in MREŽA
INTERVJU, MARINKA BAKULA-ANĐELIĆ Moj posao nije bio obveza, bio je poziv
Nakon 24 godine rada u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Marinka Bakula-Anđelić otišla je u itekako zasluženu mirovinu, i to nakon vrlo simbolične proslave u URIHO-vom inkluzivnom restoranu. A mi smo uhvatili povod i priliku za razgovor s jednom od najvećih zagovornica prava osoba s invaliditetom i drugih podzastupljenih skupina u Zagrebu i Hrvatskoj
Za početak, recite nam kako je u mirovini?
– Još uvijek se nisam potpuno ‘probudila’ jer rješavam mnogo zaostalih administrativnih stvari, raznih obaveza, zdravstvenih pregleda, i slično, tako da zapravo još ne znam kako je to u mirovini. Mislim da ću to tek osjetiti kad dobijem prvu mirovinu. Još uvijek nisam dobila ni izračun, ništa, čekam da se sve posloži, pa ću onda imati jasniju sliku o tome kako je u mirovini.
Mogu reći da mi je, recimo, u nedjelju prošla kroz glavu neka panika – hoću li sutra imati neki sastanak, jesam li nešto zaboravila? Onda se sjetim – nemaš više kolegija.
Posao je bio jako stresan, nije to više bilo klasično radno vrijeme od 8 do 4, već je postao misija, poziv. Više od samog radnog odnosa, iskreno. Bila sam u tome cijelim bićem, i popodne, i prijepodne, i subotom, i nedjeljom. Takva mi je bila karma.
Zašto ste odlučili proslaviti umirovljenje baš u URIHO-vom restoranu?
– Ponosna sam na taj restoran; mislim da je to vrlo dobro odrađen posao, ima veliku perspektivu, a rezultati cijelog tog europskog natječaja pokazali su da je imao svrhu i smisao. Kad je bilo otvorenje, rekla sam tada da ću upravo tu slaviti odlazak u mirovinu.
I tako je došao taj dan. Napravila sam stvarno minimalan popis od nekih 130 ljudi, koji su bili moja socijalna mreža, naš socijalni kapital. Kroz život sam uvijek povezivala ljude i razmišljala o takvim stvarima, i tako sam radila dok sam bila u uredu. Zato mi je URIHO bio baš to mjesto na kojem ljudima treba pokazati: ‘Evo, ovo je inkluzivni restoran, ovdje se događaju ovakve stvari’, pogotovo za naš krug ljudi koji je usko povezan s URIHO-m.
URIHO nije samo restoran, on je mjesto gdje se susreću različiti svjetovi. To je prostor inkluzije i mjesto gdje osobe s invaliditetom mogu ostvariti radne i životne ciljeve. Proslava nije bila samo za mene, nego i za sve moje dugogodišnje suradnike i prijatelje. URIHO predstavlja ono za što smo se borili – integraciju i podršku osobama s invaliditetom. Smatrala sam da je važno proslaviti u tom okruženju, među ljudima koji su me podržavali i koji su, na kraju, moj socijalni kapital.
Možete li nam opisati svoj profesionalni put i prijelaz u mirovinu?
– Nakon više od 20 godina rada u socijalnim službama, odlučila sam otići u mirovinu. Počela sam kao socijalna radnica u Centru za socijalni rad, gdje sam radila s pojedincima, obiteljima i zajednicom, i naučila mnogo o potrebama korisnika. Nakon toga, radila sam u zatvorskom sustavu, gdje sam sudjelovala u osnivanju Centra za psihosocijalnu dijagnostiku. Ondje smo se bavili dijagnostikom osuđenih osoba i razradom postpenalnog prihvata, što mi je dalo priliku da se upoznam s društvenim problemima na dubljoj razini. Taj rad me na kraju doveo do pozicije u gradskoj upravi, u sadašnjem Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, gdje smo radili na sustavnom razvoju politika za osobe s invaliditetom i druge osjetljive skupine.
Što smatrate najvažnijim promjenama u sustavu socijalne skrbi u Zagrebu tijekom Vašeg radnog vijeka?
– Promjene su brojne, no svakako bih istaknula veći naglasak na zajedničkom radu s korisnicima. Socijalni rad nije samo pomoć, već i suradnja s ljudima, pogotovo s osobama koje same znaju što im treba.
Kad sam došla, bio je to jedan nesređeni sustav, pa sam odlučila, kad sam već tu, napraviti sustav. Tako je krenula prva strategija. Isprva nismo znali kako to nazvati; neki su pravnici predlagali da se zove deklaracija, ali rekla sam: ‘Ne, deklaracija ne može biti, jer deklaracija ne obvezuje – mora biti nešto što obvezuje.’ Tako je nastala prva Strategija (Zagrebačka strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom, op. a.). Uključila se grupa ljudi iz udruga, i s vremenom je to postala obvezujuća literatura i važan dokument.
Mislim da smo u gradu Zagrebu uspjeli postići dosta toga; naravno, nije idealno, ali model se pokazao uspješnim. Kad pogledamo rezultate, jasno je da to nije nešto što može ostvariti samo jedna osoba – svi moraju biti uključeni. Potreban je široki krug ljudi koji su spremni raditi na tome, a korisnici su tu da prate što je ostvareno, a što nije, i odmah krenu djelovati.
Dobro je što grad Zagreb ima taj kombinirani model, koji primjenjuje i Hrvatska, kroz Povjerenstvo za osobe s invaliditetom. Od 2003. godine, otkad je Strategija na snazi, bila sam predsjednica povjerenstva grada Zagreba.
Povjerenstvo uključuje predstavnike različitih ureda, posebno onih koji najviše rade s osobama s invaliditetom. Ti uredi imaju pomoćnike i zamjenike, dakle, ljude koji mogu operativno donositi odluke. Cilj je bio da se osigura kontinuitet i uključe sve vrste udruga za osobe s različitim vrstama i stupnjevima invaliditeta. U zadnjih nekoliko godina, radili smo na tome da se aktiviraju radne skupine, posebno za kreiranje i evaluaciju strategije.
Te radne skupine omogućuju širi krug sudionika jer nije moguće sve uključiti u povjerenstvo niti pokriti sve segmente. Na primjer, radna skupina za promet i mobilnost okuplja sve koji rade na tom području i žele pridonijeti, a mogu iz različitih sektora davati prijedloge i provjeravati napredak.
Ključni moment u socijalnim službama je perspektiva korisnika; uključivanjem korisnika u planiranje i provođenje programa stvaramo održive promjene.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili tijekom rada?
– Jedan od najvećih izazova je centralizacija. Većina odluka i resursa dolazi od vrha, često bez prilagođavanja lokalnim uvjetima. Kada su u pitanju, primjerice, zakoni o socijalnoj skrbi, zapošljavanju osoba s invaliditetom i inkluzivnim dodacima, mišljenje gradova i lokalnih zajednica rijetko se uzima u obzir. Taj sustav visoke centralizacije usporava donošenje odluka i ne odgovara stvarnim potrebama na terenu, gdje se svakodnevno odvija život. Osim toga, često se događa da zakoni ne prate dovoljno brzo nove potrebe i zahtjeve građana, a to može biti veliki kamen spoticanja.
Što biste savjetovali osobama koje danas rade u socijalnim službama ili javnom sektoru?
– Neophodno je stalno usavršavanje. Socijalni rad, kao i javne službe, područja su u kojima se stvari brzo mijenjaju, i potrebno je pratiti najnovije trendove i potrebe korisnika. Važno je i zadržati inkluzivan, na ljude usmjeren pristup, jer su ljudska prava i socijalne promjene u središtu naše struke. Kroz svoj rad naučila sam da treba biti otvoren za suradnju s različitim akterima i raditi na povezivanju lokalne zajednice. To nije samo naš posao, to je poziv.
Kako ocjenjujete današnje stanje socijalnih usluga i socijalne politike u Hrvatskoj? Što još treba poboljšati?
– Na lokalnoj razini vidim mnoge pozitivne pomake, no problem ostaje na razini centralizacije, kao što sam već spomenula. Zakonodavstvo se donosi bez dovoljno konzultacija s lokalnim vlastima, koje su najbliže potrebama građana. Zbog toga imamo situaciju da zakonodavni okvir ne odgovara uvijek stvarnim potrebama na terenu. Mislim da bi proces donošenja zakona trebao više uključivati lokalne dionike, jer se pravi život odvija upravo u zajednici. Sve reforme trebale bi imati jaču poveznicu s lokalnim razinama kako bi bile učinkovite. Također, potrebno je stalno ulagati u proračune za socijalne usluge jer bez toga nema stvarnih mjera.
Koji je Vaš pogled na budućnost socijalnih politika u Hrvatskoj?
– Optimistična sam i vjerujem da će sustav s vremenom postati fleksibilniji i inkluzivniji, uz veće uključivanje korisnika i lokalnih vlasti u proces donošenja odluka. Vjerujem u snagu malih koraka i smatram da će se stvari nastaviti poboljšavati, no važno je da ljudi na terenu budu aktivni i stalno preispituju postojeće mjere. Sve promjene koje smo uveli kroz godine rezultat su suradnje i konstantnog dijaloga, i mislim da je to jedini ispravan put naprijed.
Rekli ste mi da ne planirate stati. Što Vas motivira da nastavite biti aktivni, čak i nakon umirovljenja?
– Kao socijalna radnica, oduvijek sam osjećala potrebu za promicanjem društvenih promjena i ljudskih prava. U mirovini možda nemam formalnu ulogu, ali to ne znači da se neću nastaviti baviti društvenim pitanjima. Pratit ću i dalje što se događa, sudjelovati u radu udruga i nastojati podržavati inicijative koje su važne za kvalitetu života građana. Mislim da je važno biti angažiran i podržavati promjene koje smatramo nužnima, bez obzira na to gdje smo trenutno.
Projekt korisnicima donosi četiri ključne usluge – psihosocijalnu podršku, dnevni boravak, programe aktivnog provođenja slobodnog vremena te grupe za samozastupanje
Poslušaj članak
Ideja o pokretanju Inkluzivnog centra prirodan je nastavak više od dvadeset godina rada Inkluzivne kuće Zvono iz Belišća na razvoju socijalnih usluga i promicanju uključivosti osoba s invaliditetom i starijih osoba. Tijekom posljednjih šest godina Zvono je, zajedno s Udrugom MI iz Valpova te gradovima Belišćem i Valpovom, razvilo partnerstvo s ciljem stvaranja kvalitetnije i dostupnije podrške stanovnicima cijele Valpovštine.
Potreba za ovakvim centrom proizlazi iz svakodnevnih izazova s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom i starije osobe, osobito u slabije razvijenim dijelovima Hrvatske. Nedostatak prilagođenog prijevoza, arhitektonske prepreke, otežan pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama, digitalna isključenost te usamljenost zbog depopulacije ruralnih krajeva dovode do socijalne isključenosti i ograničavaju sudjelovanje u životu zajednice.
Iako su obje udruge i ranije organizirale poludnevne boravke, rehabilitacijske, rekreativne i kreativne aktivnosti, njihova provedba često je ovisila o projektnim natječajima. Poziv Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) za širenje mreže socijalnih usluga omogućio je stabilniji model rada i kontinuitet pružanja usluga tijekom trogodišnjeg razdoblja.
Projekt korisnicima donosi četiri ključne usluge – psihosocijalnu podršku, dnevni boravak, programe aktivnog provođenja slobodnog vremena te grupe za samozastupanje. Od 1. srpnja 2026. korisnicima su dostupni dnevni boravak, klub samozastupnika te sportski, rekreativni i kreativni programi poput vježbi, joge, plesa, dramskih, medijskih i kreativnih radionica.
Od 1. kolovoza 2026. s radom počinje mobilni stručni tim za psihosocijalnu podršku koji čine edukacijski rehabilitator, socijalni radnik i psiholog. Korisnicima će pružati individualnu podršku u njihovim domovima ili kroz grupne radionice, što je posebno važno za osobe koje zbog zdravstvenih, financijskih ili prometnih prepreka ne mogu dolaziti u prostorije centra.
Dnevni boravak nije samo mjesto boravka, nego prostor socijalnog uključivanja, razvoja novih vještina i stvaranja prijateljstava. Osobama s invaliditetom omogućuje izlazak iz izolacije i ostvarivanje vlastitih interesa, a starijim osobama pomaže u prevenciji usamljenosti i institucionalizacije. Istodobno članovima njihovih obitelji pruža prijeko potreban predah, uz sigurnost da su njihovi najbliži u stručnom i poticajnom okruženju.
Jedan od najvažnijih programa projekta jest samozastupanje, kojim osobe s invaliditetom uče donositi odluke, izražavati svoje stavove i aktivno sudjelovati u društvu. Posebno vrijedno iskustvo predstavlja Klub samozastupnika udruge Zvono koji djeluje od 2011. godine. Nakon godina edukacija iz područja ljudskih prava, komunikacijskih vještina i građanskog sudjelovanja, ovaj se uspješan model sada širi na cijelu Valpovštinu.
Iako interes korisnika nadmašuje očekivanja, provedbu projekta otežavaju administrativni zahtjevi europskih fondova. Opsežna dokumentacija i pravila o prihvatljivosti korisnika ponekad predstavljaju prepreku upravo onima kojima je pomoć najpotrebnija. Dodatni izazov predstavljaju pravila o dvostrukom financiranju koja nekim korisnicima ograničavaju sudjelovanje u različitim projektima, iako se radi o različitim uslugama.
Dugoročna održivost ostaje jedno od ključnih pitanja jer profesionalne socijalne usluge zahtijevaju stručne zaposlenike i stabilne izvore financiranja, koje nije moguće trajno osiguravati isključivo projektnim natječajima.
Kolika je stvarna potreba za ovakvim programima pokazuje podatak da je projektom predviđena podrška za 104 korisnika, a gotovo sva mjesta popunjena su već tijekom prvog mjeseca provedbe. To potvrđuje da potrebe zajednice nadilaze kapacitete jednog projekta, zbog čega partneri već planiraju nove programe i izvore financiranja kako bi osigurali nastavak rada Inkluzivnog centra i nakon završetka trogodišnjeg projekta.
Udruga TOMS ujedno poziva sve zainteresirane osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom s područja Trogira da iskažu interes za uključivanje u projekt
Poslušaj članak
Nedavno je održana početna konferencija projekta ‘Podrška za kvalitetniji život’, na kojoj je predstavljen projekt koji provodi Udruga osoba s invaliditetom TOMS u partnerstvu s Gradom Trogirom.
Projekt je financiran sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) u okviru Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027., a cilj mu je unaprijediti kvalitetu života starijih osoba i osoba s invaliditetom kroz razvoj i širenje socijalnih usluga u zajednici.
Na konferenciji su predstavljene aktivnosti projekta, a okupljenima su se obratili predstavnici Grada Trogira i Udruge TOMS. Sudionici su imali priliku upoznati se s uslugama koje će biti dostupne korisnicima, a održano je i korisno predavanje o sigurnosti i prijevarama putem telefona i internetu.
U sklopu projekta korisnicima će biti dostupne brojne besplatne usluge, među kojima su dnevni boravak s kreativnim i edukativnim radionicama, organizirani prijevoz, savjetovanje i pomoć pri ostvarivanju prava, psihosocijalna podrška, korektivna i medicinska gimnastika, fizikalna terapija te usluga kućne njege.
Udruga TOMS ujedno poziva sve zainteresirane osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom s područja Trogira da iskažu interes za uključivanje u projekt.
Sudjelovanje u svim aktivnostima je besplatno, a prijave su otvorene tijekom cijelog razdoblja provedbe projekta, odnosno do popunjavanja raspoloživih kapaciteta za pojedine aktivnosti.
Za prijavu je potrebno ispuniti prijavni obrazac te priložiti presliku osobne iskaznice ili drugog odgovarajućeg dokumenta i izjavu o sudjelovanju u projektu.
Prijavni obrazac i potrebna dokumentacija dostupni su u uredu Udruge TOMS, Ribarska 3 u Trogiru, kao i na službenoj internetskoj stranici udruge. Prijave se mogu podnijeti osobno u uredu udruge, poštom na adresu Udruga osoba s invaliditetom TOMS, Ribarska 3, 21220 Trogir, uz naznaku ‘Prijava za sudjelovanje u projektu Podrška za kvalitetniji život’, ili elektroničkom poštom na adresu podrskazakvalitetnijizivot@gmail.com.
Prijave će se razmatrati prema redoslijedu zaprimanja, uz ispunjavanje propisanih uvjeta.
Projekt ‘Podrška za kvalitetniji život’ provodi se od 2026. do 2028. godine, ukupne je vrijednosti 295.180,37 eura, a u cijelosti je financiran bespovratnim sredstvima Europske unije.
Više informacija dostupno je ovdje.
Predsjednik udruge Prijatelji životinja već je dugi niz godina jedno od zaštitnih lica beskompromisnog aktivizma za prava životinja koji je rezultirao donošenjem zakona koji ta prava reguliraju. Danas je Luka Oman, uz sve ostalo, jedan od predvodnika otpora usmjerenog protiv gradnje ekoloških nuklearnih bombi, kako neki nazivaju peradarske megafarme.
Gospodine Oman, Prijatelji životinja aktivno su se uključili u građanski otpor izgradnji peradarskih megafarmi. Jeste li se ovoj svenacionalnoj akciji priključili isključivo zbog brige o dobrobiti životinja ili ste bili motivirani i nekim drugim razlozima?
– Razloga je puno, zato smo zajedno s udrugom Zelena akcija i 12 građanskih inicijativa i uz podršku 160 organizacija civilnog društva priključili se borbi za životinje, okoliš, ljude, zdravu i održivu budućnost. Na prosvjedu u Zagrebu bilo je 5000 ljudi, među njima i ljudi s invaliditetom, svi zajedno tražili smo od nadležnih da prema volji naroda zaustave sve projekte megafarmi i klaonica bilo gdje u Hrvatskoj. Druge države to s razlogom odbijaju, ljudi ne žele da Hrvatska bude smetlište Europe, a mi nećemo dozvoliti da se žrtvuje niti jedna lokalna zajednica.
Trenutno postavljena izložba na zagrebačkom Zrinjevcu jasno pokazuje koliko su ogromni razmjeri prijetnje i ljudima i životinjama i okolišu te koliko je važno sada zaustaviti sve projekte megafarmi i klaonica. Ljudi koji zastanu na jednom panelu, odgledaju ih sve, a ostanu u šoku zbog saznanja o kakvoj se prijetnji radi za ljude i okoliš te kakva je to patnja za životinje. Izložba se može vidjeti i preko web stranice www.ne-megafarmama.net.
Prijatelji životinja godinama su uporno upozoravali javnost na problem napuštenih kućnih ljubimaca, ponajprije pasa i mačaka, tijekom ljetnih praznika. Jesu li vaši napori urodili plodom, čini se kako je ta nesretna praksa ostavljanja ljubimaca na ulici u velikoj mjeri zaustavljena?
– Zasigurno je smanjena. Ne želimo ni pomisliti kakva bi situacija bila da nismo uložili toliki trud. Postigli smo i izmjenu zakona prema kojem je napuštanje životinja kazneno djelo kažnjivo zatvorskom kaznom do dvije godine.
Ipak, postoji još uvijek veliki broj neodgovornih ljudi koji olako nabavljaju životinje, kupuju ih umjesto da ih udomljuju, ne vode računa o kontroli razmnožavanja odnosno ne kastriraju ih, drže ih u neprimjerenim uvjetima te ih nažalost i napuštaju.
Udomljavanje psa ili mačke je zaista plemenito djelo i imamo divnih primjera doživotnih prijateljstva. Mnogi ljudi s invaliditetom udomili su psa ili mačku i time im pomogli, ali ujedno su dobili i prijatelja.
Što mislite o stanju u skloništima za napuštene pse i mačke diljem Hrvatske? Ima li istine u tvrdnjama da su ta skloništa zapravo postala svojevrsna mučilišta za sirote životinje, ne zbog nečije zloće, nego zbog nedovoljnog ulaganja nadležnih institucija u stručne kadrove i infrastrukturu?
– Skloništa ne mogu zamijeniti dom. To su privremena mjesta u kojima su životinje maknute s ulice te ih tu cijepe, mikročipiraju, kastriraju i oglase kako bi bile udomljene. Važno je ulagati u što bolje uvjete u skloništima jer ima pasa koji dugo u njima ostaju. Tu imaju veliku ulogu, ali i jasnu zakonsku obvezu gradovi i općine koji se trebaju pobrinuti da grade, financiraju i kontroliraju skloništa koja će biti na ponos te lokalne zajednice i njezinih stanovnika.
Skloništa primaju volontere, a mogu pomoći i ljudi s invaliditetom. Ponekad i malo vremena provedeno s nekim psom ili mačkom može biti dragocjeno za njihovu socijalizaciju i lakše udomljavanje.
Poticanje udomljavanja pasa i mačaka iz skloništa umjesto kupnje životinja iznimno je važno te zato nastavljamo kampanju ‘Obitelj na more, a pas na ulicu!?’. Ove godine je zaštitno lice Lana Lourdes Rupić koja poručuje da se ljubav ne kupuje. Vizuali kampanje Lane s psima Olgom i Fendi mogu se vidjeti na www.prijatelji-zivotinja.hr.
I ove godine organizirate nadaleko poznati ZeGeVege festival održivog življenja. Kada će se točno održati i s kojim ciljem?
– ZeGeVege festival će se ove godine održati osamnaesti put i to 4. 5. i 6. rujna na zagrebačkom Europskom trgu. Mnogi jedva čekaju da ponovno posjete ovu vegansku oazu. ZeGeVege pruža edukaciju o održivoj prehrani kroz mnoge zanimljivosti, mnoštvo izlagača i odličnih biljnih proizvoda i jela.
Kao organizatori nastojimo osigurati da sadržaji ZeGeVege festivala budu što pristupačniji osobama s invaliditetom. Posebno nas veseli što nam se pridružuju i volonteri s invaliditetom, koji svojim doprinosom obogaćuju festivalsku zajednicu i pomažu u organizaciji. Više o festivalu održivog življenja može se pronaći na www.zegevege.com.
Tko su Purger i Purgerica?
NETFLIX Novi programi prilagođeni osobama s invaliditetom
Inkluzivni centar za bolju kvalitetu života u Belišću
Još nije kasno da stan pretvorite u ljetnu oazu
-
Osobe s invaliditetomPrije 7 danaZračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
-
Anita bez cenzurePrije 5 danaOsobama s invaliditetom također treba subvencija za automobil
-
VijestiPrije 7 danaGRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom
-
in MREŽAPrije 6 danaALEN RUŽIĆ Osobni asistenti postaju zaposlenici države
-
in MREŽAPrije 6 danaRIS Pozdravljamo iskorak, ali tražimo dijalog o osobnoj asistenciji
-
KulturaPrije 5 danaLJETO U METROPOLI Treći ciklus Zagrebačkih kvartova kulture
-
in MREŽAPrije 5 danaEPIDEMIJA AUTIZMA Zašto dijagnoze iz spektra bilježe takav rast
-
VijestiPrije 5 danaKOKAIN PREDNJAČI ‘Bijela pošast’ i ostale droge haraju Europom