Poveži se s nama

in MREŽA

INTERVJU, VANJA ILISIĆ Terapijsko penjanje za ljude s različitim dijagnozama

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje četiri osobe koje leže na podu u unutarnjem prostoru za penjanje. Osobe su okrenute prema zidu za penjanje i nose opremu za penjanje, uključujući sigurnosne pojaseve i cipele za penjanje. Zid je prepun raznobojnih hvataljki i ruta različitih težina, što se vidi po boji hvataljki. Ova slika može biti zanimljiva jer sugerira odmor ili pauzu nakon penjanja, pokazujući zajedništvo i opuštanje nakon fizičke aktivnosti.
Foto: Vanja Ilisić

Planovi udruge vezani su uz širenje i promociju ovakve vrste holističke i alternativne terapije no penjanje zahtijeva opremu i materijalne uvjete što sve skupa nije jeftino. Želja nam je uključiti više volontera i djece. Potreba za ovakvim aktivnostima je velika i ideja je dalje raditi na promoviranju terapijskog pristupa penjanju, kaže Vanja

Poštovana Vanja, prije nekoliko godina je na In Portalu predstavljena Udruga Grip, ali nam ipak ukratko recite kako je sve počelo, od kud ideja za terapijsko penjanje?

– Godinama sam volontirala i podržavala dječaka s Downovim sindromom te sam kroz to iskustvo zapravo došla do spoznaje da kao društvo imamo veliki hendikep jer ne prihvaćamo svjesno i aktivno takvu djecu i odrasle u  društvenu svakodnevicu. Radila sam i u predškolskoj ustanovi u kojoj se radilo na integraciji djece s poteškoćama u redovni program. Čula sam preko jedne stručne osobe za ovaj oblik terapije vani koji me oduševio te sam kao aktivan penjač, trener i instruktor sportskog penjanja i stručnjak u pedagogiji upisala tečaj u 2017. godine MODUL: Terapijsko penjanje u pedagogiji i psihoterapiji. U nekim europskim državama penjanje u terapijske svrhe nije novost te tako u Austriji, u Bad Ischlu, djeluje i Institut za terapijsko penjanje. Za mene je ovo apsolutno prirodno i nadam se da ću uspjeti potaknuti i druge oko sebe da promatraju svijet takve djece i odraslih jednim drugim očima koje oni i zaslužuju.

Koje benefite terapijsko penjanje donosi djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom, koje dijagnoze imaju korisnici i koliko ih je?

– Imamo oko 35 korisnika koji na tjednoj bazi dolaze u našu dvoranu na aktivnosti terapijskog penjanja, većinom individualno, prilagođeno njihovim fizičkim, psihičkim i emocionalnim potrebama. S djecom radimo Petra Bregović, također trener sportskog penjanja i ja. Imamo različite dijagnoze kao i poteškoće u vidu niskog samopouzdanja, emocionalne zatvorenosti. Imamo dosta djece s različitim spektrima autizma, Down sindromom, neurološkim poremećajima, cerebralnu paralizom, parezom ekstremiteta, spina bifida. Prednost je penjanja u tome što se kao individualna aktivnost  može prilagoditi baš svima bez obzira na fizičke i mentalne mogućnosti. Takva stimulacija doprinosi razvoju živčane memorije i boljeg prijenosa živčanih impulsa. Penjanjem dobivaju pozitivan utjecaj na senzornu integraciju, razvijaju osjećaj za vlastito tijelo, ravnotežu te integraciju svih osjetila, kako unutarnjih tako i vanjskih.

Opišite nam kako izgleda jedan trening penjanja?

– Najkraći individualni sat traje 45 minuta. Prema potrebama polaznika osmišljavamo program koji uključuje vježbe zagrijavanja, istezanja, vibracijsku ploču. Koristimo i gimnastičku dvoranu do nas, jako nam pomaže u vidu razvoja motoričkih funkcija i poboljšanja istih. Zahvalni smo i sretni za tu opciju. Dio sata provodimo na stijeni, što ovisi o djetetovom napretku, na temelju toga produžujemo aktivnosti. Djeca koja nisu u potpunosti pokretna koriste većinom nagibnu stijenu i stijenu za težinsko penjanje – u kojoj koristimo pojas, uže, spravice za osiguranje. Umjetna stijena omogućuje djeci izrazito brzi napredak. Opterećenjem svih četiri ekstremiteta poboljšava se koordinacija i izdržljivost te ravnoteža. Osim što uključuje cijelo tijelo, ovaj sport ima i komponentu taktilne stimulacije. Naime, rukama i nogama dodiruju se izbočine na stijeni, ‘grifovi’, koji mogu biti različitih veličina, oblika i boja. Djeca postaju samopouzdanija, veselija i spretnija.

Kako se udruga financira i što Vam je nekako najpotrebnije za još kvalitetniji rad s korisnicima?

– Udruga se financira od članarina polaznika te donacija od projekata i iz raznih privatnih područja.  Najpotrebniji su nam zadovoljavajući i sigurni materijalni uvjeti te sportsko penjačka oprema koja je skupa i složena.

Koje su želje, nastojanja za naredni period?

– Planovi udruge vezani su uz širenje i promociju ovakve vrste holističke i alternativne terapije no penjanje zahtijeva opremu i materijalne uvjete što sve skupa nije jeftino. Želja nam je uključiti više volontera i djece. Potreba za ovakvim aktivnostima je velika i ideja je dalje raditi na promoviranju terapijskog pristupa penjanju.

Što biste poručili osobama s invaliditetom kao potencijalnim novim korisnicima?

-Ne postoje ograničenja, radimo sa svima bez obzira postoji li poteškoća, nedostatak ili nešto što ograničava dijete/osobu da funkcionira u svakodnevici.

Većina osoba s poteškoćama sposobna je za neovisan život u društvu, ako im je pružena odgovarajuća podrška. Dati priliku svakome da isproba ovakav oblik rekreacije i terapije jest ono što čini nas kao društvo odgovornim prema svakome bez obzira na kapacitete. Trebalo bi nam biti ‘normalno’ da su ovakve zapravo ranjive skupine dio naše društvene svakodnevice u svim razinama socijalnog postojanja,  jer inkluzija se odnosi na uvažavanje različitosti svakog pojedinca. Svrha našeg programa je upravo omogućavanje konteksta u kojem svaki pojedinac bez obzira na psiho-fizičke sposobnosti ima mogućnost pripadati zajednici.

in MREŽA

Održana edukacija Workplace Inclusion Champion

Objavljeno

/

Na slici je logotip HR PSOR-a (Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj). Logotip se sastoji od grafičkog prikaza zupčanika unutar kojeg je stilizirani cvijet s listovima, a desno od njega je tekst "HR PSOR" u tamnoplavoj boji.
Foto: posi.hr

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić u okviru 3. ciklusa edukacije Workplace Inclusion Champion (Lideri uključivosti na radnome mjestu), koju organizira Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR), 10. lipnja 2024. godine održao je predavanje ‘Uključivanje osoba s invaliditetom’

Ovo je jedan od ukupno sedam modula/sadržajnih cjelina edukacije posebno osmišljen kako bi polaznicima pružio znanje i razumijevanje ključnih elemenata ravnopravne uključivosti osoba s invaliditetom. Cilj je osposobiti menadžere za izradu konkretnih mjera za provedbu strategije jednakih mogućnosti organizacije u području ravnopravnog uključivanja osoba s invaliditetom.

Ova je edukacija organizirana u obliku kombiniranog učenja, a sastoji se od online teorije, vježbi i kvizova koji omogućuju produbljivanje znanja o raznolikosti i uključivosti (D&I) kao i razvoj vlastite samospoznaje o tome kako biti istinski uključiv u svakodnevnim interakcijama u svom osobnom i profesionalnom životu. Edukacija donosi i alate za dublje razumijevanje u području ravnopravnog uključivanja i omogućava uvid u upravljanje dobnom raznolikošću te sve prednosti koje različite skupine zaposlenika donose poslovnim organizacijama.

Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR) je neovisna udruga privatnog sektora koju su osnovali vodeći gospodarstvenici Hrvatske da bi poticali održivi razvoj u gospodarstvu i zastupali gospodarstvo u održivom razvoju. HR PSOR je danas nositelj Hrvatskog indeksa održivosti – HRIO, organizator godišnjih Konferencija o održivom razvoju, nositelj Povelje o raznolikosti Hrvatska pod kojom djeluje i Savez za rodnu ravnopravnost, nositelj edukacije Korporativna održivost te stoji iza mnoštva drugih aktivnosti i okuplja više od 60 članova.

Izvor: posi.hr

Nastavi čitati

in MREŽA

Makarska udruga ‘Sunce’ obilježila 30 godina rada

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje grupu ljudi na vanjskom okupljanju. Neki sjede za drvenim stolovima i jedu, dok drugi stoje ili hodaju okolo. Vrijeme je sunčano, a sjene ukazuju na popodne. Drveće pruža hlad, a u pozadini se vide parkirani automobili. Scena odražava opuštenost zajedničkog druženja.
Foto: I.M.Franić i M.Čaljkušić

Javno su se ovom prilikom, s dosadašnjim predsjednicima udruge, zahvalili za dugogodišnju podršku i uspješnu suradnju pojedincima i tvrtkama, osnovnim i srednjim školama makarskog primorja, jedinicama lokalne samouprave, dugogodišnjim volonterima i istaknutim pojedincima

Poslušaj ovaj članak

Prošlog petka, 7. lipnja 2024. na otvorenom prostoru Pomorskog Športskog Ribolovnog Društva ‘Arbun’/PŠRD ‘Arbun’ u Makarskoj održana je svečana proslava 30. rođendana jedne od najdugovječnijih makarskih udruga civilnog društva, makarske Udruge Sunce.

Na proslavi su se članovima udruge pridružili dugogodišnji volonteri, podupiratelji, prijatelji, građani Makarske i Primorja, a prihvaćenost i podrška udruzi lokalne zajednice vidjela se i osjetila te večeri na svakom koraku.

– Proslava je bila prigoda da se roditelji koji su i pokrenuli osnivanje udruge te, još uvijek ratne 1994. godine, prisjete samih početaka rada udruge. Udrugu Sunce su osnovali jer su svojoj, a i drugoj  djeci s teškoćama u razvoju s ovog područja željeli poboljšati uvjete života koji onda nisu bili ni blizu ovima danas, osiguravajući im potrebne terapije i školovanje u njihovom rodnom mjestu, ostanak u krugu obitelji. Ubrzo je otvoren dnevni boravak za našu djecu, područno odjeljenje Centra Juraj Bonaći. U to vrijeme, prije 30 godina, a opet ne tako davno, djeca s teškoćama samo su iznimno uključena u dječje vrtiće, rijetka su pohađala redovne škole… Makarska je među prvima uključila pomoćnike u nastavi – prisjetio se sadašnji predsjednik Robert Glavičić napominjući da je njegov sin koji danas ima 24 godine posljednji upisan u boravak.

– Sva djeca nakon toga, čak i s udruženim teškoćama, pohađaju redovne škole na Primorju. To je velikim dijelom zasluga naše udruge – napomenuo je Glavičić.

Pružili su podršku školama u inkluziji, educirali pomoćnike, među prvima su sami pripremali i provodili brojne nacionalne i europske projekte, zahvaljujući čemu su razvili lepezu socijalnih usluga: od prijevoza i brojnih terapija do osobne asistencije i pomoći u kući.

Javno su se ovom prilikom, s dosadašnjim predsjednicima udruge, zahvalili za dugogodišnju podršku i uspješnu suradnju pojedincima i tvrtkama, osnovnim i srednjim školama makarskog primorja, jedinicama lokalne samouprave, dugogodišnjim volonterima i istaknutim pojedincima.

– Program je osmislila Ivana Miočević Franić koja je vodila računa o svakom detalju i organizirala brojne volontere svih generacija koji su pomogli postavljanju pozornice, ozvučenja, pripremi i podijeli hrane i pića. Lokalni chefovi pripremili su brudet od sipa s orzom i lećom u velikom kazanu za čije miješanje im je bilo potrebno drveno veslo.

Za zabavu su bile zadužene makarske klape: dječja klapa Biokovo, novoosnovana klapa Muccrum i najstarija lokalna klapa Srdela te najpoznatiji makarski DJ, Zoran Spajić. Oni su raspjevali i rasplesali sunčevu ekipu, a uz nezaobilaznu tortu i šampanjac fešta se produžila dugo u noć.

Bila je to prava ‘narodna fešta’ udruge koja već 30 godina djeluje na makarskom primorju i prepoznata je i podržana od stanovnika svih mjesta u Primorju zahvaljujući predanom radu u korist djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Transparentan rad bez afera, suradnja i podrška svih sektora od privatnih do javnih i civilnog sektora čitave Hrvatske čini nam se kao jamstvo održivosti ove udruge koja je upravo proslavila ‘prvih 30’ godina rada – priopćili su nam iz udruge, a čestitku za rođendan upućuje i In Portal.

Nastavi čitati

in MREŽA

USUSRET PARIZU Košarkaš u kolicima juriša na svoje treće zlato

Objavljeno

/

Foto: PERAMAX

Postoji život i izvan vašeg invaliditeta. Da, ja sam osoba s invaliditetom, ali sam i ponosan otac. Usto sam ponosan zaposlenik s punim radnim vremenom i trostruki osvajač paraolimpijskih medalja, veli Trevon Jenifer

Poslušaj ovaj članak

Trevon Jenifer duboko je zakoračio u četvrto desetljeće života, a za to se vrijeme okušao u različitim paraolimpijskim sportovima, sve dok mu sudbina nije dodijelila košarku u kolicima.

I karma ga je pomazila, itekako, jer je Trevon postao jedna od ikona američkog paraolimpijskog sporta. Do danas je osvojio tri medalje – po jedno zlato u Rio de Janeiru i Tokiju te broncu u Londonu – a za ovogodišnje se Paraolimpijske igre pripremao s posebnim trenažnim procesom jer, kako sam kaže, iz Pariza se doma ne namjerava vratiti samo sa suvenirima. Zlato je svakako opcija.

Ali on je otac dvoje djece i treninge odrađuje prilagođavajući se njihovu rasporedu. To znači da će obično ići u teretanu kada njegova 8-godišnja kći i 4-godišnji sin odrade svoje vanškolske programe. Trevon je, dakle, ponajprije otac, a tek potom trofejni sportaš.

Danas 35-godišnjak, Trevon se počeo natjecati u atletici i košarci kada je imao tek četiri godine. Od tada je pozitivna snaga inkluzivnosti u sportu i živi dokaz da invaliditet nije nužno hendikep, nego mogućnost za postizanje rezultata kakve brojni sportaši bez tjelesnih ograničenja mogu samo sanjati. Rođen je bez nogu, u provincijalnom gradiću u državi Maryland, pa mu je, kaže, odrastanje s invaliditetom često izazivalo neželjenu pozornost.

– Tijekom mojih godina suočavanja s buljenjem, smijanjem i pokazivanjem kažiprstom, ili samo znatiželjnim pogledima koje mi ljudi upućuju, naučio sam neke korisne stvari. Uz sve ostalo, naučio sam kako komunicirati s djecom i uvjeriti ih da nema ništa loše u tome biti drugačiji – kaže Trevon.

Svojom predanošću i marljivim radom s djecom zavrijedio je duboko poštovanje u svojoj lokalnoj zajednici. Klince i klinceze, naime, neumorno poučava kako mogu nadvladati vlastita ograničenja, unatoč bilo kojoj vrsti invaliditeta.

– Postoji život i izvan vašeg invaliditeta. Da, ja sam osoba s invaliditetom, ali sam i ponosan otac. Usto sam ponosan zaposlenik s punim radnim vremenom i trostruki osvajač paraolimpijskih medalja. To daje poticaj ljudima da shvate kako invaliditet, uz sva ograničenja koja sa sobom nosi, može biti i odskočna daska za ostvarenje najluđih snova – zaključuje Trevon.

Nastavi čitati

U trendu