tržištu usluga zapošljavanja u 11 zemalja središnje i istočne Europe, provela je međunarodno istraživanje o spremnosti na preseljenje zbog posla otkrivajući stavove i percepcije više od 82.000 sudionika, od kojih 11.800 iz Hrvatske.

Istraživanju su se pridružile zemlje iz Alma Career grupacije: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Češka, Estonija, Finska, Latvija, Litva, Sjeverna Makedonija, Poljska, Slovačka i Slovenija. Osim u tim zemljama podaci su se prikupljali i u Srbiji te Bugarskoj gdje Alma Career posluje s partnerima. Istraživanje je provedeno putem međunarodnog servisa za istraživanje visine plaća Paylab, u okviru kojeg djeluje i MojaPlaća.

– Svaki stanovnik koji napusti Hrvatsku nam je iznimno važan. Napuštaju nas mladi poduzetni ljudi s cijelim obiteljima, a naše stanovništvo sve je starije. Iako radnu snagu pokušavamo nadomjestiti s radnicima iz susjednih zemalja iz kojih svake godine primimo oko 100.000 radnika, mogli bismo reći kako smo i taj ‘bazen’ iscrpili. Uz to, oni su sve spremniji otići i dalje od nas. Moramo biti sretni da možemo uvesti radnike iz Azije i Afrike, ali oni su većinom slabije educirani. Ovo istraživanje pokazalo nam je kako i dalje postoji opasnost da će u budućnosti Hrvatsku na godišnjoj razini napustiti i do 30.000 stanovnika. No, najveći rizik je u grupi koju najteže možemo nadoknaditi, koje iz zemlje odlaze s cijelim obiteljima na duži period ili trajno – istaknuo je Igor Žonja, direktor Alma Career regije jug i predsjednik uprave portala MojPosao.

Spremnost na preseljenje

Iako se posljednjih godina puno priča o preseljenju i odlasku Hrvata iz domovine u potrazi za (novim) poslom, čak dvije trećine ispitanika (64%) nije voljno preseliti se. Očito smo došli u fazu u kojoj su oni koji su to željeli, već i učinili. O preseljenju ozbiljno razmišlja svaki peti građanin (21%), dok je 15% neodlučnih. Pogledamo li zemlje regije, tamo je nešto veća spremnost na preseljenje (23%).

Gledajući po svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju, ispitanici u Sjevernoj Makedoniji (28%), Estoniji (27%) i Bosni i Hercegovini (26%) skloniji su preseljenju nego ispitanici u Finskoj (20%), Sloveniji (16%) i Poljskoj (17%), a samo vrlo mali broj ispitanika u Litvi (12%) i Bugarskoj (11%) otvoreni su za preseljenje u inozemstvo u potrazi za poslom.

Zanimljivo, na preseljenje u Hrvatskoj (kao i u drugim zemljama uključenim u istraživanje), spremniji su ispitanici viših platnih razreda. Svaki četvrti ispitanik koji trenutno ima plaću u gornjih 10% spreman je na preseljenje, dok je takvih svega 18% među onima s najnižih 10% primanja.

Od onih koji su spremni na preseljenje, više od polovine ispitanika (59%) spremno je preseliti se na dulji rok (više od godine dana), dok je svaki četvrti spreman na preseljenje samo ako se radi o periodu od nekoliko mjeseci. Manji dio ispitanika (15%) na preseljenje je spremno samo ako se radi o jako kratkom periodu od nekoliko tjedana. Na kraća preseljenja spremniji su ispitanici s višim plaćama, dok su oni s nižim primanjima spremni preseliti se  na duži rok.

Koji posao bi radili u inozemstvu?

Generalno gledajući, u inozemstvu nismo spremni prihvatiti bilo kakav posao, iako bi svaki treći ispitanik pristao na bilo što. Čak dvije trećine (68%) ispitanika u inozemstvo bi odselilo zbog posla u struci. Ispitanici iz Hrvatske po tome se pitanju ne razlikuju mnogo od svojih kolega iz ostalih zemalja. Nasuprot njih ispitanici iz regije, u nešto su većoj mjeri, spremni pristati na bilo kakav posao (39%) u odnosu na ostale ispitanike.

Iako bi tek trećina ispitanika prihvatila bilo kakav posao u inozemstvu, gotovo polovica ispitanika (47%) u inozemstvu bi pristala raditi na poziciji ispod trenutne. Što znači da nam u inozemstvu nije toliko bitna pozicija, koliko rad u struci.

Ako bi pristali na preseljenje, ispitanici s osnovnim i srednjim obrazovanjem skloniji su pristati na niže rangiranu poziciju od one koju trenutno imaju (53%). S druge strane, ispitanici s postdiplomskim kvalifikacijama – magisterij i doktorat – pokazuju najmanju vjerojatnost preseljenja radi niže rangiranih pozicija u inozemstvu (43% bi ih prihvatilo nižu poziciju u inozemstvu).

Koji čimbenici nas odvraćaju ili potiču na preseljenje?

Na preseljenje bi ispitanike iz Hrvatske najviše potaknula bolja plaća (64%). Daleko ispod toga, na drugom mjestu je mogućnost razvoja karijere (29%) te mogućnost da sa sobom povedu članove obitelji (22%). Stjecanje novih znanja i vještina potaknulo bi 15% ispitanika, a svaki deseti (10%) odselio bi zbog loše političke i ekonomske situacije.  

Manje bitni faktori prilikom preseljenja su pomoć poslodavca u procesu (8%) te usavršavanje stranog jezika (5%).

U srednjoj Europi, na Balkanu te Finskoj, mogućnost bolje plaće najuvjerljiviji je razlog za razmatranje zapošljavanja u inozemstvu. Takvo mišljenje dijeli između 59% do 61% ispitanika. Drugi aspekt koji bi ispitanike potaknuo na preseljenje je mogućnost dovođenja članova obitelji. Ovaj benefit posebno je važan ispitanicima baltičkih zemalja i Finske (42%). Nadalje, usavršavanje jezika te politički ili ekonomski uvjeti kod ispitanika imaju manji utjecaj na odluku o preseljenju od napredovanja u karijeri i profesionalnog razvoja. Generalno gledajući, čini se kako su mogućnost preseljenja s obitelji kao i financijska sigurnost glavni motivatori odlaska u inozemstvo.

S druge strane, najveća prepreka za rad u inozemstvu je dugotrajno odvajanje od prijatelja i obitelji, kako za ispitanike iz Hrvatske (35%), tako i za ispitanike iz ostalih zemalja. Oni iz srednje Europe najviše su zabrinuti zbog ovog problema, pri čemu 60% njih smatra da je to značajna prepreka.

Tjeskoba zbog novog okruženja i briga oko komunikacije na stranom jeziku muči 16% ispitanika, odnosno 14% ispitanika iz Hrvatske. Slično toliko, 13% ispitanika strahuje da će biti ‘stranac’ na poslu, dok ih 6% smatra da u drugoj zemlji ne bi imali dobru zdravstvenu skrb, odnosno da bi se zbog toga morali vraćati. Samo putovanje (i povremeno vraćanje u Hrvatsku) kao prepreku vidi 4% ispitanika.

U koju bi zemlju preselili?

Hrvati bi, očekivano, najradije  preselili u Austriju, Njemačku te Švicarsku. Kao razlog preseljenja u ove zemlje ispitanici su naveli viša primanja, bolji životni standard te bolje uređenje same zemlje.

Općenito gledajući, tri najpopularnije zemlje za preseljenje u Europi su: Njemačka, Austrija i Švicarska. Zanimljivo je da je Španjolska bila najpopularnija destinacija za preseljenje među zemljama Baltika.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Je li radnicima važna briga poslodavaca za mentalno zdravlje?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija osobe koja drži glavu u rukama, okružena simbolima stresa poput munja, upitnika i valova koji predstavljaju mentalno opterećenje. Pozadina je svijetla, a izraženi crteži i simboli naglašavaju osjećaj tjeskobe i preopterećenosti. Vizual prenosi temu psihološkog stresa i mentalnog zdravlja.
Foto: arhiva

Radnici poručili – bez zadovoljavajuće plaće, mentalno zdravlje ostaje u drugom planu

U vremenu kada se vodi žestoka bitka za svakog radnika, a osobito onog kvalitetnog, poslodavci sve češće posežu za dodatnim pogodnostima kako bi privukli i zadržali talente. Fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada od kuće i dodatni slobodni već su neko vrijeme gotovo postali standard. No, u toj se paleti benefita polako, ali sigurno, sve čvršće pozicioniraju i oni usmjereni na mentalno zdravlje zaposlenika.

No koliko su takve pogodnosti doista važne samim zaposlenicima? Upravo na to pitanje pokušala je odgovoriti Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po brendu MojPosao, u okviru najnovije ankete u kojoj je sudjelovalo više od 1700 ispitanika.

Smanjena produktivnost i burnout

Prema rezultatima ankete, čak 44% ispitanika smatra da je izuzetno važno da njihov trenutni ili budući poslodavac pokazuje brigu o mentalnom zdravlju zaposlenika, primjerice kroz programe wellbeinga ili nudeći mogućnost psihološke podrške. Kako ističu, zanemarivanje tog segmenta dovodi do sve prisutnijeg burnouta, pada angažiranosti i motivacije, a posljedično i smanjene produktivnosti.

– Briga o mentalnom zdravlju trebala bi biti sastavni dio poslovne kulture, no nažalost, u mnogim tvrtkama još uvijek se radi o temi koja se prečesto ignorira – poručuju ispitanici.

Plaća kao temelj mentalnog blagostanja

Gotovo polovica sudionika (48%) vjeruje da bi psihološka podrška i wellbeing programi bili korisni, ali naglašavaju da je prvi korak osigurati temeljne uvjete, poput zadovoljavajuće plaće i pozitivne radne atmosfere.

– Dobra plaća, ona od koje se mogu pokriti osnovni životni troškovi i priuštiti si poneko zadovoljstvo ili godišnje putovanje, čini pola mentalnog zdravlja – komentira jedan od ispitanika. Kao referentni prag priželjkivane plaće, najčešće se spominjao iznos od barem 1500 eura neto.

Mentalno zdravlje i osobna odgovornost

S druge strane, 8% sudionika ističe kako im nije osobito važno da poslodavac pruža podršku kad je riječ o mentalnom zdravlju. Prema njihovom mišljenju, wellbeing i osobni razvoj primarno su odgovornost samih zaposlenika, dok bi poslodavci trebali osigurati korektne financijske uvjete, profesionalno okruženje i prilike za razvoj vještina.

Izvor: MojPosao

Nastavite čitati

Vijesti

SEE ME 2 Registar za OSI u svrhu učinkovitijeg spašavanja

Objavljeno

/

Napisao/la:

Tri osobe – žena u uniformi Civilne zaštite, muškarac u sivoj jakni i muškarac u tamnoplavom odijelu – stoje ispred plakata EU projekta "SEE ME 2", koji promovira sigurnost i jednakost osoba s invaliditetom u izvanrednim situacijama. U pozadini se vidi velika karta Grada Zagreba i drveni zidovi sobe za sastanke.
Foto: Ivana Vranješ

Ravnateljstvo civilne zaštite u utorak je predstavilo dopunjen Registar za osobe s invaliditetom u svrhu njihovog učinkovitijeg spašavanja

Poslušaj članak

Podaci kojima je Registar dopunjen su telefonski brojevi, adresa elektroničke pošte, preferirani način komunikacije, detalji oko adrese, podaci o skrbniku, prevoditelju ili asistentu.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo prikuplja navedene podatke putem portala e-Građani, odnosno izravno na poveznici https://hana.hzjz.hr.

Ova inicijativa je dio projekta SEE ME 2 – ‘Safe and Equal in EMErgencies 2’, koji se provodi s ciljem unapređenja sigurnosti i izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom u hitnim situacijama.

Projekt vrijedan 407.307,40 eura sufinanciran je sredstvima EU-a u iznosu od 95 posto iz Mehanizma unije za civilnu zaštitu. Predstavljanju dopunjenog Registra nazočili su predstavnici udruga osoba s invaliditetom.

Voditeljica projekta SEE ME 2 Marijana Berket iz Ravnateljstva civilne zaštite rekla je da se ovaj projekt naslanja na aktivnosti kroz prvi dio projekta ‘SEE ME’, koji se provodio tijekom 2022. i 2023. godine. Projekt je iniciran nakon potresa i iskustava sa pandemijom Covid-19.

– Vidjeli smo koliko se spominju poteškoće i izazovi s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u hitnim situacijama. Stoga smo krenuli s prvim dijelom projekta koji smo radili u suradnji s partnerima iz Crne Gore i Slovenije. Napravili smo jednu analizu postojećeg stanja. Putem udruga pitali smo osobe s kojim se izazovima susreću u hitnim situacijama, ali smo ispitali i žurne službe s kojim se problemima suočavaju u spašavanju osoba s invaliditetom. Najčešći odgovori su bili da nedostaje obuka žurnih službi o osobama s invaliditetom, a osobe s invaliditetom su izjavile da upute koje dobivaju nisu prilagođene vrsti invaliditeta, a čest je problem i u komunikaciji – objasnila je Berket.

Odgovori su objavljeni u smjernicama za postupanje osoba s invaliditetom u hitnim situacijama. Kroz prvi dio projekta izrađene su brošure za osobe s invaliditetom kako se ponašati prije, tijekom i nakon hitne situacije. Radi se o brošurama za osobe s oštećenjem vida, oštećenjem sluha, s tjelesnim teškoćama, intelektualnim teškoćama te interaktivnoj knjižici za osobe s autizmom.

Napravljen je i program osposobljavanja za žurne službe koji se provodi tijekom drugog dijela projekta.

– Program osposobljavanja je održan već u Splitu, Osijeku i Rijeci, a ostaju nam Varaždin i Zagreb. Na tom osposobljavanju su sudjelovali predstavnici Hrvatske gorske službe spašavanja, civilne zaštite, vatrogastva, policije, hitne medicine koji su slušali predavanja predavača osoba s invaliditetom. Uz teorijski dio bile su i praktične vježbe, kao što je pristup slijepoj osobi i njezino vođenje – ispričala je Berket. Radilo se i na osnaživanju osoba s invaliditetom te na obuci operatera 112 za uspješnu komunikaciju s osobama s invaliditetom.

– U prvom dijelu projekta radili smo kampanju za podizanje svijesti osoba s invaliditetom, a u drugom dijelu projekta radimo kampanju koja će se emitirati na javnoj televiziji, njome se pozivaju osobe s invaliditetom da dopune svoje podatke u Registar – rekla je Berket.

Grupna fotografija devet osoba koje stoje ispred plavih panoa s logom Civilne zaštite i EU projekta "SEE ME 2". Svi sudionici su odjeveni poslovno ili ležerno, a jedna žena sjedi u invalidskim kolicima. Iza njih se nalaze roll-up plakati s informacijama o projektu, uključujući europsku zastavu i logotipe inkluzije.

Na važnost dopunjenog Registra za osobe s invaliditetom ukazao je pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.

– Dopunom osobnih podataka u Registru osobe s invaliditetom imaju priliku osnažiti svoju poziciju u slučajevima izvanrednih situacija. Pripadnicima žurnih službi i operativnim snagama pružaju se potrebni podaci u situacijama koje zahtijevaju njihovo djelovanje – pojasnio je Jurišić.

Naglasio je da se u situacijama katastrofe pomoć osobama s invaliditetom otežano pruža jer se radi o heterogenoj skupini s raznim oštećenjima. Podatke osoba s invaliditetom daje se dobrovoljno, ali je bitno da su osobe svjesne kako ovi podaci mogu spasiti njihov život. Jurišić je apelirao na udruge da pozovu svoje članove koji mogu predati svoje podatke s povjerenjem u sustav e-Građani.

– Do sada u Registru nismo imali precizne podatke o mjestu gdje osoba s invaliditetom boravi. Problem su urbane sredine gdje brojne osobe s invaliditetom žive u zgradama pa se ne zna na kojem se katu osobe nalaze. Problem je i što pripadnici žurnih službi koji dolaze na intervenciju ne znaju na koji se način komunikacije s osobom s invaliditetom pripremiti. Prikupljeni podaci će sve to omogućiti – pojasnio je Jurišić. Poručio je da smo svi u opasnosti od katastrofa koje se ne mogu planirati, ali se može planirati na koji način olakšati žurnim službama njihovo postupanje.

Pomoćnik ravnatelja HZJZ-a Tomislav Benjak istaknuo je da živimo u vremenu kada su krizne situacije sve češće, a najranjivija populacija su osobe s invaliditetom.

– S MUP-om i Ravnateljstvom civilne zaštite radili smo na modalitetima kako da osobe s invaliditetom ostvare elementarno ljudsko pravo, odnosno da budu sigurno spašene u kriznoj situaciji. HZJZ je osigurao potporu i pozitivno mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka za ovu inicijativu. Prvi način na koji osobe s invaliditetom mogu dostaviti podatke je putem sustava e-Građani. Preko e-Građana, kada osoba s invaliditetom ispuni sve potrebne podatke, oni dolaze u Registar – pojasnio je Benjak. Već je oko 100 osoba s invaliditetom predalo osobne podatke putem e-Građani.

Međutim, s obzirom da veliki broj osoba s invaliditetom ne koristi ovu uslugu, HZJZ je osigurao pozivni centar za osobe s invaliditetom. Na pozivni broj 091/4683-065 javlja se djelatnik HZJZ-a koji će dati upute kako osobe mogu na siguran način dostaviti svoje podatke u Registar.

– Planirano je da dođemo do svakog saveza i da zajednički prokomentiramo kako i na koji način najefikasnije doprijeti do članstva. Dogovorit ćemo sa svim savezima detalje kako omogućiti njihovom članstvu da se registrira – poručio je Benjak.

Više informacija i uputa za dopunu podataka može se naći na web stranicama Ravnateljstva civilne zaštite, na broju 091/4683-071 ili na adresi elektroničke pošte invaliditet@hzjz.hr.

Nastavite čitati

Vijesti

Studijski programi na ERF-u stupovi su razvoja inkluzije

Objavljeno

/

Napisao/la:

Pogled na svečanu sjednicu u punoj dvorani Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Na pozornici ispred projektora stoji grupa mladih žena u narodnim nošnjama, pripremajući se za glazbeni nastup. U prvom planu vidi se publika koja sjedi i prati događaj. Na zaslonima se prikazuje prezentacija u čast 63. obljetnice fakulteta.
Foto: Ivana Vranješ

Dan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj u ponedjeljak je obilježen svečanom sjednicom

Poslušaj članak

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet (ERF) svojim predanim radom daje značajan doprinos akademskoj zajednici i društvu u cjelini. Fakultet je danas prepoznatljivo središte izvrsnosti u području edukacijske rehabilitacije, logopedije i socijalne pedagogije.

Dan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj u ponedjeljak je obilježen svečanom sjednicom kojom je predsjedao dekan ERF-a Ante Bilić Prcić, prodekanica za znanost Ana Katušić, prodekan za nastavu i studente Luka Bonetti te prodekan za poslovanje Marijan Pavlović.

Ovom sjednicom ujedno je obilježena 63. obljetnica postojanja i djelovanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

Uz brojne studente, bivše i sadašnje profesore fakulteta, svečanosti su nazočili ravnatelji ustanova za osobe s invaliditetom, dekani drugih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu te gosti iz inozemstva.

Prigodnim riječima nazočne je pozdravio rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić koji je istaknuo da Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet svojim radom čini dobro drugima u svakom pogledu.

– Ljudi na ovom fakultetu daju sebe kroz edukaciju studenata koji će kasnije u svom radu pomagati društvu. To je neprocjenjivo – rekao je rektor Lakušić. Naglasio je osobito veliki interes za studij logopedije.

– Na ovaj studijski program upisuje se 50 studenata, a 356 potencijalnih studenata je zainteresirano. ERF može ponuditi i više nego što nudi trenutno, ali iskorake moramo činiti vezano za ono što je ključno, a to je znanstvena i nastavna infrastruktura. S dekanom fakulteta radimo kako bismo taj element osigurali. Kada stvaramo stručnjake koji su društvu sve potrebniji, moramo stvarati i adekvatne uvjete – rekao je Lakušić.

Pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu skrb, branitelje i osobe s invaliditetom Mirela Šentija-Knežević istaknula je da se tijekom 63 godine na ERF-u obrazovalo mnogo generacija studenata, a većina njih zaposlena je u gradskim ustanovama u području zdravstva, socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja. Spomenula je da Grad Zagreb prepoznaje doprinos ERF-a kroz brojne zajedničke programe i projekte, među kojima je jedan i u području rane intervencije.

– Stručnjaci, profesori s ERF-a sudjeluju i u brojnim gradskim povjerenstvima, radnim skupinama, što govori u prilog tome da Grad Zagreb prepoznaje izvrsnost i znanost u planiranju svojih politika, intervencija i mjera. Brojne aktivnosti smo napravili zajedno u području prevencijskih znanosti ranog razvoja, a i mentalnog zdravlja – rekla je Šentija-Knežević. Zaželjela je fakultetu uspjeh u daljnjem radu te poručila da će Grad Zagreb i dalje biti partner u projektima.

Izaslanica ministra znanosti, obrazovanja i mladeži Ivana Pavić-Šimetin istaknula je da su sva tri studijska programa na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu stupovi razvoja društva u smislu dobrobiti i inkluzije. Izrazila je zadovoljstvo što je kao školska liječnica mogla surađivati sa stručnjacima koji su završili ERF.

Čestitajući obljetnicu ERF-a, izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Jadranka Žarković istaknula je da 120 djelatnika i oko 200 tisuća studenata jamče ispunjavanje važne društvene zadaće – pomaganja slabijima i inkluzije.

– Svaki studij od svojih studenata traži marljivost, upornost i izvrsnost u stjecanju novih znanja i vještina, ali je malo onih koji kod svojih studenata razvijaju empatiju, altruizam i osjećaj solidarnosti prema skupinama ljudi kojima uz stručnu pomoć treba i emocionalna podrška. Upravo to čini Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Danas živimo u doba kada se postavlja pitanje opravdanosti nekih visokoškolskih obrazovnih programa, a to nikako nije slučaj s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom, jer su edukacijski rehabilitatori, logopedi i socijalni pedagozi nasušno potrebni našem društvu – pojasnila je Žarković.

Četvero profesora u akademskim odorama sjedi za stolom ispred projektora u svečanoj dvorani. Na zaslonima iza njih prikazana je prezentacija povodom 63. obljetnice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, s datumom 14. travnja 2025. godine. Na stolu ispred njih nalaze se boce vode i cvjetni aranžman.

Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, saborska zastupnica Majda Burić, izrazila je veliko poštovanje i zahvalnost stručnjacima koji završe ERF za sve što rade za ranjive skupine društva, ali i za razvoj znanosti i prepoznatljivost RH u međunarodnom znanstvenom okruženju.

– U društvu nam nikada nije dovoljno solidarnosti i izvrsnosti, a to su načela kojima se vodite i naše društvo činite boljim, zaštićenijim i sigurnijim – poručila je studentima i djelatnicima ERF-a Burić.

Svečanost je svojim nastupom uveličala klapa Sorelo koju čine studentice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, ali i studentice drugih fakulteta.

U sklopu svečanosti dodijeljene su nagrade najboljim studentima u akademskoj godini 2023./2024. i najboljim studentskim projektima. Također, nagrade i priznanja dobili su djelatnici fakulteta, suradne institucije i pojedinci.

Među dobitnicima Dekanove nagrade je studentica prve godine diplomskog studija edukacijske rehabilitacije Patricija Hrastić iz Varaždina.

– Ova nagrada je odraz mog truda i rada. Vjerujem da će mi i u budućnosti otvoriti vrata. Voljela bih započeti svoj rad u jednom od centara za odgoj i obrazovanje za osobe s teškoćama, željela bih izravno raditi s djecom i mladima s teškoćama. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet sam upisala jer me oduvijek zanimao rad s ljudima i željela sam raditi nešto u čemu ću biti dio obitelji, a upravo edukacijski rehabilitatori nisu samo 45 minuta s djecom u nekom tretmanu, nego su na neki način dio obitelji. Jako je važan rad s obitelji, a rad s djecom me ispunjava – rekla je Patricija.

Naglasila je da je i kroz praksu tijekom studija stekla dovoljno znanja, a za nju su najkorisniji bili savjeti mentora o načinu rada, kako se odnositi prema roditeljima i drugim stručnjacima kako bi suradnja bila uspješna.

– Svima koji se žele osjećati ispunjeno i korisno u životu te žele da im je svaki dan drugačiji, preporučujem da upišu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Na ovom fakultetu je puno prakse i vježbe, profesori su sjajni. Završetkom Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta radi se posao koji je poziv – poručila je Patricija.

Kao izvanredna studentica studijskog programa edukacijske rehabilitacije, Dekanovu nagradu je dobila i Kristina Ninić iz Rijeke, koja je u međuvremenu završila fakultet i odrađuje pripravnički staž u posebnom razrednom odjeljenju jedne osnovne škole.

– Za mene ova nagrada predstavlja veliki ponos, s obzirom na to da sam paralelno radila u dječjem vrtiću i studirala. Pokazala sam da sam se uspješno nosila s radom i studijem. Kroz takvo studiranje imala sam prilike raditi s djecom s određenim teškoćama i osobama s invaliditetom. Mogla sam čuti jedinstvene priče koje su me na neki način inspirirale. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet me oduvijek zanimao, a prije toga sam završila studij ranog predškolskog odgoja. Kao odgojitelj radila sam četiri godine, a u tom radu sam se susrela s djecom koja su imala određena oštećenja. Smatrala sam da nisam dovoljno osposobljena da im pružim podršku koja će im omogućiti da maksimalno ostvare svoje potencijale. Konkretno, imala sam jednu slabovidnu djevojčicu, a bilo je malo dokumentacije o načinu kako mogu prilagoditi svoj pristup za njezino uspješno funkcioniranje. To mi je bio poticaj da se upišem na ERF – ispričala je Kristina.

Naglasila je da je na ERF-u poticajno okruženje koje nastoji potaknuti kreativnost studenata, a bitno je i to što se fakultet ne bazira samo na teoriji nego i na puno prakse.

– Praktično iskustvo je blago koje nosim s ovog fakulteta, ali i dobra poznanstva i prijateljstva koja mi pomažu u privatnom životu te u profesionalnom rastu i razvoju – poručila je Kristina.

Nastavite čitati

U trendu