Poveži se s nama

Vijesti

ISTRAŽIVANJE Spremnost na preseljenje zbog posla

Objavljeno

/

Ova stilizirana karta prikazuje određena područja i naznačuje kretanje ili povezanost. Centralno područje je nijansirano u ljubičastoj boji, što predstavlja specifičnu regiju ili zemlju.
Foto: MojPosao

Nismo više toliko spremni na preseljenja, a kada bismo to i učinili, napravili bismo to zbog bolje plaće

Alma Career grupa, vodeća grupacija na tržištu usluga zapošljavanja u 11 zemalja središnje i istočne Europe, provela je međunarodno istraživanje o spremnosti na preseljenje zbog posla otkrivajući stavove i percepcije više od 82.000 sudionika, od kojih 11.800 iz Hrvatske.

Istraživanju su se pridružile zemlje iz Alma Career grupacije: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Češka, Estonija, Finska, Latvija, Litva, Sjeverna Makedonija, Poljska, Slovačka i Slovenija. Osim u tim zemljama podaci su se prikupljali i u Srbiji te Bugarskoj gdje Alma Career posluje s partnerima. Istraživanje je provedeno putem međunarodnog servisa za istraživanje visine plaća Paylab, u okviru kojeg djeluje i MojaPlaća.

– Svaki stanovnik koji napusti Hrvatsku nam je iznimno važan. Napuštaju nas mladi poduzetni ljudi s cijelim obiteljima, a naše stanovništvo sve je starije. Iako radnu snagu pokušavamo nadomjestiti s radnicima iz susjednih zemalja iz kojih svake godine primimo oko 100.000 radnika, mogli bismo reći kako smo i taj ‘bazen’ iscrpili. Uz to, oni su sve spremniji otići i dalje od nas. Moramo biti sretni da možemo uvesti radnike iz Azije i Afrike, ali oni su većinom slabije educirani. Ovo istraživanje pokazalo nam je kako i dalje postoji opasnost da će u budućnosti Hrvatsku na godišnjoj razini napustiti i do 30.000 stanovnika. No, najveći rizik je u grupi koju najteže možemo nadoknaditi, koje iz zemlje odlaze s cijelim obiteljima na duži period ili trajno – istaknuo je Igor Žonja, direktor Alma Career regije jug i predsjednik uprave portala MojPosao.

Spremnost na preseljenje

Iako se posljednjih godina puno priča o preseljenju i odlasku Hrvata iz domovine u potrazi za (novim) poslom, čak dvije trećine ispitanika (64%) nije voljno preseliti se. Očito smo došli u fazu u kojoj su oni koji su to željeli, već i učinili. O preseljenju ozbiljno razmišlja svaki peti građanin (21%), dok je 15% neodlučnih. Pogledamo li zemlje regije, tamo je nešto veća spremnost na preseljenje (23%).

Gledajući po svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju, ispitanici u Sjevernoj Makedoniji (28%), Estoniji (27%) i Bosni i Hercegovini (26%) skloniji su preseljenju nego ispitanici u Finskoj (20%), Sloveniji (16%) i Poljskoj (17%), a samo vrlo mali broj ispitanika u Litvi (12%) i Bugarskoj (11%) otvoreni su za preseljenje u inozemstvo u potrazi za poslom.

Zanimljivo, na preseljenje u Hrvatskoj (kao i u drugim zemljama uključenim u istraživanje), spremniji su ispitanici viših platnih razreda. Svaki četvrti ispitanik koji trenutno ima plaću u gornjih 10% spreman je na preseljenje, dok je takvih svega 18% među onima s najnižih 10% primanja.

Od onih koji su spremni na preseljenje, više od polovine ispitanika (59%) spremno je preseliti se na dulji rok (više od godine dana), dok je svaki četvrti spreman na preseljenje samo ako se radi o periodu od nekoliko mjeseci. Manji dio ispitanika (15%) na preseljenje je spremno samo ako se radi o jako kratkom periodu od nekoliko tjedana. Na kraća preseljenja spremniji su ispitanici s višim plaćama, dok su oni s nižim primanjima spremni preseliti se  na duži rok.

Koji posao bi radili u inozemstvu?

Generalno gledajući, u inozemstvu nismo spremni prihvatiti bilo kakav posao, iako bi svaki treći ispitanik pristao na bilo što. Čak dvije trećine (68%) ispitanika u inozemstvo bi odselilo zbog posla u struci. Ispitanici iz Hrvatske po tome se pitanju ne razlikuju mnogo od svojih kolega iz ostalih zemalja. Nasuprot njih ispitanici iz regije, u nešto su većoj mjeri, spremni pristati na bilo kakav posao (39%) u odnosu na ostale ispitanike.

Iako bi tek trećina ispitanika prihvatila bilo kakav posao u inozemstvu, gotovo polovica ispitanika (47%) u inozemstvu bi pristala raditi na poziciji ispod trenutne. Što znači da nam u inozemstvu nije toliko bitna pozicija, koliko rad u struci.

Ako bi pristali na preseljenje, ispitanici s osnovnim i srednjim obrazovanjem skloniji su pristati na niže rangiranu poziciju od one koju trenutno imaju (53%). S druge strane, ispitanici s postdiplomskim kvalifikacijama – magisterij i doktorat – pokazuju najmanju vjerojatnost preseljenja radi niže rangiranih pozicija u inozemstvu (43% bi ih prihvatilo nižu poziciju u inozemstvu).

Koji čimbenici nas odvraćaju ili potiču na preseljenje?

Na preseljenje bi ispitanike iz Hrvatske najviše potaknula bolja plaća (64%). Daleko ispod toga, na drugom mjestu je mogućnost razvoja karijere (29%) te mogućnost da sa sobom povedu članove obitelji (22%). Stjecanje novih znanja i vještina potaknulo bi 15% ispitanika, a svaki deseti (10%) odselio bi zbog loše političke i ekonomske situacije.  

Manje bitni faktori prilikom preseljenja su pomoć poslodavca u procesu (8%) te usavršavanje stranog jezika (5%).

U srednjoj Europi, na Balkanu te Finskoj, mogućnost bolje plaće najuvjerljiviji je razlog za razmatranje zapošljavanja u inozemstvu. Takvo mišljenje dijeli između 59% do 61% ispitanika. Drugi aspekt koji bi ispitanike potaknuo na preseljenje je mogućnost dovođenja članova obitelji. Ovaj benefit posebno je važan ispitanicima baltičkih zemalja i Finske (42%). Nadalje, usavršavanje jezika te politički ili ekonomski uvjeti kod ispitanika imaju manji utjecaj na odluku o preseljenju od napredovanja u karijeri i profesionalnog razvoja. Generalno gledajući, čini se kako su mogućnost preseljenja s obitelji kao i financijska sigurnost glavni motivatori odlaska u inozemstvo.

S druge strane, najveća prepreka za rad u inozemstvu je dugotrajno odvajanje od prijatelja i obitelji, kako za ispitanike iz Hrvatske (35%), tako i za ispitanike iz ostalih zemalja. Oni iz srednje Europe najviše su zabrinuti zbog ovog problema, pri čemu 60% njih smatra da je to značajna prepreka.

Tjeskoba zbog novog okruženja i briga oko komunikacije na stranom jeziku muči 16% ispitanika, odnosno 14% ispitanika iz Hrvatske. Slično toliko, 13% ispitanika strahuje da će biti ‘stranac’ na poslu, dok ih 6% smatra da u drugoj zemlji ne bi imali dobru zdravstvenu skrb, odnosno da bi se zbog toga morali vraćati. Samo putovanje (i povremeno vraćanje u Hrvatsku) kao prepreku vidi 4% ispitanika.

U koju bi zemlju preselili?

Hrvati bi, očekivano, najradije  preselili u Austriju, Njemačku te Švicarsku. Kao razlog preseljenja u ove zemlje ispitanici su naveli viša primanja, bolji životni standard te bolje uređenje same zemlje.

Općenito gledajući, tri najpopularnije zemlje za preseljenje u Europi su: Njemačka, Austrija i Švicarska. Zanimljivo je da je Španjolska bila najpopularnija destinacija za preseljenje među zemljama Baltika.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Poslodavci godine za osobe s invaliditetom u Slavonskom Brodu

Objavljeno

/

Na fotografiji je grupa ljudi koja stoji u prostoriji, vjerojatno na nekom svečanom događaju ili dodjeli nagrada. U pozadini se vide dvije zastave, jedna od njih je hrvatska zastava. Neki od prisutnih drže bukete cvijeća i priznanja. Na zidu iza njih je projektor koji prikazuje sliku s događaja. Ova fotografija je zanimljiva jer prikazuje svečani trenutak, vjerojatno dodjelu nagrada ili priznanja, što može biti važno za sudionike i zajednicu.
Foto: Grad Slavonski Brod

Ovim putem čestitamo svim nagrađenima koji svojim radom stavljaju naglasak na važnost uključivanja, promicanja inkluzije i jednakih mogućnosti za sve. Hvala vam što svojim trudom pomažete oblikovati društvo u kojem razlike nisu prepreke nego bogatstvo, kazali su iz Grada

Poslušaj članak

Na svečanoj sjednici Povjerenstva za osobe s invaliditetom Grada Slavonskog Broda dodijeljene su nagrade za Poslodavca godine za osobe s invaliditetom, Volontere godine te Primjere dobre prakse. Posebnost ove vrste nagrada ogleda se u činjenici da ih, uz portal MojPosao.hr, dodjeljuje i Povjerenstvo za osobe s invaliditetom Grada Slavonskog Broda.

Ove godine poseban naglasak stavljen je na mlade s invaliditetom, kojima su pružene nove prilike za sudjelovanje u programima edukacije i zapošljavanja. Brojne organizacije civilnog društva nastavljaju raditi na projektima usmjerenima na senzibilizaciju javnosti, prilagodbu infrastrukture i promociju prava osoba s invaliditetom.

– Obilježavanje ovog dana podsjeća na našu zajedničku odgovornost za izgradnju inkluzivnog društva. Raznolikost nas obogaćuje, a uklanjanjem prepreka i predrasuda činimo korak bliže društvu u kojem su svi dobrodošli i cijenjeni. Neka ovaj dan bude poticaj za zajednički rad na promjenama i izgradnji zajednica temeljenih na poštovanju, razumijevanju i jednakim mogućnostima za sve – kažu iz Grada.

Nagrada za Poslodavca godine za osobe s invaliditetom za 2024. godinu pripala je Ustanovi za gospodarenje športskim objektima. Primjer dobre prakse uključivanja volontera predstavio je Volonterski klub Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića ‘KGFaMiLy’. Među nagrađenim volonterima su Mirta Szugyi, Josipa Ćosić, Jasna Majić, Ivan Knežević, Goran Ivanišević i Snežana Pavelić.

– Ovi laureati simboliziraju posvećenost stvaranju društva koje cijeni raznolikost i pruža jednake prilike svima, posebno mladima s invaliditetom, kojima su ove godine otvoreni novi putevi kroz edukaciju i zapošljavanje. Čestitamo svim nagrađenima koji svojim radom ističu važnost uključivanja, promicanja inkluzije i jednakih mogućnosti za sve. Hvala vam što svojim trudom pomažete oblikovati društvo u kojem razlike nisu prepreke, već bogatstvo – poručili su iz Grada.

Na području Brodsko-posavske županije zabilježeno je 21.527 osoba s invaliditetom, što dodatno naglašava potrebu za kontinuiranom podrškom u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenim uslugama i društvenom životu.

Nastavi čitati

Vijesti

Zaposleni u Hrvatskoj očekuju 31% veće božićnice nego prošle godine

Objavljeno

/

Djed Božićnjak u svojoj klasičnoj crvenoj odjeći nalazi se u modernom poslovnom okruženju. Drži veliki vrećasti pun eura u kovanicama i novčanicama, koje s osmijehom dijeli poslovnim ljudima u odijelima i uredskom odijevanju. Prostor je elegantan, s visokim božićnim drvcem ukrašenim kuglicama i lampicama, dok stakleni zidovi otkrivaju užurbani gradski krajolik u pozadini. Cijela scena odiše spojem korporativne sofisticiranosti i blagdanskog veselja.
Foto: DALL·E

Istraživanje pokazuje da 86% radnika u Hrvatskoj očekuje božićnicu, i to u prosječnom iznosu od 465 eura, što je osjetno više od 354 eura koliko smo lani primili. Najveća očekivanja imaju zaposleni u državnim tvrtkama, a većina božićnicu planira iskoristiti za osnovne životne troškove.

Sudeći prema istraživanju u kojem je sudjelovalo više od 1000 ispitanika, a koje je proveo MojPosao, božićnica bi ovih blagdana trebala sjesti na račune većine radnika u Hrvatskoj.

Rekordna očekivanja zaposlenih građana

Ove godine 86% radnika u Hrvatskoj očekuje božićnicu, što je slično prošlogodišnjem udjelu od 89%. Podaci otkrivaju da su naša očekivanja uglavnom opravdana – božićnicu je lani primilo 85% zaposlenika. Odnosno, većina radnika koji su je priželjkivali, božićnicu je zaista i dobila.

S druge strane, 14% ispitanika koji ne očekuju ovu prigodnu nagradu kao glavne razloge navode politiku tvrtke ili slabije poslovne rezultate. Ovi čimbenici često utječu na mogućnost isplate božićnica, što za dio zaposlenih može značiti izostanak ovog oblika blagdanske podrške.

Među zaposlenicima koji računaju na božićnicu, velika većina (92%), kao i dosadašnjih godina, očekuje isplatu u novcu i to u prosječnom iznosu od 465 eura. Taj iznos predstavlja povećanje od čak 31% u odnosu na prošlogodišnji prosjek od 354 eura, a premašuje i prošlogodišnja očekivanja.

Međutim, ovi podaci sugeriraju da radnici često imaju previsoka očekivanja, koja se rijetko ostvare. Prije uvođenja eura, predviđanja radnika o iznosima božićnica bila su prilično točna, no prošle godine došlo je do značajnijeg nesrazmjera između očekivanja i stvarne isplate. Iako su očekivanja zaposlenika oduvijek nadmašivala stvarne isplate, razlika je do 2023. bila relativno mala, dok sada znatno precjenjuju iznose koje će na kraju primiti.

Kao i prethodnih godina, manje popularni oblici božićnih nagrada uključuju bonove za kupovinu i poklon pakete. Bon za kupovinu očekuje 20% ispitanika, dok 9% vjeruje da će dobiti poklon paket od poslodavca.

Božićnice – ‘sigurna stvar’ u državnim tvrtkama i institucijama

Božićnice su najsigurnija opcija za zaposlene u državnim tvrtkama i javnim institucijama, gdje ih očekuje gotovo svaki zaposlenik – 95% u državnim tvrtkama i čak 98% u institucijama. Međutim, postoje značajne razlike u očekivanim iznosima.

Zaposlenici javnih institucija procjenjuju da će dobiti prosječno 390 eura, dok radnici državnih tvrtki očekuju nešto veći iznos od 436 eura. Još optimističniji su zaposlenici privatnih kompanija u stranom vlasništvu, koji predviđaju prosječnu isplatu od 499 eura, no u manjoj mjeri očekuju božićnicu (85%). Najmanje nade u božićnice imaju radnici privatnih tvrtki u domaćem vlasništvu, gdje je očekuje 84% ispitanika, s prosječnim iznosom od 476 eura.

Zaposlenici velikih tvrtki imaju najveća očekivanja – 91% njih predviđa isplatu božićnice u prosječnom iznosu od 470 eura.

U srednje velikim i malim tvrtkama očekivanja su skromnija, gdje 80% zaposlenika očekuje božićnicu, s prosječnim iznosima od 460 eura u srednjim te 462 eura u malim tvrtkama.

Lani nas je razveselila božićnica u prosječnom iznosu od 354 eura

Prošle godine božićnice su razveselile većinu zaposlenika, a prosječan iznos isplaćen u novcu iznosio je 354 eura, što je povećanje od 8% u odnosu na 2022., kada je prosječna božićnica bila 328 eura. Božićnicu je primilo 85% radnika, što je gotovo identično kao lani (87%).

Najčešći oblik nagrade bila je isplata u novcu, koju je dobilo 85% zaposlenika koji su primili neki oblik božićne nagrade. Bonove za kupovinu dobilo je 24% radnika, dok je poklon paketom obradovano 9%.

Prošle godine božićnica je najčešće sjedala na račune zaposlenika državnih institucijama (92%), kompanija u državnom vlasništvu (91%) te radnika privatnih tvrtki u stranom vlasništvu (90%). U najmanjoj mjeri božićnicu su primile osobe zaposlene u privatnim tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu (82%).

Također, lani je božićnicu dobilo 90% zaposlenika velikih tvrtki, 79% radnika malih kompanija te 83% zaposlenih u srednje velikim tvrtkama.

Darovi za djecu – sve češća praksa

Poslodavci sve češće daruju i djecu svojih zaposlenika. Prema istraživanju, gotovo polovica radnika (49%) tvrdi da su njihovi poslodavci prošle godine osigurali poklone za djecu.

Što se tiče vrijednosti darova, 38% zaposlenika s djecom primilo je dar ili bon u vrijednosti do 66 eura. Dodatnih 34% radnika navelo je iznose između 66 i 100 eura, dok je 28% zaposlenih dobilo darove vrijedne 100 eura ili više.

Ovi podaci ukazuju na rastući trend uvažavanja blagdana ne samo kroz božićnice, već i kroz geste koje obuhvaćaju cijele obitelji zaposlenika.

Božićnica – pravo ili privilegija?

Percepcija božićnice među zaposlenicima mijenja se iz godine u godinu. Sve manji broj radnika (29%) smatra da je isplata božićnice isključivo rezultat dobre volje poslodavca, a čak 71% ljudi vjeruje da je to pravo svakog zaposlenika i zamjera poslodavcima ako je ne isplate.

Za usporedbu, prošle godine je 34% ispitanika smatralo božićnicu izrazom zahvalnosti za dobro poslovanje tvrtke, dok je prije dvije godine taj udio bio čak 47%. Ovaj trend ukazuje na sve izraženija očekivanja radnika da božićnica postane standardna poslovna praksa.

Koliko bi božićnica trebala iznositi?

Kada bi mogli birati, velika većina radnika (97%) odlučila bi se za božićnicu u – novcu. Tek 2% ispitanika zadovoljilo bi se zahvalom i priznanjem od strane nadređenih, dok bi bon za kupovinu odabralo samo 1% ispitanika. Nitko ne preferira poklon paket kao idealnu nagradu.

Ispitanici procjenjuju da bi zadovoljavajući iznos božićnice trebao biti 600 eura, što je 29% više od prosjeka očekivanog ove godine (465 eura) i čak 69% više od prošlogodišnje prosječne božićnice (354 eura).

Ovaj jaz u očekivanjima ukazuje na tzv. ‘iluziju novca’ – nominalne vrijednosti u eurima djeluju manje nego što su to bile ranije u kunama, što može pridonijeti percepciji da su nagrade manje.

Kako se božićnica koristi?

Božićnica najčešće služi za pokrivanje osnovnih troškova života. Ove godine, 41% radnika planira božićnicu iskoristiti za podmirenje ovih potreba, što je blagi porast u odnosu na prošlu godinu (38%).

Osim pokrivanja osnovnih životnih troškova, 24% zaposlenih planira božićnicu iskoristiti za kupnju božićnih darova, dok 10% namjerava taj iznos uštedjeti. Njih 9% božićnicu će usmjeriti na otplatu dugova, a 13% će je iskoristiti kako bi si priuštili nešto što si inače ne bi mogli.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

Vijesti

ISTRAŽIVANJE Preseljenje u inozemstvo radi posla

Objavljeno

/

Slika prikazuje mladu ženu s dugom tamnom kosom, koja nosi ruksak i stoji u zračnoj luci, gledajući u veliki ekran na kojem su prikazani letovi. Ekran sadrži informacije o dolascima i odlascima letova, ispisane crvenim i bijelim slovima. Žena drži čašu s pićem u ruci dok promatra ekran. U pozadini su drugi putnici i veliki reklamni ekran s natpisom "JCDecaux Airport".
Foto: Pixabay

Odlazak ‘trbuhom za kruhom’ – više od trećine Hrvata želi raditi u inozemstvu, plaća je glavni motiv odlaska

Koliko je Hrvata, ali i radnika iz regije, spremno preseliti u inozemstvo radi posla? Koji su razlozi koji nas potiču na takav korak? Je li riječ o trajnom preseljenju ili se ipak nadamo povratku kući? Ovo su samo neka od pitanja koja su istražena tijekom ovogodišnjeg Regionalnog sajma poslova, u okviru istraživanja koje je provela Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po brendu MojPosao.

Ispitivanjem je obuhvaćeno više od 6600 ispitanika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Sjeverne Makedonije, a rezultati su otkrili ključne razloge i uvjete pod kojima bismo se odlučili na rad u drugoj zemlji.

Tko je spreman na selidbu?

Radnici iz Sjeverne Makedonije (55%) i Srbije (54%) najspremniji su preseliti radi posla, dok su ispitanici iz Slovenije (33%) i Hrvatske (38%) nešto suzdržaniji.

Europske zemlje ostaju najprivlačnije destinacije za preseljenje većine ispitanika, no zanimljiv je podatak da 45% radnika iz Slovenije razmatra odlazak u neku od susjednih država, što je trend koji slijedi 40% radnika iz Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine te 27% Hrvata i 26% Srba.

Kada je riječ o europskim zemljama (izvan regije), čak 87% Hrvata bira ovu opciju, a slični stavovi prisutni su među ispitanicima iz Bosne i Hercegovine (66%) i Sjeverne Makedonije (64%).

Odlazak izvan Europe nije osobito privlačan radnicima iz Hrvatske – samo 21% ispitanika otvoreno je prema toj mogućnosti, što je usporedivo sa stavovima radnika iz Slovenije (22%) i Srbije (21%). Ideja odlaska još je manje popularna među ispitanicima iz Sjeverne Makedonije (17%) i Bosne i Hercegovine (16%).

Što se tiče selidbe unutar regije, Hrvati najčešće biraju Sloveniju (90%), dok su druge opcije znatno manje zastupljene – Bosna i Hercegovina (13%), Srbija (10%), Crna Gora (3%), Sjeverna Makedonija (1%) i Albanija (1%).

S druge strane, radnici iz Srbije najradije bi radili u Sloveniji, Slovenci u Hrvatskoj, dok su radnicima iz Sjeverne Makedonije podjednako privlačne Hrvatska i Slovenija.

Glavni motivi i trajanje ostanka

Neovisno o zemlji podrijetla, ispitanici su složni – viša plaća, bolji radni i životni uvjeti, profesionalni razvoj i socijalna sigurnost glavni su razlozi za preseljenje. Zanimljivo, radnicima iz Bosne i Hercegovine posebno je važna i politička stabilnost, što nije slučaj s radnicima iz drugih zemalja.

Većina hrvatskih radnika vidi selidbu kao privremeni potez. Preciznije, 28% bi radilo u inozemstvu manje od godinu dana, 18% bi ostalo 1 do 3 godine, a 19% ispitanika bi se ‘vani’ zadržalo između 3 i 5 godina. Samo 17% ispitanika spremno je na trajni ostanak, dok je ta brojka najviša među radnicima iz Bosne i Hercegovine (50%) i Sjeverne Makedonije (37%).

Većina ispitanika koji razmatraju rad u inozemstvu istaknula je kako im sektor rada nije ključan pri donošenju odluke. Ipak, među onima koji imaju jasne preferencije, najatraktivniji sektori su turizam i ugostiteljstvo te IT industrija.

Što se tiče očekivanja od poslodavaca, najvažniji su nam konkurentna plaća, dobro radno okruženje, sigurnost posla, mogućnost profesionalnog razvoja i podrška pri preseljenju.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

U trendu