Danas se možemo pohvaliti time da je Centar Juraj Bonači jedan od najvećih centara za pružanje socijalnih usluga na području Splitsko-dalmatinske županije i Republike Hrvatske, kaže ravnateljica Snježana Čotić
Poslušaj ovaj članak
Za početak, ukratko upoznajte naše čitatelje s poviješću Centra za odgoj i obrazovanje ‘Juraj Bonači’ Split.
– Centar za odgoj i obrazovanje ‘Juraj Bonači’ Split je započeo svoj rad davne 1971. godine kao Specijalni Centar za odgoj i obrazovanje ‘Juraj Bonači, Split’ i već tada postavio standarde pružanja pomoći i podrške djeci, mladima i odraslim osobama s intelektualnim teškoćama te njihovim obiteljima. Kako je sustav obrazovanja i socijalne skrbi napredovao, tako je i naš centar pratio njihov korak. Danas se možemo pohvaliti time da je Centar Juraj Bonači jedan od najvećih centara za pružanje socijalnih usluga na području Splitsko-dalmatinske županije i Republike Hrvatske, a čiji je i osnivač Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Centar pruža usluge djeci, mladeži i odraslim osobama s intelektualnim teškoćama s područja grada Splita i cijele Splitsko-dalmatinske županije te osobama s područja susjednih županije (Šibensko-kninska, Zadarska i Dubrovačko-neretvanska).
Novim Statutom od srpnja 2016. godine djelatnost centra je pružanje socijalnih usluga djeci i mladima s teškoćama u razvoju, odraslim osobama s poremećajem iz autističnog spektra i odraslim osobama s intelektualnim oštećenjem.
Navedene socijalne usluge kao i program odgoja i obrazovanja pružaju se na više lokacija u Splitu, kao i u gradovima Sinju i Makarskoj i organizacijskoj jedinici na otoku Braču. Trenutno pružamo socijalne usluge za ukupno 700 korisnika, djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom.
Koje programe i projekte provodite u centru?
– Centar za odgoj i obrazovanje ‘Juraj Bonači’, Split jedna je od ustanova koja pruža dvojnu djelatnost. Osim široke lepeze socijalnih usluga, u centru se provodi i djelatnost osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja, obrazovanja i osposobljavanja djece s teškoćama u razvoju do 21. godine. Socijalne usluge pružamo djeci s teškoćama u razvoju od najranije dobi i odraslim osobama s invaliditetom. Djeci s teškoćama u razvoju pružamo usluge rane razvojne podrške do 7. godine života, uslugu smještaja djeci s teškoćama u razvoju koja se školuju pri našem centru. Odraslim osobama s invaliditetom pružamo uslugu boravka i psihosocijalne podrške te uslugu smještaja za odrasle osobe s poremećajima iz spektra autizma i uslugu organiziranog stanovanja.
Jedan od strateških ciljeva našeg centra, a usklađen s Nacionalnim planom razvoja socijalnih usluga 2021. – 2027. je povećanje dostupnosti socijalnih usluga stoga smo suradnjom nadležnog Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Supetra, Centra za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači, Split i Udruge ‘Brački pupoljci’, potaknuli razvoj i unapređenje izoliranih dijelova Hrvatske te tako ostvarili sveobuhvatan i ravnomjerniji napredak cijele zemlje. Otvaranje naše organizacije za cilj ima osnaživanje zajednice i promicanje jednakosti, kao i povećanje dostupnosti socijalnih usluga u zajednici.
Ovom uslugom omogućili smo najmlađim članovima zajednice ovoga otoka dostupnost prijeko potrebnih socijalnih usluga te upoznali javnost i lokalnu zajednicu o važnosti pravovremenog djelovanja i ranog uključivanja u podršku kako djeteta tako i obitelji.
U svibnju 2019. godine je usvojen Individualni plan transformacije i deinstitucionalizacije Centra Juraj Bonači kao uvjet i smjernica prijava na natječaje Europskih fondova što smo u konačnici i ostvarili o čemu svjedoče i naša tri velika projekta koji su sufinancirani iz Europskog socijalnog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj.
Projekt ‘Za bolji život’ za cilj je imao povećanje kvalitete života osoba s invaliditetom kroz socijalnu uključenost.
Projektom ‘Zajedno sretni’ pokrenuli smo novu socijalnu uslugu – uslugu organiziranog stanovanja te proširili koncept postojećeg Odjela izvaninstitucijskih usluga kroz usluge psihosocijalne podrške, rane razvojne podrške te usluge savjetovanja i pomaganja.
Projekt ‘Korak bliže zajednici’ omogućio nam je rekonstrukciju i preuređenje te opremanje pet objekata. Rekonstrukcijom, nadogradnjom, preuređenjem i osuvremenjivanjem objekata pridonijeli smo prelasku korisnika s institucijskog oblika skrbi na skrb u zajednici, prevenciji institucionalizacije, kao i razvoju mreže izvaninstitucijskih usluga i službi podrške u zajednici.
Ukupna vrijednost ovih projekata iznosi oko 3.585.657,37 eura, a kako bi se upoznali s cjelokupnom realizacijom i unapređenjem rada našeg centra kroz projekte koji su pridonijeli kvaliteti pružanja socijalnih usluga, možete više saznati i pročitati na stranicama našeg centra.
Tko su vaši korisnici, koliko ih je i kakve dijagnoze, stanja imaju?
– Naši korisnici su djeca s teškoćama u razvoju te odrasle osobe s invaliditetom. Naša ustanova primarno je pružala usluge osobama s intelektualnim teškoćama, međutim, danas se struktura naših korisnika značajno promijenila te u posljednjih 10-ak godina u našu ustanovu sve više pristižu djeca s višestrukim oštećenjima te s poremećajima iz spektra autizma. Usluge pružamo za ukupno 700 korisnika, od kojih najviše djece mlađe dobi dolazi s poremećajima iz spektra autizma, dok su odrasle osobe s invaliditetom uglavnom osobe s intelektualnim teškoćama različitog stupnja.
Koji su to najveći izazovi s kojima se susrećete u radu i gdje najviše zapinje u vašoj županiji kad su osobe s invaliditetom u pitanju?
– S najvećim problemima se susrećemo prilikom završetka obrazovanja naših korisnika. Nakon završetka školovanja korisnici uglavnom ostaju kod kuće prepušteni svojim obiteljima, primajući naknadu, ili ako je moguće i imaju sreće da rade u zaštitnim radionicama, poput DES-a. Neki korisnici zbog svojih teškoća ne mogu završiti neko od pomoćnih zanimanja te nakon završetka obveznog školovanja centar im kao alternativu pruža uslugu boravka u našem Dnevnom centru Firule gdje kroz različite kreativne aktivnosti imaju priliku biti radno okupirani te obogatiti i usavršiti svoje talente i mogućnosti. Ipak, sve to još uvijek nadilazi njihove stvarne sposobnosti, ali i prava. A jedan od najvećih izazova s kojim se susrećemo jest promicanje prava i sposobnosti osoba s invaliditetom te suzbijanje stigme koja je još uvijek prisutna u našem društvu. Želimo sustavno educirati javnost (organizacije, ustanove, poslodavce, lokalnu samoupravu) o svim mogućnostima socijalnog uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama i njihovo zapošljavanje uz podršku i stvoriti potrebnu osnovu za kasnije sustavno zapošljavanje.
Stoga smo 2018. godine pokrenuli jedan važan projekt s kojim polako rušimo sve ove prepreke, a to je projekt ‘I mi to možemo’ kojim smo željeli povećati prepoznatljivost te približiti osobe s intelektualnim teškoćama lokalnoj zajednici. Projekt je vrlo dobro prihvaćen i prepoznat u lokalnoj zajednici te smo 2021. godine odlučili ovaj projekt dodatno obogatiti sposobnostima i talentima naših korisnika te smo njihov kreativni i radni potencijal usmjerili na osmišljavanje autohtonih suvenira za njihov grad Split i Splitsko-dalmatinsku županiju.
Projekt ‘I mi to možemo!’ ušao je u finale najvećeg svjetskog medijskog natjecanja (International News Media Association) u kategoriji ‘Najbolja nagrada za odnose s javnošću i rad u zajednici’ osvojivši 2. mjesto.
Ovim putem želimo uputiti zahvalu Turističkoj zajednici grada Splita koja je prva prepoznala važnost ovog projekta te već dugi niz godina podupire i uključuje osobe s invaliditetom u sve važne manifestacije u gradu Splitu. Zahvalu bi uputili i našem gradu Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji koji prepoznaju važnost uključivanja osoba s invaliditetom u život zajednice i tako nas podržavaju kako bi naši korisnici postali ravnopravni članovi kako lokalne, tako i šire zajednice.
Još jedan od načina kojima nastojimo otvoriti naša vrata te se približiti lokalnoj zajednici jest i poticanje i razvijanje volonterskih programa i uključivanje volontera u našu ustanovu. Naša priča s volonterima započela je još 2009. godine s nazivom ‘Voleći tebe, izgrađujem sebe’. Time smo vrata centra otvorili svim mladim, ali i starijim ljudima (srednjoškolcima, studentima) dopuštajući im da sudjeluju u raznim programima i projektima. Kao što sam slogan kaže, vjerujem kako upravo kroz društveni angažman i empatiju mladih možemo kvalitetnije socijalizirati osobe s invaliditetom, uz to izgraditi sebe, iskoristiti svoja znanja, dužnosti i mogućnosti u kreiranju boljeg društva. Pokrenuli smo također i novi volonterski program i volonterske aktivnosti za manifestaciju Hrvatska volontira 2022. godine pod sloganom: Dobro je za tvoju tvrtku ‘Volonteri i ja uvijek skladni’ kojim smo željeli potaknuti tvrtke i organizacije da se aktivno uključe u rad našeg centra i direktno upoznaju s mogućnostima i sposobnostima naših korisnika.
Koji su planovi za dalje?
– Naša vizija je da Centar Juraj Bonači bude moderna javna ustanova, koja bi dostigla najviše standarde kvalitete pružanja socijalnih usluga i svojim stručnim i tehničkim resursima odgovarala na sve izazove u području djelatnosti socijalne skrbi s aktivnom ulogom u zajednici! Vođeni ovim ciljem, odvažili smo se napraviti veliki korak u našem gradu za osobe s invaliditetom, a to je pokretanje prve galerije suvenirnice pod nazivom ‘Cava Alba’ (bijela špilja) u kojoj će biti izloženi autohtoni suveniri koji će pričati priču o kreativnosti djece, mladih i odraslih osoba s invaliditetom te promovirati naš grad kao turističku destinaciju koja prihvaća različitosti i uvažava potrebe svih gostiju bez obzira na njihove mogućnosti, ali i educiranje javnosti o svim mogućnostima socijalnog uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama i njihovog zapošljavanja. Vođeni idejom socijalnog poduzetništva i preprekama s kojima se susrećemo prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, odlučili smo da će u suvenirnici biti zaposleni naši korisnici, osobe s invaliditetom, kako bi našim primjerom pokazali i drugima našu borbenost i želju da ovim primjerom pokažemo da osobe s invaliditetom uistinu mogu, samo im trebamo dati šansu! Sve s ciljem da ovaj primjer nađe svoj put i do drugih gradova u Republici Hrvatskoj kako bi zajedničkim snagama i zajedničkim akcijama postigli bolje stanje i sigurnije okruženje za osobe s invaliditetom, a sve s ciljem prilagodbe ideja i programa stvarnim potrebama i mogućnostima zajednice.
Koja bi bila vaša poruka osobama s invaliditetom, njihovim obiteljima, ali i donositeljima odluka.
– ‘Pitamo se što možemo napraviti?’ Puno toga, uz suradnju i zalaganje.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa
Poslušaj članak
Nedavno je u hotelu Miramare održana je Modna revija inkluzije u organizaciji Udruge Uspjeh, događaj koji je na poseban način proslavio različitost, prihvaćanje i zajedništvo.
Večer je bila posvećena ljudima, njihovim osobnostima i unutarnjoj snazi, stavljajući u drugi plan poteškoće te naglašavajući vrijednost svakog pojedinca.
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa. Upravo su oni bili u središtu zbivanja, sudjelujući kao modeli, voditelji i domaćini, čime su pokazali svoju kreativnost, sposobnosti i autentičnost.
Program je dodatno obogaćen umjetničkim radovima koje su članovi izradili uz pomoć asistenata, stvarajući bookmarkse i kartice zahvalnosti koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne.
Atmosfera večeri bila je ispunjena emocijama, toplinom i iskrenom radošću. Svaki trenutak na pozornici bio je podsjetnik da prava ljepota dolazi iznutra, iz srca i osobne priče svakog pojedinca. Revija nije bila samo prikaz odjeće, već simbol životnih iskustava, hrabrosti i jedinstvenosti koja se očitovala u svakom pokretu sudionika. Publika je svjedočila snažnoj poruci da ljepota ne leži u jednakosti, već u raznolikosti i mogućnosti da svatko bude ono što jest.
Vrhunac večeri obilježila je snažna poruka da svatko zaslužuje biti viđen, prihvaćen i voljen bez obzira na razlike. Događaj je nadmašio očekivanja organizatora, a dvorana je bila ispunjena pljeskom, suzama i podrškom koja nije jenjavala.
Na kraju su sudionici nagrađeni titulama i prigodnim darovima, čime je dodatno prepoznata njihova hrabrost i doprinos. Druženje se nastavilo uz zakusku, gdje su se razmjenjivali dojmovi i učvršćivao osjećaj zajedništva koji je obilježio cijelu večer.
Predsjednika Udruge za autizam Zagreb pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga
Svjetski dan svjesnosti o autizmu, obilježen početkom travnja, otvorio je i jedno bolno pitanje s kojim se u posljednje vrijeme suočavaju brojne udruge koje okupljaju osobe s invaliditetom. Kako, naime, nastaviti s provedbom projekata i programa koji podižu kvalitetu života njihova članstva, a pritom neprestano strahovati od financijske gabule i mogućeg gašenja udruge?
O tome razgovaramo s Igorom Ružićem, predsjednikom Udruge za autizam Zagreb, koja je lani prestala pružati uslugu organiziranog stanovanja za odrasle osobe iz spektra upravo zbog nedostatka financijskih sredstva. Ružića pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga?
– Definitivno nisam osoba koja može odgovoriti na to, s pozicije predstavnika ili predsjednika organizacije civilnog društva nemam i ne mogu imati uvid u državne financije – kaže nam Ružić.
– Načelno, mogu reći da nije pitanje postoje li sredstva, nego kako se sredstva distribuiraju. S obzirom na najave krize, a pritom smo svjedoci utemeljenih tvrdnji da je nekoliko sustava koji čine socijalnu državu (socijalna skrb, zdravstvo, školstvo) u ozbiljnoj krizi koja se pokušava kompenzirati plaćama zaposlenih – koji, da se razumijemo, trebaju i moraju biti adekvatno honorirani za svoj rad! – ali ne i cijenom usluga, recimo da sam prilično skeptičan oko mogućnosti da se sve najavljene, i one već zakonski ili na druge načine zagarantirane, socijalne usluge mogu zaista realizirati u narednom period – veli Ružić.
Novinari In Portala i sami su, prošlog rujna, svjedočili koliko je tegobna i stresna bila odluka njegove udruge da prestane s uslugom organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom. Ružića pitamo što se dogodilo s tim ljudima o kojima je Udruga za autizam Zagreb skrbila, kako se to odrazilo na njihovu svakodnevicu?
– U bolnom procesu donošenja odluke o prestanku pružanja usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s poremećajem iz spektra autizma, kao organizacija smo zajednički postavili prioritete: najprije korisnici, zatim zaposlenici, nakon toga prostorni i drugi kapaciteti i tek nakon svega toga organizacija sama, jer organizacija nema smisla ako iznevjeri svoje ljude, i korisnike i zaposlenike – tumači Ružić.
– Ta pva dva kriterija smo ispunili, na ostalima se još radi. S relativnim zadovoljstvom mogu reći da su svi korisnici pronašli mjesto u institucijama, većina njih u Centru za autizam Zagreb s kojim je Udruga za autizam – Zagreb višestruko i povijesno povezana, i koji koji nam je zato posebno izašao u susret, dok su manji dio korisnika preuzele su državne institucije, Centar za rehabilitaciju Stančić i Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Splitu. Prema informacijama kojima raspolažem, tranzicija je prošla iznenađujuće bezbolno, čak s ponekim progresom u psihofizičkom smislu, a i reakcije roditelja/skrbnika su većinom pozitivne – zaključuje Ružić
VijestiPrije 7 dana
BocciaPrije 3 dana
VremeplovPrije 3 dana
Moderna vremenaPrije 4 dana
Najbolji sportašiPrije 4 dana
EU kutakPrije 2 dana
in MREŽAPrije 4 dana
IntervjuPrije 3 dana