Poveži se s nama

Vijesti

ISTRAŽIVANJE Spremnost na preseljenje zbog posla

Objavljeno

/

Ova stilizirana karta prikazuje određena područja i naznačuje kretanje ili povezanost. Centralno područje je nijansirano u ljubičastoj boji, što predstavlja specifičnu regiju ili zemlju.
Foto: MojPosao

Nismo više toliko spremni na preseljenja, a kada bismo to i učinili, napravili bismo to zbog bolje plaće

Alma Career grupa, vodeća grupacija na tržištu usluga zapošljavanja u 11 zemalja središnje i istočne Europe, provela je međunarodno istraživanje o spremnosti na preseljenje zbog posla otkrivajući stavove i percepcije više od 82.000 sudionika, od kojih 11.800 iz Hrvatske.

Istraživanju su se pridružile zemlje iz Alma Career grupacije: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Češka, Estonija, Finska, Latvija, Litva, Sjeverna Makedonija, Poljska, Slovačka i Slovenija. Osim u tim zemljama podaci su se prikupljali i u Srbiji te Bugarskoj gdje Alma Career posluje s partnerima. Istraživanje je provedeno putem međunarodnog servisa za istraživanje visine plaća Paylab, u okviru kojeg djeluje i MojaPlaća.

– Svaki stanovnik koji napusti Hrvatsku nam je iznimno važan. Napuštaju nas mladi poduzetni ljudi s cijelim obiteljima, a naše stanovništvo sve je starije. Iako radnu snagu pokušavamo nadomjestiti s radnicima iz susjednih zemalja iz kojih svake godine primimo oko 100.000 radnika, mogli bismo reći kako smo i taj ‘bazen’ iscrpili. Uz to, oni su sve spremniji otići i dalje od nas. Moramo biti sretni da možemo uvesti radnike iz Azije i Afrike, ali oni su većinom slabije educirani. Ovo istraživanje pokazalo nam je kako i dalje postoji opasnost da će u budućnosti Hrvatsku na godišnjoj razini napustiti i do 30.000 stanovnika. No, najveći rizik je u grupi koju najteže možemo nadoknaditi, koje iz zemlje odlaze s cijelim obiteljima na duži period ili trajno – istaknuo je Igor Žonja, direktor Alma Career regije jug i predsjednik uprave portala MojPosao.

Spremnost na preseljenje

Iako se posljednjih godina puno priča o preseljenju i odlasku Hrvata iz domovine u potrazi za (novim) poslom, čak dvije trećine ispitanika (64%) nije voljno preseliti se. Očito smo došli u fazu u kojoj su oni koji su to željeli, već i učinili. O preseljenju ozbiljno razmišlja svaki peti građanin (21%), dok je 15% neodlučnih. Pogledamo li zemlje regije, tamo je nešto veća spremnost na preseljenje (23%).

Gledajući po svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju, ispitanici u Sjevernoj Makedoniji (28%), Estoniji (27%) i Bosni i Hercegovini (26%) skloniji su preseljenju nego ispitanici u Finskoj (20%), Sloveniji (16%) i Poljskoj (17%), a samo vrlo mali broj ispitanika u Litvi (12%) i Bugarskoj (11%) otvoreni su za preseljenje u inozemstvo u potrazi za poslom.

Zanimljivo, na preseljenje u Hrvatskoj (kao i u drugim zemljama uključenim u istraživanje), spremniji su ispitanici viših platnih razreda. Svaki četvrti ispitanik koji trenutno ima plaću u gornjih 10% spreman je na preseljenje, dok je takvih svega 18% među onima s najnižih 10% primanja.

Od onih koji su spremni na preseljenje, više od polovine ispitanika (59%) spremno je preseliti se na dulji rok (više od godine dana), dok je svaki četvrti spreman na preseljenje samo ako se radi o periodu od nekoliko mjeseci. Manji dio ispitanika (15%) na preseljenje je spremno samo ako se radi o jako kratkom periodu od nekoliko tjedana. Na kraća preseljenja spremniji su ispitanici s višim plaćama, dok su oni s nižim primanjima spremni preseliti se  na duži rok.

Koji posao bi radili u inozemstvu?

Generalno gledajući, u inozemstvu nismo spremni prihvatiti bilo kakav posao, iako bi svaki treći ispitanik pristao na bilo što. Čak dvije trećine (68%) ispitanika u inozemstvo bi odselilo zbog posla u struci. Ispitanici iz Hrvatske po tome se pitanju ne razlikuju mnogo od svojih kolega iz ostalih zemalja. Nasuprot njih ispitanici iz regije, u nešto su većoj mjeri, spremni pristati na bilo kakav posao (39%) u odnosu na ostale ispitanike.

Iako bi tek trećina ispitanika prihvatila bilo kakav posao u inozemstvu, gotovo polovica ispitanika (47%) u inozemstvu bi pristala raditi na poziciji ispod trenutne. Što znači da nam u inozemstvu nije toliko bitna pozicija, koliko rad u struci.

Ako bi pristali na preseljenje, ispitanici s osnovnim i srednjim obrazovanjem skloniji su pristati na niže rangiranu poziciju od one koju trenutno imaju (53%). S druge strane, ispitanici s postdiplomskim kvalifikacijama – magisterij i doktorat – pokazuju najmanju vjerojatnost preseljenja radi niže rangiranih pozicija u inozemstvu (43% bi ih prihvatilo nižu poziciju u inozemstvu).

Koji čimbenici nas odvraćaju ili potiču na preseljenje?

Na preseljenje bi ispitanike iz Hrvatske najviše potaknula bolja plaća (64%). Daleko ispod toga, na drugom mjestu je mogućnost razvoja karijere (29%) te mogućnost da sa sobom povedu članove obitelji (22%). Stjecanje novih znanja i vještina potaknulo bi 15% ispitanika, a svaki deseti (10%) odselio bi zbog loše političke i ekonomske situacije.  

Manje bitni faktori prilikom preseljenja su pomoć poslodavca u procesu (8%) te usavršavanje stranog jezika (5%).

U srednjoj Europi, na Balkanu te Finskoj, mogućnost bolje plaće najuvjerljiviji je razlog za razmatranje zapošljavanja u inozemstvu. Takvo mišljenje dijeli između 59% do 61% ispitanika. Drugi aspekt koji bi ispitanike potaknuo na preseljenje je mogućnost dovođenja članova obitelji. Ovaj benefit posebno je važan ispitanicima baltičkih zemalja i Finske (42%). Nadalje, usavršavanje jezika te politički ili ekonomski uvjeti kod ispitanika imaju manji utjecaj na odluku o preseljenju od napredovanja u karijeri i profesionalnog razvoja. Generalno gledajući, čini se kako su mogućnost preseljenja s obitelji kao i financijska sigurnost glavni motivatori odlaska u inozemstvo.

S druge strane, najveća prepreka za rad u inozemstvu je dugotrajno odvajanje od prijatelja i obitelji, kako za ispitanike iz Hrvatske (35%), tako i za ispitanike iz ostalih zemalja. Oni iz srednje Europe najviše su zabrinuti zbog ovog problema, pri čemu 60% njih smatra da je to značajna prepreka.

Tjeskoba zbog novog okruženja i briga oko komunikacije na stranom jeziku muči 16% ispitanika, odnosno 14% ispitanika iz Hrvatske. Slično toliko, 13% ispitanika strahuje da će biti ‘stranac’ na poslu, dok ih 6% smatra da u drugoj zemlji ne bi imali dobru zdravstvenu skrb, odnosno da bi se zbog toga morali vraćati. Samo putovanje (i povremeno vraćanje u Hrvatsku) kao prepreku vidi 4% ispitanika.

U koju bi zemlju preselili?

Hrvati bi, očekivano, najradije  preselili u Austriju, Njemačku te Švicarsku. Kao razlog preseljenja u ove zemlje ispitanici su naveli viša primanja, bolji životni standard te bolje uređenje same zemlje.

Općenito gledajući, tri najpopularnije zemlje za preseljenje u Europi su: Njemačka, Austrija i Švicarska. Zanimljivo je da je Španjolska bila najpopularnija destinacija za preseljenje među zemljama Baltika.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

In Metropola

IVANA KEKIN Kao predsjednica države snažno ću se zalagati za prava osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Foto: IN-PORTAL

Smatram da je zadatak predsjednice države da brine o interesima osoba s invaliditetom i da u tom smislu treba imati službene savjetnike koji joj u tome pomažu, rekla je Kekin

Bude li Ivana Kekin izabrana za predsjednicu države, osobe s invaliditetom na Pantovčaku će imati glasnu i angažiranu zagovornicu.

Najavila je to Kekin jučer na Europskom trgu u Zagrebu, gdje je na konferenciji za novinare objavila svoju predsjedničku kandidaturu. U fokusu njezina interesa bit će zalaganje za temeljne postulate socijalne države, dakle zastupat će i interese svih onih koji žive na marginama društva, nerijetko zapostavljeni i dehumanizirani, a takvih nije malo. Ivana Kekin zastupat će vrijednosti zelene ljevice.

Na pitanje novinara In Portala hoće li, bude li stolovala na Pantovčaku, imenovati savjetnika ili savjetnicu za OSI problematiku, Kekin je kazala kako ‘apsolutno smatra da su potrebe osoba s invaliditetom u ovoj zemlji potpuno zanemarene’.

– Smatram da je zadatak predsjednice države da brine o interesima osoba s invaliditetom i da u tom smislu treba imati službene savjetnike koji joj u tome pomažu – rekla je Kekin.

– U Ustavu piše da je Hrvatska socijalna država jednakih građana i mislim kako se dosadašnji predsjednici nisu se dovoljno posvećivali toj temeljnoj vrijednosti. Bit ću predsjednica koja će otvoriti dijalog s građanima o tome što je socijalna država i kakva nam država treba u 21. stoljeću, kuda smo krenuli i zašto smo se toliko udaljili od socijalnih tema za koje smo se dogovorili da su nam važne.

Snažnu podršku njezinoj kandidaturi jučer su izrazili i Sandra Benčić te Tomislav Tomašević kao koordinatori stranke Možemo!, koji su o Kekin govorili samo u superlativu. S Ivanom Kekin na Pantovčaku, imat ćemo pouzdanu, energičnu i vrijednu predsjednicu, naglasili su Benčić i Tomašević, posebno naglašavajući njezinu zavidnu radnu etiku.

Ranije tog dana Tomislav Tomašević, u svojstvu gradonačelnika Zagreba, sa svojom je zamjenicom Danijelom Dolenec službeno otvorio novi Dječji vrtić u Gajnicama u koji je uloženo 800.000 eura. Pritom je gradonačelnik naglasio kako je od početka njegova mandata u gradske škole i vrtiće uloženo više od 250 milijuna eura, a pritom je poseban interes iskazan za inkluziju djece s razvojnim teškoćama. Izgradnja društva jednakih mogućnosti, dalo bi se zaključiti iz izlaganja gradonačelnika i njegove zamjenice, svoje temelje mora imati u odgojnom i obrazovnom sustavu.

– Prve dvije godine fokus nam je bio na istoku grada jer se tamo nalazila većina korisnika mjere roditelj odgojitelj. U kratkom smo roku uspješno apsorbirali više tisuća djece kojima je ranije bio zabranjen upis i sada fokus selimo na zapad grada. Paralelno radimo na 15 projekata na zapadu grada i u Novom Zagrebu – kazala je zamjenica Dolenec.

Gradska je uprava za svog mandata izgradila, obnovila ili dogradila 23 vrtića i škole, dok je njih dvanaest trenutno u radovima.

Nastavi čitati

Vijesti

Najatraktivniji poslodavci u financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje čovjeka u invalidskim kolicima koji radi na prijenosnom računalu za stolom u uredu. Čovjek nosi bordo košulju i tipka na prijenosnom računalu. Na stolu je mala biljka i drveni organizator. U pozadini se vidi prozor sa žaluzinama i žena koja radi za drugim stolom.

Mogućnost napretka u struci, pozitivna atmosfera u radnoj okolini, sigurnost radnog mjesta i dobra reputacija samo su neki od razloga atraktivnosti najpoželjnijih poslodavaca iz ovih djelatnosti

Prema istraživanju Poslodavac prvog izbora, u kojem je tijekom 2023. sudjelovalo više od 25 tisuća ispitanika, najpoželjniji poslodavci u Hrvatskoj u financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja su Erste&Steiermärkische Bank, Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb, Hrvatska narodna banka i Croatia osiguranje.

Ključni razlozi atraktivnosti

Sudionici istraživanja su zamoljeni da odaberu do tri faktora zbog kojih su navedeni poslodavci zauzeli svoja mjesta na popisu najpoželjnijih tvrtki u Hrvatskoj.

Najviše ispitanika (49%) ističe prilike za napredak u struci kao ključan razlog atraktivnosti poslodavaca koji se nalaze na vrhu liste najpoželjnijih tvrtki u financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja. Na drugom mjestu našla se sigurnost radnog mjesta (44%), a na trećem dobri međuljudski odnosi (35%).

Od ostalih faktora, ističu se dobar tretman od strane nadređenih osoba, dobra reputacija tvrtke, ravnoteža poslovnog i privatnog života te brojne prilike za hijerarhijsko napredovanje.

Mijenjati poslodavca ili ne?

Nešto manje od polovice ispitanika (46,9%) kojima je poslodavac prvog izbora tvrtka iz navedenih djelatnosti često razmišlja o promjeni poslodavca. Trećina zaposlenih ispitanika (34,5%) ponekad razmišlja o promjeni poslodavca, dok 18,4% ljudi nikad ne razmišlja o davanju otkaza.

Lojalnost raste ovisno o tome rade li sudionici istraživanja kod svog poslodavca prvog izbora. Više od polovice ispitanika (54%) zaposlenih kod poslodavca prvog izbora uopće ne razmišlja o promjeni posla, 34% se ponekad ili rijetko ‘igra’ s tom mišlju, dok svega 11% često mašta o pronalasku drugog poslodavca.

Kad je riječ o najvažnijim beneficijama koje očekuju od poslodavaca prvog izbora iz ovih djelatnosti, ispitanici najčešće navode: bonuse za izvanredna postignuća, fleksibilno radno vrijeme, edukacije zaposlenika, naknadu za putne troškove te plaćene zdravstvene usluge.

Bonus za preporuke i pokriveni troškovi kulturnih ili sportskih aktivnosti najmanje su važne beneficije, ističu sudionici istraživanja.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

Atletika

POI Paraatletičar Ivan Katanušić peti u bacanju diska

Objavljeno

/

Foto: Daniel Kasap

Osjećao sam da mogu više, ali očito ne mogu. Godina je počela super, onda su krenule neke ozljede koje su me vratile nazad i to je to, kazao je 33-godišnji Katanušić

Hrvatski paraatletičar Ivan Katanušić osvojio je peto mjesto u bacanju diska u kategoriji F64 na Paraolimpijskim igrama u Parizu.

Katanušić je bacio svoj najbolji rezultat ove sezone, 54.28 metara zauzevši petu poziciju. Zanimljivo, u travnju je na SP-u u Kobeu osvojio srebro sa 53.89m, no u Parizu niti pola metara bolji rezultat nije bio dovoljan za ulazak u borbu za medalje.

Slavio je Amerikanac Jeremy Campbell s rezultatom 61.14 obranivši zlato iz Tokija. Bila je to ujedno njegovo ukupno peto paralimpijsko zlato. Drugi je bio Akeem Stewart iz Trindad i Tobaga sa 59.66, dok je broncu osvojio Amerikanac David Blair sa 57.76m.

– Osjećao sam da mogu više, ali očito ne mogu. Godina je počela super, onda su krenule neke ozljede koje su me vratile nazad i to je to – kazao je 33-godišnji Katanušić.

U Pariz je stigao kao paraolimpijski doprvak iz Tokija, te svjetski doprvak iz Kobea ove godine. No, Pariz mu očito nije bio sretan kao Japan.

– Nikada sreće u Parizu. Prošle godine sam ovdje bio četvrti, sada peti – dodao je.

Katanušić je u Tokiju osvojio medalju po jakoj kiši, danas je u Parizu cijeli dana padalo, vrijeme se smirilo tek pred početak natjecanja.

“Baš sam pomislio na tokijski potop, no kiša je u Parizu stala prije natjecanja. Možda bi bilo bolje da nije,” dodao je sa smiješkom.

Ovoga puta na tribinama Stade de Francea je imao posebne navijače, sina Filipa i suprugu Anamari Kožul, bivšu atletičarku.

“Krajem prošle godina dobio sam najveću medalju u svom životu. Bili su na tribinama što mi je davalo posebnu snagu.”

Prošle godine je sina dobio i paraolimpijac Matija Sloup.

“Da, ja njemu pričam kako se uspavljuje beba, a on meni kako se hrani i svima dobro, ha, ha.”

Kazao je i kako se sada želi prvo dobro odmoriti prije donošenja ikakvih odluka.

– Nekada davno sam vruć donosio odluke, sada se moram odmoriti, no mislim da u meni ima još nešto – kazao je na kraju.

Osim paraolimpijskog srebra iz Tokija i svjetskog srebra iz Kobea, osvojio je bronce na SP-u 2017. u Londonu i 2019. u Dubaiju. Osvojio je i šest medalja sa europskih prvenstava, uključujuću zlato u bacanju diska iz Bydgoszcza 2021. i zlato u bacanju kugle iz Grosseta 2016.

Hina

Nastavi čitati

U trendu